Poslovni broj: Us I-2149/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Immo Invest Cercle GmbH, OIB: 26811999086, AT-1180 Wien, Martinstrasse 90, Republika Austrija, zastupane po opunomoćeniku Nikoli Milakoviću, odvjetniku u Omišu, Četvrt Žarka Dražojevića 1, radi izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/188, urbroj: 531-03-25-2 od 10. srpnja 2025. i III. rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Omišu, klasa: UP/I- 361-03/24-01/001279, urbroj: 2181/1-11/04/20-25-0034 od 24. siječnja 2025., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.000,00 (dvije tisuće) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/188, urbroj: 531-03-25-2 od 10. srpnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tuženik u svojoj odluci nije dao valjane i jasne razloge zašto ne prihvaća žalbene navode tužitelja već je samo sumarno utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno, zakonito, detaljno i razumljivo obrazložilo svoju odluku. Konkretno, tužitelj je u svojoj žalbi prigovorio zakonitosti prvostupanjske odluke navodeći za to vrlo detaljne razloge. Tako je tužitelj smatrao da prvostupanjsko tijelo nije dalo valjane razloge na njegove primjedbe iz očitovanja od 31. prosinca 2024. kao i da u konkretnom slučaju nije pravilno primijenilo važeće planove koji propisuju minimalnu udaljenost gradnje 3 m od međe nekretnine sa susjednom nekretninom te zabranjuju gradnju potpornih zidova visine 8-9 m. S obzirom da je odgovor drugostupanjskog tijela na žalbene navode kako je gore i navedeno, jasno je da u pobijanoj odluci nedostaje valjano obrazloženje kako to propisuje st. 5. čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik je donošenjem pobijane odluke pogrešno primijenio i važeće materijalno pravo. Naime, prema važećim planovima koji reguliraju gradnju na području mjesta [adresa] propisana je minimalna udaljenost gradnje 3 m od međe nekretnine sa susjednom nekretninom. Također, investitor planira graditi potporne zidove visine 8-9 m na međi nekretnina, a što je u suprotnosti sa planovima. Planiranim zahvatom predviđeno je parkiranje vozila na parceli investitora unutar predmetnih 3 metra od međe sa tužiteljevom nekretninom. Spomenuto se protivi važećim planovima o minimalnoj udaljenosti gradnje i što je još bitnije, izrazito negativno utječe na nekretninu tužitelja (buka, ispušni plinovi itd.), a i navedena visina potpornih zidova bi umanjila prirodni protok svjetla na nekretninu. Zaključno, namjeravani zahvat bi bitno umanjio vrijednost nekretnine tužitelja, a što je također prema planovima zabranjeno. Ujedno, prethodni vlasnik i investitor je poštovao udaljenost 3 m od međe nekretnina i u tom “pojasu” nije bilo predviđeno ništa od gore navedenog. U obrazloženju pobijane odluke navodi se da se u predmetnom postupku ne utvrđuje usklađenost glavnog projekta s prostornim planom, s obzirom na to da je isto već utvrđeno u postupku izdavanja lokacijske dozvole, već usklađenost glavnog projekta s prostornim planom, s obzirom na to da je isto već utvrđeno u postupku izdavanja lokacijske dozvole, već usklađenost glavnog projekta s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru određenim lokacijskom dozvolom koja je postala pravomoćna u upravnom postupku. Takav stav drugostupanjskog tijela nije pravilan. Isto tijelo bilo je obvezno uzeti u obzir tužiteljeve primjedbe na neusklađenost planiranog zahvata u prostoru sa važećim prostornim planovima (točka 4. tužbe). S obzirom da to nije učinilo, počinjena je bitna povreda odredaba postupka te, posljedično pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a sve na štetu tužitelja tj. njegove imovine. U razgovoru sa voditeljem gradilišta investitora tužitelju je prezentiran projekt koji na bitno drukčiji način predviđa izgled građevine uz među sa nekretninom tužitelja (i način parkiranja vozila) od onoga projekta koji je bio priložen uz zahtjev, tako da postoji opravdana sumnja da se investitor u izgradnji neće držati projekta koji mu je dozvolom odobren. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako u cijelosti osporava navode iz tužbe i tužbeno traženje tužitelja, a iz razloga što su isti neosnovani i neistiniti pa predlaže sudu tužitelja odbiti s njegovim tužbenim traženjem te da naloži tužitelju naknaditi troška spora zainteresiranoj osobi. Prije svega se ističe da iz sadržaja osporenog rješenja jasno proizlazi da je tuženik u obrazloženju, osim navođenja općenitih i nespornih činjenica i okolnosti, dodatno naveo konkretne i obrazložene razloge povodom rješavanja upravne stvari i razloge koji su bili ključni pri ocjeni izvedenih dokaza i razmatranja zaprimljenih primjedbi tužitelja, slijedom čega je i više nego razvidno da osporavano rješenje u cijelosti sadrži određene, jasne i obrazložene razloge rješavanja konkretne upravne stvari u smislu odredbe iz čl. 98. st. 5. ZUP-a. To što tužitelju nije po volji kako je konkretna upravna stvar riješena, ne znači da ista nije riješena pravilno i na temelju važećih propisa. Nadalje se ističe da se na građenje u naselju Pisak primjenjuju odredbe Prostornog plana uređenja grada Omiša i Urbanistički plan uređenja naselja [adresa] kojima je propisana udaljenost građevine od granice susjednih čestica, a koja pod određenim uvjetima može biti i manja od 3 metra (najmanje 1,0 metar). Međutim pod propisanu udaljenost građevine od granice susjedne čestice svakako ne spada uređenje okoliša i prometa u mirovanju. Nastavno na navode iz predmetne tužbe o namjeravanom građenju potpornih zidova visine 8-9 metara, naglašava se da nigdje u okviru planirane gradnje nije predviđena gradnja potpornih zidova takve visine. Planirana je gradnja potpornih zidova strogo poštujući odredbe prostorno-planske dokumentacije o načinu njihove gradnje. U postupku ishođenja izmjene i dopune građevinske dozvole, investitoru je prethodno izdana pravomoćna izmjena i dopuna lokacijske dozvole (III rješenje o izmjeni lokacijske dozvole) KLASA: UP/I-350-05/23-01/000035, URBROJ: 2181/1-11-00- 04/05-24-0018 od 11. travnja 2024., pravomoćna 15. svibnja 2024., kojom je utvrđena usklađenost namjeravanog zahvata sa prostorno-planskom dokumentacijom. Navode iz točke 6. historijata predmetne tužbe zainteresirana osoba nema namjeru posebno komentirati, jer su isti u cijelosti neistiniti i klevetnički te spadaju u domenu znanstvene fantastike te najbolje predočavaju tužiteljevo stanje svijesti, u kojem isti u nedostatku valjanih argumenata pribjegava neistinama i imaginacijama. Zaključno, u konkretnom upravnom sporu se ne radi o tužiteljevoj želji zaštite zakonitosti postupka i interesa istog u postupku, već o neopravdanoj i zlonamjernoj opstrukciji zainteresirane osobe kao investitora u realizaciji na zakonu dopuštene gradnje, slijedom čega se predlaže kao i uvodno.

4.U sporu je održana rasprava 21. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik , pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

10.Naime, prvostupanjskim III. rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Omišu, klasa: UP/I-361-03/24-01/001279, urbroj: 2181/1-11/04/20-25-0034 od 24. siječnja 2025., građevinska dozvola, klasa: UP/I-361-03/05-01/06, urbroj: 2181- 05/05-05-12 od 21. lipnja 2005. (pravomoćna 15. srpnja 2005.), izmijenjena i dopunjena Izmjenom i dopunom građevinske dozvole klasa: UP/I-361-01/08-01/15, urbroj: 2181-14/04-08-8 od 31. srpnja 2008. te 2. Izmjenom i dopunom građevinske dozvole klasa: UP/I-361-01/14-13/41, urbroj: 2181/1-11-14/01-14-2 od 26. studenog 2014., mijenja se na način da se u cijelosti mijenja točka 1. izreke sa svim mapama glavnog projekta, slijedom čega se dozvoljava investitoru, zainteresiranoj osobi u ovom sporu, građenje poluugrađene zgrade stambene namjene (istok), katnosti Po+P+3K, s četiri stambene jedinice, 2.b skupine, na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom (izmjena i dopuna) zajedničke oznake R-27, izrađenim od strane glavnog projektanta RA, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 1932, koji je sastavni dio ove dozvole, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje takvog akta, slijedom čega je rješenje izdano pozivom na odredbu članka 99. st. 2. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/188, urbroj: 531-03-25-2 od 10. srpnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanjem III. izmjene i dopune građevinske dozvole, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole, kao i je li tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio žalbene razloge koje je tužitelj istaknuo u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno je li u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

13.Odredbom članka 125. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da se izvršna, odnosno pravomoćna građevinska dozvola može po zahtjevu investitora izmijeniti, dopuniti, poništiti i/ili ukinuti. Odredbom čl. 106.a istog Zakona propisano je da je investitor dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole ako tijekom građenja namjerava na građevini učiniti izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. istog Zakona, rješenje o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole za građevinu za čije građenje je izdana lokacijska dozvola kojim se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti donosi se nakon izmjene i/ili dopune lokacijske dozvole.

Odredbom čl. 125. st. 2. istog Zakona propisano je da se u postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona kojima je uređeno izdavanje građevinske dozvole, ako tim Zakonom nije propisano drukčije.

Stavkom 3. istog članka propisano je da se građevinska dozvola može izmijeniti i/ili dopuniti do izdavanja uporabne dozvole.

Sukladno odredbi čl. 111. istog Zakona, tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priložení svi propisani dokumenti, 2. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 3. je glavni projekt izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru određenim lokacijskom dozvolom, 4. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba i 5. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da bi se zahtjevu zainteresirane osobe za izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole moglo udovoljiti, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je donijelo rješenje o III. izmjeni i dopuni građevinske dozvole, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, pa stoga sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo građevinsku dozvolu izdalo temeljem ovlasti iz članka 99. stavka 2. Zakona o gradnji u povodu zahtjeva zainteresirane osobe iz ovog spora od 19. srpnja 2024. za izdavanjem izmjene i dopune građevinske dozvole, klasa: UP/I-361- 03/05-01/06, urbroj: 2181-05/05-05-12 od 21. lipnja 2005. (pravomoćne 15. srpnja 2005.), izmijenjene i dopunjene Izmjenom i dopunom građevinske dozvole klasa: UP/I- 361-01/08-01/15, urbroj: 2181-14/04-08-8 od 31. srpnja 2008. te 2. Izmjenom i dopunom građevinske dozvole klasa: UP/I-361-01/14-13/41, urbroj: 2181/1-11-14/01- 14-2 od 26. studenog 2014., kojim je predloženo da se citirana građevinska dozvola izmijeni na način da se u cijelosti izmijeni točka 1. izreke sa svim mapama glavnog projekta, slijedom čega da se dozvoli investitoru zainteresiranoj osobi u ovom sporu, građenje poluugrađene zgrade stambene namjene (istok), katnosti Po+P+3K, s četiri stambene jedinice, 2.b skupine, na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom (izmjena i dopuna) zajedničke oznake R-27, izrađenim od strane glavnog projektanta RA, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 1932. Iz upravnog spisa nadalje proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo u postupku izdavanja predmetne izmjene i dopune građevinske dozvole utvrdilo da su zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole priloženi svi propisani dokumenti sukladno čl. 108. Zakona o gradnji, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta javnopravnih tijela, sukladno čl. 110. st. 1. 1. 3. Zakona o gradnji, da je glavni projekt izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru određenim lokacijskom dozvolom klasa:

UP/I-350-05/04-01/00056, urbroj: 2181-05/05-04-11-VM od 26. listopada 2024., lokacijskom dozvolom (I izmjena) klasa: UP/I-350-05/06-01/00049, urbroj: 2181-05/05- 06-11-VM od 18. studenog 2006., lokacijskom dozvolom (II izmjena i dopuna) klasa:

UP/I-350-05/14-15/01, urbroj: 2181/1-11-04/01-14-2 od 10. studenog 2014. i III rješenjem o izmjeni lokacijske dozvole klasa: UP/I-350-05/23-01/000035, urbroj:

2181/1-11-00-04/05-24-0018 od 11. travnja 2024. (pravomoćnim 15. svibnja 2024.), da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, sukladno čl. 111. st. 1. t. 4. Zakona o gradnji, da je glavni projekt (izmjene i dopune) propisno označen i izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova sukladno čl. 111. st. 1. t. 5. Zakona o gradnji, da postoji obveza izrade urbanističkog plana uređenja (koji je donesen) te su ujedno stranke u postupku osobnim pozivima pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja, sukladno čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji. Prvostupanjsko tijelo je nakon utvrđenja da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanje rješenja o III. izmjeni i dopuni građevinske dozvole izdalo istu naprijed citirane izreke, protiv koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Nadalje, što se pak tiče tužbenih prigovora tužitelja koje iznosi u ovom sporu, sud najprije primjećuje kako je tužitelj identične prigovore iznosio i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske izmjene i dopune građevinske dozvole, koje prigovore je tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio, i s čijim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, slijedom čega prigovori koje tužitelj ponavlja u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

17.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako su osporeni akti neadekvatno obrazloženi, odnosni da su obrazloženja protivna odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, za kazati je kako sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da su obrazloženja rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti u suglasju s naznačenom mjerodavnom odredom, to pak stoga što obrazloženja sadrže kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nisu usvojene primjedbe koje je istaknuo tužitelj u ovom sporu pred prvostupanjskim tijelom, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, slijedom čega je potpuno jasno da su obrazloženja u cijelosti sukladna mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Pored toga, za ukazati je tužitelju na odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja, pa sud zaključuje i kako je tuženik kao drugostupanjsko tijelo u predmetnoj upravnoj stvari postupio i sukladno ovoj odredbi.

18.U odnosu na tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe neusklađenost planiranog zahvata s mjerodavnom prostorno planskom dokumentacijom, za kazati je kako su takvi prigovori u cijelosti bespredmetni, to pak stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o izdavanju građevinske dozvole kakvu u vidu ima odredba čl. 110. Zakona o gradnji, odnosno o izdavanju građevinsku dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, već je ovdje riječ o građevinskoj dozvoli kakvu u vidu ima odredba čl. 111. Zakona o gradnji, odnosno o izdavanju građevinsku dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola, što pak znači da se u ovakvoj situaciji usklađenost planiranog zahvata u prostoru s mjerodavnom prostorno planskom dokumentacijom niti ne utvrđuje u postupku izdavanja građevinske dozvole, već se takva usklađenost utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, pa kako je u konkretnom slučaju donošenju III. izmjene i dopune građevinske dozvole prethodilo donošenje III. rješenja o izmjeni lokacijske dozvole klasa: UP/I-350-05/23-01/000035, urbroj: 2181/1-11-00-04/05-24- 0018 od 11. travnja 2024. (pravomoćnim 15. svibnja 2024.) to nedvojbeno znači da je prostorno planska usklađenost planiranog zahvata već utvrđena tim aktom, koji je pravomoćan, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na prostorno plansku neusklađenost planiranog zahvata, jer kao što je to sud već naveo takvo što je već definirano pravomoćnom lokacijskom dozvolom, dok je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih akta tuženika i prvostupanjskog tijela, dok predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti lokacije dozvole, koja je ujedno i pravomoćna.

19.S prethodnim u vezi, za nadodati je kako je upravo sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 111. Zakona o gradnji, tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti koji uključuju i usklađenost glavnog projekta s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru određenim lokacijskom dozvolom, slijedom čega je potpuno jasno da se u predmetnom postupku ne utvrđuje usklađenost glavnog projekta s prostornim planom, s obzirom na to da je takvo što već utvrđeno u postupku izdavanja lokacijske dozvole, već se u postupku izdavanja građevinske dozvole utvrđuje usklađenost glavnog projekta s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru određenim lokacijskom dozvolom koja je nedvojbeno postala pravomoćna.

20.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako na njegovoj strani postoji opravdana bojaznost da se investitor prilikom izvođenja radova neće držati glavnog projekta koji je sastavni dio III. izmjene i dopune građevinske dozvole, za kazati je kako su i ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji propisano da građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, slijedom čega ukoliko bi investitor odstupio od gradnje kakva je predviđena aktom za građenje, tada bi se radilo o nezakonitoj gradnji za čije sankcioniranje je nadležan Državni inspektorat, Građevinska inspekcija, no u konkretnom slučaju se radi tek o izdavanju akta za građenje, na temelju kojeg je zainteresiranoj osobi dopuštena gradnja na način kako je ista definirana glavnim projektom kao sastavnim dijelom tog akta.

21.Konačno, sud nalazi potrebnim nadodati kako za izdavanje građevinske dozvole nije potrebna suglasnost susjeda međašnika, već je nadležno tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji dužno stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, na koji način je tijelo prvog stupnja u konkretnoj upravnoj stvari i postupilo, dok protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužitelja u postupku izdavanju akta za građenje nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 111. Zakona o gradnji, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju.

22.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

26.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na raspravu 21. siječnja 2026. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 3. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 21. siječnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Nikoli Milakoviću, odvjetniku u Omišu, Četvrt Žarka Dražojevića 1, uz zapisnik o objavi,

- u spis.