Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1276/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o. Split, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2970/2020-22 od 9. rujna 2024. i o žalbi tužiteljice protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2970/2020 od 3. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o j e

I.Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana, dok se odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se:

a) potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2970/2020-22 od 9. rujna 2024. u točki I. izreke.

b) preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2970/2020-22 od 9. rujna 2024. u točki II. izreke i rješava:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.140,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.077,95 eura teče od 9. rujna 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.".

c) preinačava se dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2970/2020 od 3. lipnja 2025. i sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici i zatezne kamate na dosuđeni iznos 2.132,59 eura tekuće i za razdoblje od 3. rujna 2020. (podnošenja tužbe) do 9. rujna 2024. (presuđenja) po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena do 31. 12. 2022., od 1. 1. 2023. do 29. 12. 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 30.12.2023. do 9. rujna 2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena".

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 16.068,03 kn (2.132,59 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka I. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. izreke).

2.Dopunskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži isplata zakonske zatezne kamate počevši od 3. rujna 2020. do dana presuđenja.

3.Protiv prvostupanjske odluke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za više traženu kamate tekuće od dana podnošenja tužbe do presuđenja kao i odluke o troškovima postupka pravodobno se žali tužiteljica iz svih zakonskih razloga ujedno predlažući i donošenje dopunske presude glede tog zahtjeva, o kojemu izrekom nije odlučeno. Iz istih žalbenih razloga tužiteljica pobija i dopunsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za dosudu zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate. Žalbeni je prijedlog u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu preinačiti i tužiteljici dosuditi i zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate, kao i parnične troškove u cijelosti.

3.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), posebno zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a predlažući da se ista preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz priznavanje troškova žalbenog postupka.

3.2.Na žalbe nije odgovoreno.

4.Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

4.1.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na njezinom vozilu kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 9. rujna 2017.

6.Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- kako je tužiteljičino vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi od 9. rujna 2017.,

- kako između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika kao osiguravatelja vozila kojim je nanesena šteta za nastup štetnog događaja,

- kako je tužiteljica prije podnošenja tužbe podnijela odštetni zahtjev tuženiku, pozivom na predračun JOLLY AUTO LINE d.o.o. tražeći naknadu štete u iznosu od 35.000,00 kn, od čega joj je tuženik isplatio 10.607,00 kn (1.407,79 eura),

- kako je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za cestovni promet i vozila ČJ utvrđeno da je s obzirom na starost vozila, marku, model i tip automobila Mercedes SL 300, kao i oblik karoserije (kabriolet), trošak popravka i vrijednost automobila pred štetu, popravak automobila ekonomski opravdan i da je na vozilu nastala djelomična šteta čija visina odnosno trošak popravka na dan procjene iznosi 26.675,03 HRK ili 3.540,38 EUR.

7.Slijedom gornjih utvrđenja, sud prvog stupnja je pobijanom presudom tužiteljici dosudio razliku između po vještaku procijenjenog troška popravka (26.675,03/3.540,38 eura) obračunatog po cijenama na dan nalaza i mišljenja vještaka uključujući i PDV i po tuženiku isplaćenog iznosa (10.607,00 kn/1.407,79 eura), a u iznosu od 16.068,03 kn (2.132,59 eura) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate, a dopunskom presudom odbio je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo plaćanje zakonskih zateznih kamata od podnošenja tužbe do presuđenja.

8.I u ovom stadiju postupka ostalo je sporno je li tuženik kao osiguravatelj vozila kojim je pričinjena šteta isplatom iznosa od 10.607,00 kn (1.407,79 eura) u potpunosti podmirio štetu pričinjenu na vozilu tužiteljice, odnosno je li procjenu štete trebalo izvršiti prema cijenama na dan štetnog događaja i bez obračunatog PDV-a, kako smatra tuženik ili u vrijeme presuđenja uključujući i PDV, kako je sukladno tužbenom zahtjevu i presuđeno te pripadaju li tužiteljici i kamate na utvrđenu štetu od dana podnošenja tužbe, kako je tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. ožujka 2023. zatraženo ili od dana presuđenja, kako je pobijanom presudom i dopunskom presudom odlučeno.

9.Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti s provedenim dokazima te je istu moguće ispitati. Nije počinjena ni neka apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također je i odlučno činjenično stanje pravilno utvrđeno, za što su dani valjani razlozi koje prihvaća i ovaj sud.

10.Na žalbu tuženika:

11.Neosnovano tuženik ustraje u navodima kako je štetu na vozilu trebalo procijeniti prema cijenama u vrijeme štetnog događaja, koji prigovor je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka predlažući dopunsko vještačenje na tu okolnost koji prijedlog je prvostupanjski sud s osnovom odbio.

12.Naime, kada nije bilo sporno da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti na vozilu, onda je prvostupanjski sud, s osnovom prihvaćajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet i vozila ČJ koji je procjenu izvršio prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, a stranke na istu nisu imale prigovora (tuženik je samo smatrao da je relevantno vrijeme nastanka štete), na tako valjano utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo kada je visinu naknade utvrdio sukladno odredbi iz čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), što se žalbenim navodima ne dovodi u pitanje.

13.Nije u pravu tuženik ni kada prigovara pravu na naplatu poreza na dodanu vrijednost odnosno tražeći odbijanje tog poreza kada nije utvrđeno da je plaćen, u bitnome smatrajući kako se time ostvaruje nepripadna dobit.

14.Po stavu ovog suda, u predmetnom slučaju kada račun za popravak nije dostavljen niti je osporavano postojanje imovinske nenovčane štete, radi se o tome da se jedino uzimanjem u obzir i troška koji se odnosi na PDV za koji se uvećava cijena popravka te, uz procjenu troška popravka po cijenama u vrijeme presuđenja odnosno ovdje vještačenja, dosudom i toga troška (PDV) oštećeniku, ovdje tužiteljici, tako utvrđena naknada ima smatrati iznosom koji je potreban da se njezina materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, odnosno punim obeštećenjem u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a.

15.Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-9 prema kojemu oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost.

16.Stoga, jer se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikovu žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

17.Na žalbu tužiteljice:

18.U pravu je tužiteljica kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu za razdoblje od podnošenja tužbe - 3. rujna 2020. do presuđenja - 9. rujna 2024.

19.Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje nešto drugo.

20.Ovdje se upravo radi o slučaju kada zakon određuje drugo.

21.Naime, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da se radilo o prometnoj nezgodi u kojoj je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu na vozilu glede koje je podnijela odštetni zahtjev prije utuženja po kojemu je isplaćen dio zatraženog iznosa te da u ovom postupku potražuje daljnji zatraženi a neisplaćeni iznos od osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od odgovornosti. Slijedom toga, po stavu ovog suda koji je u skladu sa sudskom praksom izraženom u shvaćanjima VSRH u više odluka (tako Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-376/2023-2 od 9. svibnja 2023., Rev- 1050/2024) u primjenu dolaze odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 31/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje:ZOOP).

22.Stoga je prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na iznos naknade štete trebalo primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. (sada stavak 6.) citiranog Zakona, koja predstavlja lex specialis u konkretnom slučaju, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. (sada stavak 5.) ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23.Slijedom citiranih zakonskih odredbi proizlazi zaključak ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete jer nisu primijenjene odredbe čl. 12. ZOOP-a, kao lex specialisa u odnosu na odredbe ZOO-a.

24.S obzirom da je tužiteljica tužbenim podneskom od 1. ožujka 2023. zatražila naplatu zateznih kamata nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od podnošenja tužbe (od 3. rujna 2020.), pravilnom primjenom materijalnog prava te pozivom na odredbu članka 2. ZPP-a valjalo je obvezati tuženika da tužiteljici plati i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 2.132,59 eura od podnošenja tužbe-3. rujna 2020. do presuđenja, radi čega je uvažavanjem žalbe tužiteljice kao osnovane pobijanu dopunsku presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci (čl. 373. st. 3. ZPP).

25.Sud prvog stupnja je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a smatrajući da su stranke, uzimajući u obzir osnovu i visinu, kao i smanjenje tužbenog zahtjeva, odnosno djelomično povlačenje istog, djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, radi čega je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

26.Sa izloženim stajalištem, kako to ističe i tužiteljica u žalbi, nije suglasan ovaj žalbeni sud.

27.Naime, tužiteljica je podneskom od 1. ožujka 2023. potraživala naknadu štete u daljnjem iznosu od 2.132,59 eura koji joj je i dosuđen, slijedom čega je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu (ovdje tuženik) dužna protivnoj strani (ovdje tužiteljici) naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28.Slijedom izloženog, u smislu citirane odredbe kao i čl. 155. ZPP-a te imajući u vidu po tužiteljici pravovremeno zatraženi trošak kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. dalje:Tarifa) tužiteljici pripada naknada za slijedeće radnje: za sastav odštetnog zahtjeva, za sastav tužbe, za sastav podneska od 26. svibnja 2021., pristup na ročište od 5. rujna 2022. po 100 bodova, za pristup na ročište od 1. ožujka 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25 bodova, za sastav podneska od 2. ožujka 2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i uređuje zahtjev 100 bodova, za pristup na ročište od 17. travnja 2023. i 25. srpnja 2024. po 100 bodova, što je ukupno 725 bodova, odnosno pomnoženo s vrijednošću boda (2,00 eur) iznos od 1.450,00 eura, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 362,50 eura, kao i iznos od 265,45 eura s naslova troškova vještačenja što je ukupno 2.077,95 eura. Tome je pridružiti trošak žalbenog postupka u visini od 25 bodova za sastav žalbe što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 50,00 eura, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 12,5 bodova, što je ukupno u žalbenoj fazi 62,50 eura. Kamata na trošak tužiteljici je dosuđena u skladu sa odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

29.Tužiteljici u trošak postupka nisu odmjerene pristojbe tužbe, presude i žalbe jer pravo na naknadu troškova postoji samo za stvarno učinjene izdatke, a ne za one koji nisu plaćeni, pa kako tužiteljica do danas nije platila zatraženi trošak pristojbi, takav trošak nije niti nastao (čl.151.st.1. ZPP-a).

30.Ovdje je glede odluke o troškovima valjalo cijeniti i djelomično povlačenje tužbe koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja. Naime, tužiteljica je tužbom od 3. rujna 2020. potraživala iznos od 36.000,00 kuna/4.778,02 eura, da bi podneskom od 1. ožujka 2023. smanjila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 2.132,59 eura, što je smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, čemu se tuženik nije protivio time da je podneskom od 11. travnja 2023. zatražio trošak u visini povučenog dijela tužbenog zahtjeva (ukupno po radnjama sa uključenim PDV-om 622,12 eura).

31.Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, a navedeno se reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

31.No, pri tome treba voditi računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja (VSRH Rev-97/2022-2 od 29. kolovoza 2023.).

32.U konkretnom slučaju tuženiku zbog smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 1. ožujka 2023. kojim je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev usklađen sa nalazom i mišljenjem vještaka umjesto prvotno utuženog iznosa od 4.778,02 eura ne pripadaju troškovi prema pravilima iz čl. 158. st. 1. ZPP-a jer tuženiku zbog tog smanjenja unutar istog tarifnog razreda sukladno Tarifi nisu nastali posebni troškovi.

33.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 3. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić