Poslovni broj: Us I-2083/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, radi isplate, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/25-01/100, URBROJ: 525-14/103-25-3 od 15. srpnja 2025. i odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/18-04-01-01/1200, URBROJ: 343-1504/01-25-025 od 30. siječnja 2025., podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj 14. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II- 034-08/25-01/100, URBROJ: 525-14/103-25-3 od 15. srpnja 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, pa navodi kako pobijano rješenje tuženika nije doneseno u zakonito provedenom upravnom postupku, te isto nije obrazloženo sukladno izričitoj odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravom postupku. U pobijanom rješenju tuženik obrazlaže iz kojih razloga odbija žalbu izjavljenu protiv prvostupanjske Odluke, međutim tuženik u pobijanom rješenju nije odgovorio na sve žalbene navode koje je tužiteljica navela u svojoj žalbi. Naime, tuženik u većem dijelu pobijanog rješenje interpretira sadržaj Odluke Agencije od 30. siječnja 2025. i navode žalbe tužiteljice, dok vrlo kratko i po ocjeni tužiteljice potpuno pogrešno daje obrazloženje u kojem zaključuje kako žalba nije osnovana. Nadalje, tuženik potpuno pogrešno u pobijanom rješenju utvrđuje kako je činjenico stanje u ovom upravnom postupku pravilno utvrđeno pa da je slijedom toga i Odluka Agencije zakonita. Tuženik u pobijanom rješenju nije obrazložio odnosno nije se očitovao na sve žalbene navode tužiteljice već samo konstatira da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, međutim, u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te je slijedom toga došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica je u žalbi navela kako je u cijelosti ispoštovala uvjete natječaja i to posebno Poglavlje 16. Natječaja, dok i tuženik u pobijanom rješenju utvrđuje kako su uvjeti natječaja pravno obvezujući i njima se propisuju uvjeti i kriteriji koje korisnik mora zadovoljiti. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužiteljica zadovoljila sve uvjete i kriterije natječaja. Izričite odredbe Poglavlja 16. Natječaja utvrđuju kako će Agencija za plaćanje, u pravilu odobriti sve promjene ako se traženom promjenom ne dovodi u pitanje prihvatljivost projekta i/ili korisnika i/ili se promjenom ne narušava njegov cilj i svrha. U konkretnom slučaju Agencija u svojoj Odluci od 30. siječnja 2025. kao i tuženik u pobijanom rješenju kontradiktorno daju obrazloženje u odnosu na činjenice je li tužiteljica postupila sukladno uvjetima natječaja, a na koje kontradiktornosti je tužiteljica uputila i u žalbi, na koje žalbene navode tuženik u pobijanom rješenju nije dao odgovore. Prema Natječaju promjene koje se traže putem zahtjeva za promjenu ne uključuju promjenu lokacije, a nesporno je da tužiteljica, bez obzira na navedeno, obavijestila Agenciju o promjeni lokacije i o promjeni ponuditelja, a predmetni zahtjev Agencija je odbila Pismom odbijanja od 14. veljače 2023. Iz sadržaja obrazloženja Odluke Agencije od 30. siječnja 2025. te iz sadržaja obrazloženja pobijane Odluke tužiteljice od 15. srpnja 2025. proizlazi kako je pravni i činjenični temelj donošenja Odluke Agencije i donošenja pobijanog rješenja tuženika upravo činjenica što je Agencija navedenim Pismom obijanja odbila zahtjev tužiteljice za promjenu lokacije ulaganja i za promjenu ponuditelja. Tužiteljica prije svega ističe kako se na navedenom Pismu odbijanja niti na koji način ne može temeljiti bilo kakva odluka bilo kojeg tijela u upravnom postupku, jer tužiteljici nije bila omogućena nikakva pravna zaštita u odnosu na navedeno Pismo odbijanja, a posebno joj nije bila omogućena sudska zaštita, na koji način su i Agencija i tuženik donoseći svoje odluke postupili i protivno Ustavu Republike Hrvatske kao i protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u većem broju svojih odluka izričito je utvrdio da ukoliko bilo koje tijelo javne vlasti ili bilo koje javnopravno tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke, toj stranci mora biti omogućena sudska zaštita. Iz navedenog nesporno proizlazi da se i Odluka Agencije kao i pobijano rješenje tuženika u bitnom temelje na činjenici donošenja Pisma odbijanja, u odnosu na koje Pismo tužiteljici nije omogućena nikakva pravna zaštita, te je prije svega zbog navedenog pobijano rješenje tuženika nezakonito. U odnosu na postojanje kontradiktornosti u Odluci Agencije i pobijanom rješenju tuženika tužiteljica ističe kako Agencija u svojoj Odluci prvotno utvrđuje kako je zahtjev tužiteljice za promjenu odbijen jer je tužiteljica već prijavila promjenu lokacije ulaganja, ali je u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatu već započela ulaganja na prvotno odabranim česticama, da bi nadalje u Odluci Agencije od 30. siječnja 2025. bilo utvrđeno kako je tužiteljica pojasnila da radovi koji su bili predmet zahtjeva za potporu nisu izvođeni na prvotno odabranim česticama, a u nastavku obrazloženja Odluke Agencije konstatira se kako je zahtjev tužiteljice za promjenu odbijen jer tužiteljica istu nije zatražila na vrijeme, odnosno prije početka radova na pripremi zemljišta. U odnosu na navedene kontradiktornosti iz Odluke Agencije tuženik u pobijanom rješenju nije dao nikakvo obrazloženje pa je stoga pobijano rješenje tuženika nezakonito. Također, tuženik u pobijanom rješenju ne navodi je li prema uvjetima Natječaja korisnik uopće bio dužan zatražiti promjenu lokacije, iako je potpuno razvidno temeljem Poglavlja 16. Natječaja kako korisnik nije u obvezi zatražiti promjenu lokacije. Nadalje, tuženik u pobijanom rješenju ne obrazlaže odnosno ne daje očitovanje iz kojih razloga u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu Agencija nije postupila na način kako je postupala u drugim identičnim slučajevima, identične činjenične i pravne naravi. Naime, tužiteljica je u svojoj žalbi na Odluku Agencije izrekom navela kako je u drugim slučajevima odnosno drugim korisnicima bilo dopušteno mijenjati lokaciju ulaganja putem službene bilješke, što nije učinjeno u odnosu na tužiteljicu kao korisnika, a nesporno je u konkretnom slučaju kako je tužiteljica promjenom lokacije apsolutno postupila sukladno namjeni i svrsi natječaja, te kako je sva dobivena sredstva namjenski utrošila, a svakako je tužiteljica dokazala i gospodarsku opravdanost promjene lokacije ulaganja, budući i Agencija u svojoj Odluci od 30. siječnja 2025. izrekom utvrđuje kao je tužiteljica obavijestila Agenciju o promjeni te kako je izvršena i kontrola nove lokacije ulaganja na samom terenu. Prema tome, iako tužiteljica nije bila u obvezi tražiti odobrenje Agencije za promjenu lokacije, tužiteljica je to učinila i obavijestila Agenciju o navedenom, a Agencija je postupila protivno odredbi članka 23. Pravilnika o provedbi mjere 4. Ulaganja u fizičku imovinu, podmjera 4.1. Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, jer Agencija nije jednako postupila prema svim korisnicima, čime je nedvojbeno povrijeđeno načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka, o kojem načelu i povredi istoga se također Ustavni sud Republike Hrvatske izjasnio u više svojih odluka, odnosno na navedeni način Agencija i tuženik u predmetima iste činjenične i pravne naravi donosili su različite odluke u odnosu na različite korisnike. Također, nezakonitost pobijanog rješenje tuženika očituje se i u činjenici da tuženik odbija predmetnu žalbu iako tuženik u pobijanom rješenju izričito utvrđuje kako tužiteljica svojim zahtjevima za promjenu lokacije ulaganja niti na koji način nije mijenjala svrhu, namjenu i vrstu ulaganja za koje joj je Agencija odobrila sredstva. Isto tako, tužiteljica je u upravnom postupku dostavila i dokaze kako se u pogledu uređenja vlasničko pravnih odnosa obratila nadležnom sudu 2. srpnja 2021. prijedlogom za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka, o čemu tužiteljica i uz ovu tužbu dostavlja dokaze, te niti na koji način se ne može staviti na teret tužiteljici što nadležni sud nije proveo zemljišnoknjižni postupak u razumnom roku. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenje tuženik utvrđuje kako je tužiteljica obvezna vratiti sredstva odnosno kako postoje uvjeti za vraćanje sredstava, budući je tužiteljica realizirala troškove u vrijednosti manjoj od 50% prihvatljivog iznosa potpore, pa da stoga postoje uvjeti i za raskid Ugovora o financiranju, dok Agencija u svojoj Odluci od 30. siječnja 2025. na stranici 3. iste, izrekom utvrđuje kako je tužiteljica kao korisnik realizirala 50,65% prihvatljivih troškova iz Ugovora o financiranju. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja nesporno proizlaze kontradiktornosti u pobijanom rješenju, što rješenje čini nezakonitim odnosno nesporno proizlazi da pobijano rješenje tuženika nije u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravom postupku. Isto tako iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno je li tuženik zaključuje da je tužiteljica kao korisnik sukladno uvjetima natječaja morala i trebala podnijeti zahtjev za odobrenje promjene lokacije ulaganja ili to tužiteljica nije bila u obvezi, jer tuženik u pobijanom rješenju kontradiktorno navodi, kao i Agencija u svojoj Odluci, prvotno da je tužiteljica trebala podnijeti zahtjev, pa nakon toga kako je zahtjev podnijela nakon što je ulaganje započeto na ranije odobrenoj lokaciji ulaganja, da bi nakon toga bilo utvrđeno kako temeljem natječajnih uvjeta zahtjev za promjenu lokacije ulaganja nije potrebno podnositi, koje kontradiktornosti također upućuju na nezakonitost pobijanog rješenja tuženika. Tužiteljica ponovno ističe kako joj nije omogućena sudska zaštita u odnosu na Pismo odbijanja od 14. veljače 2023., a da je na temelju istoga donesena Odluka Agencije kao i pobijano rješenje tuženika. Također kako sama činjenica o promjeni lokacije ulaganja ili izvođača radova ne može biti razlog za raskid Ugovora o financiranju ili za donošenje Odluke kojom se odbija zahtjev za isplatu, jer tužiteljica kao korisnik niti na koji način nije postupila protivno svrsi, namjeni ili vrsti ulaganja, slijedom čega tužiteljici može i mora biti omogućeno iz objektivnih razloga mijenjati lokaciju ulaganja kao i promjenu izvođača. Posebno se ističe kako navedenu činjenicu također utvrđuje i tuženik u pobijanom rješenju navodeći kako je iznimno dopušteno mijenjati lokaciju ulaganja i to putem službene bilješke, pa stoga nesporno proizlazi kako se u konačnici i u odnosnu na tužiteljicu mogla primijeniti iznimka, jer je tužiteljica nesporno dokazala da je predmetnu promjenu zatražila zbog više sile kao i da postoji gospodarska opravdanost, a tuženik u pobijanom rješenju ne obrazlaže iz kojih razloga se predmetna iznimka nije mogla primijeniti na tužiteljicu kao korisnika. Zbog navedenog, pobijano rješenje tuženika je nezakonito, odnosno pobijano rješenje tuženika je arbitrarno i tuženik je u konkretnom slučaju gramatički tumačio propise koji se odnose na konkretnu upravnu stvar. Tužiteljica je svakako imala legitimno očekivanje da se i u njenom slučaju može primijeniti iznimka promjene lokacije ulaganja, a u prilog navedenog ide i činjenica kako tuženik u pobijanom rješenju konstatira da je Agencija tražila objašnjenje od tužiteljice, kao i da je tužiteljica nesporno dostavila objašnjenje i obrazloženje zašto traži predmetnu promjenu lokacije ulaganja, ali niti Odluka Agencije niti pobijano rješenje tuženika ne sadrže obrazloženje u odnosu na navedene činjenice, iz čega je nesporno kako tuženik u pobijanom rješenju nezakonito utvrđuje da je Agencija pravilno utvrdila činjenično stanje, kako i da je rješenje Agencije zakonito. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporene akte tuženika i prvostupanjskog tijela, poredno kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje. Konačno, tužiteljica predlaže i da sud odnese rješenje o odgodnom učinku, budući bi se izvršenjem pobijanog rješenja tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Naime, ukoliko bi tužiteljica uspjela u ovom sporu, ona ne samo da bi ostvarila sva sredstva koja su joj odobrena (iznos od 89.673,02 eur), već ne bi bila u obvezi vraćati bilo kakav iznos koji je već primila, a tužiteljica, odnosno osobe koje rade kod nje isključivo i jedino žive i uzdržavaju se od sredstava dobivenih kroz poslovanje tužiteljice kao obrta. Zbog toga bi izvršenjem pobijanog rješenja tuženika za tužiteljicu doista nastupila teško popravljiva šteta jer bi bila ugrožena egzistencija tužiteljice odnosno osoba koje žive od poslovanja obrta, a odgodom izvršenja pobijanog rješenja tuženika niti na koji način ne bi nastala šteta za državni proračun. Također, izvršenjem pobijanog rješenja obrt tužiteljice bio bi doveden čak i do gašenja, te i iz navedenog razloga tužiteljica smatra kako je opravdano odrediti da tužba ima odgodni učinak.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako vezano za navode iz tužbe, prije svega ukazuje da se isti suštinski podudaraju s navodima tužiteljice u već prethodno izjavljenoj žalbi kojom je tužiteljica pobijala prvostupanjsku odluku, stoga da tuženik ostaje pri svim utvrđenjima i navodima koji su već izneseni u obrazloženju osporenog rješenja. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže sudu da presudom u cijelosti odbije predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 28. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika u privitku odgovora na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u svojstvu svjedoka u ovom sporu saslušaju službene osobe tuženika i prvostupanjskog tijela koje su donijele pobijane akte, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom u privitku odgovora na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskom odlukom o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/18-04-01- 01/1200, URBROJ: 343-1504/01-25-025 od 30. siječnja 2025., odbijen je zahtjev za isplatu potpore korisnika [obrt]", a odluka je donesena pozivom na odredbe članka 15. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine", br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivredi), članka 58. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. („Narodne novine", br. 91/19, 37/20, 31/21, 134/21 i 10/23) i članka 35. stavka 9. točke d) Pravilnika o provedbi Mjere 4 „Ulaganja u fizičku imovinu", podmjere 4.1. „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva" iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. („Narodne novine", br. 37/17, 9/18 i 64/18, u daljnjem tekstu: Pravilnik), a u vezi s Odlukom o dodjeli sredstava (KLASA: 440-12/18-04-01-01/1200, URBROJ: 343-2120/01-21-006) od 16. lipnja 2021. (u daljnjem tekstu: Odluka o dodjeli).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/25-01/100, URBROJ: 525- 14/103-25-3 od 15. srpnja 2025., postupajući po žalbi tužiteljice odbijena je njena žalba izjavljena protiv prvostupanjske odluke, čime je ista potvrđena, koju je stoga tuženik ocijenio pravilnom i zakonitom.

11.Među strankama ovog spora se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici odobri zatražena isplata, kao i je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te konačno je li u provedenom upravnom postupku došlo do povrede procesnih prava tužiteljice koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenih akata, uslijed čega je sporna zakonitost akata tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Člankom 20. stavkom 7. Pravilnika propisano je da su uvjeti natječaja pravno obvezujući i njima se na detaljan način propisuju uvjeti i kriteriji koje korisnik mora zadovoljiti.

Poglavljem 16. Natječaja „Promjene zahtjeva za potporu" propisano je da je nakon donošenja Odluke o dodjeli sredstava korisnik dužan od Agencije za plaćanja tražiti odobrenje svih promjena bitnih za prihvatljivost korisnika, troškova i projekta podnošenjem zahtjeva za promjenu kako je navedeno u ovoj točki. Također, navedenim poglavljem 16., između ostaloga, propisano je da je Zahtjev za promjenu moguće podnijeti i nakon što je izvršena isplata po prethodnom zahtjevu za isplatu predujma/zahtjevu za isplatu u slučaju isplate u ratama. Predmet zahtjeva za promjenu ne mogu biti troškovi za koje je već podnesen zahtjev za isplatu, osim u slučaju da se radi o ulaganju u građenje. Ako je korisnik tražio promjene, zahtjev za isplatu moći će podnijeti tek nakon zaprimanja odgovora od strane Agencije za plaćanja. Ako je obrada zahtjeva za isplatu u tijeku, korisnik neće biti u mogućnosti podnijeti zahtjev za promjenu. Zahtjev za promjenu korisnik je dužan podnijeti najmanje 45 dana prije isteka krajnjeg roka za podnošenje zahtjeva za isplatu (u protivnom Agencija za plaćanja izdaje Pismo odbijanja zahtjeva za promjenu). Korisniku nije dopušteno mijenjati svrhu, namjenu i vrstu ulaganja za koje mu je Agencija za plaćanja odobrila sredstva, vlasništvo nad ulaganjem, dati u zakup ili najam predmet ulaganja ili premjestiti sufinancirano ulaganje te će se za takve promjene izdati Pismo odbijanja. Iznimno, moguća su odstupanja u slučajevima više sile ili nastupa izvanrednih okolnosti u skladu s člankom 2. stavak 2. Uredbe EU br. 1306/2013 viša sila" i „izvanredne okolnosti".

Točkom 3. Priloga 2 Natječaja propisano je da je korisnik u obvezi, prilikom podnošenja drugog dijela zahtjeva za potporu, dostaviti Ugovor najmu / koncesiji / plodouživanju / zakupu / služnosti koji mora biti sklopljen na rok od najmanje 10 godina računajući od trenutka podnošenja zahtjeva za potporu. Također, u pojašnjenu navedene točke propisano je da ukoliko korisnik nema pravo vlasništva na lokaciji ulaganja mora dostaviti dokaz da ima pravo korištenja lokacije za sljedeća ulaganja: ulaganja u podizanje novih i/ili restrukturiranje postojećih višegodišnjih nasada (isključujući restrukturiranje postojećih vinograda za proizvodnju grožđa za vino), ulaganje u uređenje i trajnije poboljšanje kvalitete poljoprivrednog zemljišta u svrhu poljoprivredne proizvodnje i u slučaju ulaganja u navodnjavanje sukladno članku 7. Pravilnika.

Prilogom 8 Natječaja propisano je da u fazi obrade zahtjeva za isplatu Agencija za plaćanja primjenjuje financijske korekcije od 5% od ukupno utvrđenog iznosa potpore za isplatu, ako je utvrđeno da je korisnik realizirao troškove u vrijednosti većoj od 50%, a manjoj od 80% prihvatljivog iznosa potpore. Agencija za plaćanja će korisniku izdati Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu i raskinuti Ugovor o financiranju ako je realizirao troškove u vrijednosti manjoj od 50% prihvatljivog iznosa potpore.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjske odluke istu odbio i time potvrdio odluku prvostupanjskog tijela, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici odobri zatražena isplata, uslijed čega je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice, kao i prvostupanjsko tijelo kada je odbilo takav zahtjev tužiteljice, pa sud osporeni akt tuženika, kao i odluku prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

14.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ukazuje da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju prvostupanjske odluke kojom se odbija njezin zahtjev za isplatu uz detaljno elaboriranje razloga zbog kojih drži da je takva odluka nezakonita, a kako je tuženik osporenim rješenjem odbio žalbi izjavljenu protiv iste, time da je i osporeno rješenje tuženika nezakonito, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanim.

15.Naime, s prethodim u vezi najprije je za kazati kako je naprijed citiranim odredbama Pravilnika, Natječaja i Ugovora propisano da se projekt sastoji od prihvatljivih i neprihvatljivih troškova i da prihvatljivi troškovi predstavljaju troškove koji mogu biti sufinancirani bespovratnim sredstvima iz Programa, da su odredbe Natječaja pravno obvezujuće u skladu s Pravilnikom te da je u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 7. Pravilnika i člankom 1. točkom 1.2. pod 5. Ugovora Korisnik izravno odgovoran za početak, upravljanje, provedbu i rezultate projekta, kao i da je Korisnik podnošenjem Zahtjeva za potporu/isplatu te potpisivanjem Ugovora izjavio da iste razumije i da je s istima suglasan, iz čega proizlazi da je Korisnik bio, odnosno morao biti upoznat sa odredbama Natječaja u konkretnom slučaju glede traženja promjena lokacije ulaganja.

16.Nadalje, iz upravnom spisu priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je Korisnik Zahtjevom za potporu prijavio projekt, između ostaloga, podizanja nasada smokve i badema na lokaciji ulaganja k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da su za isto odobrena sredstva potpore na temelju Odluke o dodjeli i da podizanje predmetnog nasada obuhvaća troškove radova na pripremi 2 ha zemljišta i sadnje kako je to navela i Agencija za plaćanja u prvostupanjskoj Odluci o odbijanju isplate. Nadalje, nije sporno ni da su Korisniku isplaćena sredstva potpore u iznosu od 449.050,37 HRK / 59.599,23 EUR na temelju Odluke o isplati 1. rate, kao i da je Korisnik nakon isplate prve rate, a prije podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate podnio Zahtjev za promjenu ponuditelja i lokacije ulaganja te da mu Agencija za plaćanja navedeni Zahtjev za promjenu nije odobrila već mu je izdala Pismo odbijanja (KLASA: 440-12/18-04-01-01/1200, URBROJ: 343- 2120/01-23-014) 14. veljače 2023. (u daljnjem tekstu: Pismo odbijanja), te da je Korisnik 16. rujna 2024. podnio konačni Zahtjev za isplatu.

17.Također, iz podataka upravnog spisa proizlazi da je Korisnik Zahtjevom za potporu odredio što je projekt, koji su troškovi koji su mu potrebni da bi projekt izvršio te koja je lokacija ulaganja odnosno podizanja nasada. Ujedno, odredbom poglavlja 16. Natječaja i članka 18. Ugovora jasno je propisano da je Korisnik dužan od Agencije za plaćanja nakon Odluke o dodjeli tražiti odobrenje svih promjena bitnih za prihvatljivost korisnika, troškova i projekta podnošenjem zahtjeva za promjenu, da je promjenu moguće zatražiti i nakon što je izvršena isplata po prethodnom zahtjevu za isplatu u slučaju isplate u ratama, no da predmet zahtjeva za promjenu ne mogu biti troškovi za koje je već podnesen zahtjev za isplatu. S obzirom na izloženo stanje stvari, a budući je tužiteljica kao Korisnik Zahtjev za promjenu podnijela za troškove za koje joj je već odobrena isplata sredstava i iz razloga što je ulaganje započela na ranije odobrenoj lokaciji ulaganja, stajalište je i ovoga suda kako je Agencija za plaćanja pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, te na isto potom pravilno primijenila relevantno materijalno pravo kada je prvostupanjskom odlukom odbila Zahtjev za promjenu, to pak iz razloga što je zatražena promjena protivna odredbi poglavlja 16. Natječaja, a što je Agencija za plaćanja i obrazložila u Pismu odbijanja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

18.U odnosu pak na tužbene navode da tužiteljica kao Korisnik nije bila u obvezi podnijeti Zahtjev za promjenu lokacije ulaganja jer to nije propisano poglavljem 16. Natječaja, prije svega je za navesti kako je iz podataka upravnog spisa razvidno da je tužiteljica kao Korisnik Zahtjev za promjenu, ID 1761557, između ostaloga, podnijela upravo za promjenu lokacije ulaganja, s čim u vezi je posebice za apostrofirati da je lokacija ulaganja sastavni dio projekta za troškove izvođenja radova podizanja nasada i sadnje te da bez navođenja lokacije ulaganja gdje će se nasad podići takvi troškovi ne bi bili odobreni niti u prijašnjim fazama obrade Zahtjeva za potporu. Ujedno, za ukazati je tužiteljici da je Prilogom 2 Natječaja, pod točkom 3., kao dokumentacija za podnošenje drugog dijela zahtjeva za potporu, navedena dostava Ugovora o najmu / koncesiji / plodouživanju / zakupu / služnosti koji mora biti sklopljen na rok od najmanje 10 godina računajući od trenutka podnošenja zahtjeva za potporu ukoliko korisnik nema pravo vlasništva na lokaciji ulaganja, a ulaže u podizanje novih i/ili restrukturiranje postojećih višegodišnjih nasada, iz čega jasno proizlazi da je potrebno prethodno odobrenje Agencije za plaćanja za promjenu lokacije ulaganja, budući da Korisnik mora dokazati da ima uređene imovinskopravne odnose na lokaciji ulaganja kako bi troškovi podizanja višegodišnjih nasada bili prihvatljivi.

19.Vezano za tužbene navode koji se odnose na poglavlje 16. Natječaja i to da Korisnik nije dužan podnijeti zahtjev za promjenu lokacije jer promjena lokacije nije predviđena Pravilnikom i Natječajem, ali da je dopuštena službenom bilješkom u drugim slučajevima sličnim predmetnom, najprije je za istaknuti kako je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih akata i to tuženika od 15. srpnja 2025. i prvostupanjskog tijela od 30. siječnja 2025., slijedom čega se sud nije ovlašten upuštati u analizu ili ocjenu zakonitosti bilo kojih drugih akata čija ocjena zakonitosti nije predmet ovog spora, pa je pozivanje tužiteljice na druge akte u cijelosti bespredmetno i nije od utjecaja na zakonitost akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. Isto tako, s tim u vezi dodatno je za navesti kako ne bi trebalo biti sporno da je promjena lokacije ulaganja iznimna, u slučaju više sile, kada se ista može dopustiti službenom bilješkom i to pod uvjetom ako korisnik dokaže gospodarsku opravdanost i isključivo ako se nova lokacija ulaganja nalazi unutar istog naselja, što pak nedvojbeno znači da će se promjena lokacije ulaganja odobriti samo iznimno, dok takvo što nikako ne znači da korisnici od Agencije za plaćanja ne bi trebali tražiti odobrenje za promjenu lokacija ulaganja.

20.U odnos pak na tužbene navode tužiteljice da Agencija za plaćanja od nje kao Korisnika nije tražila dodatna obrazloženja u slučaju promjene lokacije provedbe projekta, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa proizlazi suprotno, odnosno iz samog Zahtjeva za promjenu, ID 1761557, nedvojbeno proizlazi da je Agencija za plaćanja 20. prosinca 2022. uputila Zahtjev za dopunu / obrazloženje / ispravak te 9. siječnja 2023. Zahtjev za obrazloženje /ispravak i to oba puta na elektroničku adresu [adresa elektroničke pošte] i kopiju Valentino Dalmaconsult ([adresa elektroničke pošte]), dakle na elektroničku adresu navedenu u evidenciji Zahtjeva za potporu Korisniku, a što je nedvojbeno u skladu s odredbama Natječaja. Stoga i ovaj sud zaključuje da je Agencija za plaćanja u provedenom upravnom postupku pravilno utvrdila činjenično stanje glede svrstavanja troškova podizanja nasada i sadnje u neprihvatljive, za što je dala valjano obrazloženje te pravilno odbila Zahtjev za isplatu Korisnika i donijela Odluku o odbijanju isplate pravilnom primjenom članka 35. stavka 9. točke d) Pravilnika te točke 19. alineje 1. red e) i alineje 4. red a) i b) Natječaja, kao i što je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice podnesenu protiv prvostupanjske odluke.

21.Vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica ističe kako joj nije osigurana sudska zaštita u odnosu na pismo odbijanja prvostupanjskog tijela od 14. veljače 2023., a da se prvostupanjska odluka o odbijanju i osporeno rješenje tuženika temelje na tom Pismu odbijanja, za kazati je kako isto nije upravni akt, slijedom čega protiv takvog pisma nije moguće podnijeti žalbu, niti pokrenuti upravni spor, međutim za nadodati je kako je tužiteljica imala na dispoziciji sva utvrđenja iz prvostupanjske odluke, koja je pak upravni akt, pobijati najprije podnošenjem žalbe tuženiku kao drugostupanjskom tijelu, a potom i podnošenjem tužbe protiv akta tuženika, na koji način je ona u konkretnom slučaju i postupila, slijedom čega je potpuno jasno da je tužiteljici osigurana sudska zaštita, te je ona najprije u žalbenom postupku, a potom i u predmetnom upravnom sporu imala mogućnost iznijeti sve činjenice i okolnosti, kao i sva pravna pitanja koja su od važnosti za konkretnu upravnu stvar.

22.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužiteljica ističe da se njoj ne može staviti na teret što nadležni sud nije proveo zemljišnoknjižni postupak u razumnom roku, za kazati je kako navedena okolnost nije bila razlog zbog kojeg je odbijen njezin zahtjev za isplatom, već su razlozi za odbijanje bili oni koje je tuženik naveo u obrazloženju osporenog rješenja, a s kojima je suglasan i ovaj sud, kao i oni koji su navedeni u prethodnom dijelu obrazloženju ove presude. Također, za nadodati je da tužiteljica točno ukazuje da se u osporenom rješenju tuženika navodi da je ona u obvezi vratiti sredstava jer je realizirala troškove u vrijednosti manjoj od 50% prihvatljivog iznosa potpore, dok je prema prvostupanjskoj odluci o odbijanju ona realizirala 50,65% prihvatljivih troškova iz Ugovora o financiranju, međutim takvo što nije od utjecaja na zakonitost akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što iz podataka upravnog spisa proizlazi da je ispravan podatka kojeg je navelo prvostupanjsko tijelo, odnosno da je tužiteljica realizirala 50,65% prihvatljivih troškova iz Ugovora o financiranju, slijedom čega se ovdje radi o očiglednoj omašci u pisanju brojeva, koja pak omaška ne može biti od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika, ovo iz razloga što je Zahtjev za isplatu odbijen iz drugih razloga koji su izneseni i obrazloženi najprije u Odluci o odbijanju, potom i u osporenom rješenju, odnosno iz razloga što je tužiteljica promijenila lokaciju ulaganja, a promjenu lokacije nije zatražila prije početka radova na pripremi zemljišta, s kojim razlozima je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

23.Konačno, neutemeljene su i tvrdnje tužiteljice kako je obrazloženje osporenog rješenja protivno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), to pak stoga što obrazloženje akta tuženika sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen zahtjev stranke, te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, pa ovaj sud zaključuje kako je obrazloženje rješenja u cijelosti u suglasju s citiranom odredbom, s tim da je tuženik u obrazloženju svog akta otklonio sve bitne žalbene navode tužiteljice te je dao jasne i argumentirane razloge zbog kojih je zakonita prvostupanjska odluka, a s kojim razlozima je suglasan i ovaj sud.

24.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužiteljice, s tim da nije došlo ni do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužiteljica neosnovano problematizira u tužbi.

25.Slijedom iznijetog, sud cijeni akte tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih akata iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Potom, u odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljica nije dokazala, niti učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 3. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin, sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, uz zapisnik od 28. siječnja 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.