Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-946/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Azri Garankić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin, u Karlovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-90/2020-30 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-90/2020-30 od 25. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete iznos od 2.872,50 eura/21.642,85 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. siječnja 2024. do isplate (točka I. izreke) te na ime izmakle koristi iznos od 1.584,40 eura/11.937,66 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2021. do isplate (točka II. izreke). U točki III. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u pogledu tijeka kamata i to na iznos od 2.872,50 eura/21.642,85 kuna, za period od 17. lipnja 2020. do 24. siječnja 2024., te na iznos od 1.584,40 eura/11.937,66 kuna za period do 17. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2020. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.323,73 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. siječnja 2024. pa do isplate.

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka i troškova sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete na ime vrijednosti otuđenih košnica te izmakle koristi, nastale u vremenskom periodu od svibnja 2020. do 16. lipnja 2020. otuđenjem 43 kutije košnica.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud pobijanu odluku donio temeljem utvrđenja:

- da je pravomoćnom presudom od 23. rujna 2020. kojom je izdan kazneni nalog u kaznenom predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-408/20, tuženik proglašen krivim što je u vremenu od početka svibnja 2020. pa do 16. lipnja 2020. u mjestu [adresa] sa svojim osobnim vozilom u više navrata dolazio u predio zvan "Juriše" do livade na kojoj se nalazi pčelinjak u vlasništvu ŽV (tužitelja), gdje je u nakani neovlaštenog stjecanja predmeta, sveukupno uzeo i za sebe zadržao 43 kutije za košnice te zajednice pčela u vlasništvu ovdje tužitelja, sveukupno vrijedno 18.000,00 kuna, a koje je kutije za košnice zajedno sa zajednicama pčela odvezao u mjesto svog prebivališta [adresa] i tamo ih iskoristio za izradu vlastitog pčelinjaka, dakle tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom s ciljem da je protupravno prisvoji, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, krađom, te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora;

- da se tužitelj bavi pčelarstvom, da je član OPG-a Gumbarević registriranog na suprugu, da je evidentiran kao pčelar i ima svoj evidencijski broj pčelinjaka (EBP) – identifikacijska kartica gospodarstva te da se kao evidentirani pčelar bavio i bavi proizvodnjom i prodajom meda;

- da tuženik, u vrijeme štetnog događaja, nije bio evidentiran kao pčelar, već se tek nakon štetnog događaja prijavio kao pčelar;

- da je prema nalazu i mišljenju sudskog poljoprivrednog, agronomskog vještaka, iz AgroD-Consulting od 15. rujna 2023., tužitelj evidentiran kao pčelar, član pčelarske udruge Kupska dolina čiji je trenutno predsjednik, da posjeduje stacionarni pčelinjak sa cca 50-ak košnica u [adresa] na području zvanom "Ž"; da je sam proizvodio košnice, da je prema načinu slaganja i učvršćivanja pojedinih elemenata mogao prepoznati svoje košnice; da pčelari u pravilu na određeni način obilježavaju svoje košnice (boja, spojni elementi, brojevi i oznake) zbog mogućnosti prepoznavanja istih; da cijena novih kutija, kompleta košnica sa pčelama i rojeva u kutijama s osnovama prema sadašnjim cijenama iznosi 2.872,50 eura;

- da je prema nalazu vještaka, prosječni prinos kojeg je tužitelj u tužbi naveo da je u periodu od 2018. do 2020. ostvario od 15 kg po košnici, korektan i prihvatljiv prinos za jednog dugogodišnjeg pčelara; da ukupni procijenjeni prinos za 14 košnica iznosi 210 kg meda, a ako se ta količina meda upakira u staklenke od 900 grama dobije se ukupna količina od 233 staklenke od 900 grama; da cijena cvjetnog meda pakiranog u staklenke kod 900 grama iznosi 8 eura po staklenki što za 233 staklenke predstavlja ukupni prihod od 1.864,00 eura; da se iznos neostvarene koristi dobije kada se ukupni prihod umanji za troškove proizvodnje i prodaje pa ako se prihod umanji za dio neostvarenih troškova (nabavke staklenki i etiketa, troškove transporta, vrcanja i punjenja meda u staklenke) koji se procjenjuje na 15% od ukupnog prihoda, onda je ukupna neostvarena dobit 1.584,40 eura (1.864,00 EUR minus 15%);

- da s obzirom na protek vremena, miješanje kutija košnica i pčela nakon otuđenja, i ostalih razloga iz nalaza vještaka, tužitelj nije mogao smanjiti štetu i nije moguća uspostava prijašnjeg stanja vraćanjem kutija košnica tužitelju.

10. Pozivajući se na odredbe članka 1046., 1085. i 1089. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO), prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik otuđio kutije košnica tužitelja te da je odgovoran za štetu nastalu tužitelju, čija visina je utvrđena vještačenjem. Na dosuđeni iznos štete prvostupanjski sud je priznao kamate od donošenja presude navodeći kako se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a na iznos na ime izmakle koristi, od 1. siječnja 2021., jer izmakla korist zbog nemogućnosti ostvarenja prihoda prodajom meda, pripada prema cijenama u vrijeme nastanka štete, dok je za više zatražene kamate, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

11. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, kaznenom predmetu, iskazu tužitelja te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Protivno žalbenim navodima, u obrazloženju pobijane odluke, sud je razmotrio sve okolnosti nastanka štete te nije našao postojanje okolnosti koje bi oslobađale tuženika od odgovornosti. Procjena vjerodostojnosti iskaza i vrjednovanje vještačenja spada u diskreciju prvostupanjskog suda, a zaključci suda su obrazloženi i potkrijepljeni dokazima u spisu. Suprotni navodi žalitelja predstavljaju puko osporavanje ocjene dokaza, koja ocjena dokaza je pridržana za sud. Osim toga, za dodati je kako je sukladno odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a, sud u parničnom postupku vezan za pravomoćnu kaznenu presudu kojom je tuženik oglašen krivim, u konkretnom slučaju za kazneno djelo krađe.

13. Žalbeni navod tuženika da je moguće izvršiti povrat otuđenih košnica nije osnovan, jer iz nalaza sudskog vještaka jasno proizlazi kako je zbog miješanja pčelinjih zajednica i protoka vremena onemogućena identifikacija pojedinih košnica i njihovo vraćanje u prijašnje stanje, čime je prestala mogućnost naturalne restitucije. U takvom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu u novcu prema članku 1089. ZOO-a.

14. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji su logični, stručni i nisu osporeni, a navedeni iznosi štete i izgubljene zarade utemeljeni su na tržišnim cijenama i realnim prinosima pčelarske proizvodnje pa su pravilno prihvaćeni.

15. Prvostupanjski sud pravilno je dopustio preinaku tužbe u smislu članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a jer je ista izvršena prije zaključenja glavne rasprave i nakon provedenog vještačenja o visini štete pa žalbeni navodi s tim u vezi nisu utemeljeni.

16. Žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost odluke o troškovima postupka su neutemeljeni jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud obvezao tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu zahtjeva radi kojega nisu nastali posebni troškovi. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 155. ZPP-a utvrdio nužni i opravdani trošak tužitelja koji se odnosi na odvjetničko zastupanje i koji je obračunat u skladu sa u trenutku donošenja odluke važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23). Protivno navodima žalbe, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda (Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.), kako je pravilno postupio prvostupanjski sud.

17. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe trebalo je odbiti, jer sa žalbom nije uspio (članka 166. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić