Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-51/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja FI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Milić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austrije d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-869/2023-8 od 10. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-869/2023-8 od 10. studenoga 2025.
II. Tužitelju se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austriji d.d, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju FI OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana iznos od 3.015,78 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdobljem dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na iznos od:
- 2,31 EUR teku od 31. kolovoza 2007.,
- 2,58 EUR teku od 30. rujna 2007.,
- 5,65 EUR teku od 31. prosinca 2007.,
- 5,39 EUR teku od 31. siječnja 2008.,
- 3,98 EUR teku od 29. veljače 2008.,
- 10,03 EUR teku od 31. ožujka 2008.,
- 4,62 EUR teku od 30. travnja 2008.,
- 2,49 EUR teku od 31. svibnja 2008.,
- 3,38 EUR teku od 30. lipnja 2008.,
- 2,74 EUR teku od 31. srpnja 2008.,
- 2,61 EUR teku od 31. kolovoza 2008.,
- 3,00 EUR teku od 30. rujna 2008.,
- 12,96 EUR teku od 31. listopada 2008.,
- 11,30 EUR teku od 30. studenog 2008.,
- 6,57 EUR teku od 31. prosinca 2008.,
- 17,57 EUR teku od 31. siječnja 2009.,
- 21,00 EUR teku od 28. veljače 2009.,
- 15,37 EUR teku od 31. ožujka 2009.,
- 15,74 EUR teku od 20. travnja 2009.,
- 13,87 EUR teku od 31. svibnja 2009.,
- 13,87 EUR teku od 30. lipnja 2009.,
- 14,49 EUR teku od 31. srpnja 2009.,
- 13,87 EUR teku od 31. kolovoza 2009.,
- 13,87 EUR teku od 30. rujna 2009.,
- 12,86 EUR teku od 31. listopada 2009.,
- 13,87 EUR teku od 30. studenog 2009.,
- 13,87 EUR teku od 31. prosinca 2009.,
- 17,62 EUR teku od 31. siječnja 2010.,
- 18,88 EUR teku od 28. veljače 2010.,
- 19,00 EUR teku od 31. ožujka 2010.,
- 21,63 EUR teku od 30. travnja 2010.,
- 25,14 EUR teku od 31. svibnja 2010.,
- 26,04 EUR teku od 30. lipnja 2010.,
- 30,77 EUR teku od 31. srpnja 2010.,
- 36,79 EUR/teku od 31. kolovoza 2010.,
- 34,16 EUR teku od 30. rujna 2010.,
- 35,16 EUR teku od 31. listopada 2010.,
- 35,59 EUR teku od 30. studenog 2010.,
- 48,31 EUR teku od 31. prosinca 2010.,
- 43,93 EUR teku od 31. siječnja 2011.,
- 43,30 EUR teku od 28. veljače 2011.,
- 42,67 EUR teku od 31. ožujka 2011.,
- 42,64 EUR teku od 30. travnja 2011.,
- 49,94 EUR teku od 31. svibnja 2011.,
- 56,82 EUR teku od 30. lipnja 2011.,
- 64,10 EUR teku od 31. srpnja 2011.,
- 67,39 EUR teku od 31. kolovoza 2011.,
- 54,80 EUR teku od 30. rujna 2011.,
- 54,54 EUR teku od 31. listopada 2011.,
- 52,89 EUR teku od 30. studenog 2011.,
- 55,43 EUR teku od 31. prosinca 2011.,
- 59,11 EUR teku od 31. siječnja 2012.,
- 60,00 EUR teku od 29. veljače 2012.,
- 58,73 EUR teku od 31. ožujka 2012.,
- 59,37 EUR teku od 30. travnja 2012.,
- 60,51 EUR teku od 31. svibnja 2012.,
- 59,75 EUR teku od 30. lipnja 2012.,
- 58,22 EUR teku od 31. srpnja 2012.,
- 58,99 EUR teku od 31. kolovoza 2012.,
- 54,79 EUR teku od 30. rujna 2012.,
- 58,10 EUR teku od 31. listopada 2012.,
- 58,60 EUR teku od 30. studenog 2012.,
- 58,48 EUR teku od 31. prosinca 2012.,
- 54,79 EUR/ teku od 31. siječnja 2013.,
- 55,68 EUR teku od 28. veljače 2013.,
- 55,81 EUR teku od 31. ožujka 2013.,
- 58,86 EUR teku od 30. travnja 2013.,
- 54,16 EUR teku od 31. svibnja 2013.,
- 53,52 EUR teku od 30. lipnja 2013.,
- 53,27 EUR teku od 31. srpnja 2013.,
- 54,16 EUR teku od 31. kolovoza 2013.,
- 55,05 EUR teku od 30. rujna 2013.,
- 56,32 EUR teku od 31. listopada 2013.,
- 56,83 EUR teku od 30. studenog 2013.,
- 58,86 EUR teku od 31. prosinca 2013.,
- 56,70 EUR teku od 31. siječnja 2014.,
- 59,37 EUR teku od 28. veljače 2014.,
- 60,00 EUR teku od 31. ožujka 2014.,
- 58,60 EUR teku od 30. travnja 2014.,
- 57,33 EUR teku od 31. svibnja 2014.,
- 58,10 EUR teku od 30. lipnja 2014.,
- 56,32 EUR teku od 31. srpnja 2014.
II. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 853,21 EUR sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je isplata iznosa od 3.015,78 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 18. srpnja 2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 16.299,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu od 18. srpnja 2007., za kupnju motornog vozila, i to na iznos od 16.299,43 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.
7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.
8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu od 18. srpnja 2007., sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli i tečajnim razlikama odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.
9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).
9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima o valutnoj klauzuli donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.
14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.
15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 7. ožujka 2023., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na kolovoz 2007., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 7. ožujka 2023., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
17. Parnične stranke su učinile nespornim zatraženi iznos iz osnove ukupne razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 3.015,78 eura.
18. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati ukupan iznos od 3.015,78 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom te naknadi parnični trošak u iznosu od 853,21 eura sa zateznom kamatom.
19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Za razliku od tužitelja koji je potrošač tuženik je financijska institucija čija je funkcija, između ostalog, i davanje kredita.
20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
21. Tužitelju nije dosuđen parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.
Split, 3. siječnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
