Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-1408/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NB, vlasnice [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Golubić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 59 Povrv-4251/2020-15 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 59 Povrv-4251/2020-15 od 8. ožujka 2023.
II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima iz Zagreba, posl. br. Ovrv-4585/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu kojim je tuženiku LB naloženo tužiteljici NB vlasnici [obrt], obrta za promet nekretninama, platiti iznos od 7.236,40 kn / 960,44 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.331,00 kn / 176,65 EUR, kao i predvidivi trošak u iznosu od 872,75 kn / 115,83 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev tužiteljice NB vlasnice [obrt], obrta za promet nekretninama, odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici NB vlasnici [obrt] naknaditi tuženiku LB prouzročeni trošak postupka u iznosu od 746,55 EUR / 5.624,88 kn sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice NB vlasnice [obrt] za naknadu parničnog troška u iznosu od 724,17 EUR / 5.456,26 kn.“
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica, pobijajući odluku u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti.
4.Žalba nije utemeljena.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka o tužbenom zahtjevu kojom je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, posl. br. Ovrv- 4585/2020 od 20. studenoga 2020., u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici, kao vlasnici [obrt], obrta za promet nekretninama, isplatiti iznos od 7.236,40 kn / 960,44 EUR-a sa zateznim kamatama, na ime neplaćenog dijela provizije, a temeljem obveze preuzete Ugovorom zaključenim između stranaka 22. studenoga 2019. (dalje Ugovor).
6.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:
-kako je tužiteljica 15. prosinca 2020. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba posl. br. Ovrv-4585/2020 od 20. studenoga 2020. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.236,40 kn sa zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2020. pa do isplate, kao i naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 1.331,00 kn te predvidljivi trošak u iznosu od 872,75 kn, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate,
-kako je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi navodeći kako su zbog aljkavosti, spore reakcije tužiteljice te uslijed neprovjeravanja dokumentacije izvršeni propusti koji su doveli do štetnih posljedica za tuženika, a sve u svezi s obvezama tužiteljice prema njemu prema Ugovoru od 22. studenoga 2019., ali i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača, kako je najveći propust jer tužiteljica nije obratila pažnju na grješku koja je nastala u tabularnoj izjavi kod javnog bilježnika Željke Maroslavac 22. studenoga 2019., a tabularna izjava bila je kod tužiteljice nakon ovjere te je tužiteljica istu prije predaje u zemljišne knjige, trebala provjeriti, sud je odbio provesti uknjižbu, a tužiteljica potom predala isti prijedlog i istu izjavu pa je prijedlog ponovo odbijen, što je sve dovelo do gubitka vremena, kako je tužiteljica trebala posebnu važnost staviti na postupanje vezano za tabularnu izjavu prodavatelja jer je tuženik cijelu strategiju prodaje temeljio na želji da ne ovisi o dotičnom prodavatelju jer je isti iz druge države te je podigao gotovinski kredit kako bi isplatio tog prodavatelja i kako on ne bi morao dolaziti na potpisivanje njegovog stambenog kredita i time svjesno platio veću kamatu, da je tužiteljica postupila protivno odredbi čl. 21. st. 9. Zakona o posredovanju jer ga nije obavijestila o mogućnosti dolaska prodavatelja VB do javnog bilježnika u Srbiju, zatim o ponudi gđe Maroslavac da ona riješi situaciju koja je nastala i angažira svog prijatelja iz Srbije, kako tužiteljica nije postupala po pravilima struke i običaja i nema osnove za plaćanje preostalog dijela računa s obzirom da tužiteljica svojom krajnjom nepažnjom i kasnim, usporenim i nedovoljnim angažmanom produžila rok za ostvarenje prava vlasništva za 6 mjeseci te izazvala troškove,
-kako je rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4251/2020-2 od 18. prosinca 2020. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje te je određeno kako će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
-kako tužiteljica navodi da su prigovori tuženika paušalni i promašeni, kako je tuženik platio samo jedan dio ugovorene naknade, dok utuženi dio nije platio, a bila je ugovorena naknada od 2.000,00 EUR-a, da je svoje obveze izvršila sukladno nalogu tuženika te ne može biti odgovorna za tuđu pogrješku, a posao se ne može izvršiti bez sudjelovanja javnih bilježnika te nije povrijedila niti jednu ugovornu odredbu ili odredbu zakona, niti je odstupila od uputa,
-kako tuženik ističe da između stranaka nije sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretninama, već ugovor o obavljanju određenih radnji pri stjecanju vlasništva nekretnine sve stoga što se tuženik niti nije tužiteljici obratio radi posredovanja u prometu nekretninama, već zbog kupnje točno određene nekretnine iz ponude tužitelja, kako je stoga između stranaka sklopljen ugovor o nalogu iz čl. 763. Zakona o obveznim odnosima, a tužiteljica nije izvršila ugovorom preuzete obveze, za nedostatke u izvršenju te obveze odgovara tužiteljica, a tuženik zbog neurednog ispunjenja ima pravo na smanjenje naknade, kako tužiteljica nije navela dokaz da bi izvršio svoje obveze, a na njoj je teret dokaza, a konačno tužiteljica nije izvršila niti provjeru režijskih troškova niti je izvršila prebacivanje režijskih troškova na ime tuženika,
-kako nije sporno da su stranke sklopile Ugovor 22. studenoga 2019., a u svrhu posredovanja tužiteljice kao vlasnice obrta za posredovanje nekretninama, pri kupnji nekretnine, nije sporno kako je kupoprodaja izvršena, ali je sporno je li tužiteljica ispunila sve obveze preuzete Ugovorom, odnosno je li ih ispunila na ugovoreni način i u ugovorenim rokovima te s tim u svezi pripada li tužiteljici pravo potraživati isplatu preostalog dijela ugovorene provizije u iznosu od 7.236,40 kn, odnosno pripada li tuženiku pravo na razmjerno sniženje ugovorene provizije,
-kako je pregledom evidencije o tražbinama tužiteljice (izvod iz poslovnih knjiga) utvrđeno da u poslovnim knjigama tužiteljice postoji potraživanje prema tuženiku od 7.236,40 kn po računu od 7. siječnja 2020. u iznosu od 14.472,40 kn od čega je iznos od 7.236,00 kn plaćen 14. siječnja 2019.,
-kako je pregledom dokumenta dostavljenoga uz tužbu (bez naslova) utvrđeno da se radi o Ugovoru, koji je sklopljen između stranaka 22. studenoga 2019., da je tuženik kao kupac 10. studenoga 2019. angažirao AR agenciju, obrt za promet nekretninama, odnosno tužiteljicu za kupnju nekretnine za cijenu od 97.000,00 EUR- a, kako se istim uređuje odnos između stranaka kao posrednika i nalogodavatelja, posrednik se obvezao kupca upoznati sa značajnim okolnostima za posao kao i činjenicama u svezi s poslom koje su mu poznate ili morale biti poznate, posrednik ostvaruje pravo na ugovorenu proviziju u slučaju da tužiteljica pronađe odgovarajuću nekretninu kupcu i dovede ga u svezu s prodavateljem s kojim će sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, kako po realizaciji kupoprodaje posredniku pripada provizija od 2%, odnosno u iznosu od 2.000,00 EUR-a, a otkup stana ne uračunava se u proviziju, posrednik se obvezao dati sve potrebne savjete kupcu te sačiniti svu potrebnu dokumentaciju u svrhu realizacije prodaje, nakon ugovorene kupoprodaje izraditi konačni kupoprodajni ugovor, tabularnu izjavu, kao i eventualno potrebne potvrde, izjavu, punomoć, predati prijedlog za upis prava vlasništva u zemljišne knjige te predočiti i predati upis prava vlasništva, nazočiti prilikom primopredaje stana s kupcima i prodavateljem, provjeriti plaćene režije prodavatelja, prebaciti režije i otkup stana na kupca,
-kako je iz spomenutog Ugovora utvrđeno da se u uvodnom dijelu istog utvrđuje kako je na nekretnini upisana hipoteka u iznosu od 3.681,35 EUR-a za otkup stana, a obvezu plaćanja otkupa kupac preuzima na sebe, da je na stanu upisana i hipoteka Erste&Steiermarkische Bank d.d. te zabilježba ovrhe, s čim u svezi je banka izdala pismo namjere u kojem izjavljuje da će povući ovršni prijedlog nakon uplate dugovanja, kako kupac s prodavateljima sklapa dva ugovora, s jednim prodavateljem odmah sklapa ugovor 22. studenoga 2019. i to s VB koji je suvlasnik nekretnine za ½ dijela, a potom s kupcima KB i SB,
-kako iz iskaza svjedoka KB, jednog od prodavatelja stana kojeg je kupio tuženik, proizlazi da je bilo problema s potpisivanjem dokumentacije kod javnog bilježnika, odnosno bilo nekih grješaka u toj dokumentaciji i to se trebalo ispraviti, zbog toga su morali ići ponovno na potpisivanje kod javnog bilježnika, dogodila se korona, zatvorene su granice zbog čega njegov ujak VB, također jedan od prodavatelja, nije mogao doputovati, zbog toga se sve odužilo, na kraju VB nije niti došao kod javnog bilježnika na ponovno potpisivanje već su mu se papiri poslali poštom i isti su se ovjerili kod javnog bilježnika u Srbiji, a u svemu sigurno se izgubilo par mjeseci,
-kako je svjedokinja JB navela da su radili ovjeru tabularne izjave na kojoj izjavi je bio potpis prodavatelja VB, koji i je dao tabularnu izjavu, no u ovjeri je bilo naznačeno ime KB, kao i u knjigama ovjere koje su se potpisivale kod javnog bilježnika, to je bila grješka javne bilježnice i nakon što su uvidjeli pogrješku VB nije mogao doći ponovo u Zagreb zbog korone i njegovog posla, a gđa N je preko javnog bilježnika u Srbiji riješila da on to potpiše u Srbiji i ne mora dolaziti, tu se izgubilo možda 15 dana, a „Tabularku“ su predali zajedno s prijedlogom za uknjižbu i oni ih odbili, nisu im rekli zbog čega, samo su rekli da ne valja tabularna isprava ikako je problem u ovjeri, kako je Agencija ishodila prijenos otkupa s MORH-a na kupca, također i režijske troškove pružatelja usluge HEP Toplinarstvo, HEP Elektri i Zagrebačkom holdingu upućeni su e-mailovi sa zahtjevom za prijenos zato što je to bilo vrijeme korone i na taj način se komuniciralo, Agencija je svoje odradila, a od kupca nema povratnih informacija što se dogodilo, nakon ovjere isprave je preuzela TB, a prijedlog za uknjižbu je podnijela agencija,
-kako je tužiteljica navela da su na kupca prenijeli sve režijske troškove, Ugovor o posredovanju zaključila je s tuženikom, radi se o tipskom ugovoru, kakav uvijek zaključuju, a istim se kao agencija obvezuju obavljati sve radnje vezano uz kupoprodaju, pribavu dokumentacije, upis prava vlasništva, prijenos režijskih troškova, prijavu poreza i slično, kako je dogovoreno plaćanje provizije u visini od 2% cijene stana bez otkupa, a kupac platio je 1% kupoprodajne cijene stana, a ostatak nije platio i zbog toga je pokrenut ovaj postupak, kako je prilikom ovjere ugovora o kupoprodaji kod javnog bilježnika dogodilo se da je ime jednog od prodavatelja bilo naznačeno u žigu, odnosno javnobilježničkoj ovjeri na tabularnoj ispravi, a ime drugog prodavatelja je bilo naznačeno u samoj tabularnoj ispravi, to nije bilo uočeno, a dokumentacija je predana u radi uknjižbe, s obzirom da je prodavatelj VB iz [adresa], a još je u to vrijeme bio i poslovno odsutan, nisu odmah mogli doći do njega i to ispraviti te je Željka Maroslavac preko nekog prijatelja to odradila i VB nije morao doći u Hrvatsku, a nakon toga je provedena uknjižba i na njegovom suvlasničkom dijelu, što se riješilo u mjesec dana, isprave nakon ovjere preuzela je agencija, a prijedlog za uknjižbu su podnosili dva puta jer nisu uočili grješku, kako je preuzela obvezu prijenosa režija i urudžbirali su prijedloge svim pružateljima usluga, a nije uobičajeno da provjeravaju jesu li prijedlozi i zahtjevi predani,
-kako je tuženik naveo da je od početka „bio u strahu“ u pogledu realizacije tog cijelog posla, osobito pravnog dijela, s čim je upoznao agenciju, rekao im kako mu je bitno da se ne dogodi da iz nekog razloga treba g. VB koji je iz Srbije, a da on ne dolazi i želio je da se ta realizacija odvije tako što najprije riješe prodavatelja iz Srbije, kako su sklopili ugovor o posredovanju i jedan od uvjeta je bio da oni „prebace režijske troškove“, jer je znao da s time može biti problema, a nije htio obilaziti pružatelje usluga i to sam rješavati, što nije pisalo u ugovoru o posredovanju iako su to ugovorili, ali su to naknadno, nakon usmenog dogovora, nadopisali rukom, kako su 22. studenoga 2019. potpisali ugovor s g. VB kod javnog bilježnika i nakon što je predan prijedlog za uknjižbu dobio je rješenje kako je brisan teret banke, ali je odbijen prijedlog „zbog tabularke“, ponovno je podnesen identičan prijedlog i opet je odbijen, a to je trajalo još dodatnih mjesec i pol dana, kako je gđa JB rekla da je potrebna „nova tabularka“, a g. VB zbog toga mora doći iz Srbije i dogovorio je s agencijom da se to riješi tako što će VB „tabularku ovjeriti“ u Srbiji, izjava kako je ovjerena, predana i uknjižba je provedena i krajem ožujka 2020. uknjižio se kao vlasnik na polovini stana, druga polovina je riješena u svibnju 2020. i zbog svega toga kasnili su radovi koje je planirao, kako su u agenciji imali njegovu punomoć i trebali prebaciti režije na njegovo ime, dvoje režija je osobno prebacio na sebe i to za toplinsku energiju i HEP-Elektru, a dvije režije do danas nisu prebačene na njegovo ime i to Zagrebački holding i Vodoopskrba i odvodnja. Račun mu je ispostavljen 7. siječnja 2020. za cijeli iznos ugovorene provizije, kako je platio iznos od 1.000,00 EUR-a i posao nije odrađen do današnjeg dana, jer režije i nadalje nisu prebačene što je i razlog zbog kojeg nije platio preostali iznos računa.
7.Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski je sud u bitnom zaključio kako su stranke sklopile ugovor o posredovanju u prometu nekretnina i to pri kupnji nekretnine, tužiteljica kao posrednica, a tuženik kao nalogodavac te se na odnos imaju primijeniti prvenstveno odredbe Ugovora koji su sklopile, potom odredbe zakona o posredovanju, a podredno odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Kako tuženik osporava da bio dužan platiti preostali dio posredničke naknade iz razloga neispunjavanja ugovorom preuzetih obveza od strane tužiteljice, odnosno neurednog ispunjavanja tih obveza, a situacija neispunjenja, djelomičnog neispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza jedne ugovorne strane nije regulirana Ugovorom, a ni odredbama Zakona o posredovanju u prometu nekretnina, to je sud primijenio odredbe ZOO-a, sukladno odredbi čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina. Nadalje, kako je Ugovor između stranaka dvostranoobvezni ugovor jer je istim posrednik (tužiteljica) preuzeo na sebe obvezu dovođenja kupca (nalogodavca, ovdje tuženika) u svezu s prodavateljima nekretnina, kao i druge obveze navedene u Ugovoru, a nalogodavac (tuženik) se obvezao za to platiti posredničku proviziju u iznosu od 2.000,00 EUR-a, a tuženik drži kako nije dužan ispuniti preostali dio svoje obveze po Ugovoru i platiti preostali iznos provizije, jer tužiteljica nije ispunila svoje obveze preuzete Ugovorom. Tužiteljica kako je Ugovorom preuzela obvezu predaje prijedloga za uknjižbu te ''predočenja i predaje upisa prava vlasništva'' iz čega proizlazi da je preuzela obvezu odraditi sve potrebne radnje kako bi se proveo upis prava vlasništva kupca u zemljišne knjige, a iako je, u konačnici, tuženik upisan kao kupac na suvlasničkom dijelu prodavatelja VB, taj se upis vremenski odužio, dijelom i uslijed nedovoljne dužne pažnje tužiteljice pa je ta ugovorna obveza koju je na sebe preuzela tužiteljica odrađena na nezadovoljavajući način za tuženika, osobito kad se uzme u obzir da se kasnije uspostavilo da navedeni prodavatelj uopće nije morao putovati u Hrvatsku radi ovjere te je sve radnje mogao izvršiti i kod javnog bilježnika u Srbiji. Kako je u pogledu prebacivanja režija s imena prodavatelja na kupca navedena obveza u Ugovoru nadopisana rukom, međutim, među strankama nije sporno da je tužiteljica navedenu obvezu preuzela na sebe i prebacivanje režijskih troškova na ime kupca, bila je jedna od obveza koje je tužiteljica preuzela. Nadalje, kako je tuženik odlučio posao kupnje nekretnine za koji je posredovala tužiteljica, odraditi i najprije zaključiti ugovor s prodavateljem VB koji živi u [adresa], a potom s ostalim suvlasnicima te su sklopljena dva kupoprodajna ugovora za predmetnu nekretninu i sa svim tim tužiteljica bila upoznata te je i tužiteljica postupala sukladno tim željama tuženika, za pogrješku koja se dogodila kod javnog bilježnika nije odgovorna tužiteljica, no s obzirom da je tužiteljica bila ta koja je uzela isprave ovjerene kod javnog bilježnika te iste predala zemljišnoknjižnom odjelu uz prijedlog za uknjižbu, sud ocjenjuje kako je tužiteljica bila dužna prije predaje istih isprava na uknjižbu isprave pregledati i provjeriti jesu li ispravno sastavljene i sadržavaju li sve potrebo za provedbu uknjižbe prava vlasništva u korist kupca. Da je tužiteljica bila dužna pregledati isprave prije predaje na uknjižbu proizlazi i iz odredbe čl. 19. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina, prema kojoj je u obavljanju svog posla morala postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a osim što je tužiteljica propustila provjeriti isprave koje predaje na uknjižbu, ona nije postupila s potrebnom pažnjom niti nakon što je doneseno rješenje zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-8662/2020 od 21. veljače 2020., a iz tog rješenja proizlazi kako uknjižba nije dopuštena jer za istu nisu ispunjene pretpostavke, dok je dopuštena predbilježba prava vlasništva kupca, jer iz dostavljene tabularne isprave proizlazi kako je istu u ime VB potpisao KB (što je vidljivo iz ovjere potpisa), a bez punomoći. S obzirom na obrazloženje rješenja, sud smatra kako je tužiteljica, a da je upotrijebila dužnu pažnju odmah trebala shvatiti gdje je došlo do pogrješke te je trebala odmah poduzeti radnje da se pogreška ispravi, no tužiteljica nije postupila tako već je podnijela novi prijedlog s istim ispravama, što je rezultiralo donošenjem rješenja istog suda od 2. ožujka 2020. kojim je odbijen prijedlog radi opravdanja predbilježbe s istim razlozima i tek nakon toga tužiteljica je poduzela radnje radi pribave nove tabularne izjave.
8.Naposljetku prvostupanjski sud navodi kako, iako sam propust prilikom ovjere tabularne izjave nije propust tužiteljice, drži da je propust tužiteljice to što nije pregledala isprave prije predaje radi uknjižbe te je uslijed toga propustila odmah uočiti grešku, kao i što pristupanje otklanjanju pogrješke nije uslijedilo odmah po uočenoj pogrješci od strane zemljišnoknjižnog suda, pa i kako tužiteljica nije u cijelosti ispunila obveze iz Ugovora jer obveza prebacivanja režijskih troškova s prodavatelja na kupca nije izvršena. Također, kako i tijekom poduzimanja drugih radnji na koje se Ugovorom obvezala, tužiteljica nije postupala s pažnjom dobrog stručnjaka, što je dovelo do produljenja cijelog posla te je prouzročilo dodatni osobni angažman samog tuženika, iako do njegovog osobnog angažmana uopće nije trebalo doći, s obzirom da je za obavljanje tih poslova angažirao tužiteljicu čiju uslugu se obvezao platiti pa i kako tužiteljica kao jedna od strana dvostrano obveznog ugovora nije u potpunosti ispunila svoju obvezu, to niti tuženik kao druga ugovorna strana takovog ugovora, nije dužan ispuniti niti svoju obvezu plaćanja preostalog iznosa provizije, a sve u smislu odredbe čl. 358. st. 1. ZOO-a i s obzirom da nije dobio ispunjenje ugovora u razumnom roku, sukladno odredbi čl. 411. ZOO-a, tuženik ima pravo sniziti cijenu. Stoga je ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 4585/2020 od 20. studenog 2020. te tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.
9.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu izrijekom ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda postupovnih odredaba na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a te ih kao pravilne u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.Člankom 2. točka 5. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (''Narodne novine'' br. 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19, dalje ZPPN) posredovanje u prometu nekretnina radnje su posrednika u prometu nekretnina koje se tiču povezivanja nalogodavca i treće osobe te pregovora i priprema za sklapanje pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina osobito pri kupnji, prodaji, zamjeni, najmu, zakupu i dr. Prema odredbi točke 7. tog članka nalogodavac je fizička ili pravna osoba koja s posrednikom u prometu nekretnina sklapa pisani ugovor o posredovanju, kupac, zakupnik, zakupodavatelj, najmodavatelj, najmoprimatelj i drugi mogući sudionici u prometu nekretnina. Prema odredbi čl. 15. tog Zakona ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u svezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanom obliku i na određeno vrijeme. Na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava.
12.Prema članku 19. ZPPN-a posrednik u obavljanju poslova posredovanja, odnosno drugih radnji u svezi s poslom koji je predmet poslovanja mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
13.Imajući u vidu rezultate provedenoga dokaznog postupka, kao i među strankama nesporne činjenice, prije svega valja navesti kako je pravilno prvostupanjski su zaključio da je između stranaka sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretnina i to pri kupnji nekretnine, tužiteljica je u tom ugovoru navedena kao posrednica, a tuženik kao nalogodavatelj, kako je tužiteljica, pored ostaloga, Ugovorom preuzela obvezu predaje prijedloga za uknjižbu te ''predočenja i predaje upisa prava vlasništva'' te je preuzela obvezu odraditi sve potrebne radnje kako bi se proveo upis prava vlasništva kupca u zemljišne knjige, kao i preuzela obvezu prebacivanja režijskih troškova s prodavatelja na kupca (koja obveza nije izvršena) te da tijekom poduzimanja i drugih radnji na koje se Ugovorom obvezala, tužiteljica nije postupala s pažnjom dobrog stručnjaka, što je dovelo do produljenja cijelog posla te je prouzročilo dodatni osobni angažman samog tuženika, iako do njegovog osobnog angažmana uopće nije trebalo doći, s obzirom da je za obavljanje tih poslova angažirao tužiteljicu čiju uslugu se obvezao platiti. Takvi zaključci proizlaze iz svih navedenih dokaza te ih u potpunosti kao pravilnog prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.
14.Stoga i ovaj drugostupanjski sud drži kako tužiteljica, kao stranka dvostrano obveznog ugovora, nije u potpunosti ispunila svoju ugovornu obvezu i stoga niti tuženik, kao druga ugovorna strana takovog ugovora, nije dužan ispuniti svoju obvezu plaćanja preostalog iznosa provizije, a sve u smislu odredbe članka 358. stavak 1. ZOO-a, kao i, s obzirom da nije dobio ispunjenje ugovora u razumnom roku, sukladno odredbi članka 411. ZOO-a, tuženik ima pravo sniziti cijenu.
15.Tužiteljica u žalbi, osim što u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza saslušanih osoba, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge za zaključke o svim odlučnim činjenicama.
16.Glede žalbenih navoda koji se odnose na to kako tuženik nije tražio ispunjenje ugovora i kako nije tužiteljici dao dodatni rok za ispunjenje ugovorne obveze valja navesti da je iz izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno kako tužiteljica i, nakon što je propustila provjeriti isprave koje predaje na uknjižbu, i dalje nije postupala s potrebnom pažnjom niti nakon što je doneseno rješenje zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda broj Z-8662/2020 od 21. veljače 2020., kojim uknjižba nije dopuštena jer za istu nisu ispunjene pretpostavke, dok je dopuštena predbilježba prava vlasništva kupca, već je podnijela novi prijedlog s istim ispravama, što je rezultiralo donošenjem rješenja istog tog suda od 2. ožujka 2020. kojim je odbijen prijedlog radi opravdanja predbilježbe s istim razlozima i tek nakon toga tužiteljica je poduzela radnje radi pribave nove tabularne izjave pa je nedvojbeno i kako u tom naknadnom postupku (i u dodatnom roku) tužiteljica nije ispunila svoju ugovornu obvezu. Osim toga, kako je već rečeno, tužiteljica nije uopće ispunila svoju obvezu „prebacivanja“ režijskih troškova na kupca, što samo potvrđuje navedeni zaključak o višekratnim ranijim propustima u svezi s podnošenjem valjane dokumentacije za uknjižbu prava vlasništva nadležnom sudskom odjelu.
17.Dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranih odredaba ZPPN-a te odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tužiteljičinu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
