REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 760/2020-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ZH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, i tuženica BH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Matea Knežević, odvjetnica u Poreču, Nikole Tesle 5, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika te tuženice i njezine punomoćnice, 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužitelja i pok. ŠH kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te tuženice kao davatelja uzdržavanja s druge strane zaključen dana 20. kolovoza 2015., potvrđen kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV-4504/15.

II. Određuje se brisanje zabilježbe da je tužitelj svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. zgrada, k. č. [katastarska čestica] zgr. zgrada i k. č. [katastarska čestica] zgr. zgrada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prenio po svojoj smrti tuženici, a koja zabilježba je izvršena pod posl. br. Z 1369/2015.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 6.775,58 eura (šest tisuća sedamsto sedamdeset pet eura i pedeset osam centi) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 20. kolovoza 2015. između njega i pok. ŠH, kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te tuženice kao davatelja uzdržavanja s druge strane, potvrđenog kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV-4504/2015 te brisanja zabilježbe da je nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prenio po svojoj smrti tuženici.

1.1. U tužbi je naveo da su on i supruga pok. ŠH, kao primatelji uzdržavanja, s tuženicom, kao davateljem uzdržavanja sklopili 20. kolovoza 2015. ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV-4504/2015. U čl. 3. tog ugovora on i njegova supruga su po svojoj smrti prenijeli u vlasništvo tuženice nekretnine u k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. te pokretnu imovinu koja se nalazi na tim nekretninama. Tuženica je na temelju ovlaštenja iz čl. 6. ugovora ishodila zabilježbu postojanja tog ugovora na predmetnim nekretninama. U čl. 3. pobijanog ugovora bile su predviđene obveze tuženice, kao davatelja uzdržavanja, koje su obuhvaćale vođenje brige o njemu i pok. ŠH na način da se obvezala skrbiti o svim njihovim potrebama, posebno o njihovoj prehrani, odjeći i obući, osobnoj higijeni, pružiti im svu potrebnu pažnju, omogućiti putovanje iz Švedske gdje žive do njihove kuće u [adresa], njegovati ih u slučaju bolesti, nabavljati im lijekove, pobrinuti se za njihove odlaske liječniku, u slučaju bolničkog liječenja posjećivati ih u bolnici te po smrti pokopati ih prema mjesnim običajima. Tuženica navedene ugovorne obveze ne ispunjava. Kao i prije tako i nakon sklapanja pobijanog ugovora, on i njegova pok. supruga ŠH su se sami snalazili za sve njihove potrebe. Dok su mogli sami su se brinuli o sebi, onda je on preuzeo brigu o supruzi ŠH. Potom su angažirali kućnu pomoćnicu. Ona je bila plaćana novcem s računa pok. ŠH. Tuženica je bila u kontaktu s njima, ali ne u smislu njihova uzdržavanja, a njezin posjete se mogu opisati kao kurtoazne. Za sve što im je bilo potrebno, a nisu mogli sami riješiti ili obaviti, obratili su se sinu ŽH. Od tuženice nisu primili ni pomoć u vođenju kućanstva, a kamoli uzdržavanje u smislu skrbi za starije i bolesne osobe. On i pok. ŠH kao bračni drugovi su pobijanim ugovorom ugovorili jedinstvenu obvezu uzdržavanja s tuženicom, a koju ona nije izvršavala, pa je kao bračni drug i osoba pozvana na nasljedstvo iza pok. ŠH aktivno legitimiran tražiti raskid ugovora i u odnosu na pok. ŠH. Kako tuženica nije ispunjavala ugovorom o uzdržavanju preuzete obveze, ispunjeni su uvjeti na temelju čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) za raskid ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da nije sporno da je s tužiteljem i pok. ŠH sklopila 20. kolovoza 2015. ugovor o doživotnom uzdržavanju te preuzela obveze kako je to opisano u čl. 3. tog ugovora. Tužitelj nema pravo tražiti raskid ugovora i u odnosu za pok. ŠH jer on nije njen pravni slijednik, pa je u tom dijelu prigovorila promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja. Navodi iz tužbe su potpuno neosnovani u dijelu u kojem se iznosi da nije uzdržavala svoje roditelje na način kao što je određeno ugovorom. Počevši od 1990. na dalje pomagala je oca i majku na realan način jer su oni bili u starosnoj mirovini od 1987. i po švedskim primanjima nisu imali visoke mirovine. Roditelji bi boravili u [adresa] četiri mjeseca godišnje. Dok bi bili u [adresa] podmirivala bi njihove račune u Švedskoj i pazila kuću. Od 2015. je redovito podmirivala njihova putovanja u [adresa], hranu u [adresa] i u Švedskoj, sve račune za kuću u [adresa], osim telefona,. Svu garderobu im je pretežno plaćala zadnjih 20 godina, plaćala im je satelitski prijem za kuću u [adresa] i godišnju pretplatu za Glas Istre. Investirala je u kuću tužitelja u Švedskoj i kuću u [adresa] te snosila tužiteljeve odvjetničke troškove. Ona i njezin sin su uložili i svoje vrijeme i posvetili se primateljima uzdržavanja u cijelosti. Nakon smrti majke pokopala ju je na groblju u Karojbi. Tužitelj se promijenio nakon smrti supruge, počeo se ponašati neuračunljivo, paranoidno navodeći da će ga ubiti i baciti iz kuće. Pod utjecajem je GH, koja je bila angažirana kao pomoć za vođenje stana. Otac je želio da s njime raskine ugovor, na što ona nije pristala. Istjerao ju je iz kuće, stoga više nije mogla voditi računa o njemu jer on to nije htio, pa to ne može biti osnova niti razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

3. Tuženica je u podnescima od 30. rujna 2025. i 7. listopada 2025. istaknula prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda. Obje stranke imaju adrese u Švedskoj, pa kako se radi o obveznopravnom odnosu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) ne postoji nadležnost hrvatskog suda. Ujedno stranke nisu ugovorile nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u slučaju spora. Predložila je da se sud u skladu s čl. 16. st. 3. ZPP-a proglasi nenadležnim, ukine provedene radnje i odbaci tužbu.

3. 1. Tužitelj je u podnesku 9. listopada 2025. osporio prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda. Tuženica propušta uzeti u obzir zakonodavne akte Europske unije koju su kao sekundarno pravo Europske unije pravno obvezujući u Republici Hrvatskoj i po pravnoj snazi čine nadnacionalno pravo. Kako je tuženica istaknula navedeni prigovor nakon upuštanja u raspravljanje (i to nakon pet godina nakon što je postupak pokrenut i održano devet ročišta glavne rasprave ) pristala je prešutno na prorogaciju nadležnosti ovog suda u skladu s čl. 26 Uredbe (EU) Europskog parlamenta i vijeća br. 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba br. 1215/2012).

3. 2. Raspravnim rješenjem posl. br. P 760/2022-89 od 18. prosinca 2025. prigovor je odbijen kao neosnovan. Tužitelj pravilno ističe da je tuženica upuštanjem u postupak (raspravljanje) prešutno pristala na nadležnost ovog suda u skladu s čl. 26. Uredbe br. 1215/2012 s obzirom na to da se ne radi o sporu u kojem postoji isključiva nadležnost drugog suda na temelju čl. 24. Uredbe br. 1215/2012. Jednom prihvaćena nadležnost ne može se naknadno ukinuti.

4. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 5- 8), izvadak iz zemljišne knjige (str. 5-9), oporuka od 27. kolovoza 2014. (str. 28-29), potvrde uplata (str. 32-37, 69-75, 87-93, 131, 132, 935-940), oporuka s prilozima (str. 38-56), isprave (str. 57-59), putničke kartice (str. 60-68, 78-86), zahtjev od 20. kolovoza 2020. (str. 76-77), e-mail prepiska (str. 94-95, 109, 112-119, 133-134), računi (str. 96- 103, 105-107, 110-111, 121-127), rješenje od 28. kolovoza 2020. (str. 104-108), ugovor o deviznom tekućem računu (str. 128-129), ugovor o izravnom terećenju (str. 130), dokumentacija priložena po tuženici na pripremnom ročištu od 21. travnja 2023. u dijelu u kojem je na hrvatskom jeziku (ili s prijevodom na hrvatski jezik) (str. 168-763, 833-915, 918-920) te isprave priložene po tuženici na glavnoj raspravi (str. 1143- 1152). Pored toga saslušani su svjedoci OH (str. 798-807), AH, EH, GH (str. 921-932), PH, ŽH (str. 943-949) i Vibeke Schou (str. 1126-1128) te stranke (str. 816-819, 1128-1134).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su on i njegova pok. supruga ŠH, kao primatelji uzdržavanja sklopili s tuženicom, kao davateljicom uzdržavanja i brisanje zabilježbe u zemljišnoj knjizi, jer da tuženica nije ispunjavala obveze koje je preuzela ugovorom.

7. Između stranaka nije sporno da su 20. kolovoza 2015. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju i to tužitelj i njegova pok. supruga ŠH, kao primatelji uzdržavanja s tuženicom, kao davateljicom uzdržavanja. Ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OV-4504/2015. Nije sporno i da je tim ugovorom davateljica uzdržavanja preuzela obvezu uzdržavanja svojih roditelja, a primatelji uzdržavanja su preuzeli obvezu da po svojoj smrti kao naknadu za primljeno uzdržavanje prenesu u vlasništvo davateljici uzdržavanja sve svoje vlasničke dijelove nekretnina k. č. [katastarska čestica]. zgr., 174/1 zgr. i 174/2 zgr. k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

7. 1. U skladu s čl. 6. tog ugovora tuženica, kao davateljica uzdržavanja je u zemljišnoj knjizi ishodila upis zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretninama k. č. [katastarska čestica]. zgr., 174/1 zgr. i 174/2 zgr. k. o. [katastarska općina] u cijelosti pod posl. br. Z 1369/2015.

7. 2. Jedan od primatelja uzdržavanja ŠH je preminula **.**.2019.

7. 3. Nije sporno ni da je nakon pokretanja ovog postupka, tužitelj, kao primatelj uzdržavanja sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sinom ŽH, kao davateljem uzdržavanja. Primatelj uzdržavanja je prenio davatelju uzdržavanja vlasništvo k. č. [katastarska čestica]. zgr., 174/1 zgr. i 174/2 zgr. k. o. [katastarska općina] u ½ dijela.

8. Sporno je da li je tuženica, kao davateljica uzdržavanja u razdoblju od sklapanja ugovora pa nadalje izvršavala obveze uzdržavanja primatelja uzdržavanja na način kako je to bilo navedeno u samom ugovoru. Ujedno je i sporno da li je tužitelj ovlašten zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u cijelosti, neovisno o tome što je u međuvremenu preminuo drugi primatelj uzdržavanja ŠH.

9. U čl. 583. st. 3. ZOO-a određeno je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

9. 1. Nisu osnovani navodi tuženice da tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje i vođenje ovog postupka i u odnosu na pokojnu suprugu ŠH. U slučaju kada su bračni drugovi, kao primatelji uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa tijekom davanja uzdržavanja premine jedan od bračnih drugova, preživjeli bračni drug, u ovom slučaju tužitelj, ovlašten je tražiti raskid tog ugovora u cijelosti ako su za to ispunjeni uvjeti. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je jedinstven pravni posao u kojem je obveza uzdržavanja ugovorena kao jedinstvena i nedjeljiva u odnosu na oboje primatelja uzdržavanja. Obveze koje davatelj uzdržavanja preuzima sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju su trajne prirode, odnosno traju sve do smrti oba primatelja uzdržavanja. Stoga neispunjenje obveze bilo u odnosu na oba ili u odnosu na jednog od ugovaratelja, dovodi uvijek do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga. Takvo pravno shvaćanje iznijeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 666/2011 od 27. lipnja 2012. i posl. br. Rev 192/2005 od 28. prosinca 2005.

10. Za ocjenu da li je davatelj uzdržavanja ispunio svoju ugovornu obvezu nije odlučno subjektivno mišljenje tužitelja i ostalih članova obitelji o načinu na koji se tuženica trebala brinuti o roditeljima (primateljima uzdržavanja), pa čak ni eventualno subjektivno nezadovoljstvo primatelja uzdržavanja. Odlučno je da li je tuženica kao davateljica uzdržavanja ispunila svoju obvezu uzdržavanja, onako kako je ona definirana u ugovoru.

11. U konkretnom ugovoru je u čl. 3. određeno da se davateljica uzdržavanja (tuženica) obvezuje uzdržavati svoje roditelje (ŠH i tužitelja), kao primatelje uzdržavanja i to na način da se obvezuje skrbiti o svim potrebama primatelja uzdržavanja, a posebno o njihovoj prehrani, odjeći, obući, osobnoj higijeni, pružiti im svu potrebnu pažnju, omogućiti im putovanje iz Švedske gdje žive do njihove kuće u [adresa], njegovati ih u slučaju bolesti, nabavljati im lijekove, pobrinuti se za njihove odlaske liječniku, u slučaju bolničkog liječenja posjećivat ih u bolnici te po smrti primatelja uzdržavanja pokopati ih prema mjesnim običajima.

12. Sporne činjenice oko izvršavanja ugovora utvrđivane su saslušanjem stranaka i svjedoka OH, AH, JH, DH, RH, GH i ŽH te čitanjem isprava u spisu.

13. Svjedokinja OH, sestra tužitelja, je u bitnome iskazala da tuženica nije u dobrim odnosima s tužiteljem i to od razdoblja korone kada ju tužitelj nije pustio u kuću u [adresa] zbog straha od zaraze bolešću. Nakon toga je prestala pokušavati stupiti u kontakt s njime. Do tada je tuženica vodila brigu o tužitelju. Njihov odnos je krenuo na loše po smrti ŠH. Ranije je tužitelj govorio da namjerava sve pustiti kćerci, da ona to zasluži. On i njegova supruga ŠH bili su jako povezani s tuženicom, koja im je puno pomagala. Tuženica bi roditeljima organizirala dolazak iz Švedske u [adresa], kupila bi im karte. Zadnjih 15 godina bi dolazili u [adresa] dva puta godišnje i tu bi boravili oko mjesec dana, a ljeti i više. U [adresa] bi ih posjećivali tuženica i unuk AH. Tuženica je roditeljima organizirala prijevoz liječniku, dogovarala preglede kod liječnika, pripremala im lijekove, nosila namirnice, kupovala im odjeću i obuću. Tužitelj joj je znao govoriti da nema tuženice da bi sigurno već 20 godina bio mrtav Kada bi bila slobodna posjećivala bi roditelje svaku sedmicu. Tužitelj stanuje u [adresa], dok tuženica stanuje u [adresa], a radi u bolnicama u Švedskoj i Norveškoj. Radi po dva, tri tjedna i onda bude slobodna. Kad je ŠH bilo lošije tada bi tuženica u subotu i nedjelju spremila sve za tjedan, a u tjednu bi znao doći do njih njezin sin AH. I tužitelj je znao skuhati preko tjedna. Troškove režija za kuću u [adresa] snosi tuženica te što god treba popravlja i kupuje za tu kuću (uređaje, namještaj). Po smrti majke tuženica je snosila troškove kremiranja u Švedskoj. To je bilo u vrijeme korone, pa je nakon nekoliko mjeseci donesla urnu u Hrvatsku i organizirala sprovod i karmine za majku. Sve te troškove je snosila tuženica. Dok je ŠH još mogla tuženica bi našla žene koje bi došle čistiti kod roditelja svakih 15 dana. Nakon što ŠH više nije mogla, odnosno kad je već bila jako teško bolesna tuženica je našla preko agencije u Srbiji žene koje bi došle raditi – brinuti se o njezinim roditeljima na način da bi tamo boravile 15 ili 30 dana te bi se mijenjale. Kada je došla GH promijenile su se stvari jer je tužitelj želio da s njime nadalje bude samo ona. Tuženica je plaćala žene koje su brinule o njezinim roditeljima sve dok se nije porječkala s tužiteljem. Sin tužitelja i ŠH ŽH rijetko je dolazio u posjete roditeljima te nije sudjelovao u brizi oko njih.

14. Svjedok PH je opisao odnos između stranaka kao bolji nego što je to inače između oca i kćeri, kao i odnos između tužitelja i njegovog unuka AH, koji mu je kao sin. Odnos između stranaka se pokvario nakon što je ŠH umrla. Tužitelj je želio da s njime ostane kao pomoć u kući 24 sata nakon smrti supruge baš ta jedna gospođa koja je ranije čuvala njega i suprugu, a tuženica je smatrala da tužitelju takva pomoć više nije potrebna. Tužitelja i ĆH je svake godine vozio na aerodrom u Veneciju ili išao po njih kada bi tuženica dolazila kasnije svojim autom. U kuću u [adresa] dolazili su ZH, ĆH, BH i AH. Dolazili su svako ljeto, a dok je ĆH bila boljeg zdravlja i u vrijeme Uskrsa. Za vrijeme Uskrsa boravili bi tu mjesec dana, a po ljeti dva, tri mjeseca. ŽH nakon što se je oženio je došao u [adresa] možda par puta, s time da je bio došao prije tri četiri godine, a prije toga ga nije vidio deset godina. Po pričanju njegovih roditelja ŽH nije sudjelovao u brizi oko njih. ĆH mu je uvijek govorila da je više napravio za nju nego njezin sin ŽH. Kada bi u [adresa] bila tuženica ona bi kupovala hranu, kada bi bili sami, kupovali bi oni. Roditelji tuženice su često putovali s njom. Režije za kuću u [adresa] plaća tuženica. Tužitelj je znao pričati da ne bi mogao doći u [adresa] da nije bilo tuženice. Njega je tuženica bila zadužila da ako zatreba liječnička pomoć tužitelju ili ĆH da ih vozi u Sloveniju na hitnu pomoć, što je nekoliko puta i učinio. Godinu dana prije smrti ĆH više nije mogla biti sama, netko je morao biti s njom. Neovisno o tome satima je znala razgovarati s njegovom majkom. Po smrti majke tuženica je organizirala sahranu na groblju u Karojbi te karmine. Tužitelj i ĆH su uvijek govorili da su zahvalni da imaju tuženicu i AH, koji se brinu o njima. Ako bi tuženica radila tada bi s njima bio AH. Ako AH nije bio u [adresa], zvao bi ih svaku večer telefonski.

15. Svjedokinje EH i RH su iskazale da tuženicu poznaju preko posla. Preko tuženice upoznale su i njezine roditelje kod kojih su odlazile u posjete. EH, inače po struci medicinska sestra, je znala po zamolbi tuženice posjećivati njene roditelje kada ona ne bi mogla, desetak puta godišnje. Obje su potvrdile da su roditelji tuženice su od 2015. bili u dobrom stanju za svoju životnu dob.

Prema navodima EH zdravlje ĆH se pogoršalo negdje 2018. Bila je fizički vitalna, ali je postala dementna, trebalo joj je da ju netko vodi na toalet, u kuhinju, u šetnju. Prvo vrijeme su joj pomagali tuženica i AH. Kada tuženice nije bilo, sami bi se snalazili. Na upit tuženice, preporučila joj je medicinsku sestru HH koja je u rujnu 2018. došla brinuti o njezinim roditeljima u [adresa]. Posao HH bio je da pomaže ĆH s hranjenjem, osobnom higijenom, s lijekovima, a onda da koliko stigne da obavlja i poslove u domaćinstvu. Vozila ih je na liječničke preglede, kao i u kupovinu. Boravila kod njih u kući u [adresa] cijelo vrijeme, gdje je imala i svoju sobu. Ukupno je bila boravila u dva ili tri navrata kod njih u trajanju nekoliko mjeseci. Kako HH zbog propisa nije mogla dugo biti u inozemstvu, tuženica je kasnije našla i druge žene koje su dolazile pomagati ĆH i tužitelju i koje bi se onda mijenjale tako da bi uvijek jedna žena bila s njima. Jedna od njih bila je GH. ĆH joj je u par navrata rekla da joj je žao da ŽH ne dolazi i ne brine o njima. Vidjela je tuženicu kako je nosila i spremala hranu kod roditelja te bi i sredila stvari kod njih.

RH je kao kardiolog više puta obavljala liječničke preglede roditelja tuženice do 2017. Tužitelj je imao problema sa srčanim ritmom što je česta pojava kod osoba starije životne dobi. Mentalno je bio orijentiran i priseban. Kod ĆH su postojali također problemi sa srcem i visokim tlakom, kada je ona počela jako kašljati tuženica ju je počela voditi po svim pretragama, i tada je otkriveno da ima rak pluća. Na preglede s roditeljima uvijek je dolazila i tuženica BH, ako ona nije mogla dolazio bi AH. Tužitelj je morao redovito odlaziti na liječničke preglede s obzirom na to da je pretrpio srčane udare kako bi mogao produljivati vozačku dozvolu. Vezano za zahvat ugradnje pacemakera kod tužitelja nisu se mogle poduzeti nikakve preventivne radnje da do toga ne dođe. U Skandinaviji se taj postupak vodi kada osoba ima simptome. Ranije kod tužitelja nije utvrdila takve simptome. Sve te godine tuženica bi ju uvijek kontaktirala kada bi bio neki problem s zdravljem njezinih roditelja i za liječničke preglede. Nikad nije ništa zanemarivala za njihovo zdravlje, nego naprotiv, uvijek se je jako dobro brinula o roditeljima, što mogu potvrditi njihovi drugi kolege liječnici. Tuženica je imala svoj stan u [adresa], a radila je u dvije bolnice u Švedskoj i Norveškoj. Tuženica je radila jako puno vremena jer je bila samohrani roditelj. S AH je često posjećivala roditelje. Tuženica i njen sin su često s tužiteljem i ĆH putovali u Hrvatsku. Roditelji tuženice su otvoreno pričali o tome da im tuženica i ekonomski pomaže. Vodila ih je i na druga putovanja. Kada bi tuženica bila odsutna zbog posla, ona bi svakodnevno kontaktirala sa sinom AH i majkom ĆH.

16. Svjedok AH, unuk tužitelja i sin tuženice, je iskazao da je tužiteljem negdje 2019., odnosno do smrti bake bio u dobrim odnosima. Nakon toga njihov odnos je narušen. Tužitelj mu se nije htio javljati na telefon, kao ni družiti se s njim. Do srpnja 2020. je kod tužitelja bila GH, potom je tuženica rekla tužitelju da nije zadovoljna s radom GH i da mu nije potrebna pomoć u kući, na što se on naljutio i udaljio od majke. Zbog toga je želio i raskinuti ugovor vezan za kuću u [adresa] u studenom 2020. Tuženica na to nije pristala, pa tužitelj od tada više nije htio imati kontakta s njima. U prosincu 2020. tužitelj je nije pustio u kuću u [adresa]. Tužitelj se mogao i sam brinuti o sebi i obavljati kućanske poslove. On je sam volio kuhati. Vrlo je vitalan. Svake godine s djedom i bakom dolazio bi u [adresa] gdje bi boravili cijelo ljeto. Troškove tih putovanja snosila bi tuženica. Kako su bivali stariji, pomagao im je u kući, vodio ih liječniku, kupovao hranu, pomagao u vrtu. Nakon 2015. baka je počela bit lošijeg zdravlja, pokazivala je znakove zaboravljivosti. O njoj su brinuli i pomagali u kući. Njezino stanje se pogoršalo 2017. -2018. i tada su tražili kućnu pomoćnicu za nju. U razdoblju pred smrt joj je trebala pomoć prilikom oblačenja, osobne higijene. Od 2015. do 2020. studirao je Vilniusu, pa je uglavnom živio tamo. Kadgod je bi bio slobodan preko praznika i ljeti živio bi s tužiteljem i ĆH u [adresa]. Tuženica je radila uglavnom u Norveškoj, gdje je i pretežito boravila, pa je često bila odsutna. Svaki put kad bi došla u doma otišla bi kod roditelja i pomagala im. Uvijek su bili dostupni tužitelju i ĆH i pomagali im. Tuženica bi im kupovala uvijek puno hrane, lijekova, i općenito im sa svime pomagala. Svakog vikenda je netko bio s tužiteljem i ĆH, ili on ili tuženica, nekad i oboje. Tuženica je plaćala troškove kućnih pomoćnica. Odnos između bake i majke bio je jako dobar. Ona nikad nije imala primjedbi na pomoć koju bi dobivala. Bila je jako zahvalna za sve. Bio je jedan period kada je djed puno pomagao i to u razdoblju kada se baka razboljela odnosno kada su počeli simptomi zaboravljivosti negdje nakon 2015., 2016. Nikad djed nije bio sam na način da bi se on sam brinuo o baki, bez ičije pomoći. On se puno brinuo o njoj, o kući, ali su mu i oni uvijek pomagali. Kada se baki počelo pogoršavati zdravstveno stanje toliko da im je bilo teško brinuti se o njoj, odnosno počela joj je biti potrebna pomoć tijekom dana, majka je angažirala žene koje su joj pomagale. To je počelo negdje 2018. Ona je bila angažirala više osoba, jedna od njih je bila i medicinska sestra. ŽH bi rijetko dolazio kod djeda i bake. Po smrti bake s majkom ju je pokopao u Karojbi.

17. Svjedokinja GH je iskazala da se tuženica nije odgovarajuće ponašala prema roditeljima, vrijeđala bi ih i loše se ponašala prema njima. Vidjela bi ju da dolazi dva puta mjesečno i to na pola sata, sat vremena primjerice u 19:00 uvečer te bi tada pripremila majci lijekove u dozator za pet tjedana, pila vino i šetala po kući gore dolje. Tuženica bi donosila roditeljima hranu kojoj bi istjecao rok trajanja te bi ju često tužitelj drugi dan bacio, pa bi on bi išao kupiti meso, jogurte. Donosila bi mami i cvijeće, začinsko bilje, vodu i bakalar, koji su oni voljeli jesti. ŽH je taj koji bi ju došao pokupiti na aerodrom, a kada bi ju pokupio znalo bi se dogoditi da ne vidi tuženicu sve do njenog ponovnog dolaska kada bi ju pokupila na aerodromu. U trenutku kada je došla ŠH je pila lijekove protiv zgrušavanja krvi, bolovala je od demencije i tresla se. Bila joj je potrebna pomoć za vođenje osobne higijene, oblačenje, hranjenje. Nije mogla jesti sama jer joj se toliko tresla ruka. Tužitelj joj je pričao da je još ranije ĆH imala napadaje panike, a da joj je tri-četiri godine prije nego su pomoćnice počele dolaziti on pomagao. Također bila je potrebna pomoć i tužitelju, primjerice pokositi vrt. Niti jednom joj nije bilo rečeno da ću se morati brinuti o dva starca, a ne jednom. Tuženica ju nije tražila da kosi vrt ili se brine o tužitelju, već je to tražio on. U ožujku 2020. tužitelju je pozlilo na kolodvoru te se onesvijestio. Nakon toga je zaprimljen u bolnicu gdje mu je ugrađena premosnica na srcu. To se dogodilo u ponedjeljak, u srijedu je bio operiran i u četvrtak je bio pušten iz bolnice. AH ni tuženica nisu ga posjetili u bolnici niti su ga telefonski kontaktirali, kao ni nju, došao je njegov sin ŽH. Kada je došao doma AH ga je zvao po običaju na telefon svako večer, dok ga je BH zvala rijetko. U posjetu je AH došao tek idući petak. Tužitelj je pitao tuženicu i unuka telefonski zašto nisu ništa poduzeli ako su znali da je njegovo srce u gorem stanju nego Ivankino. To da mu je rekao godinu dana ranije kardiolog kod kojeg je bio na pregledu. Plaću joj je isplaćivala tuženica i na račun sina koji je tada studirao u Beogradu. Njen sin je bio u Švedskoj kada je počela korona, pa mu je tuženica kupila aviokartu da se može vratiti kući. Prvi put je došla u Švedsku kod tužitelja 20. siječnja 2019. i sve do negdje smrti ĆH bi bila po mjesec i pol u Švedskoj, a mjesec i pol onda u Beogradu. Nakon smrti ĆH, tuženica je odvela tužitelja u Vilnius. Nakon 15 dana vratila se u Švedsku gdje je neprekidno boravila do srpnja 2020. Na ručku 6. srpnja 2020. je tužitelj rekao da ne želi završiti u domu i da želi da se ona vrati, na što su mu AH i tuženica rekli da neće ići u dom. Nakon toga je došla tijekom ljeta 2021. na sedam tjedana. U studenom 2021. je dobila dozvolu za boravak i od tada je neprekidno u Švedskoj. Zadnju plaću je primila od tuženice za lipanj 2020. Nakon toga su je plaćali tužitelj i ŽH. Na sahrani ŠH u [adresa] bio je najjeftiniji lijes, nije bilo mise, već je samo tuženica stavila telefon s kojeg su zvonila zvona. Nije bilo nikakvog cvijeća. Nakon toga, otišli su svi u kuću u [adresa], gdje je ona spremila večeru. Kasnije su tuženica i AH organizirali sahranu u Hrvatskoj, o kojoj je tužitelj bio obaviješten večer prije. Nakon prosinca 2020. tuženica više nije dolazila. Kada je tek došla u Švedsku tužitelj je bio stalno umoran na što se žalio tuženici. Bio je umoran jer se noću brinuo o ĆH, zbog čega nije mogao normalno spavati. ĆH je trebalo voziti na liječničke preglede i to najčešće ju je vozio tužitelj. BH je znala zvati taxi da ih poveze do liječnika, ali bi tužitelj platio onda taj taxi. Tužitelj i dan danas vozi auto, još uvijek ima vozačku. Tuženica je roditeljima donosila rabljenu odjeću. Nije vidjela da bi donosila stvari za kuću, nakit ili slično. Tužitelj si je sam sebi kupovao hlače jer nije htio nositi rabljene. Tužitelju sada pomaže na način da mu sprema obroke, pere odjeću, pokosi vrt, pomaže s higijenom te spremi na spavanje. U razdoblju kad nje nije bilo u Švedskoj tužitelj je bio sam, znao mu je dolaziti ŽH.

18. Svjedok ŽH je iskazao da njegovi roditelji nisu bili zadovoljni s ispunjavanjem obveza tuženice dulje vrijeme. On je za predmetni ugovor saznao u svibnju 2020., kada mu je za to rekao tužitelj. Tada mu je otac rekao i da želi raskinuti taj ugovor. Tuženica je dolazila kod roditelja svaki drugi tjedan, uglavnom vikendom, nekad možda malo više. On je kod roditelja dolazio preko vikenda na jedan dan, kao i kada bi nešto im trebalo, ukupno od četiri do osam puta mjesečno. Njegova obitelj (supruga i djeca) nisu dolazili tako često kao i on. Kada bi dolazio nekad bi tamo zatekao tuženicu ili AH, ili njih oboje. AH je studirao u inozemstvu, pa je dolazio u Švedsku po ljeti, odnosno kada je imao praznike. On bi ih vozio liječniku kada je bilo nešto hitno, kada tuženica i AH nisu bili blizu. ŠH je negdje 2016. počela pokazivati znakove demencije. Majci je s vremenom bilo sve lošije. Nije više mogla dobro kontaktirati s njime. Tužitelju je bilo jako teško jer je bio sam s njome i to sve dok nisu došle žene koje su je čuvale, negdje početkom kolovoza 2018. Žene koje su se brinule za majku angažirala je tuženica. Bile su to GH, LH, Z, i GH. One su se izmjenjivale svaka dva, tri mjeseca, tako da bi uvijek jedna bila prisutna. Prije toga, negdje 2017. ili 2018. odvezli su majku u dom na tjedan dana. Kao obitelj su zajedno odlučili da probaju da je smjeste u dom. Poslije smrti majke otac je otišao kod AH, koji je studirao u Litvi. Tužitelj je njemu i tuženici rekao da bi htio i dalje imati pomoć u kući, da su on i ĆH bili zadovoljni sa GH, pa da bi htio da ona vrati. Njegov otac je imao zdravstvenih problema. Imao je moždane udare i to negdje 1995. ili 1996. i 2005., i bilo mu je jako teško brinuti se supruzi. Njegovi roditelji dolazili bi u [adresa] uobičajeno svake godine, ne zna u detalje kada i koliko dugo. On je bio u Istri 2018., kada su u [adresa] bili njegovi roditelji i AH, a prije toga 2011. Tuženica je snosila troškove dolaska njegovih roditelja u [adresa]. Obično su slijetali u Veneciju i onda bi ih PH vozio u [adresa]. Tuženica je ranije kupovala neke stvari roditeljima, primjerice hranu s kratkim rokom trajanja, odnosno jeftine stvari, odjeću, i možda sofu. Po smrti majke tuženica je organizirala sahranu u Švedskoj, nije bilo svećenika. Bio je samo lijes u jednoj prostoriji, te je tuženica stavila telefon na lijes s kojeg su svirala nekakva zvona. Poslije su otišli kod tužitelja na večeru. Majka je kasnije pokopana u Karojbi u prosincu 2020., to je organizirala tuženica. On i tužitelj nisu ni znali kad će bit ukop. O tome je saznao iz e-maila kojeg je dobio od tuženice dan prije. Dok GH nije bilo on se brinuo o tužitelju na način da ga je najmanje jednom dnevno kontaktirao putem telefona, ako ga slučajno ne bi dobio, otišao bi u pauzi za [adresa]. Odlazio bi dvaput tjedno kod njega, a nekad i više. Kupio bi mu stvari koje bi mu trebale, posebice one koje je teže nositi, presvukao mu posteljinu, stavio prati, pripremio nešto za jelo. Inače je on sam bio u kući. U tom razdoblju, dok nije bilo GH, ni tuženica ni AH uopće nisu pitali ni kontaktirali ga u vezi tate. Ranije nije bio angažiran glede organizacije pomoći u kući jer je osjetio da tuženica nije željela da ima kontakt s roditeljima. Nije joj bilo drago ni da njegova djeca dolaze u [adresa]. Roditelji su odlazili kod raznih liječnika, to se mijenjalo. Tužitelj plaća GH. On mu odnese hranu i da mu nešto novaca ako mu kaže da mu treba. S tuženicom nije više u kontaktu. Do prestanka kontakta, osim onih nužnih, došlo je u studenom, prosincu 2020. kad joj se suprotstavio tužitelj i rekao joj da želi raskinuti predmetni ugovor i da se međusobno dogovore.

19. Tuženik je u iskazu naveo da tuženica nije ispunjavala obveze koje je preuzela, nije ih ni mogla ispunjavati jer je radila na sjeveru Švedske i Norveške, što je od njega udaljeno 2200 km. Ona bi dolazila u subotu navečer i to svaku drugu subotu, te bi došla na dva sata jer bi već u nedjelju morala krenuti na drugo mjesto, odnosno vratiti se raditi. Stoga ona nije ni bila u mogućnosti da ispunjava svoje ugovorne obveze. Ona je trebala da im pomogne u slučaju bolesti, naročito jer mu je žena ŠH bila dosta bolesna. ĆH je oboljela godinu dana nakon sklapanja ugovora i to od demencije. Brinuo se sam o njoj dvije i pol godine neprekidno. Nakon toga su godinu dana prije njene smrti dolazile žene iz Srbije koje su mu pomagale u brizi oko nje. Kada je obavijestio tuženicu da je ĆH počela pokazivati znakove demencije rekla mu je da će kontaktirati ženu koja radi na Univerzitetu i da će ih posjetiti vezano za bolest demencije; ta žena je došla nakon dva i pol mjeseca. Ženi koja je dementna trebalo je sve pripremati, njemu je bilo prepušteno da joj sprema hranu, da ju obuče, svuče i sve drugo. Morao ju je svaki obrok hraniti jer su joj se toliko tresle ruke da nije mogla sama jesti. Tek nakon te dvije i pol godine tuženica je saznala za medicinsku sestru iz Srbije koja je bila u mirovini i koju je angažirala da dođe kod njih kako bi pomogla. Ona je mogla ostati u Švedskoj najviše mjesec i pol, tako da su se žene koje su dolazile mijenjale. Tuženica je plaćala te žene s time da je ona uzela bankomat karticu od ĆH i koristile je za plaćanje ovih žena dok je bilo novaca na njoj. Na tu karticu dolazila je mirovina od žene. Nije bilo da je tuženica podmirivala sve svojim novcima. Njegova žena imala je mirovinu u iznosu oko 9.000,00 kruna. Tuženica je žene koje su dolazile pomagati iz Srbije plaćala 14.000,00 kruna, s time da je GH koja je došla kasnije plaćala 400,00 kruna manje. Glavni razlog zašto je podnesao tužbu je taj što su on i supruga bili napravili oporuku kojom su tuženici prepustili kuću u [adresa], a ona je htjela poslije da i kuća u [adresa] bude njezina. Kako ima sina nije bio za to, htio je da se to podijeli po pola. Ipak je taj ugovor potpisao. Poslije se predomislio i zvao odvjetnika koji je bio napravio ugovor i rekao mu da to želi izmijeniti na što mu je rečeno da za to treba pristanak tuženice. Ona mu je rekla da to ne želi ni čuti. Kako se ona nije slagala da se izmijeni ugovor nije mu preostalo ništa drugo, nego da ju tuži. On i supruga običavali su svako proljeće prije dolaska u [adresa] ići na kontrolu kod liječnika. Na zadnjoj kontroli i to u zadnjoj godini dok mu je žena bila živa doktor je spomenuo AH, koji je također tamo bio prisutan da je njegova krv slabija od ženine koja je tada bila bolesna. Iako je tada rečeno da je slabijeg zdravlja tuženica ni AH na to nisu reagirali nego su samo pustili da ide dalje. Kad je za to pitao AH on mu je rekao "Djed znaš da si imao začepljenje srca", a zbog čega je kasnije dobio infarkt. Kad je dobio infarkt završio je u bolnicu gdje je boravio četiri dana, ugrađen mu je i pacemaker. Prije toga bio je pretrpio tri – četiri moždana udara. Često je ljut na tuženicu iz razloga što dok joj je mama bila teško bolesna pred smrt, tuženica je svejedno sa sinom otišla na poslovni skup u Washington s kojeg se vratila nakon četiri – pet dana u Kopenhagen te su od tuda otišli u Vilnius da bi odmorila, a sve umjesto da je došla vidjeti majku, koja je bila na samrti. Nisu bili ni sat vremena udaljeni. Nakon toga je išla raditi, pa se poslije vratila da pripreme pogreb. U to vrijeme je kontaktirao telefonski s tuženicom, koja ga je i obavijestila da ide podignuti u apoteku lijekove za suprugu, koje je dobio besplatno. Pogreb nije bio napravljen u Švedskoj. ĆH je bila kremirana, poslušali su samo snimku, sve je bilo mizerno, nije bilo ni mise. Nakon godinu dana pokopala je majku u Karojbi o čemu je njega i sina obavijestila večer kada je bio pogreb. Do unatrag dvije godine dolazio je u [adresa] svake godine. On i supruga bi s unukom AH znali biti i po dva – tri mjeseca u [adresa]. Tuženica je plaćala troškove aviona za dolazak u [adresa], ali na način da bi iskoristila poene koje bi dobivala jer se svaki tjedan vozila avionom. On i supruga primali su mirovine, zajedno su imali preko 2.000,00 eura mirovine, pa nije točno da bi tuženica kupovala hranu. ĐH ga je sigurno više od 20 puta vozio iz [adresa] u [adresa] i obratno i on mu je za to svaki put platio. Dok bi bili u [adresa] dolazila bi i tuženica po deset dana. Dok je išao u [adresa] plaćao je sve režijske troškove kuće u [adresa], sada (zadnje tri godine) to plaćaju tuženica i sin. S tuženicom su znali putovati, bili su u Splitu, Dubrovniku i Crnoj Gori. Obično je ona plaćala jelo. Ona je i snosila troškove puta. Često su odlazili u Norvešku i to i zadnjih 10 godina. Živjeli su kao obitelj. Njemu i supruzi je kupovala malo odjeće, nikad markiranu odjeću kao što bi kupila sebi i sinu. Od hrane dok bi bili u [adresa] nešto bi kupila tuženica nešto bi kupili oni, živjeli bi kao obitelj. Tuženica je došla da bi ga posjetila u Švedskoj zadnji put prije nekih tri godine i možda četiri mjeseca u vrijeme korone tada joj je zabranio da ga posjeti zbog straha od zaraze. S njime je tada bio sin ŽH. Kod doktora bi se sam vozio, još uvijek vozi. Tuženica mu nikad nije plaćala nikakvu pretplatu za novine. Tuženica i AH su živjeli s njima u [adresa] i to do unatrag tri godine dok se nije ovo sve dogodilo. AH je više živio u [adresa], nego u [adresa]. S time da je tuženice bilo jako malo tamo kako je ona jako puno radila.

20. Tuženica je iskazala da iako je imala stan u [adresa], s roditeljima je praktički živjela cijeli život sina AH. Stalno su odlazili u posjete kod roditelja u [adresa] i to gotovo svaki vikend i blagdane. Roditelj su rano otišli u mirovinu tako da kada joj se je rodio sin, već su bili u mirovini, puno su joj pomagali u odgoju sina. Od 2004. radila je u Norveškoj i na sjeveru Švedske i to na način da bi na sjeveru Švedske radila ukupno 9 tjedana godišnje i to bi bilo na način da bi radila 10 dana, pa bila slobodna dva tjedna. U Norveškoj bi radila ukupno 16 tjedana godišnje i to na način da bi radila jedan tjedan mjesečno, a dva tjedna bila slobodna. Mjesečno bi jedan tjedan bila u Švedskoj, a jedan ili dva tjedna u Norveškoj. Ukupno bi 6 mjeseci bila slobodna, a 6 mjeseci bi radila godišnje. Otac i majka bili su vitalni, bavili su se vrtom. Od 2011. dogovorila je da im doma dolazi dva puta mjesečno čistačica. Ujedno bi ona i sin dolazili kod njih i pomagali im s čišćenjem, spremanjem hrane, nabavkom namirnica. U odnosu nje i njenih roditelja govori i činjenica da su otac i majka 2011. napisali u Švedskoj oporuku, kojom je njoj i njenom sinu trebalo pripasti 75% imovine, a bratu 25% imovine po osnovi nužnog djela. Njezini roditelji su napravili i oporuku za kuću u [adresa]. prema kojoj je ona trebala pripasti njoj i sinu u cijelosti. Roditelji bi dolazili bi dva puta godišnje u Hrvatsku, odnosno dva, tri mjeseca po ljeti i mjesec dana za Uskrs. Ona im je organizirala dolaske avionom. Zadnjih godina po njih su na aerodrom dolazili susjedi iz [adresa] - ĐH. Troškove boravka roditelja u [adresa] snosila bi dok bi s njima boravila u [adresa], napravila bi i zalihe u špajzi, pa bi si otac kupovao samo ono šta bi mu bilo potrebno. Majka je posljednji put bila u Hrvatskoj u srpnju 2018. Roditeljima je dogovorila da mogu besplatno putovati po cijeloj regiji u Švedskoj, kao i da imaju besplatan taxi preko socijalnog. Tako im je bilo besplatno ako su morali ići kod liječnika, vadit krv i sl. Jedino se je plaćala manja suma novaca kada bi se išlo na duže relacije, a da nije uključivalo zdravstvenu skrb. Majka ĆH oboljela je od raka pluća 2010. Tijekom liječenja dobila je citostatike što je ostavilo posljedice na njezinom srcu. Dobila je fibrilaciju, teže je i hodala. Mentalno je bila dobro do negdje 2017. kada je počela dosta zaboravljati. Njezino stanje se postepeno pogoršavalo. 2017 je dobila dijagnozu miješana demencija (Alzheimer i vaskularna demencija) ona je tada mogla obavljati samo nužne stvari primjerice kretati se po kući, odlaziti na toalet, samostalno se hraniti i slično. Negdje u proljeće/ljeto 2018. njezino stanje se je pogoršalo. Trebao joj je vodič u smislu pomoći oko higijene, oblačenja, hranjenja. Imala je tremor u ruci, pa joj je trebalo malo pomagati. Otac i ona odlučili su probati dvije stvari koje su im bile dostupne preko sustava socijalne skrbi, prvo je bilo da u dom kod roditelja dolazila pomagač/bolničar koji je dolazio ujutro i navečer da pomogne majci se obući, jesti i s higijenom. To je neko vrijeme funkcioniralo, dok otac nije rekao da više ne želi da te osobe dolaze iz razloga jer da su stalno dolazile različite osobe koje bi znale i kasniti. To je trajalo nekoliko mjeseci. Nakon toga odlučili su se za drugu opciju, a to je bilo da majku smjeste u dom za dementne osobe, ona je tamo trebala boraviti svaki drugi tjedan na način da bi tjedan dana bila u domu, a tjedan dana kući. Ona se nije snašla u domu, pa u dogovoru s ocem, izvadili su je iz doma i odlučili da bude kući. Otac se brinuo za nju, a ona i sin su mu pomagali koliko su stigli. Preko prijateljice našla je medicinsku sestru iz Novog Sada, koja je došla u rujnu 2018. i brinula se za majku. Mogla je ostati po propisima 3 mjeseca u Švedskoj pa je tamo bila do kraja studenog 2018. Potom je preko druge firme u Srbiji našla tri žene koje su naizmjenično dolazile kod roditelja na način da bi svaka s njima boravila 6 tjedana, jedna od njih bila je i GH koja je bila s roditeljima u trenutku kada joj je majka preminula. Dobro je funkcioniralo s navedenim ženama koje su pomagale roditeljima. Kada joj je majka preminula **.**.2019. svi su bili u šoku, pa iako ranije nije namjeravala da se GH više vrati brinuti o ocu jer je on bio vitalan i mogao se je brinuti sam o sebi te je volio kuhati, odlučila je da se ipak vrati. Ona se je vratila u prosincu 2019., tada ju je bila i zamolila da joj pomogne dobiti dozvolu za boravak u Švedskoj, međutim njezin zahtjev je bio odbijen krajem ožujka 2020. U međuvremenu u početku ožujka njenom ocu je pozlilo na način da je došlo do totalnog bloka srca te mu je ugrađen pacemaker. To se je dogodilo za vrijeme korone kada su bili zahtjevni uvjeti prelaska državnih granica tako da je kod oca došla na kraju ožujka. Kad joj je otac završio u bolnici imala je kontakt sa GH. I drugi dan su se čule telefonski. Ujedno je bila zvala liječnike kako bi imala sve informacije o njegovom stanju. On bio u bolnici tri, četiri dana, nije se radilo o zahtjevnom zahvatu. GH je boravila kod tužitelja do srpnja kada se vratila u Srbiju, prije toga joj je rekla da se dogovorila s ocem da će se ona vratiti u Švedsku ilegalno i da će tu boraviti dok otac bude živ. Njoj je to bilo neprihvatljivo. U srpnju 2020. AH je boravio s ocem, a potom mu je u kolovozu rekla da ne želi da se GH ilegalno vraća u Švedsku. Otac joj je rekao da mu želi zlo i da ni ona ni AH nisu ništa poduzeli vezano za njegovo zdravlje i da je on zbog toga dobio pacemaker, rekao je da nema više povjerenja u nju. Nastavila je dolaziti u [adresa] kod oca, u to vrijeme njen odnos s ocem nije bio dobar. Predlagala mu je da angažiraju druge osobe preko firme Naša Nega iz Srbije, a koji bi mogli legalno doći u Švedsku na što joj je rekao da to nikako ne želi. GH je u listopadu 2020. dala otkaz. Na to se je otac bio jako naljutio. Negdje krajem listopada 2020. zvao ju je brat ŽH da je saznao za nekakav ugovor vezano za [adresa] i da je jako ljut, na to je zvala oca koji joj je poklopio. Brat joj je potom javio da otac želi izmijeniti ugovor na način da svaki dobije svoju polovicu kuće u [adresa], a da ako na to ne pristane da će ju dati na sud čije troškove će platiti zemljom koju ima. Na to nije pristala jer je u sklapanju predmetnog ugovora sudjelovala i pokojna majka te je to bila njezina želja. Kada je htjela doći u kuću kod oca u studenom 2020. nisu je pustili unutra. Otac je otkazao i čistačicu koju je bila ranije angažirala i platila. Brat ŽH joj je rekao da više ne može dolaziti u kuću u [adresa], već da se mora najaviti i pitati termin. Kada su se 29. prosinca 2020. vratili u [adresa], nju i sina nisu pustili u kuću, te su im stvari odložili u garažu. Zadnji put je bila u kući kod oca u listopadu 2020. kada je tužitelju skuhala i oprala odjeću. Njezin otac je godinu dana bio bez pomoću dok se nije vratila GH. U siječnju 2021. je ponovno došla kod oca u [adresa], međutim on je nije puštao u kuću, vikao je, osjećala se da je ne želi. Otišla je da ga ne uznemiri radi njegovih problema sa srcem. Nakon toga ga je vidjela ovdje na sudu. Prije nego je majka oboljela njen brat je sporadično dolazio u posjete kod roditelja (rođendane i fešte). Po smrti majke odlučili su ju kremirati. Nekoliko tjedana nakon njezine smrti održana je ceremonija sjećanja bez ukopa u kapelici, orgulje su bile, cvijeće, i nakon toga su otišli kod oca na večeru. Organizirala je i snosila trošak ceremonije, nakon toga je sredila papire da se urna prebaci u Hrvatsku. Otkupila je grobno mjesto u Karojbi gdje je majka pokopana. Naručila je nadgrobnu ploču za grobno mjesto majke, O pokopu je obavijestila je brata i oca, s time da su tada već bili u konfliktu. Tužitelj joj se nije javljao, pa je poslala e-mail bratu par dana prije ukopa. Osobe koje su brinule za njezine roditelje je osobno plaćala. Trošak je iznosio oko 800,00 eura, a kasnije 900,00 eura, snosila je troškove putovanja roditelja i troškove u kući, primjerice hrane. Njen otac je imao mirovinu oko 1.100,00 eura, a majka oko 900,00 eura. Kada bi roditelji boravili u [adresa], ona bi im plaćala račune za kuću i čuvala je. Inače je otac plaćao račune za kuću u [adresa]. Majka joj je 2015. dala bankovnu karticu da joj donese novac i da joj kupi stvari po njezinoj želji jer je otac kupovao stvari tehničke prirode. Do 2017. njeni roditelji su išli na preglede kod liječnice dr. RH, nakon toga išli su jedanput godišnje na preglede u privatnu kliniku u [adresa] kod doktora SH. Otac je bio na pregledu kod spomenutog liječnika 12. prosinca 2019. tada su mu učinjeni EKG i holter i sve je bilo normalno. Dok bi radila čula bi se s roditeljima obavezno svaki dan po tri puta, ujutro, popodne i navečer. Od 2010. je kupovala odjeću i obuću roditeljima, nešto si je tužitelj znao sam kupiti, od higijenskih potrepština nešto su oni kupovali, a nešto i ona, obično je ona uzimala lijekove za roditelje, a nekad je to činio i tužitelj. Majci je pomagala s doziranjem lijekove u dozete, a otac je to sam činio. Njezini roditelji su inicirali sklapanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Otac se ni na koji način za života majke nije protivio načinu na koji ih je uzdržavala. Suglasna je da se i dalje održi ovaj ugovor, odnosno i dalje je voljna i želi održavati svoju obvezi, ako joj tužitelj to dozvoli.

21. Iskazi svjedoka EH i RH cijenjeni su kao vjerodostojni s obzirom na to da su one u bitnome suglasno, na temelju neposrednih saznanja, kao kolegice i prijateljice tuženice iskazivale na koji način je tuženica vodila brigu o svojim roditeljima u razdoblju nakon 2015., ali i prije toga, te kakav je bio njihov odnos. One su suglasno navodile da je tuženica bila u dobrim odnosima s tužiteljem do smrti majke, a nakon toga da je tužitelj počeo odbijati kontakt s tuženicom. Pritom valja navesti da navodi RH u dijelu u kojem je navodila da je tužitelj ranije pretrpio srčane udare te da je ŠH oboljela od raka pluća 2017. nisu prihvaćeni kao istiniti jer je na temelju iskaza stranaka utvrđeno da je ŠH oboljela od raka nekoliko godina ranije, a da je tužitelj imao više moždanih udara.

21. 1. Svjedok PH je također na temelju neposrednih saznanja, kao susjed stranaka u [adresa], iskazivao o njihovom međusobnom odnosu, ocjenjujući ga kao jako dobar sve do smrti ŠH. Svjedok poznaje stranke dugi niz godina i s njima je bio u redovitom kontaktu, pa kako on nije zainteresiran za ishod ovog postupka, njegov je iskaz cijenjen pozitivno. Jedino nisu prihvaćeni kao vjerodostojni njegovi navod da mu je nekad troškove prijevoza roditelja na aerodrom znala naknaditi tuženica jer ona u tom dijelu navodila da nije nikada snosila takav trošak, kao i da bi mu ŠH kada je posljednji put bila u [adresa] pričala da je tuženica našla ženu da je čuva, iz razloga što je ŠH posljednji put bila u [adresa] na ljeto 2018., a 24 satna pomoć u kući angažirana je za nju početkom jeseni 2018.

21. 2. Cijenjen je pozitivno i iskaz OH, sestre tužitelja i tete tuženice koja je iskazivala na temelju onoga što je čula i vidjela kako od stranaka u postupku, tako i od pok. ŠH. Ona je uvjerljivo i životno iskazivala da su primatelji uzdržavanja i tuženica uvijek bili u jako dobrim odnosima, da je tuženica brinula o njima i da su joj primatelji uzdržavanja uvijek hvalili način na koji se tuženica brinula o njima. Svjedokinja je bila u stalnom kontaktu s ŠH na način da bi se čule svaku subotu i to do neposredno pred smrt ŠH, a i dalje je i u kontaktu s tužiteljem, pa po mišljenju suda može dati najbolju ocjenu odnosa između stranaka. Ujedno ona nema nikakav interes u ovom postupku neovisno o uspjehu bilo koje od stranaka u postupku.

21. 3. U bitnom je prihvaćen kao vjerodostojan i iskaz AH u dijelu u kojem navodio o odnosu između stranaka i kako je on izgledao prije, a kako nakon smrti bake ŠH. U bitnome je suglasno kao i OH navodio da je tuženica gledala pomoći roditeljima i brinuti o njihovim potrebama na najbolji način, u čemu joj je i on pomagao. Jedino nije prihvaćen njegov navod da je tuženica većinom podmirivala obveze za kuću u [adresa] jer je u tom dijelu njegov iskaz proturječan navodima tuženice da je ona podmirivala troškove samo kad su njezini roditelji bili odsutni.

21. 4. Proturječno svjedocima EH, RH, DH, OH i AH iskazivali su svjedoci ŽH i GH. Oni su u bitnome iznosili da tuženica nije adekvatno i dovoljno brinula o svojim roditeljima. Podudarno kao i svjedoci ŽH i GH navodio je i tužitelj da tuženica nije izvršavala svoje obaveze koje je preuzela ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Njihove iskaze sud nije cijenio pozitivno u dijelu u kojem su navodili zašto smatraju da tuženica nije ispunjavala svoje ugovorne obveze. Po mišljenju ovog suda, oni su subjektivno umanjivali značaj i učestalost radnji kojima su tuženica i njezin sin AH primateljima uzdržavanja pružali ugovoreno uzdržavanje. Primjerice GH, ŽH i tužitelj nisu sporili da je tuženica dolazila u kuću kod roditelja, ali navodili bi da bi to bilo rijetko, na kratko vrijeme vikendom, da bi tuženica kupovala hranu svojim roditeljima, ali su pritom opisivali da se radilo o hrani kojoj bi brzo istjecao rok trajanja, da tuženica nije na primjeren način organizirala posljednji ispraćaj majke.

Navedeni svjedoci i tužitelj su također navodili da bi ŽH većinom pomagao primateljima uzdržavanja i prije smrti ŠH, a ne tuženica, međutim u tom dijelu njihovi iskazi su proturječni navodima svjedoka AH, OH, DH i EH koji su svi u bitnome podudarno navodili da prije smrti ŠH bi ŽH rijetko dolazio u posjete kod roditelja, da kod njih nije dovodio svoju djecu, odnosno općenito da nije vodio o njima brigu.

Valja istaknuti i da je svjedok ŽH osobno zainteresiran za ishod ovog postupka s obzirom na to da je nakon pokretanja ovog postupka sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s tužiteljem za nekretnine u ½ dijela koje su ujedno obuhvaćene i predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

21. 5. Iskaz tuženice cijenjen je pozitivno s obzirom na to da je ona životno, logično i vjerodostojno iskazivala o odnosu s primateljima uzdržavanja i na koje sve načine se o njima brinula, odnosno ispunjavala svoje ugovorne obveze; da su upravo primatelji uzdržavanja inicirali sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je i prije sklapanja tog ugovora o njima vodila brigu. Njezini navodi suglasni su sadržaju isprava u spisu (primjerice otkup grobnog mjesta, snošenja troškova čistačice za potrebe tuženika, plaćanje pretplate za novine tuženiku, plaćanje troškova putovanja primatelja uzdržavanja u Hrvatske, plaćanje osoba koje su pružale 24 satnu skrb primateljima uzdržavanja i drugo). Ujedno je u tom dijelu njezin iskaz podudaran iskazima svjedoka OH, EH, DH, RH i AH.

22. Dakle, u postupku je na temelju suglasnih iskaza svjedoka OH, EH, RH, DH i AH te tuženice utvrđeno da je tuženica bila u dobrim odnosima s primateljima uzdržavanja i da se brinula o svim njihovim potrebama, kako nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2015., tako i ranije i to sve dok tužitelj nije prekinuo kontakt s njome u prosincu 2020. Tuženica je radila od 2004. na udaljenim lokacijama u Švedskoj i Norveškoj, na način bi jedan tjedan mjesečno radila u Švedskoj, a jedan ili dva tjedna mjesečno u Norveškoj. Kad bi bila slobodna živjela je u Malomu u Švedskoj, a dolazila bi i boraviti kod svojih roditelja u [adresa] (u Švedskoj). Dom roditelja doživljavala je ujedno i kao svoj dom s obzirom na to da je i njezin sin AH tamo provodio većinu svog slobodnog vremena. Na temelju iskaza svjedoka OH, EH i AH te tuženice utvrđeno je da je tuženica kupovala stvari roditeljima i to hranu, higijenske potrepštine, odjeću i obuću te u slučaju potrebe neke stvari za kuće u [adresa] i [adresa] (primjerice sofu za kuću u [adresa]). Kada bi donijela hranu, znala je pripremiti i obroke. Svjedok PH je potvrdio da je tuženica kupovala hranu i dok bi boravila u [adresa]. Tuženica je kad bi dolazila kod tužitelja sredila stvari po kući s time da je i angažirala osobe koje su dolazile čistiti kod njezinih roditelja svakih 15 dana te je snosila tako nastale troškove, što je vidljivo i iz računa koje je dostavila u spis. Navedene osobe je angažirala prije 2015., a tu uslugu je tužitelj samoinicijativno otkazao kada je prekinuo odnos s tuženicom.

Primateljima uzdržavanja je tuženica dva puta godišnje organizirala dolazak iz Švedske u [adresa] i to avio prijevozom te bi snosila trošak takvog putovanja. Da je tuženica snosila troškove takvih putovanja utvrđeno je iz dostavljenih avio karti te izvoda po računu tuženice. Oni bi dolazili u vrijeme Uskrsa i tijekom ljeta i tu bi boravili u svojoj kući na ukupno dva, tri mjeseca. Dok bi boravili u [adresa] s njime je često tu bio unuk AH, a neko vrijeme bi tu s njima boravila i tuženica. Tuženica je snosila dio obveza po osnovi režija i osiguranja za kuću u [adresa], kako to proizlazi iz dostavljenih potvrda o uplatama. Ujedno je tužitelj 2016. otvorio račun u Erste&Steiermärkische Bank d. d. s nalogom za izravno terećenje računa za obveze po osnovi vodnih usluga i električne energije, s mogućnošću plaćanja računa putem interneta (netbanking usluge), što je vidljivo da je uredila tuženica jer su obavijesti u uplatama išle preko njezine elektroničke pošte (str. 128-134).

Cijelo vrijeme tuženica je vodila brigu o zdravlju roditelja te ih je redovito vodila na liječničke preglede, po potrebi tražila mišljenja kolega i brinula se o njihovim lijekovima, kako je to u svom iskazu potvrdila i svjedokinja RH. U slučaju kada ne bi mogla tuženica, tada ih je na liječničke preglede vodio AH. U slučaju i kad tuženica nije bila blizu roditelja, primjerice dok bi oni boravili u [adresa], pobrinula se da budu zbrinuti u slučaju potrebe za zdravstvenom skrbi na način da je zamolila susjeda DH da ih vozi u zdravstvenu ustanovu u Sloveniji. U slučaju kada ih tuženica ili AH ne bi mogli voziti liječniku, tada im je tuženica znala organizirati da idu taksijem. S time da je i tužitelj kroz cijelo to razdoblje, kao i danas, samostalno upravljao vozilom.

Tuženici je u ispunjenju ugovornih obveza prema primateljima uzdržavanja pomagao i sin AH, na način da je on nekada vozio primatelje uzdržavanja liječnicima, u kupovinu, pomagao im u kući i vrtu. S time da životno je da AH dok je studirao u Vilniusu od 2015. do 2020. nije mogao dolaziti toliko često kod primatelja uzdržavanja, već samo praznicima i ljeti, i koji vikend, kako je to sam naveo u iskazu.

Primatelji uzdržavanja su 2015. bili dobrog zdravstvenog stanja. Kod ŠH došlo je do narušenja zdravlja 2016, kada je počela pokazivati simptome zaboravljivosti. Njezino stanje se postepeno pogoršavalo. 2017. je dobila dijagnozu miješana demencija (alcheimer i vaskularna demencija) te je tada mogla obavljati samo nužne stvari – kretati po kući. Negdje tijekom 2018. njezino stanje se je pogoršalo da se više nije mogla samostalno brinuti o sebi. Ujedno je imala i tremor desne ruke od ranije čiji simptomi su se postepeno pogoršali zbog čega joj je bila potrebna pomoć prilikom hranjenja. U početku je po navodima tuženice i AH o ŠH brinuo tužitelj, kako je i on to potvrdio, a oni su mu pomagali, i to sve prema njihovom dogovoru. Tuženica je kad je došlo do pogoršanja simptoma kod ŠH, u dogovoru s tužiteljem, potražila pomoć trećih osoba. Preko sustava socijalne pomoći angažirala je pomoć u kući, medicinske djelatnike koji su dolazili u jednom razdoblju pomagati ŠH dva puta dnevno. S tom uslugom se prestalo jer nije odgovaralo tužitelju način na koji se ona obavljala. Nakon toga je ŠH smještena u dom za dementne osobe, na način da je u domu trebala boraviti tjedan dana, a tjedan dana kući. Ona se nije snašla, pa su takvu uslugu koristili vrlo kratko. Potom je tuženica angažirala žene koje pružale ŠH 24 satnu skrb na način da su boravile s njom u kući. Bilo je ukupno četiri žena, koje su se izmjenjivale. Prva je bila HH, medicinska sestra, koja je angažirala tuženica po preporuci JH. Ona je došla u rujnu 2018. Potom i LH, B i GH. One su se izmjenjivale na način da bi svaka boravila u [adresa] po 15 dana do mjesec dana, ali tako da je neka od njih stalno bila prisutna s ŠH i sve do njezine smrti. Tuženica je vodila računa o putnim kartama, osiguranju navedenih osoba, njihovom plaćanju, što je vidljivo iz isprava koje je tuženica dostavila u spis. Da je tuženica vodila brigu o majci potvrđuje da se upravo ona raspitivala kod DH i EH, kako su to potvrdili ti svjedoci, glede pronalaska osobe koje bi se mogla brinuti o njezinoj majci kad joj se zdravstveno stanje pogoršalo. Pritom valja naglasiti da stranke nisu ugovorile da obveze davatelja uzdržavanja bile strogo osobne naravi, što znači da je tuženica mogla (djelomično) ispunjenje obveza povjeriti i trećoj osobi. Također nitko u postupku nije iskazivao da bi pok. ŠH izrazila neslaganje, žaljenje da joj pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti u kući pruža treća osoba.

U vezi toga valja reći da nisu prihvaćeni kao vjerodostojni navodi tužitelja da je gotovo dvije godine morao samostalno voditi brigu o supruzi ŠH i da mu tuženica nije pomagala, na način da joj je kuhao, oblačio, svlačio, hranio, pomagao joj s higijenom i to u razdoblju od negdje dijela 2016. sve do jeseni 2018. dok tuženica nije angažirala cjelodnevnu pomoć u kući. Naime, nitko od svjedoka nije navodio da bi zdravlje ŠH bilo u toj mjeri narušeno 2016. i 2017. godine. Primjerice svjedokinja RH, koja je obavljala liječničke preglede, nije navodila da bi zdravstveno stanje ŠH bilo u toj mjeri narušeno tada. Također PH je rekao da tek kad je ŠH bila zadnji put u [adresa], više nije mogla biti sama. Pritom svjedok je pogrešno naveo godinu kada je ĆH bila u [adresa] zadnji put i to 2017., jer je u postupku utvrđeno da je to bilo 2018., a što po mišljenju suda ne utječe na vjerodostojnost navoda s obzirom na protek vremena do iskazivanja u ovom postupku (2024.). Ovaj sud prihvaća kao životno i logično da kad su uočeni prvi simptomi kod ŠH da su se stranke i AH, kao najbliži članovi obitelji dogovorili na koji način će najbolje skrbiti o ĆH, pa tako i u daljnjem razdoblju, dok se njezino stanje nije pogoršalo. Okolnost da je tužitelj dijelom preuzeo dio brige u pomaganju bolesnoj supruzi ne znači sama po sebi da tuženica nije u dovoljnoj mjeri izvršavala svoje obveze. Kako su primatelji uzdržavanja bračni drugovi koji su dugi niz godina bili u bračnoj i životnoj zajednici, to je logično da su željeli i voditi jedni o drugima brigu neovisno o preuzetim obvezama tuženice, što pritom ne umanjuje ispunjenje obveza tuženice. Upravo je u postupku utvrđeno da su stranke bile u jako dobrim odnosima i vrlo bliske. Stoga se prihvaća kao životan i vjerodostojan navod tuženice da kad je došlo do značajnijeg narušenja zdravlja ŠH da je u dogovoru s tužiteljem, potražila pomoć trećih osoba.

Nisu prihvaćeni kao točni ni navodi tužitelja da su tuženica i njezin sin AH saznali 2019. da je zdravstveno stanje tužitelja narušeno i da ne bi ništa poduzeli. Svjedoci su u postupku navodili da je tužitelj bio dobrog zdravlja i vitalan, te nisu utvrđeni simptomi koji bi upućivali na potrebu ugradnje pacemakera, odnosno da bi tužitelj mogao doživjeti infarkt jer da se tako nešto ne može ni predvidjeti. Valja spomenuti i da okolnosti, koje ističe tužitelj u svom iskazu da tuženica ne bi došla posjetiti u bolnicu majku kada je završila u bolnici nedugo prije smrti, kao ni njega kad je imao infarkt, ne utječu na ocjenu da li je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze s obzirom na vrijeme trajanja ugovora i sve što se događalo kroz to razdoblje, tim više što je u postupku utvrđeno da je tuženica bila u stalnom kontaktu s primateljima uzdržavanja kao i njihovim liječnicima. Pritom valja navesti da je tužitelj završio u bolnici radi infarkta u ožujku 2020., kada je započela Covid epidemija, i kada su postojale brojna ograničenja glede kretanja osoba, pa su u tom dijelu prihvaćeni navodi tuženice da nije mogla tako lako organizirati dolazak kod tužitelja u bolnicu. Po smrti ŠH tuženica je organizirala ceremoniju ispraćaja u Švedskoj na kojoj je sudjelovala najbliža obitelj pokojnice. Potom je otkupila grobno mjesto na mjesnom groblju u Karojbi, gdje je ŠH pokopana u prosincu 2020. Tuženica je tada organizirala posljednji ispraćaj, kao i karmine. Tuženica je podmirila trošak sprovoda prema računu Usluga d. o. o. od 23. prosinca 2020. Rješenjem Usluga d. o. o. tuženici je dano na korištenje grobno mjesto na mjesnom groblju u Karojbi. Snosila je i trošak nadgrobne kamene ploče po ponudi od 22. prosinca 2020., kao i naručila izradu nadgrobnog spomenika 2025. Nitko u postupku nije naveo, pa tako ni tužitelj, da pok. ŠH ne bi bila pokopana u skladu s mjesnim običajima ili protivno njenim željama.

Tužitelj je u tijeku postupka isticao da tuženica nikako nije mogla ispunjavati svoje obveze s obzirom na vrijeme koje provodila na radu na sjeveru Švedske i u Norveškoj. Međutim, tužitelju kao i pok. ŠH su navedene činjenice bile poznate u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s obzirom na to da tuženica obavlja rad na navedeni način od 2004. Stranke ugovorom nisu ugovorile zajednicu života. Primatelji uzdržavanja su u vrijeme sklapanja ugovora znali koliko vremena tuženica provodi na poslu, pa time i koliko često je u mogućnosti osobno dolaziti kod njih, pa sud smatra da bi stranke ugovorile zajednicu života da su to htjele, odnosno ugovorile bi drukčiji način ispunjenja obveza. Pritom je u postupku utvrđeno da je tuženica i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju brinula o potrebama roditelja i s njima imala jako blizak odnos, o čemu svjedoče i oporuke koje je tuženica dostavila u spis. Primatelji uzdržavanja su 27. kolovoza 2014. sastavili oporuku u kojima su svoje suvlasničke dijelova nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 174/1 zgr. i 174/2 k. o. [katastarska općina] ostavili u nasljeđe tuženici, a slučaju da ona premine prije njih tada njezinom sinu AH. Ranije su oni sastavili i oporuku u Švedskoj (2011.) kojom su imovinu ostavili u nasljeđe tuženici, s izuzetkom nužnog dijela, kao zahvala da se brinula o njima, odnosno tuženici je imalo pripasti 75 % njihove imovine, a ŽH nužni dio – 25 % imovine.

U postupku je utvrđeno i da nisu istiniti navodi tužitelja da bi se on i pok. supruga ŠH obraćali sinu ŽH za što god im je bilo potrebno, a nisu mogli sami riješiti. Svjedoci u postupku, izuzev GH, su podudarno navodili da primatelji uzdržavanja do smrti ŠH nisu bili u dobrim odnosima sa sinom ŽH, da bi on rijetko dolazio kod roditelja i da kod roditelja ne bi dovodio svoju djecu. Tako on nije ni dolazio u [adresa] u razdoblju od 2011. do 2018.

Za utvrđenje činjenice da li je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze ne utječu okolnosti da su primatelji uzdržavanja i sami dijelom snosili troškove hrane, higijenskih potrepština, režija, da bi tuženica raspolagala novčanim sredstvima majke na način da bi se koristila njezinom kreditnom karticom za plaćanje za potrebe majke jer stranke u ugovoru nisu ugovorile da bi tuženica bila dužna snositi samostalno sve troškove uzdržavanja primatelja uzdržavanja. Sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju ne prestaje obveza primatelja uzdržavanja da brine o sebi i svojim osobnim potrebama, onoliko koliko je u mogućnosti.

23. Navode tuženice da bi snosila određene troškove ulaganja u kuće primatelja uzdržavanja, kao i druge troškove prije 2015., primjerice račun za radove na kuću u [adresa] iz 2012. (str. 41), popis troškova za kuću u [adresa], računi po njezinim navodima za radove na kući u [adresa] iz 2006., sud nije posebno cijenio jer sadržaj navedenih isprava od značaja za ocjenu da li je tuženica izvršavala ugovorom preuzete obveze od 2015. na dalje. Pritom valja ukazati da tuženica predmetnim ugovorom nije preuzela obvezu održavanja i ulaganja u kuće primatelja uzdržavanja.

24. Isprave koje je tuženica priložila u spis na pripremnom ročištu 21. travnja 2023. (str. 172-763), a za koje kasnije, na poziv suda, nije dostavila ovjereni prijevod na hrvatski jezik u podnescima od 5. i 6. rujna 2024. ili one isprave (primjerice računi za odvjetničke troškove ovog postupka i slično na str. 181-185, 682) čiji sadržaj nije u vezi sa spornim činjenicama u ovom postupku, nisu cijenjene u dokaznom postupku.

25. Slijedom navedenog, na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužiteljica, uz pomoć sina AH, u razdoblju od 2015. pa do prosinca 2020. uredno izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. U razdoblju od 2020. do danas tuženica ne ispunjava preuzete ugovorne obveze jer je u tome sprječava sam tužitelj, kao primatelj uzdržavanja.

26. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može tražiti stranka koja je svojim postupanjem dovela do neizvršavanja ili djelomičnog neizvršavanja ugovorne obveze od druge ugovorne strane protivno čl. 5. i 6. ZOO-a, posebno ako je davatelj uzdržavanja spreman i dalje izvršavati svoju ugovornu obvezu, što je tuženica u konkretnom slučaju potvrdila prilikom iskazivanja.

27. U postupku je utvrđeno da je do narušenja odnosa između stranaka došlo po smrti majke tuženice, kada je tužitelj izrazio želju u srpnju 2020. da i dalje mu 24 satnu skrb u kući pruža GH, s čime se tužiteljica nije suglasila. S tužiteljem je u nakon smrti supruge do srpnja 2020. boravila GH. Troškove njezina rada i putovanja snosila je tuženica (potvrde o isplatama u spisu). GH je rješenjem Zavoda za migraciju bio odbijen zahtjev za izdavanje radne dozvole u ožujku 2020. Tuženica je smatrala je da tužitelju nije potrebna 24 satna skrb druge osobe i da je dovoljno vitalan da može živjeti sam. Ujedno nije bila zadovoljna načinom na koji je GH obavljala posao i ponašanjem prema njoj, smatrala je i da negativno utječe na njezinog oca o čemu je obavijestila putem elektroničke pošte brata ŽH **.**.2020. (str. 45-47,51-53) kao i UH, putem koje je tuženica zaposlila GH. S time da iz prepiske između tuženice i UH je vidljivo da je tužitelj izričito naveo da ne pristaje da dolazi neka druga osoba kod njega pružati mu pomoć, već isključivo GH. Stoga je tužitelj u razdoblju od srpnja 2020. i gotovo do studenog 2021. živio sam, dok se kod njega nije vratila GH. Nakon što je tuženica otkazala GH daljnju suradnju u jesen 2020., tužitelj je promijenio ponašanje prema tuženici, obavijestio je sina ŽH o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju i zatražio raskid ugovora od tuženice. Upravo iz iskaza tužitelja, kao i iz prepiske elektroničke pošte između ŽH i tuženice (e-mail od 28. listopada 2020.) je vidljivo da tužitelj prvotno kada je tražio od tuženice u jesen 2020. da sporazumno raskinu ugovor, nije ni isticao da tuženica ne bi izvršavala svoje ugovorne obveze, već je navodio da se predomislio glede podjele svoje imovine na način da svakome od njegove dvoje djece pripadne pola imovine. Tek nakon što je tuženica odbila sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, tužitelj je počeo isticati da tuženica ne bi ispunjavala svoje obveze po predmetnom ugovoru te je u prosincu 2020. samoinicijativno prekinuo kontakt s tuženicom i onemogućio ju u daljnjem izvršenju obveza. Tuženici se tužitelj nije javljao na poziva i nije joj dozvoljavao da uđe u kući, o čemu su suglasno iskazivale obje stranke.

28. Subjektivno nezadovoljstvo tužitelja, kao jedne ugovorene stranke ugovora o doživotnom uzdržavanju nije razlog za raskid u smislu čl. 583. st. 3. ZOO, već je potrebno ispunjenje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane, a što ovdje nije utvrđeno. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je tužitelj, kao nesavjesna stranka ugovora, uzrokovao poremećenost odnosa između njega i tuženice, kao davatelja uzdržavanja te svjesno sprječavao (što čini i sada) tuženicu u daljnjem ispunjenju ugovornih obveza, koje ona želi i dalje ispunjavati, pa mu ne pripada pravo tražiti raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

29. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

30. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

31. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužitelju da tuženici naknadi opravdane troškove postupka u cijelosti.

32. Tuženica je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 6. listopada 2021. 500,00 eura, sastava podnesaka od 26. siječnja 2022., 19. kolovoza 2022., 24. listopada 2022., 25. listopada 2022., 16. veljače 2023., 14. ožujka 2023., 17. ožujka 2023., 12. lipnja 2023., 12. kolovoza 2023., 21. rujna 2023., 25. rujna 2023., 5. listopada 2023., 23. listopada 2023., 30. studenog 2023., 11. siječnja 2024., 20. siječnja 2024., 27. kolovoza 2024., 5. rujna 2024., 6. rujna 2024., 9. rujna 2024., 24. listopada 2024., 27. kolovoza 2025., 29. rujna 2025., 6. listopada 2025., 7. listopada 2025. i 14. listopada 2025. po 500,00 eura, kod pristupa ročištima 24. ožujka 2022., 3. lipnja 2022., 21. travnja 2023., 26. siječnja 2024., 11. travnja 2024., 12. travnja 2024., 9. rujna 2024., 10. rujna 2024., 28. kolovoza 2025. i 18. prosinca 2025. po 500,00 eura, izbivanje iz pisarnice za 11 rasprava 1.100,00 eura, trošak prevoditelja 2.000,00 eura, trošak svjedoka 2.000,00 eura, trošak dolaska tuženice na ročište 18. prosinca 2025. (1575 kilometara x 2 smjera) 1.575,00 eura, uvećano za PDV 25 % na radnje do 1. listopada 2025.

33. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT), vrijednosti predmeta spora (19.908,42 eura) i čl. 155. ZPP-a, tuženici su priznati troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 6. listopada 2021. 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. OT-e), kod pristupa na ročišta 24. ožujka 2022., 21. travnja 2023., 26. siječnja 2024., 11. travnja 2024., 12. travnja 2024., 9. rujna 2024., 10. rujna 2024., 28. kolovoza 2025. i 18. prosinca 2025. po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. OT-e), dok joj je kod pristupa ročištu 3. lipnja 2022., na kojem se raspravljalo o mogućnosti mirnog rješenja spora, zbog čega je ročište i odgođeno, priznata nagrada 250,00 eura (Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. OT-e), na tako priznate troškove postupka tuženici pripada PDV 25 % na radnje do 1. listopada 2025., odnosno na iznos 4.750,00 eura, što iznosi 1.187,50 eura (tbr. 46. OT-e). Tuženici pripada pravo na naknadu troškova sudskog tumača za švedski jezik i to u odmjerenoj visini 139,33 eura i 179,02 eura, te trošak prijevoda isprava prema računu priloženom u spisu od 5. rujna 2024. (str. 941) za prijevod isprava s engleskog i talijanskog jezika u iznosu 19,73 eura (ukupno trošak prijevoda 338,08 eura). Time su tuženici nastali opravdani troškovi postupka u iznosu 6.775,58 eura.

33. 1. Tuženici nisu priznati kao opravdani zatraženi troškovi sastava podnesaka od 26. siječnja 2022., 19. kolovoza 2022., 24. listopada 2022., 25. listopada 2022., 22. studenog 2022., 16. veljače 2023., 14. ožujka 2023., 17. ožujka 2023., 12. lipnja 2023., 12. kolovoza 2023., 21. rujna 2023., 25. rujna 2023., 5. listopada 2023., 23. listopada 2023., 30. studenog 2023., 11. siječnja 2024., 20. siječnja 2024., 27. kolovoza 2024., 5. rujna 2024., 6. rujna 2024., 9. rujna 2024., 24. listopada 2024., 27. kolovoza 2025., 29. rujna 2025., 6. listopada 2025., 7. listopada 2025. i 14. listopada 2025. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za raspravljanje u postupku i trošak njihova sastava ne može pasti na teret tužitelja, radi se o podnescima u kojima je tuženica predlagala odgodu ročišta ili obavještavala sud u promjeni punomoćnika ili dostavljala isprave i očitovanja u tijeku postupka, a koje isprave je mogla dostaviti ili navode iznijeti na ročištima glavne rasprave za koja ročišta su joj priznati troškovi pristupa. Ne pripada joj ni trošak izbivanja iz pisarnice za 11 rasprava, koji trošak nije ni specificiran u skladu s Tbr. 39. OT-e, jer takav trošak ne može biti određen na teret suprotne stranke. Trošak odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda. Preko priznatog trošak prevoditelja u iznosu 338,08 eura nije joj priznat daljnji trošak jer u spisu ne prilože dokazi (računi) daljnjih troškova koji bi joj nastali po toj osnovi i njihova visina. Ne pripada joj pravo ni na naknadu troškova svjedoka u iznosu 2.000,00 eura jer joj takav trošak nije nastao u postupku. Nitko od svjedoka predloženih po tuženici nije zatražio naknadu troškova pristupa na ročište, izuzev svjedokinje EH, međutim, ona po pozivu, u za to ostavljenom roku, nije dostavila specificiran zahtjev za naknadu troškova postupka s dokazima nastalih troškova. Tuženica je zatražila i naknadu troškova dolaska na ročište 18. prosinca 2025. i to za udaljenost u jednom smjeru 1.575 kilometara po 0,50 eura po kilometru, ukupno 1.575,00 eura, međutim, tako zatraženi trošak ne može biti priznat kao opravdan. Tuženica je trebala dostaviti dokaz stvarno nastalih troškova računa, avio karte ili druge isprave, što bi opravdalo priznavanje troška zatraženog po navedenoj osnovi.

34. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 6.775,58 eura , dok su odbijeni zahtjev tuženice u preostalom dijelu te zahtjev tužitelja u cijelosti.

U Pazinu 3. veljače 2026.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženica p. p.