Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1481/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], I [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1263/2021-25 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1263/2021-25 od 16. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.858,12 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2020. pa do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.622,70 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2024. pa do isplate (točka II. izreke). U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR.

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u daljnjem tekstu ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, ili podredno, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom naknade štete s osnova povrede prava osobnosti zbog ozljeda u prometnoj nezgodi dana 27. studenoga 2019. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opisno ukazuje žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika, ali je i u ovoj fazi postupka sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića spec. kirurga, tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice i natučenje slabinske kralješnice; da se ne može utvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora; da je liječenje završeno 12. ožujka 2020.;

- da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana;

- da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, a sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana; kasni strah trajao je 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno; da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove, a pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i druge svakodnevne potrebe;

- da je prema nalazu i mišljenju vještakinje dr. Davorke Paladino, spec. neurologa tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice i natučenje slabinske kralješnice, a da po završenom liječenju nema znakova trajnih posljedica s neurološkog aspekta; liječenje je završeno 12. ožujka 2020. sa završetkom fizikalne terapije.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka kao jasna i stručna, a na koja stranke nisu prigovarale, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u svezi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) te je zaključio kako tužitelju temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a pripada s osnove povrede prava osobnosti iznos od 1.659,04 EUR kao pravična novčana naknada.

13. Pored toga prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći prema procjeni vještaka, sukladno članku 1095. stavak 1. i članku 1089. stavak 2. ZOO-a. Po utvrđenju kako je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna ukupno 60 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, sud smatra primjerenom cijenu sata u iznosu 3,32 EUR, a sukladno članku 223. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju naknadu u iznosu od zatraženih 199,08 EUR.

14. Prvostupanjski sud je dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 16. rujna 2020., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a te članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. , dalje: ZOOP). Odluku o visini stope zatezne kamate sud temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO.

15. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji te u nalazima i mišljenju sudskih vještaka koja su stručna i obrazložena), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

16. Naime, odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano da će, u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Pravilno je prvostupanjski sud, odlučujući o visini pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti tužitelja, cijenio sve okolnosti slučaja, prirodu i trajanje bolova, jačinu pretrpljenog straha, izostanak trajnih posljedica te potrebnu tuđu pomoć kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka.

18. Žalbeni navodi tuženika u kojima osporava zaključke prvostupanjskog suda o visini dosuđene štete su paušalni i pravno neodlučni te istima ni na koji način žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda temeljenih na nalazima vještaka, koja nemaju proturječnosti i iznijeta su sukladno pravilima struke.

19. Visina dosuđene naknade ne odstupa od novijih orijentacijskih granica Vrhovnog suda RH niti narušava načelo pravičnosti iz članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Naprotiv, iznos predstavlja umjerenu i primjerenu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu. Navod tuženika da nije bilo posebnih okolnosti koje bi opravdavale višu naknadu je neutemeljen, jer su okolnosti konkretnog slučaja (trzajna ozljeda, trajanje bolova i straha, potreba za tuđom pomoći) već uzete u obzir prilikom odmjeravanja naknade.

20. Pri tome stav tuženika da je nedopuštena primjena pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. kao retroaktivna nije osnovan. Vrhovni sud je prihvatio navedeno pravno shvaćanje s ciljem ujednačavanja sudske prakse i osiguranja jednake pravične naknade za slične povrede prava osobnosti. Riječ je o tumačenju važećeg prava, a ne o donošenju nove materijalnopravne norme. Takvo tumačenje ne stvara novu obvezu, već precizira način primjene već postojećih odredbi članka 1100. ZOO-a pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio novije orijentacijske kriterije Vrhovnog suda.

21. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da je dosuđena naknada s naslova povrede prava osobnosti, zbog ozljeda koje je tužitelj u prometnoj nezgodi 27. studenoga 2019. zadobio, uzevši u obzir činjenice i sve okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, pravilno odmjerena te sukladna orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda za naknadu neimovinske štete i sudskoj praksi.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 19. u svezi sa člankom 1046., članak 1100. i 1095. ZOO-a u svezi sa člankom 223. ZPP-a) kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio dospijeće tražbine tužitelja te s tim u svezi tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu njegu i pomoć, pri čemu valja istaći da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u skladu s odredbom članka 12. stavak 4. ZOOP pa je sud i u tom dijelu pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Stoga su navodi tuženika o tome da zatezne kamate mogu teći tek od dana presuđenja neosnovani. U pogledu visine kamatne stope sud je pravilno primijenio članak 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Odluka o trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). U pogledu visine dosuđenih parničnih troškova ovaj sud nije našao da bi u tom dijelu bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo već je sud pravilno dosudio tužitelju parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora s obzirom da je u cijelosti uspio u postupku. Pravilno su određene zatezne kamate na iznos parničnog troška koje teku od donošenja presude do isplate (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

25. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a utvrdio nužni i opravdani trošak tužitelja koji se odnosi na odvjetničko zastupanje i koji je obračunat u skladu sa u trenutku donošenja odluke važećom Tarifom. Protivno navodima žalbe kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda (Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.), kako je pravilno postupio prvostupanjski sud.

26. Slijedom iznijetoga, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

27. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa istome nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić