Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-48/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OH, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavak 1. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: K-555/2025 od 1. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026., u prisutnosti optuženog OH u Zatvoru u Zagrebu i branitelja optuženika, odvjetnika Gordana Pregleja,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog OH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: K-555/2025 od 1. prosinca 2025., optuženi ČH proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo krivotvorenja i to - krivotvorenjem isprave - opisano u članku 278. stavku 1. u vezi stavka 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ/11 te produljeno kazneno djelo krivotvorenja - ovjeravanjem neistinitog sadržaja - opisano po članku 281. stavku 1. u vezi stavka 2. i članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 281. stavku 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, te je optuženom OH, za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te je optuženi ČH, na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom OH je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u ekstradicijskom i istražnom zatvoru počevši od 8. kolovoza 2025. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 3., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi ČH je dužan platiti troškove kaznenog postupka u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, u ukupnom iznosu 4.438,72 eura (četiri tisuće četiristotridesetosam eura i sedamdesetdva centa) koji se odnose na troškove dovođenja optuženika iz Francuske u Republiku Hrvatsku u iznosu 3.163,72 eura (tri tisuće stošezdesettri eura i sedamdeset dva centa), troškove braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu 1.125,00 eura (tisućusto dvadesetpet eura) te paušalnu svotu sudu u iznosu 150,00 eura (stopedeset eura).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku iz Zagreba, zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na javnu sjednicu vijeća nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, dok je pristupio branitelj optuženika, odvjetnik Gordan Preglej. Optuženik ČH bio je osobno prisutan sjednici vijeća putem video linka otklanjajući u smislu odredbe članka 8. ZKP-a potrebu sudjelovanja tumača. Izlažući svoje žalbene navode, prisutni branitelj optuženika u cijelosti je ostao kod navoda iznesenih u žalbi posebno osvrćući se na visinu izrečene kazne ponavljajući žalbene navode usmjerena na izricanje blaže kazne.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženik kada u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na stani optuženika pri čemu posebno ističe njegovo priznanje na samom početku kaznenog postupka. Ističe i da je optuženik izrazio iskreno kajanje i žaljenje za učinjena kaznena djela čime je iskazao svijest o nedopuštenosti svog ponašanja. U odnosu na prijašnje pravomoćne osude Republike Srbije ukazuje da se radi o kaznenim djelima koja su počinjena prije konkretnog događaja, te ukazuje da je ta kaznena djela počinio u mlađoj životnoj dobi od kada je promijenio svoje ponašanje. Mišljenja je i da su sudovi u Republici Hrvatskoj za slična kaznena djela izricali blaže kaznene sankcije pri čemu je kao potvrdu žalbenih navoda u spis uložio niz pravomoćnih presuda za ista ili istovrsna kazna djela.
8. Međutim, razmatrajući te žalbene navode kojima se ukazuje na olakotne okolnosti na strani optuženika i na njegovo promijenjeno ponašanje, treba ukazati i na otegotne okolnosti na njegovoj strani koje su od strane prvostupanjskog suda ispravno cijenjene. Prvenstveno treba naglasiti da je radnja počinjenja ovih kaznenih djela uslijedila nakon nekoliko osuda za kaznena djela od kojih nekoliko sa elementima nasilja, za koja je optuženik osuđen na kazne zatvora (list 200-216 spisa). Dakle, iako nije sporna dob optuženika u vrijeme činjenja konkretnih kaznenih djela kao i njegovo priznanje, nameće se zaključak da je učin kaznenih djela u Republici Hrvatskoj posljedica pokušaja izbjegavanja kazni zatvora na koje je optuženik pravomoćno osuđen u Republici Srbiji. Dakle, ne samo da je te okolnosti potrebno dodatno cijeniti već su to i one okolnosti koje čine posebnost u odnosu na druga istovrsna kaznena djela za koja su suđeni drugi počinitelji u Republici Hrvatskoj. Naime, svaka kaznena sankcija izriče se sukladno članku 47 KZ/11 polazeći od onih okolnosti koje se vežu uz konkretnog počinitelja, a to ujedno znači i da se posebno cijene pobude zbog kojih je pojedina radnja kaznenog djela počinjena. Uvažavajući navedeno, upravo kao što je to i istaknuo prvostupanjski sud u svojoj presudi na strani optuženika potrebno je cijeniti kako olakotne tako i otegotne okolnosti, odnosno one posebne okolnosti koje se vežu upravo uz navedenu osobu optuženika. Predmetno stoga što svaka odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela ili u konkretnom slučaju – kaznenih djela - pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja. Dakle, kada je prvostupanjski sud osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, isti je uzeo u obzir sve navedene okolnosti na strani konkretnog optuženika pri čemu je potrebno cijeniti posebno i da je povodom vršenja konkretnih kaznenih djela krivotvorenja: rodnog lista, Domovnice, a potom i putne isprave i osobne iskaznice, bilo očito izbjegavanje izvršenja kazni zatvora na koje je bio osuđen pravomoćnim presudama u Republici Srbiji. Ta činjenica ukazuje posebno na nekritičnost spram vlastitog protupravnog postupanja na koje se sasvim oprečnim, a time i neosnovanim ukazuje žalbom. Naime, i u odnosu na radnje konkretnih kaznenih djela za koja je u ovom kaznenom postupku optuženik oglašen krivim, optuženik je pokušao izbjeći suđenje i sam je postupak bio u tijeku nekoliko godina jer je optuženik bio nedostupan tijelima progona Republike Hrvatske. Naime, u odnosu na optuženika je bila raspisana tjeralica nekoliko godina, a naposljetku i Europski uhidbeni nalog po kojem je u konačnici i bio uhićen, iako je već bilo doneseno rješenje za suđenje u odsutnosti. Slijedom tih utvrđenja, i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, izrečena kazna u neuvedenoj duljini trajanja je ne samo nužna za konkretnog počinitelja već će se kroz izrečenu kaznu zatvora izraziti jasna društvena osuda i utjecati će se na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP- a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
