Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3259/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Jošku Jurašinu i Ani Jurašin, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Hrvatske bratske zajednice 8, zastupanog po punomoćnici ZO, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-431/2022-25 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se prihvaća kao djelomično osnovana, a odbija kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-431/2022-25 od 23. listopada 2024.:

a) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva na ime isplate neimovinske štete u iznosu od 1.049,44 eura, na način da se nalaže tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 1.049,44 eura za ovaj vid štete sa zakonskim kamatama od podnošenja tužbe 23. studenoga 2022. do isplate.

b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva na ime materijalne štete u iznosu od 857,50 eura, i u odluci o trošku postupka pod točkom IV. izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana trošak žalbenog postupka u iznosu od 192,30 eura, dok se za više zatraženo, zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti ukupan iznos od 3.450,56 eura, sa zakonskim kamatama od podnošenja tužbe 23. studenoga 2022. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova troškova liječenja, tuđe nemedicinske njege i pomoći ukupan iznos od 522,50 eura, sa zakonskim kamatama od presuđenja do konačne isplate. U točki III. izreke odlučeno je da se s viškom tužbenog traženja na ime isplate neimovinske štete u iznosu od 1.049,44 eura i na ime materijalne štete u iznosu od 857,50 eura, zahtjev odbija kao neosnovan. Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.526,10 eura (točka IV. izreke).

2. Žali se tužiteljica pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijena sa tužbenim zahtjevom te u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2) i 3) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači predmetnu presudu na način da dosudi zatražene iznose neimovinske i imovinske štete, a sukladno tome trošak postupka. Tužiteljica je zatražila trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete s osnova povrede prava osobnosti zbog ozljeda u prometnoj nezgodi koje je zadobila kao pješak **.**.2021. u [adresa], a u kojoj je kao vozač osobnog vozila osiguranog kod tuženika, sudjelovao BO.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice pri čemu nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo osim dijelom u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan temeljem slijedećih utvrđenja:

- da je osiguranik tuženika tužiteljicu zahvatio i oborio na sjevernoj prometnoj traci dok se kretala kao pješak uz rub kolnika te da je isključivo odgovoran za nastanak predmetne nezgode u kojoj je tužiteljica ozlijeđena;

- da se prema nalazu i mišljenju vještakinje dr. Danči Tripalo spec. ortopeda, tužiteljica javila na HKP, gdje je napravljena obrada; da je kod tužiteljice došlo do prijeloma lijeve gležanjske kosti jednostavnog tipa jer nije došlo do komplikacija; da je tužiteljica već imala degenerativne promjene na desnom koljenu; da bi umanjenje životnih aktivnosti po samoj inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji iznosilo 5%, što znači da će tužiteljica ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, dužeg hodanja i stajanja;

- da je tužiteljica zbog samog prijeloma i natučenosti na cijelom tijelu trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna te slabog intenziteta još 6 tjedana;

- da je kod tužiteljice bio prisutan strah prve dvije minute jakog intenziteta, tzv. primarni strah, a zatim sekundarni strah kao zabrinutost za ishod liječenja u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta još mjesec dana;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 6 tjedana po 2 sata dnevno i još 3 tjedna po 1 sat dnevno, kao pomoć kod obavljanja higijene, nabavke i pripreme hrane i odlazaka na kontrolne preglede.

9. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje kao stručno, prvostupanjski sud zaključuje kako je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s obzirom na štetni događaj sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 1100. ZOO-a, a uzimajući u obzir dijagnozu prijeloma gležanjske kosti, zbog čega je tužiteljica imala potkoljeničnu sadrenu longetu za lijevi nožni zglob i elastični zavoj za desno koljeno, jačinu i trajanje bolova, životnu dob tužiteljice, posljedice ozljede i umanjenje životnih aktivnosti, neugodnosti i nelagode tijekom liječenja (rendgenska snimanja) te pretrpljeni strah, dosuđuje tužiteljici iznos od 3.450,56 eura kao pravičnu naknadu dok za više zatraženi iznos od 1.049,44 eura, zahtjev na ime neimovinske štete odbija kao neosnovan.

10. Pored toga, prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici iznos od 472,50 eura na ime potrebne tuđe njege i pomoći prema cijeni sata nemedicinske pomoći 4,5 eura, te za troškove liječenja u paušalnom iznosu 50,00 eura, odnosno ukupno na ime materijalne štete iznos od 522,50 eura, dok odbija daljnji zahtjev u iznosu od 857,50 eura iz razloga što tužiteljica nije predočila račune kojim bi opravdala trošak uništene odjeće, obuće, torbice te naočala za vid.

11. U žalbi tužiteljica navodi da je sud pogrešno odmjerio visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, ne uzimajući u obzir inflaciju i povećanje troškova života te činjenicu da hoda uz pomoć štake, što predstavlja naruženost. Također smatra da je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti na ime materijalne štete nastale tužiteljici.

12. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti tužiteljice, nije dostatno cijenio intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova, jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, zaostalo umanjenje životnih aktivnosti te tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a.

13. Naime, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (izmijenjeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. na način da se povećavaju iznosi za 50%), su smjernice i ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

14. U konkretnom slučaju, tužiteljica je nastradala kao pješakinja zadobivši prijelom gležanjske kosti uslijed čega je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 5%, što znači da će tužiteljica ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, dužeg hodanja i stajanja, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje. Pored toga, iako potreba tužiteljice za nošenjem jedne štake nije samo uslijed predmetnog događaja već stanja koljena i bolnosti lijevog stopala od ranije, ipak je prema mišljenju vještakinje povremeno korištenje štake samo zbog ovog događaja izazvalo laku naruženost, koje okolnosti sud prvog stupnja nije dostatno vrednovao kod odmjeravanja visine novčane naknade.

15. Stoga, prema stavu ovoga suda, tužiteljici kao pravična novčana naknada s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada i daljnji zatraženi iznos od 1.049,44 eura sa zakonskim kamatama od podnošenja tužbe 23. studenoga 2022. do isplate.

16. U odnosu na zahtjev na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio iznos od 4,50 eura po satu, dok navodi žaliteljice da se uobičajeno priznaje viši iznos ne dovode u pitanje pravilnost odluke, jer se radi o procjeni prvostupanjskog suda koja je sukladna cijenama sata rada osobe koja se na području gdje tužiteljica živi bavi pružanjem pomoći takve vrste i sudskoj praksi.

17. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev za naknadu štete zbog oštećenih naočala i osobnih stvari, jer tužiteljica nije u postupku dokazala visinu štete ni uzročnu vezu sa štetnim događajem pa žalbeni navodi s time u vezi nisu utemeljeni.

18. Kako je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici trošak postupka kao da je uspjela u cijelosti pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a zbog djelomične preinake odluke u glavnoj stvari nije izmijenjen uspjeh tužiteljice, to je valjalo odluku o trošku potvrditi.

19. Slijedom iznijetoga, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a.

20. Kako je tužiteljica djelomično sa žalbom uspjela, i to u omjeru od 55%, dosuđen joj je trošak žalbe u iznosu od 137,00 eura na ime sastava žalbe te 55,30 eura na ime sudske pristojbe žalbe, dok je za više zatraženo zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a).

U Splitu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić