Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1734/2022-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženice TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, radi uračunavanja dara, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 4. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženice osobno i njezinog punomoćnika, po objavi od 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da se nekretnina upisana u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci, ZK odjel Rijeka kao : trosobni stan br. 4, u prizemlju zgrade u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona u ukupnoj površini 66,47 m2, a koju nekretninu je tužena stekla od pokojne majke VT temeljem darovnog ugovora na kojem je potpis darovateljice – pokojne majke VT ovjeren od strane nadležnog tijela dana 18.8.1997. godine, uračunava u nasljedni dio tužene iza pokojne VT u vrijednosti od 78.700,00 eura.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 3. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je pred javnim bilježnikom Hrvojkom Kuzle iz Rijeke pokrenut je ostavinski postupak posl. br.: O-2737/2020, UPP/OS-118/20 iza pok. VT (od oca N), rođ. ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je preminula dana **.**.2020.. Ostaviteljica je umrla bez oporuke. Prema utvrđenom rodoslovlju njezini zakonski nasljednici u trenutku smrti bili su sin NT, tužitelj i kćerka TT, tužena. Pokojna VT je za života kao darovatelj s tuženom kao obdarenikom sklopila Ugovor o darovanju nekretnine te darovala stan u [adresa], na adresi [adresa]. U postupku pred javnim bilježnikom utvrđena je ostavina iza pokojne te je tužitelj predložio da se u odnosu na nekretninu koja je u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci, ZK odjel Rijeka upisana kao: trosobni stan br 4, u prizemlju zgrade u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona u ukupnoj površini 66,47 m2, izvrši uračunavanje dara. Obzirom na prigovor javni bilježnik je predmet vratio naslovnom sudu na daljnje postupanje. Nasljednik NT zatražio je da se sunasljednici TT u njezin nasljedni dio uračuna vrijednost stana, kojeg joj je ostaviteljica darovala za života. Sunasljednica TT učinila je nespornim da joj je majka za života darovala navedeni stan uz napomenu da je stan otkupljen na ime ostaviteljice, ali za novčana sredstva koja joj je dala kćer TT, radi čega se protivila da joj se vrijednost stana uračunava u njezin nasljedni dio. Budući da su među strankama postojale sporne činjenice, tužitelj je upućen u parnicu pred Općinskim sudom u Rijeci. Tužitelj je mišljenja kako vrijednost predmetne nekretnine iznosi 140.000,00 eura te svakako predlaže vještačenje na okolnost točnog utvrđenja istog. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da se predmetna nekretnina uračunava u nasljedni dio tužene iza pokojne VT u vrijednosti od 140.000,00 eura.
2. Po provedenom vještačenju po vještaku graditeljske struke tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu vrijednosti iste nekretnine te zahtijeva utvrđenje da se navedena nekretnina uračunava u nasljedni dio tužene u vrijednosti od 78.700,00 eura.
3. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Prije svega, nije sporna činjenica da su stranke ovog postupka djeca i jedini zakonski nasljednici pok. VT, koja je preminula dana **.**.2020.. Također je nesporna i činjenica vođenja ostavinskog postupka iza pok. ŠT pred naslovnim sudom pod posl. br. O- 2737/2020, koji je prekinut rješenjem od 14. studenog 2022. godine te je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tuženice i sunasljednice radi utvrđivanja da se tuženici u nasljedni dio ima uračunati vrijednost dara. Međutim, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su u cijelosti. U tom pravcu tuženica kao prvo ističe da nasljednik kojem nije povrijeđen nužni dio ne može osnovano potraživati uračunavanje dara. Dakle, da bi tužitelju zahtjev bio osnovan, temeljna pretpostavka bi bila da mu je nužni dio povrijeđen, štose u konkretnom slučaju nije dogodilo. Ovo iz razloga što je pok. majka stranaka iza sebe ostavila vrijednu ostavinsku imovinu (nekretnine, uključujući i kuće, na području Pelješca, zemljišta, grobna mjesta, itd.), a kako u konkretnom slučaju nesporno u primjenu dolazi zakonsko nasljeđivanje te je imovinu potrebno rasporediti na samo dva zakonska nasljednika(djecu ostaviteljice), tužitelju će pri tome pripasti dio veći od njegovog nužnog dijela. Već iz navedenog razloga tužbeni zahtjev nije osnovan. Nadalje, čak i kad bi se radilo o situaciji da je tužitelju povrijeđen nužni dio, što u konkretnom slučaju nedvojbeno nije, predmetnim ugovorom majka stranaka nije tuženici darovala svoju imovinu (stan). Ovo iz razloga što je predmetni stan, koji se nalazi na adresi u [adresa], otkupljen na ime pok. ŠT, ali je kupljen novčanim sredstvima tuženice. Stoga je darovanjem predmetna nekretnina samo formalno prenijeta na ime tuženice, jer je ista zapravo i predstavljala njenu imovinu. Nastavno, tuženica ističe da se tužitelj selektivno i tendenciozno pozvao samo na odredbu čl. 89. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, bez uzimanja u obzir odredbe st. 3. istog članka, koja propisuje da se vrijednost dara ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostavitelja. Stoga tuženica podredno ističe i da se iz svih okolnosti slučaja, a osobito imajući u vidu navode iznijete pod točkom II. historijata ovog podneska, može zaključiti da je volja ostaviteljice bila da predmetna nekretnina pripadne tuženici, bez bilo kakvih uračunavanja, što je majka stranaka za života puno puta i verbalizirala. Naposljetku, držeći da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, tuženica opreza radi osporava i tužiteljevo stajalište da predmetna nekretnina ima vrijednost 140.000 EUR-a. Pri tome tuženica posebno napominje da je predmetni stan njen dom, u koji je ona tijekom godina investirala velika sredstva te je na taj način vlastitim novčanim ulaganjima povećala vrijednost istog. Slijedom svega iznijetog, tuženica predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženici sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
4. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi uračunavanja dara (nekretnine opisane u izreci presude) u nasljedni dio njegove sunasljednice – tuženice. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica jedini zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. VT te da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja O-2757/2022-9 od 14. studenoga 2022. upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja da se tuženici u njezin nasljedni dio ima uračunati vrijednost stana u [adresa], i to trosobnog stana u prizemlju, koji se sastoji od od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona u ukupnoj površini 66,47 m2, upisanog u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Sporno je je li tuženica predmetnu nekretninu uopće stekla darovanjem te podredno je li volja ostaviteljice bila da se vrijednost dara ne uračuna u tuženičin nasljedni dio.
5. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 18. kolovoza 1997. (list 9-11 spisa), uvidom u spis ovog suda poslovnog broja P Ob-722/08 odnosno iskaz pok. VT dan u tom predmetu, saslušane su parnične stranke i svi predloženi svjedoci - ČT, IT, ĐT, ST i GT te je proveden uviđaj na licu mjesta, kao i vještačenje po vještaku graditeljske struke. Sud nije proveo dokaze o obračunskoj vrijednosti ostavine radi utvrđenja je li spornim darovanjem tužitelju povrijeđeno pravo na nužni dio jer se uračunavanje dara koje tužitelj zahtijeva vrši i onda kada darom učinjenim jednom nasljedniku sunasljednici nisu povrijeđeni u pravu na nužni dio, sukladno članku 89. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.).
6. Iz isprave Ugovor o darovanju nekretnina od 18. kolovoza 1997. proizlazi da je ostaviteljica, sada pok. VT, ovdje tuženici kao daroprimcu, darovala trosobni stan u prizemlju, koji se sastoji od od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona u ukupnoj površini 66,47 m2, upisan u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak.
7. Pok. VT je kao svjedok u postupku poslovnog broja P Ob-722/08 koji se vodio po tužbi ovdje tuženice protiv UT, njezinog bivšeg supruga, radi utvrđenja da određene nekretnine i pokretnine čine njihovu bračnu stečevinu (ne i nekretnina koja je predmet ovog postupka), iskazala u bitnom da je stan u [adresa] darovala kćeri. Svjedokinja i njezin suprug da su radili u Torpedu, a svjedokinja je dobila taj stan na korištenje, a kad su se ti stanovi otkupljivali istog je otkupila za iznos od 7.300,00 tadašnjih DEM. Nedostajalo joj je 1.000,00 DEM i taj je iznos posudila od sina NT i te mu je novce kasnije vratila, ne sjeća se kad. Sinu da je darovala kuću na Pelješcu, naime rekla mu je da je ta kuća njegova, iako još nije napravila darovnicu, a na Pelješcu ima još jednu kuću u kojoj živi. Iskazala je i da kad je darovala stan kćeri da je bio potpuno uređen i nije bilo potrebe preuređivati ga.
8. O činjenicama relevantnim za ocjenu o pravnom temelju stjecanja prava vlasništva tuženice iskazivale su parnične stranke i svjedoci ĐT, ST, GT, ČT i IT.
9. Tako je tužitelj iskazao da je njegova majka otkupila stan u [adresa] kao radnik Torpeda, u to vrijeme su njegovi roditelji bili zaposleni i imali su ušteđevinu kojom su čak dizali kat kuće na Pelješcu, no u obitelji nije bilo razgovora iz kojih sredstava će majka uplatiti kupoprodajnu cijenu. Tužitelj je majci davao određene novčane iznose, no ne zna je li tim novcima plaćena otkupna cijena, ona mu nije ništa vraćala od onog što joj je tužitelj dao. Ne zna je li tuženica majci davala novce. Majka je darovala stan tuženici jer ona tada nije imala riješeno stambeno pitanje. Njemu je majka u rješavanju njegovog stambenog pitanja pomogla utoliko što mu je dala informaciju o jednom stanu u [adresa], a on je kao zaposlenik riječke gimnazije na tom stanu stekao stanarsko pravo i kasnije ga otkupio, odnosno taj stan je zamjenio sa ovim stanom u kojem je sada, na adresi [adresa].
10. Tuženica je, s druge strane, iskazala da u vrijeme kada je mjena majka otkupila stan tadašnje poduzeće Torpedo već je bilo u stečaju zbog čega je svojim radnicima stanove prodavao po povoljnijm uvjetima. Budući da je njezina majka bila zaposlenica Torpeda ona je imala mogućnosti otkupiti taj stan po povoljnijim uvjetima. Tuženica je također imala stanarsko pravo na tom stanu ali nije imala pravo na te povoljnije uvjete pa je dogovor bio takav da će ona majci dati sredstva potrebna za otkup, a da će njoj majka kasnije darovati stan. Ona je majci dala cijeli iznos otkupne cijene 7.333,00 DEM. Ona u to vrijeme nije radila, odnosno ne sjeća se točno da li je radila u tom trenutku. Nije imala druge prihode. Nije imala niti drugu imovinu osim nešto ušteđevine. Međutim u to vrijeme je bila udana za UT koji je tada bio zaposlen i radio je. Ona je osobno sa svojeg računa podigla novce i dala majci iznos. Njezina majka je u predmetu P Ob-722/08 dala ovakav iskaz kako tuženica ne bi ostala bez stana. Njezina majka da je imala ušteđenih 6.000,00 DEM, a preostali iznos potreban za plaćanje otkupne cijene od 1.000,00 DEM nije posudila tužitelja, nego od svojeg brata ŽT. Tuženica je naknadno cijeli iznos podigla sa svojeg računa i uplatila ga majci te je onda ona 1.000,00 DEM vratila bratu. Njena majka je i prije ovog datuma kada je darovanje učinjeno tuženici željela darovati stan, odnosno to je željela učiniti odmah po otkupu ali ja ona je u to vrijeme bila sa svojim bivšim suprugom na brodu pa je morala čekati da se ja vrati da da svoj pristanak. Kada se vratila, tuženica je majci dala iznos od 7.300,00 DEM ali nisu odmah zaključile ugovor o darovanju nego je to učinjeno nekoliko godina kasnije, kad su se već njezini roditelji preselili na Pelješac.
11. Svjedoci ĐT i IT, sin i kći tuženice, su oboje iskazali da im je po priči s bakom i majkom poznato da je tuženica njihovoj baki dala novce za otkup stana jer je baka mogla stan otkupiti po povoljnijim uvjetima. Njihova majka da je tada bila u braku s bivšim supugom koji je plovio i novci koji su dani za stan su bili njihova imovina po iskazu svjedoka ĐT, dok je po iskazu svjedokinje IT tuženici taj novac bivši suprug pozajmio. Ti svjedoci nisu znali o kojem je iznosu bila riječ niti su vidjeli da je njihova majka baki predala novce.
12. Svjedokinje ST i GT su iskazale da o ovim okolnostima imaju saznanja samo po pričanju s tuženicom koja im je rekla da je financirala kupnju predmetnog stana, dok o tome nisu razgovarale s pok. ŠT niti o predmetnim činjenicama imaju osobnih saznanja. Svjedokinja ST navela je da joj je pok. ŠT, s kojom je bila u dobrim odnosima, govorila za stan u [adresa] kao Dijanin stan, ali ne zna u kojem kontekstu je to rečeno.
13. Svjedokinja ČT iskazala da je jako dobro poznavala pok.ŠT, često su se posjećivale i telefonski razgovarale o svemu. Zna da je uvijek govorila da nakon njezine smrti nekretnina – stan u kući u [adresa] ima pripasti TT, a dio objekta u [adresa], NT, dok su se vezano za zemljište oni trebali dogovoriti sami. U tom smislu nikada nije bilo razgovora o stanu u [adresa], to se znalo da je Dijanin stan jer ga je ona otkupila.
14. Na temelju ovih dokaza sud je utvrdio da je tuženica predmetnu nekretninu stekla na temelju naplatnog pravnog posla.
15. Najprije treba reći da iz suglasnih iskaza parničnih stranaka i svjedoka ĐT i IT, kao i iskaza pok. VT danom u postupku poslovnog broja P Ob-722/08, nedvojbeno je utvrđeno da je pok. VT predmetni stan otkupila kao radnik tadašnjeg poduzeća Torpedo odnosno kao nositelj stanarskog prava na tom stanu pod povoljnijim uvjetima u odnosu na uvjete otkupa koje bi imala tuženica. Kako je sama tuženica iskazala, upravo su ti povoljniji uvjeti bili odlučujući razlog zbog kojeg je kao kupac nekretnine nastupila njezina majka, a ne ona osobno. Prema tome, neovisno o tome je li tuženica majci dala novčani iznos u visini povlaštene otkupne cijene i neovisno o možebitnom dogovoru nje i njezine majke, tuženica time nije stekla niti mogla steći status kupca prema odredbama tada važećeg Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96.), pod uvjetima po kojima je otkup realiziran, jer je to strogo osobno pravo pripadalo isključivo njezinoj majci, koja ga je i ostvarila.
16. Međutim, na temelju iskaza tuženice i svjedoka ĐT, IT, GT i ČT sud je zaključio da je tuženica majci zaista dala novčani iznos u visini otkupne cijene stana, jer su svi navedeni svjedoci o tome na taj način iskazivali (da je tuženica "otkupila" stan), a sud je prihvatio njihove iskaze kao istinite, prvenstveno jer su međusobno suglasni, odnosno iskazi svjedoka koje se mogu smatrati i pristranima (djeca tuženice) u cijelosti odgovaraju i iskazu nepristrane svjedokinje ČT, koja o navedenim činjenicama crpi saznanja iz osobnih razgovora s pok. VT. Treba reći da VT u postupku poslovnog broja P Ob-722/08 zaista nije iskazivala o tome da bi joj tuženica dala te novce, no kada se uzme da je taj iskaz davala u tijeku postupka koji se vodio po tužbi bivšeg supruga tuženice, između ostalog, radi utvrđenja da predmetni stan predstavlja njihovu bračnu stečevinu, očito je da je njezin iskaz u tom postupku bio usmjeren na postizanje tuženičinog uspjeha u sporu, pogotovo kad se uzme u obzir i iskaz tuženice iz ovog predmeta u dijelu u kojem je navela da u vrijeme kad je majci dala novce nije radila, ali je bila udana i njezin suprug je tada bio zaposlen. Na ovakva utvrđenja ne utječe niti to što svjedoci nisu imali saznanja o točnom novčanom iznosu koji je tuženica dala majci, niti su vidjeli predaju novca, a ni okolnost što ne postoji pisani trag o tome, jer nije neuobičajeno da se među bliskim srodnicima ne sačinjavaju potvrde o primopredaji novčanih sredstava, a sam iznos novca koji je tuženica predala tužiteljici očito nije bilo predmetom razgovora svjedoka i sugovornika (pok. VT te tuženice), već samo okolnost da je tuženica stan "otkupila". Očito se o otkupnoj cijeni nije pričalo ni u obitelji stranka jer je sam tužitelj iskazao da je za iznos za koji je stan otkupljen saznao tek u postupku P Ob-722/08. Svjedokinja ST nije imala saznanja o tome kako je tuženica stekla nekretninu, pa njezin iskaz nije od važnosti za utvrđivanje ove činjenice.
17. Treba reći da tužitelj nije imao saznanja je li tuženica dala majci novce za otkup stana, no, kao što je navedeno, u to vrijeme nije znao niti kolika je otkupna cijena, pa okolnost što nije znao da bi njegova sestra majci dala predmetni iznos, ne isključuje mogućnost da je tuženica upravo to učinila. Da je tomu bilo tako, sud zaključuje i iz dijela tužiteljevog iskaza u kojem je on naveo da je njemu majka u rješavanju njegovog stambenog pitanja pomogla utoliko što mu je dala informaciju o jednom stanu u [adresa], a on je kao zaposlenik riječke gimnazije na tom stanu stekao stanarsko pravo i kasnije ga otkupio. Povezujući te navode s navodima svjedokinje ČT, koja je s pok. ŠT bila u jako dobrim odnosima i s kojom je o razgovarala upravo o ovim temama, i koja je iskazala da joj je ŠT rekla da je ona na neki način pomogla i tužitelju da on dođe do stana, sud zaključuje da je pok. majka stranaka time što je tužitelju omogućila da izravno kupi stan po povoljnijim uvjetima, a tuženici posredno, tako da ona kupi stan a tuženica joj plati iznos cijene, imala namjeru stambeno zbrinuti svoju djecu na približno jednak način do čega je i došlo, s obzirom na to da su obje parnične stranke u konačnici stekle stanove po "otkupnoj" a ne tržišnoj cijeni.
18. Dakle, imajući u vidi da je pok. VT stekla pravo vlasništva stana na kojemu je imala stanarsko pravo od poduzeća Torpedo na temelju ugovora o kupoprodaji stana, da joj je nakon sklapanja ugovora tuženica isplatila upravo iznos otkupne cijene, a da je potom s tuženicom sklopila predmetni ugovor o darovanju te iste nekretnine, ovaj sud zaključuje da se u ovom slučaju nije radilo o besplatnom raspolaganju u korist tuženice, nego o naplatnom pravnom poslu koji ima nužne elemente ugovora o kupoprodaji (predmet i cijenu) u smislu odredbe članka 454. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.). Prema odredbi članka 66. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor (koji su stranke i htjele), taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (st. 1. i 2.). Stoga u ovom slučaju nije riječ o ugovoru o darovanju, odnosno nije riječ o besplatnom raspolaganju ostavitelja, već da je riječ o naplatnom pravnom poslu koji je u konačnici proizveo pravne učinke ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između prodavatelja pok. VT i kupca -tuženice, sve u smislu odredbe članak 454. stavak 1. ZOO-a.
19. Prema članku 89. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Kako je u postupku utvrđeno da tuženica nekretninu upisanu u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci, ZK odjel Rijeka kao : trosobni stan br. 4, u prizemlju zgrade u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona u ukupnoj površini 66,47 m2, nije stekla darovanjem od ostaviteljice, to nema osnova da se vrijednost te nekretnine uračuna u njezin nasljedni dio.
20. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti bez daljnjeg raspravljanja i ocjene drugih dokaza.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a)u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tuženici naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 6.630,00 eura u smislu članka 40. stavak 5. ZPP-a. Sud je priznao tuženici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i za sastav obrazloženog podneska od 30. rujna 2025. 200,00 eura po radnji (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanje na ročištima održanim 22. veljače 2024., 16. rujna 2024., 25. studenoga 2024., 21. ožujka 2025. i 4. prosinca 2025. 200,00 eura po radnji (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sveukupno 1.400,00 eura, što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.750,00 eura. Tuženici nisu dosuđene pristojbe jer kod potpunog uspjeha u sporu nije dužna snositi pristojbu za odgovor na tužbu. Na priznati parnični trošak tuženici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
22. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Opatiji 3. veljače 2026.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženici po punomoćniku
