Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-124/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZJ te optuženog trgovačkog društva Kuprić d.o.o. u stečaju, zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog trgovačkog društva Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: K-764/2014-83 od 31. listopada 2024., na sjednici 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog trgovačkog društva Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj: K-764/2014-83 od 31. listopada 2024. je proglasio krivima optužene ZJ i trgovačko društvo Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski zastupanog po stečajnom upravitelju Štefanu Roli, i to: optuženog ZJ, pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – opisano i kažnjivo u čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11., a optuženo trgovačko društvo Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski, zbog pod točkom 3. izreke pobijane presude, dva kaznena djela u stjecaju, protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, sve u svezi čl. 51. KZ/11 , pa je optuženom ZJ prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za dva kaznena djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 pobliže opisano u izreci te presude pod toč. 1. i 2. u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, te je potom optuženik ZJ na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a optuženoj pravnoj osobi Kuprić d.o.o. u stečaju utvrdio pojedinačne novčane kazne za dva kaznena djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi s čl . 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, pobliže opisano u izreci presude pod toč. 3, na temelju čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba – novčana kazna od po 5.000,00 eura (pet tisuća eura), te je potom optuženoj pravnoj osobi Kuprić d.o.o. u stečaju na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 8.500,00 eura (osam tisuća i petsto eura), dok je na temelju čl. 56. KZ/11 prema optuženom ZJ izrekao uvjetnu osudu, te je istovremeno utvrdio da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi ZJ u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe čl. 77. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 29.811,27 eura (dvadeset i devet tisuća osamsto i jedanaest eura i dvadeset i sedam centi) predstavlja imovinsku korist koju je optuženog trgovačko društvo Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski ostvarilo kaznenim djelima iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11 pa se od optuženog trgovačkog društva Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski oduzima imovinska korist ostvarena počinjenim kaznenim djelom u iznosu od 29.811,27 eura (dvadeset i devet tisuća osamsto i jedanaest eura i dvadeset i sedam centi) i predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je naloženo optuženom trgovačkom društvu Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski iznos od 29.811,27 eura (dvadeset i devet tisuća osamsto i jedanaest eura i dvadeset i sedam centi) uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud ne navodi puni naziv tog zakona kao ni brojeve „Narodnih novina“ u kojima je isti objavljen zajedno s svojim izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme presuđenja) dužni su optuženik ZJ i optužena pravna osoba Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski solidarno naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.246,62 eura (tisuću dvjesto i četrdeset i šest eura i šezdeset i dvije cente), od čega se iznos od 1.225,92 eura (tisuću dvjesto i dvadeset i pet eura i devedeset i dvije cente) odnosi na financijsko-knjigovodstvena vještačenja, iznos od 20,07 eura (dvadeset eura i sedam centi) na ime troškova svjedoka, iznos od 500 eura (petsto eura) na ime paušalne svote svaki posebno.

2. Protiv te presude žali se optužena pravna osoba Kuprić d.o.o. u stečaju Imotski, zastupana po stečajnom upravitelju Štefanu Roli, a on po branitelju Zoranu Galiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, pobijanu presudu preinači na način da optuženu pravnu osobu oslobodi optužbe uz naknadu troškova, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-143/2025-3 od 5. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženo trgovačko društvo „Kuprić“ d.o.o. u stečaju ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi u uopćenim tvrdnjama da je pobijana presuda površna i nejasna, te da sud ničime nije obrazložio svoje stavove (čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25), s time da iz daljnjeg teksta žalbe proizlazi kako ostvarenje citirane povrede prvenstveno nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7. Nadalje, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženo trgovačko društvo u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom žalbe optuženog trgovačkog društva, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25.).

8. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji pobijanu presudu.

8.1. Konkretno, optuženo trgovačko društvo smatra da sud prvog stupnja donošenja odluke o krivnji optuženog ZJ, koji je u kritično vrijeme bio direktor optuženog trgovačkog društva, nije uzeo u obzir njegovu obranu u kojoj se detaljno referirao o okolnostima, poslovanju i drugim bitnim činjenicama glede poslovanja žalitelja u inkriminiranom razdoblju, posebice činjenicu da je optuženik ZJ laik, te da je u inkriminiranom razdoblju kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj bila recesija i velika inflacija zbog čega je primarno svojim radnicima nastojao isplaćivati plaće i druga davanja kako bi im osigurao sredstva za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

8.2. Uz to, optuženo trgovačko društvo ističe da je završilo u stečaju, tako da u trenutku počinjenja terećenih kaznenih djela nije niti postojalo.

9. Vezano za potonje žalbene navode, ovaj žalbeni sud primjećuje da time što je nad optuženim trgovačkim društvom otvoren stečaj (uvidom u sudski registar utvrđeno je da stečajni postupak još uvijek nije završen) isto nije prestalo postojati (naime, trgovačko društvo prestaje postojati tek brisanjem iz sudskog registra), tako da je žalba u navedenom pravcu promašena.

9.1. Nadalje, a vezano za žalbene tvrdnje kojima se suštinski upire na obranu optuženog ZJ u dijelu gdje je govorio o uzrocima zbog kojih je optuženo trgovačko društvo zapalo u probleme, te motivima zbog kojih je poduzeo inkriminirane radnje (kako bi radnicima osigurao plaće i druga davanja) valja primijetiti da imajući na umu zakonski opis te smisao i suštinu predmetnog kaznenog djela - utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 2. KZ/11, uzroci i motivi koji su počinitelja tog djela nagnali na poduzimanje inkriminiranih radnji ne ulaze u njegovo zakonskog biće.

9.2. Naposljetku, optuženo trgovačko društvo nije u pravu niti kada u žalbi iznosi uopćenu i paušalnu tvrdnju da financijsko – knjigovodstveno vještačenje, a na kojem dokazu prvostupanjski sud primarno temelji svoju odluku o krivnji optuženog ZJ za počinjenje kaznenih djela pobliže činjenično i pravno opisana pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, a time i odluku kaznenoj odgovornosti žalitelja (toč. 3. izreke pobijane odluke), nije izrađeno na temelju cjelokupne materijalne dokumentacije te u skladu s pravilima struke.

9.3. Sasvim suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka, kao i njegov iskaz na raspravi, vrlo uvjerljiv, okolnostan i stručan, utemeljen na svim relevantnih dokazima i podataka u spisu, te dan na temelju pravila struke, slijedom čega žalba optuženog trgovačkog društva nije osnovana niti u tom pravcu.

9.4. Stoga žalba optuženog trgovačkog društva zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

10. Optuženo trgovačko društvo nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da do sada nije bilo osuđivano, kao i činjenica koje govore o uzrocima koji su doveli do pogoršanja njegovog poslovanja, s posljedicom da je dovedena u pitanje materijalna egzistencija radnika.

10.1. Suprotno žalitelju, sagledavajući olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženo trgovačko društvo u svjetlu jačine ugrožavanja zaštićenog dobra a koja se ogleda u tome da je kaznenim djelima za koje je optuženo trgovačko društvo proglašeno krivim pobijanom presudom za proračun Republike Hrvatske i Proračun grada Imotskog nastupila šteta u iznosu od 29.811,27 eura, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je isto osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u iznosu od 8.500,00 eura, kakvu kaznenu sankciju, kako u pogledu vrste tako i mjere, i ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjernoj utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.

11. Optuženo trgovačko društvo žali se i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi uz bitnu argumentaciju da nije dokazno da bi žalitelj počinio terećena kaznena djela, te da je visina imovinske koristi utvrđena na temelju nezakonitog vještačenja , s time da prvostupanjski sud odluku o oduzimanju imovinske koristi uopće nije obrazložio.

11.1. Prije svega, valja primijetiti da optuženo trgovačko društvo nije u pravu kada sugerira da je sud prvog stupanja ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25 time što u obrazloženju pobijane presude nije izložio razloge za odluku o oduzimanju imovinske koristi.

11.2. Naime, prvostupanjski sud je u toč. 43. i 44. obrazloženja pobijane presude iznio jasne, određene i po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji odluku o oduzimanju imovinske koristi.

11.3. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji da nije dokazano da bi žalitelj počinio terećena kaznena djela, te da je visina imovinske koristi utvrđena na temelju nezakonitog vještačenja, ovaj žalbeni sud se o tim pitanjima prethodno već očitovao, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na toč. 9. do 9.4. obrazloženja ove odluke.

12. Naposljetku, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženo trgovačko društvo pod toč. VII. žalbe napada i odluku o troškovima kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu, međutim, osim uopćene tvrdnje da istu pobija u cijelosti, ničim ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

12.1. Pritom optuženo trgovačko društvo nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije iznio razloge za odluku o troškovima kaznenog postupka, čime sugerira na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25.

12.2. Naime, prvostupanjski sud je u toč. 45. obrazloženja pobijane presude iznio jasne, određene i po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji odluku o troškovima kaznenog postupka.

13. Budući da žalba Općinskog državnog odvjetnika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke