Poslovni broj: Us I-246/2026-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Grada Zadra, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, Zadar, B. Petranovića 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o., OIB: 24769473247, Zadar, Ulica 159 Brigade 1, zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva VUKIĆ & PARTNERI d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, p.p. 261, radi provođenja komunalnog reda, bez rasprave, 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove klasa: UP/II-363- 01/21-01/161, urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 12. kolovoza 2021., te se predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. rujna 2021. protiv rješenje tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove klasa: UP/II-363-01/21-01/161, urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 12. kolovoza 2021., tužitelj u bitnom navodi kako podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijanim rješenjem poništeno je rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra, Klasa: UP/I-363-04/21-01/147, Urbroj: 2198/01-9/4-21-2, od 15. srpnja 2021., kojim rješenjem je naloženo trgovačkom društvu Namještaj Mima d.o.o. u roku od sedam dana od primitka rješenja ishoditi odobrenje za postavljenje reklame postavljene na lokaciji u ulici 159 Brigade 1, Zadar, koje su postavljene bez potrebnog odobrenja nadležnog tijela Grada Zadra. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se ne mogu otkloniti navodi žalitelja kojima smatra da se na lokaciji koja se navodi, nema nikakve reklame, već da je istaknuto samo ime, odnosno tvrtka i da je riječ o pitanju koje nije u nadležnosti donositelja pobijanog rješenja nego o obvezi koja za stranku proizlazi iz samog zakona i to odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj tvrtka mora istaknuti ime na poslovnim prostorijama trgovačkog društva. Također navodi da prema pravnom stajalištu Visokog upravnog suda RH, a koje prihvaća i Upravni sud u Splitu, jedinice lokalne samouprave imaju pravo utvrditi lokacije za postavljanje reklamnih panoa/reklama i propisati naknade za njihovo korištenje, odnosno propisati postupak za donošenje rješenja odnosno sklapanje ugovora za postavljanje reklama/reklamnih poruka, međutim ta ovlast ne daje istodobno ovlaštenje jedinici lokalne samouprave propisivanja i nametanja obveze plaćanja odnosno naplate naknade za reklame postavljene na nekretninama u privatnom vlasništvu odnosno zemljištu koje nije u njezinom vlasništvu, kao naknade koja bi bila prihod jedinica lokalne samouprave. U konkretnoj upravnoj stvari ne radi se o obvezi tvrtke na plaćanje naknade za postavljenu reklamu već o obvezi tvrtke da prije postavljanja reklame ishodi odobrenje za njezino postavljanje. Jedinica lokalne samouprave sukladno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ovlaštena je donijeti odluku o komunalnom redu kojom se propisuje uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te određivanje uvjeta za postavljenje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama te druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama. Grad Zadar kao jedinica lokalne samouprave donijela je Odluku o reklamiranju na području Grada Zadra u okviru zakonom propisanog prava jedinice lokalne samouprave da obavlja poslove od lokalnog značaja, a u koje poslove spada i uređenje naselja i stanovanja. Time Grad Zadar u okviru danih ovlasti, a radi održavanja komunalnog reda, provodi mjere radi uređenja naselja, a koje se odnose i na vanjski izgled zgrada, na postavljanje reklamnih poruka na pročeljima zgrada bez obzira na vlasništvo. Odlukom o reklamiranju na području Grada Zadra („Glasnik Grada Zadra br. 28/10, 4/11, 4/12, 14/13, 4/18, 7/18 i 2/20) određene su zone i javne površine na području Grada Zadra na kojima se mogu postavljati i isticati reklamne poruke i zaštitne naprave, vrste, način, lokacije postavljanja i isticanja reklamnih poruka i zaštitnih naprava, kriteriji za određivanje naknade za isticanje reklamnih poruka. Sukladno odredbi čl. 5. stavak 1. Odluke o reklamiranju na području Grada Zadra, naziv prave osobe ili ime fizičke osobe, odnosno oznaka tvrtke na području Grada ističe se na pročeljima zgrada u okviru izloga, vrata ili neposredno pored ulaza na vanjskim dijelovima građevine u kojoj se nalazi poslovni prostor, uglavnom na slobodnom dijelu zida uz ulaz u građevinu ili kolni prolaz, u svrhu pružanja informacija o poslovnom prostoru u objektu. Stavkom 2. propisano je da je veličina ploče u pravilu do 0,25 m2, odnosno 24,0 x 60,0 cm (ili 40,0 x 60,0 cm). Odredbom čl. 7. Odluke propisano je da su reklamne poruke u smislu ove Odluke predmeti projektirani ili proizvedeni kao tipski koji materijalima, obradom i oblikovanjem zadovoljavaju kriterije tehničkih i tehnoloških standarda, estetski oblikovani i postavljeni u skladu s izgledom zgrade i okoline, a kojima se privlači pozornost prolaznika, a dijele se na: reklame i reklamne panoe. Odredbom čl. 10. Odluke propisano je da se pod reklamom podrazumijeva: tekst poruke, predmeti nositelji propagandne poruke (konzola, nosač i drugo), sve vrste materijala, slika, crtež, svjetlosna i druga reklamna sredstva. Reklame se moraju svojim oblikom, materijalom, dimenzijama i bojom uklopiti u postojeće okruženje, ne smije ugrožavati sigurnost prometa, te zaklanjati postojeću prometnu i putokaznu signalizaciju, kulturna dobra i značajne perivoje. Odredbom čl. 11. Odluke propisano je da su reklame u smislu ove Odluke: reklame zastave, reklamna platna (na građevinskim skelama, na pročeljima zgrada, ogradama i građevinama u rekonstrukciji, sanaciji ili gradnji), plakati, transparenti, reklami ormarići, oslikane reklamne poruke (na zidovima građevina, ogradama, tendama, suncobranima i sl.) i reklamni natpisi. Odredbom članka 24. Odluke propisano je da je da je reklamni natpis oznaka imena fizičke ili naziva pravne osobe, obrta, poslovnog prostora ili obavijest o djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru. Odredbom članka 25. Odluke propisano je da se reklamni natpis postavlja na vanjskim dijelovima građevine i ogradama u svrhu reklamiranja, oglašavanja i pružanja informacija o pravnim subjektima u tim građevinama. Reklamni natpisi postavljaju se u pravilu na građevinu: plošno-postavljeno paralelno s linijom pročelja, te konzolno postavljeno okomito na pročelje, u pravilu na visinu min. 2,30 m, a plošno može i niže. Po obliku mogu biti: natpisi od pojedinačnih slova na pročelju (bez podkonstrukcije), ploča, sandučasta reklama, natpis ugrađen u izložni portal, te konzolni tradicionalnog oblika i konzolni natpis od pojedinačnih slova (bez podkonstrukcije) ili oznaka. Reklamni natpisi mogu imati ugrađenu rasvjetu. Reklamni natpisi postavljaju se: u zoni prizemlja na slobodni dio pročelja ispod prvoga razdjelnog vijenca neposredno uz izlog poslovnog prostora pravnog subjekta koji se reklamira, unutar fasadnog platna na poslovnim građevinama kao plošni natpis na uličnom pročelju ili zabatu građevine, osim uz ulaz u građevinu i kolni ulaz u dvorište gdje se postavljaju natpisi, te kao konzolni vertikalni natpis na spojevima ili kutovima zgrada. Ukoliko na uličnom dijelu građevine postoji više poslovnih prostora, reklamni natpisi postavljaju se u pravilu na istu visinu i na istu liniju na pročelju građevine Odredbom čl. 48. Odluke o reklamiranju na području Grada Zadra, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša donosi rješenje kojim utvrđuje prava i obveze korisnika reklamnih poruka za postavljanje reklamnih poruka. Odredbom čl. 60. Odluke propisano je da nadzor nad provedbom Odluke provodi odsjek za komunalno redarstvo Grada. Kada komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće mjere u skladu s odlukom o komunalnom redu ili posebnim propisima sukladno odredbi čl. 114. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18, 32/20). Reklame koje je tvrtka NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. postavila na fasadi svog poslovnog prostora niti po svojim dimenzijama niti po položaju na fasadi ne predstavljaju ime tvrtke sukladno čl. 5. Odluke, već se radi o reklami odnosno reklamnom natpisu sukladno odredbama čl. 24. i 25. Odluke. Okolnost da se reklama nalazi na nekretnini u vlasništvu tvrtke NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. nije od odlučnog značaja u ovoj upravnoj stvari jer i prema stajalištu Visokog upravnog suda RH izraženom u presudama posl. br. Usž-3404/18-3 i Usž-2796/18-2, razlika između postavljanja reklame na javnim ili privatnim površinama očituje se jedino u podnošenju zahtjeva, odnosno ispravama koje je potrebno priložiti zahtjevu, a ne u tome podliježe li netko tko reklamu postavlja na nekretnini u svojem vlasništvu obvezi da prethodno mora ishoditi odobrenje za postavljanje reklame. Prije postavljanja predmetnog reklamnog natpisa tvrtka NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. nije ishodila odobrenje nadležnog tijela gradske uprave Grada Zadra (navedena činjenica nije sporna jer ju svojom žalbom potvrđuje i žalitelj). Poništavanjem rješenja komunalnog redara povrijeđen je zakon na štetu tužitelja jer je onemogućio tužitelja da provodi mjere radi održavanje komunalnog reda. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako je tužba tužitelja neosnovana, te da tuženik ustraje u navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanima i istima se protivi u cijelosti. Suprotno navodima tužbe, a slijedeći odredbe odluke o reklamiranju tužitelja, uopće nije moguće na području koje tužitelj obuhvaća kao jedinica lokalne samouprave isticati bilo kakve oznake koje tužitelj samovoljno (cit. Odlukom i posredstvom komunalnih redara) smatra ili proglašava odnosno utvrđuje reklamama, a da se za to tužitelju ne plaća naknada. Nasuprot tome, a kako je to istaknuto i u žalbi protiv rješenja koje je rješenjem koje se ovom tužbom osporava poništeno, zainteresirana osoba na svojoj zgradi, odnosno svojem objektu koji je izgrađen na nekretnini u njezinom vlasništvu, ima samo istaknutu tvrtku. To je obveza koju zainteresirana osoba (dalje: ZI) mora ispuniti prema odredbi čl. 21. st. 3. ZTD-a. Tim propisom, a ni jednim drugim, nije propisano da će jedinica lokalne samouprave dalje razrađivati odredbe navedenog Zakona, pogotovo ne na način da propisuje oblike, dimenzije i slične osobine istaknute tvrtke, kao ni naknade koje bi trgovačka društva koja su prema ZTD-u obvezna svoje tvrtke isticati na poslovnim prostorijama odnosno objektima, morala ispunjavati odnosno plaćati. Unatoč tome, odredbe naprijed navedene Odluke tužitelja ne samo da trgovačka društva u tome (ispunjavanja obveze iz ZTD-a) ograničavaju, već isto vezuju za plaćanje naknade tužitelju, bez obzira na to što se tako istaknute tvrtke nalaze na zgradama odnosno nekretninama koje nisu u vlasništvu tužitelja. Prema odredbama te odluke (opširno elaborirano u žalbi) uopće nije moguće na svojim poslovnim prostorijama istaknuti tvrtku trgovačkog društva koje u njoj posluje (što predstavlja zakonsku obvezu prema ZTD-u), a da se pritom za takvo što ne traži suglasnost tužitelja i za to tužitelju plati naknada. To znači da tužitelj općim aktom jedinice lokalne samouprave razrađuje zakonske propise koji takvu razradu nisu predvidjeli, a uz to sebi strogom vezom priskrbljuje naknadu na koju nema pravo jer takvo pravo za tužitelja ne proizlazi iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu. Pojednostavljeno rečeno, bez zahtjeva prema tužitelju (strogo slijedeći odredbe njegove Odluke) nije moguće nijednom trgovačkom društvu ispuniti obveze iz ZTD-a, time da je udovoljavanje zahtjevu isključivo arbitrarna odluka tužitelja, ali ni u slučaju da zahtjevu bude udovoljeno, podnositelj (i obveznik prema ZTD-u) ne može izbjeći plaćanje naknade tužitelju, neovisno o tome na čijem zemljištu odnosno zgradi ističe svoju tvrtku (koju tužitelj Odlukom neosnovano proglašava reklamom kao reklamnim natpisom). Naprijed navedeno, suprotno tužbenim tvrdnjama znači da je odobravanje reklamnog natpisa sa svim njegovim obilježjima i elementima neodvojivo povezao s plaćanjem naknade tužitelju. To je, pak, dio sporne Odluke koji je višekratno odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kao i naslovnog suda utvrđen nezakonitim. Pored toga, zainteresirana osoba je pokrenula pred Visokim upravim sudom RH postupak prema odredbama čl. 83. ZUS-a, a radi ocjene zakonitosti upravo sporne Odluke, pa se predlaže naslovnom sudu do pravomoćne odluke o tom zahtjevu ovaj spor prekinuti sukladno odredbi čl. 45. st. 2. toč. 2. ZUS-a. Neovisno o svemu naprijed navedenom, ZI ističe, kao što je na to upirala u žalbi, da prvostupanjsko rješenje tužitelja uopće ne udovoljava odredbama ZUP-a koje propisuju sadržaji rješenja kojim se odlučuje o upravnoj stvari, posebno kad je u pitanju izreka tog rješenja. Naime, rješenje tužitelja izrekom je potpuno nejasno i neodređeno jer je ne može razumjeti koju bi reklamu ili reklamni natpis trebalo ukloniti, a nastavno se za sadržajem takve izreke ne daju ni jasni i provjerljivi razlozi. Budući da je nedvojbeno da je jedino izreka rješenja njegov dio koji stječe svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti, to je jasno da rješenje čija je izreka neodređena nije moguće izvršiti, pa je isto valjalo poništiti neovisno o razlozima i činjenicama koji se ističu u ovom upravnom sporu. Drugim riječima, odluka tuženika je pravilna već zbog toga što je rješenje tužitelja neizvršivo. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi.

3.Ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Us I-2987/2021-7 od 14. siječnja 2022. odbacio tužbu tužitelja podnesenu protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/21- 01/161, urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 12. kolovoza 2021., protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Usž-1904/22-2 od 26. svibnja 2022. poništi citirano rješenje ovog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj: Us I-1714/2022., a što pak znači da se predmetna presuda donosi u izvršenju citiranog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

4.Potom rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-1714/2022-17 od 6. prosinca 2022. predmetni spor je prekinut do donošenja odluke u predmetu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-82/2021, čije okončanje se ukazalo prethodnim pitanjem za ovaj spor u smislu odredbe članka 45. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), te je po okončanju postupka koji se vodio pred navedenim sudom, spor nastavljen rješenjem poslovni broj: Us I-1714/2022-22 od 2. veljače 2026., nakon čega je dobio novi poslovni broj: Us I-246/2026.

5.Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje ZUS)), pa kako su odlučne činjenice za rješavanje ovog spora dostatno utvrđene, u situaciji kada tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je u smislu citirane odredbe bez održavanja rasprave, a nakon razmjene podnesaka između stranaka, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu upravnog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika odlučio donijeti presudu.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeka komunalnog redarstva: Klasa: UP/I- 363-04/21-01/147, Urbroj: 2198/01-9/4-21-2 od 15. srpnja 2021. naloženo je trgovačkom društvu Namještaj Mima d.o.o., Ul. 159 Brigade 1, Zadar, zainteresiranoj osobi u ovom sporu, da u roku od sedam dana od primitka rješenja ishodi odobrenje za reklame postavljene na lokaciji u ulici 159 Brigade 1, Zadar, koje su postavljene bez potrebnog odobrenja nadležnog tijela Grada Zadra, ili da iste ukloni.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove klasa: UP/II-363-01/21- 01/161, urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 12. kolovoza 2021., postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odlukom o reklamiranju na području Grada Zadra („Glasnik Grada Zadra br. 28/10, 4/11, 4/12, 14/13, 4/18, 7/18 i 2/20) određene su zone i javne površine na području Grada Zadra na kojima se mogu postavljati i isticati reklamne poruke i zaštitne naprave, vrste, način, lokacije postavljanja i isticanja reklamnih poruka i zaštitnih naprava, kriteriji za određivanje naknade za isticanje reklamnih poruka. Sukladno odredbi čl. 5. stavak 1. iste Odluke naziv prave osobe ili ime fizičke osobe, odnosno oznaka tvrtke na području Grada ističe se na pročeljima zgrada u okviru izloga, vrata ili neposredno pored ulaza na vanjskim dijelovima građevine u kojoj se nalazi poslovni prostor, uglavnom na slobodnom dijelu zida uz ulaz u građevinu ili kolni prolaz, u svrhu pružanja informacija o poslovnom prostoru u objektu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je veličina ploče u pravilu do 0,25 m2, odnosno 24,0 x 60,0 cm (ili 40,0 x 60,0 cm).

Odredbom čl. 7. iste Odluke propisano je da su reklamne poruke u smislu ove Odluke predmeti projektirani ili proizvedeni kao tipski koji materijalima, obradom i oblikovanjem zadovoljavaju kriterije tehničkih i tehnoloških standarda, estetski oblikovani i postavljeni u skladu s izgledom zgrade i okoline, a kojima se privlači pozornost prolaznika, a dijele se na: reklame i reklamne panoe.

Odredbom čl. 10. iste Odluke propisano je da se pod reklamom podrazumijeva: tekst poruke, predmeti nositelji propagandne poruke (konzola, nosač i drugo), sve vrste materijala, slika, crtež, svjetlosna i druga reklamna sredstva. Reklame se moraju svojim oblikom, materijalom, dimenzijama i bojom uklopiti u postojeće okruženje, ne smije ugrožavati sigurnost prometa, te zaklanjati postojeću prometnu i putokaznu signalizaciju, kulturna dobra i značajne perivoje.

Odredbom čl. 11. iste Odluke propisano je da su reklame u smislu ove Odluke: reklame zastave, reklamna platna (na građevinskim skelama, na pročeljima zgrada, ogradama i građevinama u rekonstrukciji, sanaciji ili gradnji), plakati, transparenti, reklami ormarići, oslikane reklamne poruke (na zidovima građevina, ogradama, tendama, suncobranima i sl.) i reklamni natpisi.

Odredbom članka 24. iste Odluke propisano je da je da je reklamni natpis oznaka imena fizičke ili naziva pravne osobe, obrta, poslovnog prostora ili obavijest o djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru.

Odredbom članka 25. iste Odluke propisano je da se reklamni natpis postavlja na vanjskim dijelovima građevine i ogradama u svrhu reklamiranja, oglašavanja i pružanja informacija o pravnim subjektima u tim građevinama. Reklamni natpisi postavljaju se u pravilu na građevinu: plošno-postavljeno paralelno s linijom pročelja, te konzolno postavljeno okomito na pročelje, u pravilu na visinu min. 2,30 m, a plošno može i niže. Po obliku mogu biti: natpisi od pojedinačnih slova na pročelju (bez podkonstrukcije), ploča, sandučasta reklama, natpis ugrađen u izložni portal, te konzolni tradicionalnog oblika i konzolni natpis od pojedinačnih slova (bez podkonstrukcije) ili oznaka. Reklamni natpisi mogu imati ugrađenu rasvjetu. Reklamni natpisi postavljaju se: u zoni prizemlja na slobodni dio pročelja ispod prvoga razdjelnog vijenca neposredno uz izlog poslovnog prostora pravnog subjekta koji se reklamira, unutar fasadnog platna na poslovnim građevinama kao plošni natpis na uličnom pročelju ili zabatu građevine, osim uz ulaz u građevinu i kolni ulaz u dvorište gdje se postavljaju natpisi, te kao konzolni vertikalni natpis na spojevima ili kutovima zgrada. Ukoliko na uličnom dijelu građevine postoji više poslovnih prostora, reklamni natpisi postavljaju se u pravilu na istu visinu i na istu liniju na pročelju građevine. Odredbom čl. 48. iste Odluke Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša donosi rješenje kojim utvrđuje prava i obveze korisnika reklamnih poruka za postavljanje reklamnih poruka.

Odredbom čl. 60. iste Odluke propisano je da nadzor nad provedbom Odluke provodi odsjek za komunalno redarstvo Grada. Kada komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće mjere u skladu s odlukom o komunalnom redu ili posebnim propisima sukladno odredbi čl. 114. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18, 32/20).

14.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt naprijed citirane izreke, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

15.Sud nalazi potrebnim najprije istaknuti kako je tuženik osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke uz obrazloženje da se predmet ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku zbog toga što su one u bitnim točkama nepotpuno utvrđene. Naime, da se ne mogu otkloniti navodi zainteresirane osobe kojima smatra kako na lokaciji koja se navodi u izreci prvostupanjskog rješenja, a koja je u njenom vlasništvu, nema nikakve reklame te suprotno razlozima pobijanog rješenja, na zgradi trgovine u Zadru na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], UI. 159 Brigade 1, Zadar, ima istaknuto samo ime, odnosno tvrtku i da je riječ o pitanju koje nije u nadležnosti donositelja prvostupanjskog rješenja nego obvezi koja za stranku proizlazi iz samog zakona i to odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj tvrtka mora istaknuti ime na poslovnim prostorijama trgovačkog društva te da bi bili u obvezi plaćati naknadu za reklamiranje na vlastitom zemljištu. Naime, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH, izraženom u više presuda, a koje prihvaća i Upravni sud u Splitu, jedinice lokalne samouprave imaju pravo utvrditi lokacije za postavljanje reklamnih panoa/reklama i propisati naknade za njihovo korištenje, odnosno propisati postupak za donošenje rješenja odnosno sklapanje ugovora za postavljenje reklama/reklamnih panoa, međutim ta ovlast ne daje istodobno ovlaštenje jedinici lokalne samouprave propisivanja i nametanja obveze plaćanja odnosno naplate naknade za reklame postavljene na nekretninama u privatnom vlasništvu odnosno zemljištu koje nije u njezinom vlasništvu, kao naknade koja bi bila prihod jedinica lokalne samouprave. Prema zk izvatku za k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji prilaže zainteresirana osoba i koji prileže spisu predmeta, razvidno je da je kao vlasnik zemljišta upisano trgovačko društvo Namještaj Mima d.o.o., Pula, a ta je okolnost prema prethodno izloženim stajalištima Visokog upravnog suda RH i Upravnog suda u Splitu od odlučnog značaja za rješavanje konkretnih upravnih stvari, odnosno naplaćivanje naknade za postavljene reklamne poruke. Slijedom izloženog, tuženik zaključuje da je žalba zainteresirane osobe osnovana pa je, pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci osporenog rješenja.

16.Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti naprijed citirano obrazloženje osporenog rješenja u kojem su dani razlozi zbog kojih je trebalo poništiti rješenje prvostupanjskog tijela, a sa kojima nije suglasan ovaj sud. S tim u vezi, najprije je za kazati kako među strankama ovog spora uopće nije prijeporno da zainteresirana osoba nije ishodila potrebno odobrenje za postavljanje predmetne reklame, te je ujedno za istaknuti kako reklama kakvu je postavila zainteresirana osoba ne predstavlja obvezu koja za stranku proizlazi iz odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj tvrtka mora istaknuti ime na poslovnim prostorijama trgovačkog društva, a kako to neosnovano tvrdi zainteresirana osoba i prihvaća tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, već se ovdje nedvojbeno radi o reklami koju je tvrtka NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. postavila na fasadi svog poslovnog prostora s obzirom da ista po svojim dimenzijama niti po položaju na fasadi ne predstavlja ime tvrtke sukladno čl. 5. Odluke o reklamiranju na području Grada Zadra, već se radi o reklami odnosno reklamnom natpisu postavljenoj na način kako to u vidu imaju odredbe čl. 24. i 25. iste Odluke, što pak proizlazi i iz zapisnika o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 15. srpnja 2021. koji prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, posebice iz fotografije same reklame koja je sačinjena na licu mjesta i koje je priložena predmetnom zapisniku.

17.Nadalje, okolnost da se predmetna reklama nalazi na nekretnini u vlasništvu zainteresirane osobe nije od značaja za konkretnu upravnu stvar jer i prema stajalištu Visokog upravnog suda RH izraženom u većem broju presuda tog suda, a koje prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, razlika između postavljanja reklame na javnim ili privatnim površinama očituje se jedino u podnošenju zahtjeva, odnosno ispravama koje je potrebno priložiti zahtjevu, a ne u tome podliježe li netko tko reklamu postavlja na nekretnini u svojem vlasništvu obvezi da prethodno mora ishoditi odobrenje za postavljanje reklame, slijedom čega je za ovu upravnu stvar od ključne važnosti što zainteresirana osoba prije postavljanja predmetnog reklamnog natpisa nije ishodila odobrenje nadležnog tijela gradske uprave Grada Zadra, a koja pak činjenica nije ni sporna jer ju niti zainteresirana osoba ne spori kako tijekom upravnog postupka, tako niti tijekom ovog spora.

18.Potom, s prethodnim u vezi dodatno je za navesti kako jedinica lokalne samouprave ima ovlast nametanja obveze plaćanja naknade za reklame postavljene na javnim površinama, dok tu ovlast nema za postavljanje reklama na nekretninama u privatnom vlasništvu, a koje pravno shvaćanje je i izraženo u upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda RH. Međutim, od bitne je važnosti što se u predmetnom slučaju ne radi o obvezi zainteresirane osobe na plaćanje naknade za postavljenu reklamu, već o njenoj obvezi da prije postavljanja reklame ishodi odobrenje za njezino postavljanje, a što ona neupitno nije učinila. Slijedom navedenog, a imajući u vidu u postupku utvrđenu činjenicu da zainteresirana osoba prije postavljanja predmetne reklame nije ishodila odobrenje nadležnog tijela gradske uprave Grada Zadra, te činjenicu da se u predmetnom slučaju ne odlučuje o obvezi zainteresirane osobe na plaćanje naknade za postavljenu reklamu, sud ne može prihvatiti obrazloženje osporenog rješenja u kojem se obrazlažu razlozi zbog kojih je prvostupanjsko rješenje poništeno. Također, dodatno je za navesti kako je predmetnu Odluku o reklamiranju Grada Zadra jedinica lokalne samouprave donijela u okviru zakonom propisanog prava jedinice lokalne samouprave da obavlja poslove od lokalnog značaja, u koje poslove spada i uređenje naselja i stanovanja. Time jedinica lokalne samouprave u okviru danih ovlasti, a radi održavanja komunalnog reda, provodi mjere radi uređenja naselja, a koje se odnose i na vanjski izgled zgrada, na postavljanje reklamnih poruka na pročelja zgrada bez obzira na vlasništvo, s tim da je predmetno stajalište sukladno ustaljenoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženoj u većem broju presuda tog suda pa tako primjerice i u presudama pod poslovnim brojevima: Usž-2796/18-2 od 26. lipnja 2018. i Usž-3404/18-3 od 22. svibnja 2019. u gotovo identičnim upravnim stvarima, a s kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.

19.Konačno, za navesti je i kako je upravo Odluka o reklamiranju na području grada Zadra ("Glasnik Grada Zadra", broj 28/10., 4/11., 4/12., 14/13., 4/18. i 7/18. – pročišćeni tekst – dalje: Odluka) kao opći akt bila predmetom ocjene zakonitosti pred za to nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i to povodom zahtjeva zainteresirane osobe iz ovog spora, koji je svojim rješenjima pod poslovnim brojem:

Usoz-82/2021-10 od 26. rujna 2023. postupak obustavio, to iz razloga što je uvidom u "Glasnik Grada Zadra", broj: 8/23. utvrđeno da je u navedenom službenom glasilu 18. svibnja 2023. objavljena Odluka o reklamiranju na području Grada Zadra (Odluka/23), koja je sukladno članku 62. stupila na snagu 26. svibnja 2023. (osmog dana od dana objave u "Glasniku Grada Zadra"), pa s obzirom da je danom stupanja na snagu Odluke/23. prestala važiti osporavana Odluka o reklamiranju na području Grada Zadra, prestale su postojati pretpostavke za vođenje postupka i meritorno odlučivanje u tom predmetu. Stoga, kod izloženog stanja stvari i to da nadležni Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije našao da bi predmetna Odluka kao opći upravni akt bila nezakonita, a kako ovaj sud nije nadležan ocjenjivati zakonitost općih akta, već isključivo pojedinačnih i to onog čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, uzimajući u obzir da je naznačeni opći akti bio na snazi u vrijeme donošenje osporenog rješenja, to pak neodvojeno znači da se taj opći akt ima primijeniti i u ponovljenom postupku koji će uslijediti nakon ove presude koji je bio važeći u vrijeme donošenja osporenog rješenja, te za kojeg Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bio nezakonit.

20.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

21.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a) kod kojeg stanja stvari je dužan ponovno odlučiti o žalbi zainteresirane osobe podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja, te u ponovljenom postupku donijeti novu odluku koja s obzirom da se radi o pojedinačnom upravnom aktu mora kako u formalno pravnom, tako i u materijalno pravnom smislu, biti u cijelosti sukladna mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a koji akt je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a i čija izreka treba biti u skladu s odredbom čl. 98. st. 3. istog Zakona.

22.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 3. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- tužitelju Gradu Zadru, Zadar, Narodni trg 1, uz rješenje o nastavku,

- tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, B. Petranovića 8, uz rješenje o nastavku i povrat spisa,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe odvjetnicima iz Odvjetničkog društva VUKIĆ & PARTNERI d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, p.p. 261, uz rješenje o nastavku,

- u spis.