Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-252/2025-19

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Karuze, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LP, zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 125/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama okrivljenika LP te oštećenika Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-584/2023-47 od 10. travnja 2025., nakon rasprave održane 3. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu (u daljnjem tekstu: ŽDO Split) UP te okrivljenika LP i njegovih branitelja dr. sc. Damira Primorca i Mirne Cambj, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Splita,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbi okrivljenika LP te oštećenika Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, te se izriče:

Prema okrivljeniku: MP (ostali podaci kao u spisu)

temeljem čl. 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08)

OPTUŽBA SE ODBIJA

da bi tijekom druge polovice 2007. u svojstvu odgovorne osobe trgovačkog društva Renoprom d.o.o. osnovom obveze iz zaključenog ugovora o zakupu organizacijske jedinice poslovnog prostora u trgovačkom centru Tower centar Rijeka od 10. studenog 2006. nabavio i predao bankarsku garanciju Erste banke d.d. broj 5401181220 s danom izdavanja 15. lipnja 2007. u Zagrebu na iznos od 445.569,42 eura i rokom važenja najkasnije do 20. studenog 2014. s naznakom da je izdana po nalogu trgovačkog društva Renoprom d.o.o., a u korist trgovačkog društva Policentro Rijeka d.o.o. kao tadašnjeg zakupodavca poslovnog prostora iako je znao da ista nikada nije izdana od Erste banke, kao takvu i istinitu predao odgovornoj osobi trgovačkog društva Policentro Rijeka kao instrument osiguranja pravovremenog plaćanja zakupnine po predmetnom ugovoru o zakupu da bi potom zbog promjene zakupodavca, a poradi usklađivanja i izdavanja u korist novog zakupodavca trgovačkog društva Tower d.o.o. Rijeka izdao i predao preinačenu garanciju iste banke i istog broja s danom izdavanja 16. srpnja 2007. na isti iznos u istu svrhu i rokom važenja, te nadalje osnovom utvrđene obveze iz istog ugovora o zakupu nabavio i predao bankarsku garanciju Erste banke d.d. broj 5401181229 s danom izdavanja 15. lipnja 2007. na iznos od 1.146.049,22 kuna i rokom važenja najkasnije do 30. svibnja 2014. s naznakom da je izdana po nalogu trgovačkog društva Renoprom d.o.o., a u korist trgovačkog društva Policentro d.o.o. Rijeka kao tadašnjeg zakupodavca poslovnog prostora predao je odgovornoj osobi trgovačkog društva Policentro d.o.o. Rijeka kao instrument osiguranja pravovremenog plaćanja zakupnine po predmetnom ugovoru o zakupu umjesto pravovremenog plaćanja troškova upravljanja trgovačkim centrom da bi potom zbog promjene zakupodavca i svrhe nabavio i predao u korist trgovačkog društva Tower d.o.o. Rijeka novu neistinitu preinačenu garanciju Erste banke istog broja s danom izdavanja 16. srpnja 2007. na isti iznos i rokom važenja za pravovremeno plaćanje troškova zajedničke potrošnje koju također nije izdala Erste banka, a kao takvu predao je odgovornoj osobi trgovačkog društva Tower d.o.o., međutim koja po svom sadržaju nije bila usklađena s odredbama ugovora o zakupu i trebala je biti izdana u korist trgovačkog društva Tower centar Rijeka d.o.o., nakon čega je preinačio tekst predmetne garancije Erste banke nabavljanjem i predajom nove neistinite preinačene garancije iste banke broj 5401181229 s danom izdavanja 21. studenoga 2007. na isti iznos, te istog roka važenja kao i prethodna, a koju također nije izdala predmetna banka,

dakle, lažnu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje isprave - djelo opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odbijajućem dijelu presude padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika LP te prihvaćajući žalbu oštećenika Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o. , a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i imovinskopravnom zahtjevu na način da se zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, za koje je okrivljenik proglašen krivim, prihvaća kazna zatvora koja mu je zbog tog kaznenog djela izrečena prvostupanjskom presudom u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se, na temelju čl. 67. i čl. 68. KZ/97, prema njemu primjenjuje uvjetna osuda time što se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik AP u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjom obvezom da u roku od 6 (šest) mjeseci oštećenoj pravnoj osobi trgovačkom društvu Tower d.o.o. naknadi štetu u iznosu od 247.284,66 eura (1.863.166,26 kuna), a oštećenoj pravnoj osobi trgovačkom društvu Tower centar Rijeka d.o.o. da naknadi štetu u iznosu od 75.296,42 eura (567.320,88 kuna). Na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97, primijenjena uvjetna osuda će biti opozvana i određeno izvršenje kazne zatvora koja je okrivljeniku izrečena, ako isti u zadanom roku iz čl. 68. KZ/97 ne izvrši navedenu obvezu, a mogao ju je izvršiti.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 okrivljenik AP je dužan, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, u roku od 6 (šest) mjeseci i pod prijetnjom ovrhe, platiti oštećenim pravnim osobama i to trgovačkom društvu Tower d.o.o., Rijeka, Strossmayerova 16, OIB: 27586213046, iznos od 247.284,66 eura (1.863.166,26 kuna), a trgovačkom društvu Tower centar Rijeka d.o.o., Rijeka Strossmayerova 16, OIB: 84184387126, iznos od 75.296,42 eura (567.320,88 kuna).

III. U ostalom dijelu žalba okrivljenika LP odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika LP, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, na način da mu je prethodno utvrdio kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 u trajanju od šest mjeseci, nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenoj pravnoj osobi Tower d.o.o. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.863.166,26 kuna, a oštećenoj pravnoj osobi Tower centar Rijeka u iznosu od 567.320,88 kuna.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točke 6. i 7. ZKP/08 okrivljenik AP je obvezan nadoknaditi trošak kaznenog postupka te platiti paušal u iznosu od 300,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik AP, po branitelju Goranu Gatari, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk Morina iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

2.1. Protiv citirane presude žalbu su podnijeli i oštećenici Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se navedu podaci oštećenika s punim i točnim nazivom društva, sjedišta i OIB-a te da se dosuđeni iznosi preračunaju u eure po fiksnom tečaju konverzije.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid ŽDO-u Split, koji ga je vratio ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika LP je djelomično osnovana, dok je žalba oštećenika Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o. u cijelosti osnovana.

6. Na sjednici drugostupanjskog vijeća od 9. prosinca 2025., koja je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti nedošlih, a uredno izviještenih državnog odvjetnika, okrivljenika LP i njegovog branitelja Gorana Gatare, odvjetnika u Rijeci, a u nazočnosti okrivljenikovog branitelja dr. sc. Damira Primorca, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Splita, utvrđeno je postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08. Naime, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u vezi oblika krivnje, a obzirom da je, u konkretnom predmetu već jednom ukinuta prvostupanjska presuda rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Kž-249/2023-8 od 27. lipnja 2023. to postoji zabrana dvostrukog ukidanja u smislu odredbe čl. 484.a st. 1. ZKP/08. Iz tog je razloga ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 484.a st. 2. ZKP/08, zakazao i proveo raspravu te donio presudu.

7. Na raspravi pred drugostupanjskim sudom, nakon što je pročitana presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-584/2023-47 od 10. travnja 2025., a okrivljenik i njegovi branitelji iznijeli žalbene navode, izvedeni su dokazi koje je proveo prvostupanjski sud. Međutim, kako je okrivljenik ustrajao u dokaznom prijedlogu da se pozovu i ispitaju u svojstvu svjedoka LPĆ i UPĆ, ovaj drugostupanjski sud je odbio, kao nevažan, taj dokazni prijedlog, pri tome uvažavajući i sve one razloge koje je prvostupanjski sud naveo u točci 5. obrazloženja pobijane presude.

7.1. Nakon toga, suglasnošću stranaka, pročitani su dokazi koje je proveo prvostupanjski sud i to iskazi svjedoka RP (listovi 1157-1160 i 118-119 spisa), BP (listovi 1179-1181 i 90 spisa), ZP (listovi 1182- 1183 i 90-91 spisa), TP (listovi 97-98 spisa), KP (listovi 96- 97 spisa), FP (listovi 129-130 spisa) i HP (listovi 150-152 spisa), pregledava se dokumentacija javnog bilježnika Velibora Panjkovića u predmetu poslovnog broja OU-3056/2006 (listovi 6-44 spisa), dopisi Erste Banke (listovi 45-46 spisa), Garancija Erste banke br. 5401181220 i 5401181229 (listovi 101-102 spisa), zahtjev za isplatom garantiranog iznosa po bankarskoj garanciji za osiguranje plaćanja ugovornih obveza od 7. rujna 2011. (listovi 103-104 i 105-106 spisa), povijesni izvaci iz sudskog registra za tvrtke Renoprom (listovi 110-114 spisa), Policentro Rijeka (listovi 115-122 i 123-126 spisa) i Tower d.o.o. (listovi 127-129, 130-132, 133-144 i 145-155 spisa), predugovor o zakupu organizacijske jedinice Tower centar – Shoping in Rijeka od 23. lipnja 2005. (listovi 195-208 spisa), privitak B, opći opis projekta Tower centar (listovi 209-221 spisa), dodatak predugovora o zakupu (listovi 222-223 spisa), ugovor o organizaciji i promicanju od 23. lipnja 2005. (listovi 224-237 spisa), bankovne garancije Erste banke (listovi 238-246 spisa), izjava Tower centra Rijeka od 8. studenog 2007. (list 247 spisa), garancija Erste banke (list 248 spisa), izjava Tower centra od 9. travnja 2008. (list 254 spisa), obavijest o dospjelim obvezama Tower d.o.o. (list 255 spisa), zatezne kamate Tower d.o.o. (listovi 256-258 i 259-261 spisa), zahtjev za isplatom garantiranog iznosa po bankarskoj garanciji za osiguranje plaćanja ugovornih obveza (listovi 262-263 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 269 spisa), garancije Erste banke

– izvornici (listovi 270-271 spisa), očitovanje Erste banke od 4. studenog 2011. s privicima u vidu bankovne garancije, ugovora o izdavanju bankovne garancije, garancije općenito i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 280-287 spisa), izvješće Erste banke od 30. prosinca 2011. s privitkom u vidu izvatka o stanju i prometu po računu za tvrtku Renoprom (listovi 329-1099 spisa), dokumentacija (listovi 11-30, 47-64 i 65-78 spisa), garancija Erste banke broj 5401181220 (list 106 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti i spriječenosti za rad za LP (list 112 spisa), ugovori tvrtke Renoprom – ispis (listovi 132-135 spisa), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Renoprom d.o.o. u stečaju (listovi 136-138 spisa), osnovni investicijski ugovor Renoprom (u prijevodu) te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika. Na kraju dokaznog postupka okrivljenik AP je naveo kako ostaje kod svih dosadašnjih navoda i obrana danih u postupku.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi okrivljenika i oštećenika, ali i po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. točka 2. ZKP/08, utvrdio je da je u predmetnom spisu za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, a za koje je okrivljenik proglašen krivim, nastupila zastara kaznenog progona, odnosno došlo je do povrede kaznenog zakona iz čl. 469. točka 3. ZKP/08.

8.1. Naime, za predmetno kazneno djelo odredbom čl. 311. st. 2. KZ/97 zaprijećena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

8.2. Za istaći je kako je u odredbi čl. 86. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - u daljnjem tekstu: KZ/11) propisano da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona. Stoga je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u pogledu zastarnih rokova trebao primijeniti odredbe čl. 81. KZ/11.

8.3. Prema čl. 81. st. 1. alineja 5. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine, dok je u st. 3. istog članka propisano da ako je prije proteka rokova iz stavka 1. toga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine, pa je očito da je, u konkretnom slučaju, za predmetno kazneno djelo krivotvorenja isprave nastupila zastara kaznenog progona.

8.4. Kako je inkriminirano kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 koje se okrivljeniku stavlja na teret počinjeno tijekom druge polovice 2007., to je protekom roka od 17 godina, dakle tijekom druge polovice 2024., još i prije donošenja pobijane prvostupanjske presude, nastupila zastara kaznenog progona za predmetno kazneno djelo.

8.5. Kod takvog utvrđenja trebalo je, povodom žalbe okrivljenika i oštećenika, po službenoj dužnosti, preinačiti presudu suda prvoga stupnja i temeljem čl. 452. točka 6. ZKP/08 izreći da se protiv okrivljenika LP, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, optužba odbija, dok je, temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, odlučeno da troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

9. U odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 treba kazati da je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okrivljenik u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se pobijana presuda ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, u pobijanoj presudi su izostali razlozi o obliku krivnje okrivljenika, odnosno je li kazneno djelo počinjeno s namjerom ili iz nehaja, je li okrivljenik bio ubrojiv i svjestan protupravnosti djela te je li postojao koji ispričavajući razlog. Stoga je očito da je prvostupanjski sud, na opisani način, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, na koju povredu pazi i ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. točka 1. ZKP/08.

10. Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. U svojoj žalbi okrivljenik analizira prvostupanjsku presudu i dokaze koji su u postupku izvedeni te navodi kako u ponovljenom postupku nisu pozvani i ispitani svjedoci LPĆ i UPĆ, iako da je to prvostupanjski sud trebao napraviti jer da je takav bio nalog iz ukidnog rješenja. Osim toga, u žalbi se navodi kako prijevarna namjera ili namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi mora postojati u trenutku dovođenja drugoga u zabludu, odnosno u trenutku sklapanja pravnog posla, a da je u predmetnom slučaju nesporno da je ugovor o zakupu sklopljen 10. studenog 2006. te da je zakupac, odnosno pravna osoba Renoprom d.o.o. oštećenicima kroz slijedeće 4 godine (do kraja 2010.) uredno podmirivala zakupninu odnosno režijske troškove. Ističe se kako se potraživanja oštećenika za zakupninu i režijske troškove odnose isključivo na 2011., što da je dokazano kako materijalnom dokumentacijom, tako i iskazom svjedokinje RP. U žalbi se navodi i kako je utvrđeno da su sporne bankarske garancije, koje su bile predviđene ugovorom o zakupu, zakupodavcu predate u lipnju 2007., nakon čega da je uredno do početka 2011. plaćana zakupnina i režijski troškovi, što da potvrđuju svjedokinje RP i ZP, kao i sami oštećenici koji su specificirali svoja potraživanja koja su u cijelosti nastala u 2011. U okrivljenikovoj žalbi se tvrdi da prilikom sklapanja ugovora o zakupu u studenom 2006., a niti kasnije u lipnju 2007., kada su bankarske garancije predane, nije postojala prijevarna namjera okrivljenika, budući da su se obveze podmirivale sve do kraja 2010., a bankarsku garanciju, kao svojevrsno osiguranje plaćanja, da oštećenici nisu imali razloga koristiti jer da je okrivljenik podmirivao sve ugovorne obveze kroz 4 godine zakupa, sve dok društvo Renoprom d.o.o. u 2011. nije zapalo u financijske probleme, pa da se ovdje radi isključivo o građanskopravnom odnosu, a ne o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju. U žalbi se ističe i kako, u inkriminirano vrijeme, okrivljenik nije bio jedini vlasnik udjela u društvu Renoprom d.o.o. te da on nije nabavio i predao bankarske garancije koje nisu izdane od strane Erste & Steiermarkische bank po nalogu trgovačkog društva Renoprom d.o.o., a što da potvrđuje okrivljenikova obrana u kojoj je izričito naveo da on nije nabavio sporne garancije, niti da je znao da bi bankovne garancije koje su predmetom optužbe bile krivotvorene, a koju obranu da potvrđuju i ostali dokazi, a posebno iskazi svjedokinja FP i HP, kao i evidencija ugovora.

10.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.3. Prvostupanjski sud opravdano drži da je obrana okrivljenika LP kojom poriče počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju na način kako mu se stavlja na teret, neuvjerljiva. Naime, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje, zaključivši da je okrivljenik postupao na način kako je to opisano u točci 1. izreke pobijane presude.

10.4. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenik AP, tijekom druge polovice 2007., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi Renoprom d.o.o. s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i lažnim prikazivanjem činjenica doveo oštećenike u zabludu i time ih naveo da oni na štetu svoje imovine nešto učine, a prouzročena je znatna šteta i okrivljenik je postupao s ciljem prouzročenja takve štete, čime je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.

10.5. Ova utvrđenja proizlaze iz dokaza izvedenih u dokaznom postupku, a prvenstveno iz pregledane dokumentacije o krivotvorenoj bankovnoj garanciji te detaljnih, logičnih i uvjerljivih iskaza svjedokinja RP i ĆP koje nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika, tako da je ispravno prvostupanjski sud iskaze tih svjedokinja prihvatio vjerodostojnima. Naime, svjedokinja RP je na uvjerljiv i logičan način izjavila kako je sve pregovore oko poslovnog prostora vršila isključivo s okrivljenikom, da joj je on donio dvije bankovne garancije koje su se čekale duži period te da su oštećenici izašli u susret okrivljeniku na način da su smanjili postotak mjesečnog najma, ali da ni tako smanjen najam okrivljenik nije plaćao te da je on stalno ponavljao da će sve podmiriti, ali to nije napravio. Isto tako, svjedokinja ZP je izjavila da je ona u Tower centar Rijeka predala u dva navrata bankovne garancije i da je to učinila po nalogu okrivljenika LP, a da je znala da se radilo o bankovnim garancijama budući da joj je to sam okrivljenik rekao.

10.6. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se u dokaznom postupku ispitaju svjedoci UPĆ i LPĆ jer su postojale velike poteškoće da se ti svjedoci pozovu i ispitaju, budući da je za svjedoka MPĆ stigao podatak od Interpola USA- Washington da je ta osoba napustila teritorij SAD-a i da Ured za međunarodne poslove ne može dostaviti njegovu novu adresu, dok se LPĆ više puta obraćala sudu navodeći da ne može doći na sud u Republiku Hrvatsku, da je se može ispitati zamolbenim putem, ali je i kazala da ništa ne zna o slučaju za koji je se poziva. Uvažavajući razloge prvostupanjskog suda za odbijanje tog dokaznog prijedloga, ali i iz razloga što ispitivanje tih svjedoka nije nužno za presuđenje u ovom postupku jer je činjenično stanje utvrđeno i bez ispitivanja tih svjedoka, ovaj drugostupanjski sud je također odbio, kao nevažan, taj dokazni prijedlog obrane ponovljen na raspravi pred drugostupanjskim sudom da se pozovu i ispitaju ti svjedoci.

10.7. Imajući u vidu navedeno, nisu utemeljene žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik AP.

11. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja, u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, za koju je okrivljenik proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje. Osim toga, prvostupanjski sud je, u konkretnom slučaju, pravilno primijenio odredbe KZ/97, koji zakon je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ima pravni kontinuitet te je blaži za okrivljenika.

12. U pravu je okrivljenik AP kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

12.1. U žalbi okrivljenika se navodi kako nije dokazano da bi on počinio predmetno kazneno djelo, pa da je stoga i neosnovana odluka prvostupanjskog suda o kazni.

12.2. Naime, uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika LP, a imajući u vidu da je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 donesena odbijajuća presuda, trebalo je preinačiti presudu prvostupanjskog suda u pogledu odluke o kazni, tako da je prihvaćena kazna zatvora koja je okrivljeniku izrečena prvostupanjskom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je primijenjena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od tri godine te pod daljnjom obvezom da u roku od šest mjeseci oštećenoj pravnoj osobi trgovačkom društvu Tower d.o.o. naknadi štetu u iznosu od 247.284,66 eura (1.863.166,26 kuna), a oštećenoj pravnoj osobi trgovačkom društvu Tower centar Rijeka d.o.o. da naknadi štetu u iznosu od 75.296,42 eura (567.320,88 kuna), dok je odlučeno i da će, na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97, primijenjena uvjetna osuda biti opozvana i određeno izvršenje kazne zatvora koja je okrivljeniku izrečena, ako isti u zadanom roku iz čl. 68. KZ/97 ne izvrši navedenu obvezu, a mogao ju je izvršiti. Pri tome je ovaj sud, kao drugostupanjski, prihvatio navode prvostupanjskog suda te uzeo u obzir, kao olakotnu okolnost, dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika za istovrsno kazneno djelo, dok mu nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao. Navedena uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerena i prilagođena težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se i ovakvom uvjetnom osudom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 50. KZ/97.

13. Nakon održane rasprave, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio, kako je to već ranije navedeno, da je okrivljenik u pravu kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o obliku krivnje.

13.1. Stoga, ovaj sud, kao drugostupanjski, ispravlja počinjenu bitnu povredu te ističe kako je okrivljenik AP u vrijeme počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 bio ubrojiv, budući da njegova ubrojivost tijekom postupka nije osporavana, niti je dolazila u pitanje, te je nedvojbeno da je on tada postupao s izravnom namjerom, odnosno bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i htio je njegovo počinjenje, a nije postojao nijedan ispričavajući razlog, zbog čega je ispravno proglašen krivim za predmetno kazneno djelo.

14. Nema pravo okrivljenik kada u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, navodeći da nije dokazano da je počinio kazneno djelo, pa da je neosnovana odluka o imovinskopravnom zahtjevu.

14.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, obzirom da je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, oštećenicima Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o. dosudio imovinskopravne zahtjeve u cijelosti. Treba navesti i kako ovom odlukom nije došlo do povrede odredbe čl. 13. ZKP/08 koji propisuje da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu, kako to u svom podnesku i na raspravi pred drugostupanjskim sudom tvrdi okrivljenik, odnosno nisu točne tvrdnje okrivljenika da je, u konkretnom slučaju, jedino moguće oštećenike sa svojim imovinskopravnim zahtjevima uputiti u parnicu, budući da je i u prijašnjim presudama okrivljeniku bilo naloženo naknaditi imovinskopravne zahtjeve oštećenicima, samo su ranije iznosi bili u kunama, a sada su u eurima.

14.2. Međutim, u pravu su oštećenici Tower d.o.o. i Tower centar Rijeka d.o.o. kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu sa tvrdnjom da je, sukladno čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počevši od 1. siječnja 2023. službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj euro te da se iznosi navedeni u kunama trebaju preračunati u euro prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 1 euro = 7,53450 kuna, zbog čega je prihvaćena žalba oštećenika te je preinačena pobijana presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da su iznosi u kunama preračunati u iznose u eurima.

14.3. Posebno se ističe kako okrivljenik nije u pravu kada tvrdi, iako to nije isticao u žalbi, već je te primjedbe dao tek u podnescima prije rasprave pred drugostupanjskim sudom i na samoj raspravi pred drugostupanjskim sudom, kako ga prvostupanjski sud nije smio obvezati da oštećenicima, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, plati bilo koje iznose, jer da je protupravna imovinska korist ostvarena u korist trgovačkog društva Renoprom d.o.o., koje društvo je bilo u stečaju i Trgovački sud u Zagrebu ga je brisao dana 26. lipnja 2015. rješenjem Tt-15/15508-1, a ne u njegovu osobnu korist, pozivajući se i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Radelić protiv Hrvatske od 13. svibnja 2025. Međutim, za kazati je da su takvi navodi okrivljenika neutemeljeni jer se presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Radelić protiv Hrvatske od 13. svibnja 2025. odnosi na oduzimanje imovinske koristi, a ne na imovinskopravni zahtjev oštećenika, o kojem se radi u konkretnom slučaju, tako da se ta presuda ne može primijeniti na ovaj predmet.

1 0

14.4. Pored toga, treba istaći da okrivljenik koji kao počinitelj kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 nije osobno stekao imovinsku korist nego je korist, njegovim protupravnim radnjama, stekla njegova tvrtka, na temelju odredbe čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 – u daljnjem tekstu: ZTD) odgovara za štetu koju su pretrpjela oštećena trgovačka društva. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je, na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, prihvatio imovinskopravne zahtjeve oštećenika te je okrivljenika obvezao na naknadu štete. Naime, sukladno odredbi čl. 252. st. 5. ZTD član uprave društva odgovara za štetu vjerovnicima tog društva koja svoja potraživanja ne mogu podmiriti od društva i ako član uprave društva, što je ovdje slučaj, grubo povrijedi dužnost urednog i savjesnog gospodarenja. U konkretnom slučaju nije sporno da se oštećena trgovačka društva nisu mogla naplatiti od okrivljenikovog trgovačkog društva Renoprom d.o.o., koju je okrivljenik predstavljao kao odgovorna osoba, te nije prijeporno da je okrivljenik kao odgovorna osoba prikrivanjem insolventnosti svog trgovačkog društva postupao protivno dužnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, odnosno svojim inkriminiranim radnjama za trgovačko društvo Renoprom d.o.o. pribavio imovinsku korist, a obveza okrivljenika na naknadu štete, u konkretnom slučaju, proizlazi iz činjenice što je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, odnosno što je imovinska šteta ostvarena počinjenjem tog kaznenog djela. Prema tome, ponovno treba istaći kako okrivljenik AP, premda kao počinitelj predmetnog kaznenog djela nije osobno stekao imovinsku korist, već njegova tvrtka, na temelju čl. 252. st. 5. ZTD odgovara za štetu koju su pretrpjela oštećena trgovačka društva.

15. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda.

Split, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, sukladno odredbi čl. 490. st. 1. ZKP/08.