Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-206/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupan po UĆ, protiv tuženika Euroherc osiguranje – d.d. za osiguranje, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupan po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje – dioničko društvo za osiguranje, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb platiti tužitelju Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb iznos od 7.844,49 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe 01.10.2025. pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje – d.d. za osiguranje, OIB: 22694857747, naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 812,45 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 3. veljače 2026., pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je osiguranica tužitelja KĆ stradala u prometnoj nesreći dana 9. studenoga 2001. te je po tom osnovu tužitelj rješenjem broj 141-02/07 od 17. rujna 2007. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Navedenu nesreću izazvao je ĆĆ osiguranik tuženika pa je isplatom navedene invalidske mirovine za tužitelja nastala šteta te stoga tužitelj predlaže ovome sudu donošenje presude kojom bi se tuženik obvezao na platež tužbom utuženog iznosa.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka u cijelosti usprotivio zahtjevu tužitelja navodeći da se u ovoj pravnoj stvari uopće ne može prosuđivati po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, već isključivo po odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09) navodeći da je odredbom članka 27. ZOOP-a jasno određeno da obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, pa je dakle potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veća od one koja bi mu pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Tuženik tijekom postupka navodi i to da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za udovoljenju tužbenom zahtjevu tužitelja u smislu gore navedene zakonske odredbe iz toga razloga što je osiguranici tužitelja KĆ već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, pa nema razlike koju bi tuženik bio u obvezi platiti. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. U ovosudnom postupku među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi u konkretnom slučaju isplatiti tužitelju 70% iznosa isplaćenih invalidskih mirovina u smislu odredbe članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) ili je tuženik dužan tužitelju isplatiti samo naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine ukoliko bi takva razlika bila i utvrđena tijekom postupka, a u smislu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

6. Stav je ovoga suda da se u ovosudnom postupku s obzirom na zahtjev tužitelja pobliže specificiran kao u tužbi ima prosuđivati primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a, po kojoj odredbi bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine koja se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. Kako je u konkretnom slučaju iz dokumentacije koja prileži ovome spisu, a isto ne spori niti tužitelj, osiguranici tužitelja KĆ priznata mirovina zbog povrede (ozljede) na radu, to je jasno da u konkretnom slučaju ne postoji nikakva razlika u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, a koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju, budući da se osiguraniku tužitelja KĆ od strane tužitelja već isplaćuje mirovina zbog povrede na radu.

8. Pod zaštitom istaknutog za istaći je da tužitelj tijekom postupka nije predložio niti vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, na okolnost utvrđenja postojanja razlike u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, odnosno tužitelj je tijekom postupka odustao od takvog dokaznog prijedloga, a od takvog dokaznog prijedloga odustao je i tuženik.

9. Slijedom izloženog, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te presuditi kao u izreci pod točkom I.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tuženik imao za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 7. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), što uz PDV na odvjetniče usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 62,45 eura, daje konačni iznos troška od 812,45 eura.

Osijek, 3. veljače 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. tužitelju

2. punomoćniku tuženika