Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-650/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene GJ i dr., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi 1. optužene GJ, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-844/2025 od 19. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba branitelja optužene GJ odvjetnika HJ, ukida se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-844/2025 od 19. rujna 2025., na temelju članka 80. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), branitelj 1. optužene GJ, odvjetnik HJ kažnjen je novčanom kaznu u iznosu 1.000,00 (tisuću) eura. Na temelju članka 43. KZ/11. u vezi sa člankom 182. ZKP-a odvjetnik HJ dužan je novčanu kaznu platiti u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ovog rješenja. Na temelju članka 43. KZ/11. u vezi s člankom 182. ZKP-a, ako novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku u cijelosti ili djelomično, primijenit će se odredbe KZ/11. o prisilnoj naplati novčane kazne i zamjeni nenaplaćene novčane kazne.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela 1. optužena GJ po branitelju HJ, odvjetniku iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine, podredno preinači.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalba branitelja optužene GJ, odvjetnika HJ, je osnovana.

5. Prvenstveno treba naglasiti da iako žalitelj uvodno u žalbi ističe osim pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog postupka, te kaznenog zakona i žalbu glede visine izrečene kazne, svojom žalbom obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6. Sagledavajući te žalbene navode treba prvenstveno naglasiti da je u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio navode odvjetnika (u usmenoj riječi, a potom i u pisanom podnesku) kao vrijeđanje suda u smislu neodmjerene i neprimjerene retorike (usmenom i pisanom riječi) pozivom na test razmjernosti u smislu članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Suprotno izraženom stavu prvostupanjskog suda, a kako se to i ukazuje žalbenim navodima, ožaljena odluka predstavlja miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva zajamčenu člankom 10. stavkom 1. Konvencije. Naime, sukladno presudi Europskog suda za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu ESLJP), Zahtjev br. 51000/11, G v [adresa], na koju se u svom obrazloženju poziva i prvostupanjski sud, potrebno je utvrditi je li, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, postignuta pravedna razmjernost između; s jedne strane, potrebe da se zaštiti autoritet sudbene vlasti i s druge strane; zaštite slobode izražavanja podnositelja zahtjeva, bilo u usmenoj ili pisanoj riječi, u konkretnom slučaju odvjetnika postavljenog po službenoj dužnosti HJ, branitelja 1. optužene GJ. Dakle, konkretno rješenje prvostupanjskog suda mora biti sagledano u svojoj cjelini, a to znači s jedne strane - sadržaj primjedbi koje su dane, odnosno usmena ili pisana riječ (ili riječi) koje su predmetnom prvostupanjskog rješenja o kažnjavanju i s druge strane - kontekst u kojemu su navedene riječi žalitelja - dane.

6.1. Razmatrajući navedeno razvidno je da je navod, koji osim toga citira i prvostupanjski sud pod točkom 2. obrazloženja, a u dijelu se ponavlja i u žalbi žalitelja, posljedica polemike odvjetnika HJ i aktualne predsjednice optužnog vijeća nakon sjednice optužnog vijeća. Iz suglasnih navoda, izraženih pod točkom 2. obrazloženja prvostupanjskog rješenja i same žalbe, očito je da je postavljeni branitelj po službenoj dužnosti odvjetnik HJ pristupio predsjedniku optužnog vijeća nakon što je sjednica optužnog vijeća završena, tražeći da bude doneseno rješenje o troškovima kao odgovor na njegov pisano postavljeni zahtjev. Nakon što je očito odbijen u svom zahtjevu, u polemici sa predsjednikom optužnog vijeća koja je uslijedila, isti je rekao: „…sve stigne karma pa će i vas…“. Potom je i pisanim podneskom na Ured predsjednika suda izrazio svoju pritužbu na rad predsjednika vijeća, a što se opisuje pod točkom 3. pisanog obrazloženja navodeći da je prigovor na rad aktualne predsjednice optužnog vijeća obuhvaćao navode „… nekolegijalna, neprofesionalna i neetična…“. Mišljenje je prvostupanjskog suda da te riječi predstavljaju vrijednosne sudove, a time i vrijeđanje predsjednika vijeća, kao i da ne predstavljaju uobičajeni način komunikacije pa stoga takav oblik komunikacije sa stajališta ugleda suda, nije dopustiv već je neprihvatljiv.

6.1.1. Treba naglasiti i da je sporna pritužba na rad predsjednice vijeća dostavljena elektroničkim putem na Ured predsjednika suda, priložena uz samu žalbu izjavljenu po branitelju optuženice (list 377-380 spisa) kao i da se istom u cijelosti opisuje način odvijanja događaja, a potom pod zadnjom točkom pritužbe iznosi zaključak o načinu postupanja aktualnog suca.

7. Uvodno treba naglasiti da je usmena riječ koja se označava „vrijeđanjem suda“ kao i pisani podnesak u vidu pritužbe na rad konkretnog suca, ograničena na konkretnu osobu suca i na konkretan predmet.

7.1. Navedenu je okolnost potrebno dovesti u korelaciju sa činjenicom da su sudovi, pa tako i konkretan sudac, dužni do određene mjere trpjeti i prihvatiti kritiku bilo da je ista izražena u usmenoj ili pisanoj riječi, jer su sudovi kao dio državne vlasti toj kritici podložni u većoj mjeri nego obični građani, a što je i izraženo primjerice u konkretnoj presudi ESLJP na koju se poziva prvostupanjski sud u svom rješenju. Razvidno je stoga da nije osnovan navod prvostupanjskog suda kojim je navedeni dio pisanog teksta označen kao tekst uvredljivog navoda za sam sud, odnosno kao oblik vrijeđanja suda, već suprotno navedenom, isti predstavlja izričaj kritike i „protesta“ na postupanje konkretnog suca u konkretnom predmetu odbijanjem izrade troška branitelju po službenoj dužnosti koji trošak mu svakako i pripada sukladno aktualnim odredbama zakona o kaznenom postupku. Naime, već je iz prvostupanjskog rješenja, kojim se opisuje sam događaj i razlozi za donošenje rješenja o kažnjavanju razvidno da je postupanje žalitelja bilo usmjereno isključivo na kritiziranje prvostupanjskog suda i na iskazivanje nezadovoljstva u pogledu samog ponašanja konkretnog suca prema postavljenom zahtjevu za naknadom troška odvjetnika. Stav o nužnosti trpljenja kritike do određene mjere izražen je i u presudi Ustavnog suda U- III-6219/2020 koja je primjenjiva i na ovaj konkretan slučaj. U navedenoj odluci Ustavnog suda, a što je možda potrebno ponoviti i u konkretnom slučaju izrijekom se navodi: „…Ustavni sud još jednom ponavlja da sudovi, kao i sve ostale javne institucije, nisu imuni na kritiku njihovog rada, pri čemu mogu biti podvrgnuti širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana, uz jasno razlikovanje kritike od uvrede…“.

8. Stoga je, po ocjeni ovoga suda traženje odvjetnika za naknadom troška postupka koji je prethodno u pisanom obliku postavio, a nakon usmenog odbijanja aktualne predsjednice vijeća za izradom troška branitelju, usprkos očitoj uzajamnoj žustroj međusobnoj polemici, a potom i podnošenjem pisane pritužbe na rad konkretnog suca sa navedenim i nesporno utvrđenim pisanim izričajima, predstavlja miješanje u slobodu izražavanja koje je dovelo do neosnovanog kažnjavanja. Naime, treba istaknuti i da se izricanjem ovakve novčane kazne žalitelju, koja osim toga u pogledu visine nije obrazložena, stvara tzv. „chilling effect“, odnosno uzrokuje negativan učinak da se ubuduće koriste dopuštena procesna sredstva za zaštitu svojih prava, ali i prava svojih stranaka, odnosno da se iznose konkretne primjedbe na rad pojedinog suca.

9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja i ukinuti prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac