REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10875/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SĐ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini broj: Pp-1102/2024-12 od 27. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina i pobijana presuda potvrđuje.
- Obrazloženje
-
1. Pobijanom presudom temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljeni MĐ je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ostao u sumnji te je poštujući načelo "in dubio pro reo" okrivljenika oslobodio od optužbe zbog nedostatka dokaza.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Kutina je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi i zbog odluke o oslobađanju od optužbe okrivljenika SĐ. Žalitelj u bitnom navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer da je oštećenica iskazala da je bila uznemirena i povrijeđena, a jednako tako navodi da je okrivljenik već do sada dva puta pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2.1. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, prvostupanjski sud je ponovno proveo dokazni postupak, ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga, te je okrivljenik u cijelosti ostao kod iskaza koji je dao 21. siječnja 2023. da su se međusobno vrijeđali on i supruga, navodeći jednako tako zdravstvene probleme te je ispitana svjedokinja KĐ, supruga okrivljenika, koja opisujući dinamiku događaja kritičke zgode je iskazala da nije tada vrijeđala supruga već da je on nju vrijeđao riječima da je đubre, da ga je pitala gdje je cijelu noć bio, da li je bio kod S, a to je njegova kolegica s posla te je nakon toga pozvala policiju jer ju često vrijeđa dolazi joj na posao te da više ne želi to trpiti, a iskazala je na ročištu održanom 22. listopada 2025. da su je te riječi jako uznemirile i povrijedile te da ostaje u cijelosti kod iskaza koji je dala u prethodnom postupku tj. na glavnoj raspravi 21. siječnja 2023.
6. Prvostupanjski sud ocjenom obrane okrivljenika te iskaza svjedokinje, jednako tako provedenog dokaza suočenja je zaključio, a što je obrazložio u točki 13. te točki 15. i 16. prvostupanjske presude, da nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenično stanje utvrđeno u postupku, odnosno radi li se u konkretnom slučaju o nasilju u obitelji, navodeći da riječi "kurvo, droljo, namjestit ću ti svojeg brata i susjeda" u sumnji što se tiče konkretnog događaja predstavljaju li nasilničko ponašanje u obitelji, jer da svaka izgovorena riječ, psovka ili uvreda ili više njih ne predstavlja automatski nasilničko ponašanje, a pogotovo ne predstavljaju u kontekstu međusobne svađe i međusobnog vrijeđanja te da okolnost da je bivša supruga eventualno bila jako uznemirena i povrijeđena također automatski ne znači da se radi o nasilničkom ponašanju u obitelji te je u nedostatku dokaza donio odluku u korist okrivljenika i oslobodio ga od optužbe.
6.1. Ovaj Sud je prihvatio obrazloženje navedene presude kao dostatne i imajući prije svega u vidu da je za osuđujuću odluku potrebno sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno utvrđene, pa slijedom navedenog na temelju provedenih dokaza, ocjene i analize istih nije bilo moguće sa potrebnim stupnjem izvjesnosti zaključiti o krivnji okrivljenika odnosno radi li se o psihičkom nasilju u obitelji iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6.2. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se radi o verbalnom konfliktu ravnopravnih sudionika, te da je kako to oštećenica ističe, nakon vrijeđanja okrivljenika i ona njega vrijeđala, te iako je oštećenica iskazala da je bila uznemirena međutim uznemirenost je subjektivan osjećaj te imajući u vidu i postupanje oštećenice, dovodi se u pitanje odnosno, ne može se sa potrebnom izvjesnošću utvrditi je li navedeno postupanje okrivljenika dovelo do uznemirenosti i povrede dostojanstva, a imajući u vidu odredbu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja definira psihičko nasilje kao primjenu psihičke prisile koja je kod žrtve uzrokovala osjećaj straha, ugroženosti ili povredu dostojanstva, te u kontekstu ovog događaja uvrede i psovke izrečene tijekom obostrane svađe ne moraju nužno činiti biće prekršaja nasilja u obitelji.
6.3. Nadalje, prvostupanjski sud se poziva i na zapisnik o ispitivanju svjedokinje KĐ, danog u Policijskoj postaji Kutina dana 20. siječnja 2025. gdje je izjavila da joj je MĐ po dolasku kući bez ikakvog razloga počeo vrijeđati pogrdnim riječima međutim iz navedenog zapisnika ne proizlazi da bi je navedene riječi uznemirile, a što nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi niti u provedenom dokaznom postupku, te da uvrede i psovke izrečene tijekom obostrane svađe ne moraju nužno činiti biće prekršaja nasilja u obitelji.
6.4. Dakle, imajući u vidu postupanje okrivljenika i oštećenice te obostranu verbalnu interakciju po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da navedeno postupanje okrivljenika nije bilo moguće utvrditi da ima karakter nasilja koje zakon inkriminira, odnosno primjenom načela "in dubio pro reo" pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije bilo moguće provedbom raspoloživih dokaza utvrditi da su se u postupanju okrivljenika ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja u odnosu na dosadašnje pravomoćno kažnjavanje okrivljenika zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koje pravomoćno kažnjavanje ukazuje na osobe okrivljenika, jer u smislu odredbe članka 77. Prekršajnog zakona protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, počinitelj prekršaja smatra se neosuđivan po toj odluci i prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja je zabranjena i nema nikakav pravni učinak, a na navedeno ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti pa dakle imajući u vidu navedeno okrivljenik je do sada neosuđivan odnosno u smislu odredbe članka 250. stavka 2. Prekršajnog zakona rehabilitacija osuđene osobe prema uvjetima ovog Zakona nastupa po sili zakona i o tome se ne donosi posebna odluka, a o nastupu rehabilitacije sva državna tijela vode računa po službenoj dužnosti.
8. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud po ocjeni ovog Suda valjano obrazložio odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika, trebalo je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
