Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-253/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene pod 1. ZM, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 235. stavka 1., u vezi članka 24. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) i pod 2. PM, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljene ZM, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1082/2020-47, od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalbe okrivljene ZM odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u dijelu pod točkom I., prvostupanjski sud je, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) utvrdio da je okrivljena ZM u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1., u vezi članka 24. stavka 2. KZ/11, nakon čega je, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08, u vezi članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14), prema okrivljenoj odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi, u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nadalje je određeno da će se psihijatrijsko liječenje na slobodi zamijeniti prisilnim smještajem u psihijatrijskoj ustanovi, ako do dana određenim rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećeni žrtva SM je s postavljenim, a nedosuđenim imovinsko pravnim zahtjevom upućen da ga može ostvariti u parnici, pred nadležnim građanskim sudom.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08, okrivljena je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koji iznos predstavlja paušalnu svotu, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, u odnosu na dio izreke pod I. presude.
1.4. U dijelu izreke pod 2. presude okrivljenik PM proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 pa je, na temelju te odredbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, prema tom okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.5. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećeni žrtva SM je s postavljenim, a nedosuđenim imovinsko pravnim zahtjevom upućen da ga može ostvariti u parnici pred nadležnim građanskim sudom.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08 okrivljeni PM je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koji iznos predstavlja paušalnu svotu, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela okrivljena ZM, po svom branitelju Toniju Babiću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu na način da se u odnosu na okrivljenu ZM optužba odbije, podredno da se u tom dijelu presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba okrivljene ZM je neosnovana.
6. Premda je okrivljena u svojoj žalbi navela kako prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni razlozi ustvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom žalbe okrivljene, prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.
6.1. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u tom djelu okrivljena pobija prvostupanjsku presudu navodeći kako je ona doista demontirala i iz kuće izbacila te odnijela na deponij određene predmete, ali da se radi o njezinim osobnim stvarima te da oštećeni SM ni na koji način nije dokazao kako bi se radilo o predmetima u njegovom vlasništvu. Također ističe kako su njihovi odnosi već niz godina narušeni iz razloga jer je ona prodala polovicu kuće koja je točno opisana i precizirana u ugovoru, ali da tim ugovorom nisu prodane pokretne stvari koje da je oštećenik sebi prisvojio, a koje su se nalazile u dijelu kuće koji je on kupio.
7. Međutim, ne mogu se prihvatiti ovakvi navodi žalbe okrivljene, premda je točno da u ugovoru o kupoprodaji od 14. rujna 2005. (listovi 13 do 16 spisa) nije navedeno da okrivljena oštećenom GM, osim idealnog dijela nekretnine – kuće, prodaje i pokretne stvari koje se nalaze u dijelu kojeg je on kupio. U tom kontekstu treba naglasiti kako je ugovor sklopljen 2005. i on se doista odnosi isključivo na prodaju idealnog dijela kuće, međutim sama ta činjenica ne znači ujedno da predmeti koje je okrivljena zajedno sa PM odnijela iz kuće, razbila i odložila na deponij nisu vlasništvo oštećenika SM. Događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka zbio se u svibnju i lipnju 2018. pa je nelogično da se okrivljena trinaest godina nakon što je prodala nekretninu i nakon što je oštećenik stupio u posjed svog dijela, koristio ga i sasvim sigurno i dodatno opremio, sjetila se da se radi o njenim stvarima, bez da je prethodno od oštećenika tražila da joj vrati te predmete. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio iskaz oštećenog da se radilo o njegovim predmetima, a ovakva obrana okrivljene je očigledno samo pokušaj da od sebe otkloni krivnju.
7.1. U prilog pravilnosti ovakvog zaključka suda govori i činjenica što je okrivljenik PM u svojoj obrani naveo kako je okrivljena ZM ovo namjerno radila kako bi nanijela štetu oštećeniku, a osim toga i svjedok BM, koji je živio u prizemlju dijela kuće koji je u vlasništvu oštećenika, odakle je okrivljena iznijela najveći dio predmeta, je naveo kako je okrivljena, ničim izazvana skinula dvokrilna ulazna vrata njegovog apartmana i odnijela ih na otpad, kao i još više komada namještaja i uređaja, a kada je skidala ulazna vrata apartmana da mu je kazala kako će zapaliti njega i kuću i da tu nitko neće živjeti. Ulazna vrata apartmana također nisu navedena u ugovoru o prodaji, ali je sasvim jasno da su ta vrata sastavni dio dijela kuće koji je prodan oštećenom, za kojeg okrivljena ni u kojem slučaju nije imala razloga smatrati njenim vlasništvom. Ovakvo postupanje okrivljene ZM jasno upućuje na zaključak da je ona bila potpuno svjesna da se radi o predmetima koji su vlasništvo oštećenika SM te navod iz žalbe kako je mislila da se radi o predmetima koji su njeno vlasništvo prvostupanjski sud potpuno ispravno nije prihvatio.
8. Isto tako, nisu osnovani navodi iz žalbe okrivljene kako je prvostupanjska presuda manjkava iz razloga što joj nedostaje detaljan opis oštećenih stvari. Naime, uopće nije sporno da je okrivljena, zajedno sa PM, doista demontirala, iznijela, ispilila i bacila na deponij veći broj predmeta, uglavnom kućanskog namještaja i kućanskih uređaja, što jasno proizlazi, ne samo iz obrane okrivljenih, već i iz iskaza oštećenog SM, a također i svjedoka BM, koji je u svom iskazu izrijekom naveo o kojim se sve predmetima radilo. Obilježje ovog kaznenog djela je uništenje ili oštećenje tuđe pokretne stvari, što je nesporno u ovom slučaju bilo dokazano, a premda bi bilo poželjno da su svi predmeti bili pojedinačno navedeni u opisu protupravnog djela koje je okrivljena počinila u neubrojivom stanju, ipak je dostatan opis da se radi o više komada različitog namještaja i kućanskih aparata u vlasništvu oštećenika te ova nepreciznost u činjeničnom opisu ne čini prvostupanjsku presudu nerazumljivom do mjere da se ne bi mogla ispitati te ne dovodi u pitanje opstojnost kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Dakle, prvostupanjski sud je potpuno pravilno utvrdio da je okrivljena ZM u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 te je ispravno potom, uzevši u obzir nalaz vještaka psihijatra, na temelju odredbe članka 554. stavka 1. ZKP/08, u vezi članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
10. Sijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljene, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 3. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
