Poslovni broj: Us I-212/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VRANA d.o.o., II. Peradarska ul. 1, Biograd na Moru, OIB: 92679704563, zastupanog po opunomoćeniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, B. Petranovića 8, Zadar, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, odlučujući o tužbi tužitelja od 15. srpnja 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 4. rujna 2024., izvanraspravno 03. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/24-01/106, URBROJ: 2198-07-03/3-24-2 od 20. lipnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/24- 01/106, URBROJ: 2198-07-03/3-24-2 od 20. lipnja 2024., odbijena je žalba trgovačkog društva VRANA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/24-01/4921, URBROJ: 2198-16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/24-01/4921, URBROJ: 2198-16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024., u točci 1. izreke riješeno je da se obvezniku plaćanja komunalne naknade tvrtki VRANA d.o.o., Biograd na Moru, ovdje tužitelju, određuje visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 4.321,50 m[2] , u iznosu od 0,3075 eura po m , u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 1.328,86 EUR, odnosno ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 15.946,34 EUR.

Točkom 2. izreke određeno je da je utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke 1. izreke ovog rješenja obveznik dužan plaćati mjesečno u iznosu od 1.328,86 EUR , najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec u korist proračuna Grada Biograda na Moru na označeni račun.

Točkom 3. izreke određeno je da se za nepravodobno plaćene iznose komunalne naknade obračunavaju zakonske zatezne kamate, a koje se obračunavaju na način određen čl. 3. Zakona o kamatama (NN, br. 94/04 i 35/05) uz stopu zatezne kamate određenu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i to od prvog dana dospijeća pa do isplate. Točkom 4. izreke određeno je da se iznos komunalne naknade utvrđen ovim Rješenjem plaća od 1. siječnja 2024. godine do izmjene ovog rješenja ili do donošenja novog rješenja. Ovo rješenje će se izmijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, ako se izmijeni obveznik plaćanja, osnovica ili drugi obračunski element temeljem kojih je izvršen obračun naknade.

Točkom 5. izreke, riješeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade iz toč. 1. izreke, u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti Jedinstvenom upravnom odjelu nastanak te obveze, odnosno promjenu tih podataka, a ako to ne učini u propisanom roku, da je obvezan platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

Točkom 6. izreke određeno je ako obveznik iz točke 1. izreke ovog rješenja, ne uplati komunalnu naknadu u roku utvrđenom točkom 2. izreke ovog rješenja, da će se rješenje izvršiti prisilno na trošak obveznika.

Točkom 7. izreke, riješeno je da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je tuženo tijelo, kao i prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo te odredbe Zakona o općem upravnom postupku, u bitnom navodeći da nije vidljivo temeljem čega je prvostupanjsko tijelo utvrdilo obračunsku površinu poslovnog prostora od 4.321,50 m[2] te temeljem čega je utvrđen koeficijent zone i koeficijent namjene, te kojoj konkretno zoni predmetno zemljište pripada s obzirom na uređenosti i opremljenost tog područja s komunalnom infrastrukturom, a na koje žalbene razloge da tuženo tijelo nije dalo odgovor. Tužitelj smatra da nije na zakonom prihvatljiv način utvrđena niti katastarska čestica, niti površina poslovnog prostora, niti da je taj prostor podrobnije opisan, obzirom da je to bitna činjenica kojom se uopće definira poslovni prostor jer da se takvi podaci ne mogu utvrđivati na osnovu zapisnika od prije tri godine, već da je bilo nužno u ovom upravnom postupku provesti novi uviđaj i omogućiti tužitelju da se izjasni o svim relevantnim činjenicama. Da Zapisnik od prije tri godine ne može biti dokaz u ovom postupku jer da se rješenje odnosi na 2024.g., a ne na 2020. g i da po prirodi stvari dolazi do promjena pa da je upitno služi li predmetni poslovni prostor za obavljanje poslovne djelatnosti. U vezi s navedenim da nema nikakvog obrazloženja zašto je koeficijent zone 0,80, je li to prva ili druga zona te zašto je koeficijent namjene 5,0. Također navodi da u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju nedostaju podaci o kakvoj uređenosti i opremljenosti tog područja komunalnom infrastrukturom se radi, jer da zasigurno zemljište površine 3 hektra nama ni pristupnih puteva, niti javne rasvjete, niti osiguranu vodu, a što da proizlazi iz dopisa tužitelja od 09. svibnja 2023.g. i odgovora javnog poduzeća Komunalac d.o.o. Biograd na Moru od 09. svibnja 2023. broj: 767/23 iz čega proizlazi da predmetno područje nema niti dotok vode kojeg je ovo javno poduzeće čiji je osnivač Grad Biograd dužno osigurati. Kao dokaz poziva se na uvid u dopis tužitelja od 09. svibnja 2023.g., uvid u odgovor Komunalca d.o.o. od 09. svibnja 2023.g. Slijedom navedenog da je osporavano rješenje doneseno na pretjerano formalistički način i da isto nema sadržajno svoje opravdanje, te da su povrijeđene materijalne odredbe Zakona o komunalnoj naknadi i odluke o komunalnoj naknadi Grada Biograda te odredbe čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega da je i činjenično stanje ostalo neutvrđeno. Slijedom čega predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-01/24-01/106, URBROJ: 2198-07-

03/3-24-2 od 20. lipnja 2024.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu koji je kod ovog suda zaprimljen 2. rujna 2024. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Rješenjem ovog suda posl. br. Us I-1785/2024-4 od 16. listopada 2024. pozvana je zainteresirana osoba Grad Biograd na Moru da sudjeluje u ovom upravnom sporu te joj je dostavljena tužba i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

6. Zainteresirana osoba je ovom sudu dostavila odgovor na tužbu 13. studenog 2024. kojim se očitovala na tužbene navode tužitelja te ih osporila u cijelosti navodeći da se na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. Broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalaze gospodarske zgrade za obavljanje poslovne djelatnosti, a prema Prostornom planu uređenja Grada [adresa] nalazi se unutar izdvojenog građevinskog područja izvan naselja, dok se prema Urbanističkom planu uređenja jedinstvene zone gospodarske namjene [adresa] (“Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, br. 6/20.) nalazi unutar područja obilježenog oznakom K (gospodarska namjena – poslovna), namjene K4 (poljoprivredna gospodarstva). Sukladno tome, da se predmetno zemljište nalazi u I. zoni prema Odluci o komunalnoj naknadi za koju je određen koeficijent 1,00 te da navedeno nije činjenica za koju je potrebno utvrđivati očevidom ili saslušanjem stranaka, već je isto razvidno iz prostorno-planske dokumentacije. Kao dokaz na navedenu tvrdnju pozvala se na dokaz: izvadak iz PPU Grada [adresa] („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, 9/05., 3/09., 7/11., 10/11., 3/16. i 7/16., 8/16. – proč. tekst, 11/16., 12/19. i 9/22. – proč. tekst) s legendom namjena korištenja, za područje na kojem se nalaze nekretnine; izvadak iz UPU-a Jedinstvene zone gospodarske namjene Jankolovica („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj 6/20.) s legendom namjena korištenja, za područje na kojem se nalaze nekretnine te izvadak iz BZP zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također je osporila tužbeni navod da se zapisnik sastavljen u prijašnjem upravnom postupku komunalne naknade ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku jer da je očevidom na licu mjesta utvrđeno činjenično stanje na temelju kojeg je doneseno rješenje o komunalnoj naknadi. Da je Zapisnik je potpisan od strane predstavnika trgovačkog društva VRANA d.o.o. bez primjedbi, a na doneseno rješenje o komunalnoj naknadi iz 2020. godine, KLASA: UP/I-363-03/20-01/92, URBROJ: 2198/16-03/24-20-1 od 31. siječnja 2020. godine, da VRANA d.o.o. nije izjavila žalbu. Kao dokaz na navedenu tvrdnju, pozvala se na preslik Zapisnika Jedinstvenog upravnog odjela Grada [adresa] KLASA: UP/I-363-03/19-01/5122, URBROJ: 2198/16-03/24-20-4 od 20. siječnja 2020. godine, preslik Rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru KLASA: UP/I-363- 03/20-01/92, URBROJ: 2198/16-03/24-20-1 od 31. siječnja 2020. godine. Ujedno se pozvala na odredbu čl. 94. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 68/18., 110/18. i 32/20.; dalje u tekstu: ZKG) iz koje odredbe da proizlazi obveza tužitelja kao obveznika da prijavi eventualne promjene, a ne obveza prvostupanjskog tijela provjeravati je li došlo do ikakvih promjena, a da tužitelj nije ničim dokazao da je došlo do kakvih promjena, niti da je ičim dokaza da su nastupile promjene, a do prestanka obavljanja poslovne djelatnosti da ne može doći "po prirodi stvari" već da se isto dokazuje odgovarajućom dokumentacijom. Slijedom toga, da je zbog donošenja Odluke o izmjeni i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", br. 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, br. 11/22.), prvostupanjsko upravno tijelo pristupilo donošenju novog rješenja o komunalnoj naknadi, a budući da upravnom tijelu nisu prijavljene nikakve promjene, da su korišteni podaci o namjeni i površini zemljišta utvrđeni u prijašnjem postupku. Slijedom svega navedenog, zainteresirana osoba je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-1785/2024-6 od 19. siječnja 2025. prekinut je predmetni upravni spor do pravomoćnog okončanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-335/2023.

8. Sud je po službenoj dužnosti provjerom kroz e-spis utvrdio kako je postupak ocjene zakonitosti općeg akta koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-335/2023 pravomoćno okončan, na način da je rješenjem posl. br. Usoz-335/2023-7 od 27. svibnja 2025. postupak obustavljen.

9. Odredbom članka 105. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS-a) propisano je kako će po prestanku razloga prekida, sud donijeti rješenje o nastavku spora na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti. Rokovi koji su zbog prekida spora prestali teći počinju iznova teći od dana dostave rješenja o nastavku spora.

10. Slijedom navedenog Sud je donio rješenje o nastavku spora posl. br. Us I- 212/2026-7 od 29. siječnja 2026., a spis je dobio novi posl. br. Us I-212/2026.

11. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, a kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni upravni spor odlučio riješiti bez rasprave primjenom odredbe čl. 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

12. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, te isprava koje je tuženo tijelo ovom Sudu dostavilo uz odgovor na tužbu.

13. Opunomoćenik tužitelja je zatražio naknadu troškova upravnog spora.

14. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/24-01/106, URBROJ: 2198-07-03/3-24-2 od 20. lipnja 2024.

16. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, Klasa: KLASA: UP/I-363-05/24-01/4921, URBROJ: 2198-16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024., u točci 1. izreke riješeno da se obvezniku plaćanja komunalne naknade tvrtki VRANA d.o.o.Biograd na Moru, ovdje tužitelju, određuje visina komunalne naknade za određuje visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 4.321,50 m[2] , u iznosu od 0,3075 eura po m , u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 1.328,86 EUR, odnosno ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 15.328,86 EUR, na način pobliže određen i sadržan u izreci citiranog rješenja.

17. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba članka čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

18. Komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave. Plaća se, među ostalim, i za stambeni prostor. Plaća je vlasnik odnosno korisnik (članci 91. do 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20).

19. Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine, broj: 68/18,110/18 i 32/20, dalje Zakona) propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

20. Odredbom članka 93. stavkom 1. Zakona, propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

21. Odredbom članka 97. stavkom 1. Zakona, propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

22. Odredbom članka 99. stavkom 1. Zakona, propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m³) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), a za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine, a stavkom 2. da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m³) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

23. Odredbom članka 100. stavkom 1. Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

24. Člankom 87. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 42/20 i 114/22, dalje OPZ-a) propisano je da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate; 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa.

25. Člankom 98. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se porezno rješenje donosi u pisanom obliku i mora se označiti kao porezno rješenje, dok prema stavku 2. porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku i 4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata. Stavkom 3., istog članka, je propisano da uvod poreznog rješenja osobito sadržava naziv poreznog tijela, propis o nadležnosti, kratku oznaku predmeta i datum donošenja poreznog rješenja.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da izreka poreznog rješenja sadržava ime i prezime, odnosno naziv poreznog obveznika, vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete plaćanja. U izreci poreznog rješenja obvezno se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ako to proizlazi iz odredaba ovoga Zakona ili posebnog propisa,

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se u obrazloženju rješenja osobito navodi: 1. utvrđeno činjenično stanje, 2. jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, 3. razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, 4. porezne propise i razloge koji upućuju na odluku danu u izreci rješenja i 5. porezni propis koji određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

26. Člankom 186. stavkom 1. OPZ-a je propisano da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do dostave rješenja o žalbi, a stavkom 2., da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga Zakona.

27. Nadalje, Odredbom članka 4. stavkom 1. Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa] („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 9/18, 13/19 i 10/22, dalje Odluka) određeno je da se područja zona Grada u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuju s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom, te se razvrstavaju u dvije zone: I. ZONA obuhvaća područje južno od Jadranske magistrale: područje 1. Mjesnog odbora (predio Poluotok i Centar), II. Mjesnog odbora (predio Rust, Meterize, Tuče, Granda i Kumenat) i III. Mjesnog odbora (predio Jaz, Vruljine, Kožina i Bošana), područje zone za izgradnju golf centra te područje zone zabavnog centra. II. ZONA obuhvaća područje sjeverno od Jadranske magistrale: područje IV. Mjesnog odbora (predio [adresa] i [adresa]) te područje poslovnih zona na području Grada (Industrijska zona, K2 poslovna zona, K3 poslovna zona Bučina, poslovne zone na području [adresa], poljoprivredna zona Vrana – zona [adresa].

28. Člankom 5. Odluke je propisano da se koeficijenti zone (Kz) za pojedine zone iz članka 4. ove Odluke utvrđuju kako slijedi: I. ZONA-1,00, II. ZONA -0,80.

29. Člankom 6. stavkom 1. Odluke je propisano da Koeficijent namjene (Kn) ovisi o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja, te iznosi za:

- stambeni prostor 1,00,

- stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00

- garažni prostor 1,00

- neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05

Stavkom 2., istog članka Odluke, je propisano da se za poslovne prostore koeficijent namjene utvrđuje prema grupama djelatnosti koje se obavljaju u tim prostorima na način kako je to sadržano i propisano u citiranoj Odluci, pa tako za:

- poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti koeficijent namjene iznosi 5,00,

- za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koji nisu proizvodne koeficijent namjene iznosi 10.00.

30. Odredbom članka 1. st. 2. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 11/22) utvrđuje se vrijednost boda komunalne naknade (B) na području Grada Biograda na Moru.

Stavkom 3., istog članka, Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da je polazište za određivanje vrijednosti boda komunalne naknade (B) procjena troškova održavanja komunalne infrastrukture iz programa održavanja komunalne infrastrukture uz uzimanje u obzir i drugih predvidivih i raspoloživih izvora financiranja održavanja komunalne infrastrukture.

31. Člankom 2. stavkom 2. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da je vrijednost boda jednaka godišnjem iznosu komunalne naknade po četvornom metru (m[2] ) korisne površine stambenog prostora u prvoj zoni. Stavkom 3., istog članka, Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da se Vrijednost boda iz stavka 1., ovog članka, određuje u visini od 1,24 €/m[2] .

32. Člankom 3. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj: 9/18).

33. Člankom 4. stavkom 2.Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da će se ova odluka objaviti u "Službenom glasniku Grada Biograda na Moru", a stupa na snagu i primjenjuje se od 01. siječnja 2023.godine.

34. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, materijalno pravo pogrešno primijenjeno te da su učinjene bitne povrede odredbi upravnog postupka, odnosno da nije pravilno utvrđena površina predmetnog poslovnog prostora, koeficijent zone i koeficijent namjene te da se ti podaci ne mogu utvrđivati na temelju zapisnika od prije tri godine, iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

35. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora za koji mu je citiranim prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.

36. Također nije sporna ni činjenica da je citirano prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju obveze komunalne naknade tužitelju doneseno u skladu s odredbama ovdje mjerodavne Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj: 9/18,13/19,10/22), kao i Odluke o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 11/22).

37. Iz spisa predmeta tuženika, proizlazi kako je tužitelj ranijim konačnim i pravomoćnim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, i to: rješenjem KLASA: UP/I-363-03/20-01/92, URBROJ: 2198/16-03/24-20-1 od 31. siječnja 2020. donesenog temeljem Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 9/18), utvrđen obveznikom komunalne naknade za predmetni poslovni prostor – gospodarsku zgradu, na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 4.321,50 m[2] , koju komunalnu naknadu u iznosu utvrđenim tim rješenjem je dužan plaćati od 1. siječnja 2020. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja. S tim u vezi potrebno je istaknuti kako je donošenju tog rješenja prethodio očevid na licu mjesta, koji je obavljen 20. siječnja 2020., povodom žalbe tužitelja na citirano rješenje od 31. siječnja 2020., kako bi se utvrdile sve činjenice i okolnosti bitne za ispravni obračun komunalne naknade.

38. Valja istaći da je očevidom utvrđeno da se na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze zgrade za koje se ima obračunati komunalna naknada. Očevidu je prisustvovao predstavnik tužitelja, koji je zapisnik potpisao bez primjedbi.

39. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako su nakon donošenja rješenja KLASA: UP/I-363-03/20-01/92, URBROJ: 2198/16-03/24-20-1 od 31. siječnja 2020. donesene Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 10/22), kojom se za poslovni prostor mijenja koeficijent namjene i Odluka o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 10/22), kojom je određena vrijednost boda za obračun komunalne naknade (B) na području Grada Biograda na Moru, te koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023.

40. Slijedom iznijetog, kako je u konkretnom slučaju u odnosu na prethodnu godinu promijenjena vrijednost boda komunalne naknade (B) i koeficijent namjene poslovnog prostora, a koji podatak je bitan za izračun komunalne naknade, prvostupanjsko tijelo je po službenoj dužnosti, pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 100. stavak 2. ZKG-a, donijelo novo rješenje o komunalnoj naknadi, ovdje prvostupanjsko rješenje, kojim je tužitelj utvrđen obveznikom komunalne naknade za isto zemljište. Pri tome je prvostupanjsko tijelo opravdano, a s obzirom da tužitelj u smislu odredbe članka 94. stavak 2. ZKG-a nije prijavio nikakve promjene podataka koji su od utjecaja na izračun komunalne naknade, koristilo podatke o površini i namjeni, utvrđene u ranijem upravnom postupku, koji je okončan rješenjem KLASA: KLASA: UP/II-363-01/20-01/30, URBROJ: 2198/1-07/2-20-2 od 29. siječnja 2020.

41. Ujedno, tužitelj u tužbi, pa ni za vrijeme trajanja ovog spora nije priložio dokaze kojima bi doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje u pogledu površine i namjene predmetnog zemljišta.

42. Nadalje, a u pogledu problematiziranja tužitelja vezano za zonu, kao i pitanja komunalne opremljenosti, za istaći je tužitelju kako je odredbom članka 95. stavak 1. ZKG-a propisano kako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se određuju: 1. područja zona u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, 2. koeficijent zone (Kz) za pojedine zone u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, 3. koeficijent namjene (Kn) za nekretnine za koje se plaća komunalna naknada, 4. rok plaćanja komunalne naknade, 5. nekretnine važne za jedinicu lokalne samouprave koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade, 6. opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalne naknade.

43. Odredbom članka 96. ZKG-a je propisano kako se područja zona u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuju s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom, pri čemu je prva zona područje jedinice lokalne samouprave koje je najbolje uređeno i opremljeno komunalnom infrastrukturom, te je koeficijent zone (Kz) najviši za prvu zonu i iznosi 1,00.

44. Odredbom članka 15. stavak 1. Odluke o komunalnoj naknadi propisano je kako se iznos komunalne naknade po m² poslovne površine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade.

45. Odlukom o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 10/22) određena je vrijednost boda za obračun komunalne naknade (B) na području Grada Biograda na Moru Općine u visini od 1,24 €/m[2] , koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023., kojeg dana je prestala važiti ranija Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (B) (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 9/18).

46. Slijedom svega naprijed navedenog, zbog donošenja Odluke o izmjeni i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", br. 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, br. 11/22.), pristupilo se donošenju novog rješenja o komunalnoj naknadi, a budući da ovom tijelu nisu prijavljene nikakve promjene, pravilno su korišteni podaci o namjeni i površini zemljišta utvrđeni u prijašnjem postupku. Stoga, a kako je člankom 6. stavkom 1. toč. 5. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", br. 9/18., 13/19. i 10/22.) propisan koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za obavljanje proizvodne djelatnosti (3,00), a budući da je tužitelju primarna djelatnost proizvodnja i da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se predmetni poslovni prostori koriste za obavljanje proizvodne djelatnosti, to je osporavanim rješenjem ispravno promijenjen koeficijent namjene od 3,00.

1 0

47. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da bi osporavana rješenja bila donesena na temelju odluka koje su stavljene izvan snage, za istaći je tužitelju kako su Odluka o izmjeni i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik grada Biograda na Moru“ broj 10/22) i Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (B) („Službeni glasnik grada Biograda na Moru“ broj 11/22) stavljene izvan snage 1. siječnja 2024., dakle, nakon što je doneseno osporeno rješenje tuženika. Dakle, u vrijeme donošenja rješenja kojim se tužitelju utvrđuje visina komunalne naknade, navedeni opći akti su bili na snazi.

48. Zaključno, matematičkom provjerom je utvrđeno kako je iznos komunalne naknade, sukladno odredbi članka 15. stavka 1. Odluke o komunalnoj naknadi, u konkretnom slučaju pravilno utvrđen.

49. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

36. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

50. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja

U Splitu 3. veljače 2026.

SUDAC

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 127. stavak 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tuženiku

- z.o.

- u spis

- kal. prav. do 25.03.2026.