Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjedice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Valentinijan d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika OČ, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 76. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-839/2025 od 22. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenicima za počinjeno prekršajno djelo činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude, na temelju čl. 76. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20., 143/21.), uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna i to: I. okrivljeniku Valentinijan d.o.o. Vinkovci u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, a II. okrivljeniku OČ u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati će se plaćenima u cijelosti.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenog prekršaja iz čl. 76. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo je I. okrivljenik na temelju čl. 38. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne, dok je II. okrivljeniku na temelju čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona primijenjena mjera opreza, opomena.
2. Istom presudom I. okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura, dok je II. okrivljenik oslobođen od plaćanja troškova postupka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno zbog oslobađanja I. okrivljenika od kazne te primjene opomene u odnosu na II. okrivljenika, ističući da je prvostupanjski sud kod donošenja takve odluke pogrešno primijenio odredbe o oslobađanju od kazne i primjeni opomene, te je okrivljenike trebao kazniti po Zakonu.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim ocijenio je da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje I. okrivljenika od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, niti je postojala osnova za primjenu mjere upozorednja - opomene u odnosu na II. okrivljenika.
7. Naime, razlog kojim prvostupanjski sud argumentira svoju odluku o oslobađanju I. okrivljenika od kazne navodeći da je isti nedugo nakon inspekcijskog nadzora a prije pokretanja prekršajnog postupka, otklonio posljedice prekršaja na način da je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg je neispunjenja prekršajni postupak bio pokrenut, odnosno poslao je konobara OČN na zdravstveni pregled sukladno Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti te o učinjenom pribavio potrebnu dokumentaciju, prema ocjeni ovog suda, nije opravdani razlog za oslobađanje okrivljenika od kazne, budući da konobar OČN kojeg su okrivljenici zaposlili na poslovima pripreme i usluživanja hrane i pića, nije imao obavljen zdravstveni pregled prije nego što je primljen u radni odnos kod okrivljenika, kao niti u vrijeme inspekcijskog nadzora, već je od strane okrivljenika poslan na zdravstveni pregled, tek nakon što je na to potaknut provedenim nadzorom od strane inspektora, odnosno ovaj sud smatra da je uslijed navedenog, te također vodeći računa i o težini prekršaja, prvostupanjski sud precijenio razloge na koje se poziva prilikom oslobađanja I. okrivljenika od kazne.
8. Naprijed navedene razloge na temelju kojeg je I. okrivljenik pobijanom presudom oslobođen od kazne, ovaj sud je međutim, cijenio kao osobito olakotnu okolnost na strani I. okrivljenika, te je prihvaćajući žalbu tužitelja osnovanom, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je I. okrivljeniku za utvrđeno prekršajno djelo iz čl. 76. st. 1. toč. 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, na temelju istog propisa, te uz primjenu čl. 37. st. 2. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u naprijed citiranom iznosu smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti I. okrivljenika i njegovom ponašanju nakon počinjenja prekršaja, te da će se istom kaznom postići svrha kažnjavanja odnosno specijalna i generalna prevencija.
9. Ispitujući dalje pobijanu odluku, u okviru žalbenih navoda tužitelja u odnosu na izrečenu sankciju II. okrivljeniku prema kojem je primijenjena mjera upozorenja-opomena, ovaj sud je našao, da za primjenu iste mjere u konkretnom slučaju ne postoji zakonski osnov, budući da se sukladno čl. 43. Prekršajnog zakona, mjera upozorenja, opomena može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Kako je u konkretnom slučaju za predmetno prekršajo djelo u odnosu na II. okrivljenika kao odgovornu osobu u pravnoj osobi, odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o zaštiti od pučanstva od zaraznih bolesti, propisna novčana kazna u rasponu od 3.000,00 do 8.000,00 kuna (398,17 do 1.061,78 eura), dakle novčana kazna je propisana u iznosu koji premašuje 663,61 eura, time ne postoji zakonski uvjet za primjenu opomene sukladno čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
10. Iz navedenih razloga, ovaj sud je prihvačajući žalbu tužitelja, osnovanom, preinačio pobijanu presudu u odnosu na izrečenu sankciju II. okrivljeniku, tako da je cijeneći od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne okolnosti na strani II. okrivljenika osobito olakotnim, istom na temelju čl. 76. st. 2., u vezi st. 1. toč. 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, uz primjenu čl. 37. st. 2. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u naprijed citiranom iznosu smatrajući da je ista kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti II. okrivljenika i njegovom ponašanju nakon počinjenja prekršaja, te da će se istom kaznom postići svrha kažnjavanja odnosno specijalna i generalna prevencija.
11. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
