Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2798/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 02958272670, zastupan po punomoćnici MS, mag. iur., a ona po punomoćnici MSJ, dipl. iur. iz [adresa], zaposlenici tužitelja, protiv tuženika ŠS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1116/2023-15 od 23. rujna 2025., dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ŠS i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1116/2023-15 od 23. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.059,00 eura na ime obveznog zdravstvenog osiguranja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2022. do isplate.

2.1. Protiv citirane presude žali se tuženik navodeći da je on hrvatski državljanin pa da ima pravo na zdravstveno osiguranje slijedom čega mu je tužitelj neosnovano ukinuo pravo na zdravstveno osiguranje u trenutku kada je bio teško bolestan i kada se zbog bolesti nije mogao pravovremeno prijaviti na novu adresu. Tek kada se malo oporavio, da je otišao prijaviti novu adresu u [adresa], a prije toga da nije bio u stanju radi toga putovati. Nadalje, tuženik u žalbi ističe, da je u tri navrata razgovarao s pravnicom GS koja da mu je rekla da njegovo dugovanje prema tužitelju treba otpisati i da nema osnove za naknadu.

2.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ističe žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku teksta: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2.3. Na žalbu tužitelj nije odgovorio.

3. Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura pa kako se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 1.059,00 eura, to predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu citirane odredbe.

4.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. St. 2. ZPP-a.

4.2. Uvažavajući da se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to od strane ovoga drugostupanjskog suda nisu razmatrani žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 353. st. 1. t. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da mu tuženik ŠS isplati iznos od 1.059,00 eura s osnova naknade štete zbog troškova koji su tužitelju nastali uslijed toga što je tuženik, koji je izgubio status osiguranika Zavoda, koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je pravomoćnim rješenjem HZZO, Regionalni ured Zagreb, Ispostava Zaprešić pod brojem Klasa: UP/I-503-01/22-01/4005, Ur.br.: 338-21-02-10-22-2 od 5.7.2022., tuženiku utvrđen prestanak statusa osiguranika Zavoda kao osobi s prebivalištem, odnosno, odobrenim stalnim boravkom u RH, koji nije obvezno zdravstveno osiguran po drugoj osnovi i koji se prijavio Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, zasnovan s danom 9.9.2013.g., s danom 30.11.2021.g., od kada više nema prebivalište u [adresa] i ne može biti obvezno zdravstveno osiguran na temelju tada važeće odredbe čl. 7. st. 1. t. 13.a Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine " broj 80/2013, 137/13. i 98/19., u daljnjem tekstu ZOZO),

- da je tuženik u razdoblju od 30.11.2021. do 17.6.2022. koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, slijedom čega su tužitelju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 1.059,00 eura,

- da tuženiku navedenom razdoblju nije imao prijavljeno prebivalište u [adresa].

7. Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i to, odredbu čl. 135. st. 2. ZOZO koja propisuje da je osigurana osoba obvezna Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu, te ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada; a u vezi s odredbom čl. 135. st. 1. ZOZO koja propisuje da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu; i u vezi s čl. 7. st. 1. t. 13.a ZOZO koji propisuje da status osiguranika Zavoda stječu osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.

8.1. Kako je rješenjem HZZO-a od 5.7.2022. utvrđeno da je tuženiku prestao status osiguranika Zavoda i da je tuženik izgubio pravo na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju odredbe čl. 7. st. 1. t. 13.a ZOZO-a s danom 30.11.2021. i kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 30.11.2021. do 17.6.2022., u kojem nije imao obvezno zdravstveno osiguranje, koristio zdravstvenu zaštitu, a slijedom čega su tužitelju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 1.059,00 eura.

8.2. Stoga tužitelj ostvaruje prvo na naknadu štete od tuženika po posebnom zakonskom temelju iz odredbe čl. 135. st. 2. ZOZO, kao i po općim pravilima obveznog prava iz odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 145/2023., 155/2023) koji propisuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stečeno bez osnova).

8.3. Za naglasiti je da je ovaj sud vezan za odluku upravnog tijela o tome da je tuženik s danom 30.11.2021. godine izgubio prvo na obvezno zdravstveno osiguranje, a tuženik je imao mogućnost da na tu odluku upravnog tijela izjavi žalbu ili pokrene upravni spor kako bi osporio činjenična utvrđenja HZZO-a na kojima je utemeljena odluku o tuženikovom gubitku statusa osiguranika Zavoda, što tuženik ni ne tvrdi da je učinio. Stoga, tuženikovi navodi da zbog zdravstvenog stanja nije prijavio promjenu adrese prebivališta, ne dovodi u pitanje njegovu obvezu na naknadu troškova za zdravstvene usluge koje je koristio, budući pravo tužitelja na naknadu troškova nije vezano uz postojanje krivnje tuženika već uz činjenicu korištenja zdravstvenih usluga iz sustava obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja, a kako je tuženik izgubio status osiguranika Zavoda, obvezan je naknaditi tužitelju nastale troškove u ukupnom iznosu od 1.059,00 eura.

8.4. Navod tuženika da mu je službena osoba HZZO-a rekla da se predmetni dug treba otpisati, nije od utjecaja na obvezu tuženika da naknadi tužitelju nastale troškove, s obzirom takva izjava ne predstavlja upravni akt niti drugi pravno obvezujući akt kojim bi se mogla ukinuti ili izmijeniti tuženikova obveza.

9. Kako tuženikovi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda, za koje je prvostupanjski sud u obrazloženju dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (čl. 368. ZPP-a).

U Splitu, dana 30. siječnja 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić