Poslovni broj: Us I-1917/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kruno Peronja i Antica Zorzina Peronja, Split, Domovinskog rata 29b/V, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-01/25-02/290, URBROJ: 443-02-03-12- 02-25-02 od 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja pod 1) i 2) za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja pod 1) i 2) za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 25. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-01/25-02/290, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-02 od 27. svibnja 2025., tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navode kako je osporeno rješenje tuženika neutemeljeno. Naime, građevinskom dozvolom dozvoljava se investitorima ovdje tužiteljima namjeravana gradnja stambene zgrade na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uporabnom dozvolom „dozvoljava se uporaba za: - izgrađenu građevinu stambene namjene , 2.b. skupine, na građevnoj čestici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju je izdan izvršan akt za građenje.“ Doista su tužitelji bez građevinske dozvole izgradili/montirali/pričvrstili konzolnu metalnodrvenu konstrukciju za viseću terasu na vanjski zid svoje nekretnine/kuće, označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 20 m2 od toga dužine 8 m i širine 2,5 m2, dio od 30 cm na dijelu u vlasništvu tužitelja, a viseći dio od 90 cm do granice nad nekretninom oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pomorsko dobro. Navedena konzolna montažna terasa izgrađena je na visini od 1,60 m od terena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pomorsko dobro, no u smislu odredbe članka 4. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine broj: 112/17, 34/18, 36/19 i 31/20) bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se izgraditi/montirati/pričvrstiti gore navedenu konzolnu metalnodrvenu konstrukciju. Potom se tužitelju pozivaju na izvansudsku nagodbu sklopljenu između Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i tužitelja, u svezi s kojom navode da usmenim dogovorom između Republike Hrvatske zastupane po predstavniku Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i tužitelja, ugovorne strane suglasile su se da tužitelji mogu izgraditi/montirati/pričvrstiti konzolnu metalno-drvenu konstrukciju za viseću terasu na vanjski zid svoje nekretnine/kuće, označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 20 m2 od toga dužine 8 m i širine 2,5 m2, dio od 30 cm na dijelu u vlasništvu tužitelja, a viseći dio od 90 cm do granice nad nekretninom oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pomorsko dobro. Navedena konzolna montažna terasa izgrađena je na visini od 1,60 m od terena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pomorsko dobro. Dakle, dogovorom između stranaka izvansudske nagodbe dopuštena je tužiteljima montaža predmetne terase na dijelu iznad čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pomorsko dobro. Navedena čestica upisana je u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao opće dobro-pomorsko dobro u javnoj upotrebi. Unatoč „visećoj terasi“ svim građanima, kupačima omogućeno je nesmetano korištenje predmetne nekretnine za kupanje, sunčanje, djeci igranje. Čak se dio ispod „viseće terase“ može koristiti kao hladovina i sklanjanje od suca uslijed velikih ljetnih vrućina. Izvidu na terenu, navedenom u zapisniku tuženika investitori nisu nazočili niti su o izvidu bili obaviješteni. Unatoč tome što borave i rade u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, dakle izvan Europske unije, da su investitori pravovremeno obavješteni, opunomoćili bi naslovnog odvjetnika da nazoči izvidu na terenu. U prilogu podneska tuženika na zapisnik od 11. veljače 2025. investitorima je dostavljen zapisnik od 6. studenog 2024. i zatraženo je očitovanje. Podneskom od 17.ožujka 2025. investitori su se djelomično očitovali na zapisnik i zamolili naslov za produljenje roka za dostavu dodatnih isprava i detaljnog očitovanja. Tuženik podnesku investitora nije udovoljio niti su investitori saslušani, već je donio pobijano rješenje. Tužitelji su dopisom od 7. travnja 2022. zatražili suglasnost od Lučke kapetanije za radove na sanaciji oštećene stare drveno/betonske obale - mula ispred k. č. z. 556/2 k. o. [katastarska općina] na dijelu akvatorija luke [adresa] predio Kut. Naime, ispred obiteljske kuće tužitelja, prvi red do mora, na pet metara udaljenosti u [adresa], postojao je prastari drveni trošni mul za vezivanje brodova koji je bio potpuno oštećen, devastiran te djelomično iskrivljen i potopljen u moru. Na njega se nije moglo pristupiti i kao takav predstavljao je opasnost od urušavanja. Lučka kapetanija Split izdala je suglasnost: „da se u cilju uređenja pomorskog dobra na predmetnom dijelu obale mogu izvesti radovi sanacije betonske obale, povezano sa temeljnim zidom kuće, oštećene tijekom proteka vremena rada i mora, a sve u skladu s obvezom redovnog upravljanja, održavanja pomorskog dobra i očuvanja stabilnosti stambenog objekta na k. č. z. 556/1 k. o. [katastarska općina]….“ Dakle, nedvojbeno su tužitelji sukladno zakonu i propisu te uz prethodnu suglasnost mjerodavnog tijela Lučke kapetanije Split izveli radove na sanaciji predmetnog pristana i u cijelosti ga obnovili vlastitim sredstvima u potpuno istom obliku kakav je bio i prije. Stoga je neutemeljeno pobijano rješenje, jer se navedeni radovi mogu izvoditi, temeljem Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama bez građevinske dozvole, a u skladu s projektom. Gore navedeni radovi izvedeni su kao i temeljni zahtjevi za građevinu: - mehanička otpornost i stabilnost, - sigurnost u slučaju požara, - higijena, zdravlje okoliš, - sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, sukladno Idejnom rješenju, Izrađivača: ZONA 72 d.o.o., projektant: Marin Tudor, d.i.a. Izjavom o usklađenosti projektne dokumentacije s prostorno planskom dokumentacijom za izgradnju balkona i vanjskog stubišta na k. č. z. 556/2 k. o. [katastarska općina] potvrđuje se da su u skladu s prostornim planom uređenja Grada Visa (Službeni glasnik Grada Visa 1/10) i njegovim izmjenama i dopunama (Službeni glasnik Grada Visa 2/17) kao i sa svim zakonima i propisima o tehničkim normativima i standardima bitnim za građenje. Planirana izgradnja terase i vanjskog bazena (uređenje vanjskog prostora iza kuće izgrađene na k.č.z. 556/1 k. o. [katastarska općina]) na k.č.z. 556/2 k. o. [katastarska općina], „prihvatljiv je za ekološku mrežu i za isti nije potrebno provesti Glavnu ocjenu.„ Navedeno je potvrda ozbiljnosti pristupu izvođenja naprijed navedenih radova. Tužitelji potom citiraju odredbu čl. 42. Zakona o upravnim sporovima u svezi s kojom predlažu da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe jer bi se izvršenjem pobijanog rješenja tužiteljima nanijela teško popravljiva šteta, ujedno predlažu i da sud izda privremenu mjeru kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora, dok tužbenim zahtjevom predlažu donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predlažu i da sud naloži tuženiku naknaditi im trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 21. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja iz podneska zaprimljenog kod ovog suda 19. siječnja 2026. za odgodom rasprave zakazane za dan 21. siječnja 2026. u 12,15 sati iz razloga preciziranih u citiranom podnesku kao neosnovan, to stoga što opunomoćenik tužitelja ničim nije dokumentirao razloge zbog kojih je predložilo odgodu rasprave opisane u navedenom podnesku, niti je dostavio bilo koju dokumentaciju kojom bi argumentirao razloge zbog kojih je predložio odgodu rasprave, sve ovo tim prije što je na predmetnu raspravu pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, slijedom čega se predmetni zahtjev ukazao neosnovanim.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ih se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranaka, te da se u svojstvu svjedoka sasluša Julija Vladušić, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-01/25-02/290, URBROJ: 443- 02-03-12-02-25-02 od 27. svibnja 2025., točkom 1. naređuje se tužiteljima u svojstvu investitora da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja uklone: - izgrađenu metalnu terasu, sa drvenom podnom oblogom u prizemlju građevine na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maksimalnih dimenzija 7,80 x 2,50 m na visini od 1,60 m od terena na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pomorsko dobro, bez pravomoćne odnosno konačne građevinske dozvole, - pristan, maksimalnih dimenzija 11,20 x 2,70 m i to tako da je drveni dio dimenzija 6,00 x 2,00 m visine od cca 1,20 m nad morem, a betonski dio dimenzija 5,20 x 2,70 m visine od 1,20 od mora, do 0,10 m na kopnu, bez glavnog projekta i suglasnosti Lučke kapetanije u Splitu, izrađenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pomorsko dobro ispred zgrade k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji anagrafske oznake [adresa], bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole za terasu i glavnog projekta sanacije betonskog pristana, bez suglasnosti Lučke kapetanije u Splitu, dok su točkama od 2. do 5. tužitelji upozoreni o posljedicama ukoliko ne postupe po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužiteljima naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužiteljima kao investitorima da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja uklone predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužiteljima naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako su oni investitori konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, i to bez pravomoćne građevinske dozvole (građevina br. 1), odnosno bez glavnog projekta (građevina br. 2), što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

14.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelji nisu osporavali da su oni investitori predmetnih građevina u odnosu na koje im je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi im se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelji nisu osporavali da za konkretne građevine nisu ishodili potrebne akte za građenje, pravomoćnu građevinsku dozvolu (za građevinu br. 1), odnosno glavni projekt (za građevinu broj 2), što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljima naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

15.Glede tužbenih prigovora u kojima se tužitelji u odnosu na građevine za koje im je naređena inspekcijska mjera uklanjanja pozivaju na odredbu čl. 4. st. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23) smatrajući kako im za niti jednu od predmetne dvije građevine nije bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za navesti kako odredba citiranog Pravilnika na koju se tužitelji pozivaju ne predviđa da se građevina koju su tužitelji izgradili i koja je opisana podtočkom 1. točke 1. izreke osporenog rješenja može graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, to pak stoga što su tužitelji izgradili metalnu terasu, sa drvenom podnom oblogom u prizemlju građevine na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maksimalnih dimenzija 7,80 x 2,50 m na visini od 1,60 m od terena na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na pomorskom dobru, a gradnja takve građevine nije predviđena odredbom Pravilnika na koju se tužitelji pozivaju, kao niti bilo kojom drugom odredbom tog podzakonskog propisa, slijedom čega je nedvojbeno da su oni bili u obvezi prije početka gradnje takve građevine ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, a kako oni takav akt nisu ishodili, jasno je da se radi o protupravnoj gradnji, kod kojeg stanja stvari je tuženik pravilno postupio kada im je osporenim rješenjem naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja, i to iz razloga što u odnosnu na tu građevinu nisu ishodili pravomoćnu građevinsku dozvolu.

16.Nadalje, u odnosu na građevinu koja je opisana podtočkom 2. točke 1. izreke osporenog rješenja, za kazati je kako je takvu građevinu u smislu citiranog Pravilnika moguće graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, no tužitelji za takvu građevinu prije početka građenja nisu ishodili takav akt, odnosno glavni projekt, slijedom čega predmetni pristan, maksimalnih dimenzija 11,20 x 2,70 m koji je izveden na način da je drveni dio dimenzija 6,00 x 2,00 m visine od cca 1,20 m nad morem, a betonski dio dimenzija 5,20 x 2,70 m visine od 1,20 od mora, do 0,10 m na kopnu, s obzirom da za isti prethodno nije ishođen glavni projekt, također predstavlja protupravno izgrađenu građevinu, s čim u vezi je neutemeljeno pozivanje tužitelja na Idejno rješenje terase T.D. 05/19-ID, projektanta IL, dipl. ing. arh., izrađivača: ZONA 72 d.o.o., Split, iz prosinca 2019., to pak stoga što se ne radi o glavnom projektu kakvog u vidu ima Pravilnik, niti bi tim aktom bilo dopuštena gradnja predmetnog pristana na način kako je isti izgrađen u naravi, odnosno kako je isti opisan podtočkom 2. točke 1. izreke osporenog rješenja , kod kojeg stanja stvari je tuženik pravilno postupio kada im je osporenim rješenjem naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja i u odnosu na ovu građevinu, to iz razloga što u odnosnu na istu prethodno nisu ishodili glavni projekt.

17.Vezano za prigovore u kojima tužitelji ističu procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da je po njegovom mišljenju trebalo im omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari, provesti ispitni postupak, kao i omogućiti im sudjelovanje na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, no kako tuženik na takav način nije postupio, osporeno rješenje da je stoga nezakonito, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni. Naime, s tim u vezi je za istaknuti kako je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Međutim, što je još važnije, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužiteljima uz dopis tuženika od 11. veljače 2025. upućen zapisnik o inspekcijskom pregledu od 6. studenog 2024. radi očitovanja na utvrđenja iz istog, a kojeg su tužitelji po opunomoćeniku uredno zaprimili, nakon čega su tuženiku dostavili pisano očitovanje 19. ožujka 2025., u kojem je njihov opunomoćenik zatražio produljenje roka za dostavu dodatne dokumentacije za daljnje postupanje u predmetu kao i detaljnog očitovanja na predmetni zapisnik, a u privitku tog očitovanja dostavljena je i izvansudska nagodba sklopljena između tužitelja i Općinskog državnog odvjetništva o granicama pomorskog dobra u dijelu k. o. [katastarska općina], kao i suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Split, KLASA: UP/I-352-24/22-03/222 od 21. travnja 2022. za sanaciju obale-starog mula, u tlocrtnim gabaritima postojećeg stanja obale, no kako tužitelji nisu niti naknadno dostavili dodatnu dokumentaciju, kao niti detaljno očitovanje u odnosu na zapisnik od o inspekcijskom pregledu od 6. studenog 2024., imajući u vidu protek vremena, tuženik je donio svoje rješenje dana 27. svibnja 2025., što pak znači da su tužitelji imali dovoljno vremena za dostavu dopune očitovanja ili za dostavu bilo koje dodatne dokumentacije, slijedom čega je nedvojbeno da je tužiteljima u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega je u ovoj upravnoj stvari postupak zakonito proveden i u kojem nije došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, s tim da su tužitelji i u ovom sporu imali mogućnost istaknuti sve prigovore koji se odnose na činjenična ili pravna utvrđenja iz provedenog upravnog postupka.

18.U svezi prethodno izloženog, a vezano za omogućavanje sudjelovanja na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi nezakonite gradnje nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelji ne bi bili pozvani na inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.

19.Nadalje, pozivanje tužitelja na Idejno rješenje terase T.D. 05/19-ID, projektanta IL, dipl. ing. arh., izrađivača: ZONA 72 d.o.o., Split, iz prosinca 2019., na suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Split, KLASA: UP/I-352-24/22-03/222 od 21. travnja 2022., te na izvansudsku nagodbu sklopljenu između Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i tužitelja, kao i na drugu dokumentaciju koju dostavljaju u privitku tužbe i dovođenje takve dokumentacije u svezu s nezakonitošću osporenog rješenja u cijelosti je bespredmetno, to iz razloga što takva dokumentacija ne utječe na zakonitost izgrađenih građevina, odnosno ista ne daje legitimnost predmetnoj bespravnoj gradnji građevina, ovo stoga što građevinske dozvole, te druga odobrenja za gradnju izdaje mjesno nadležno tijelo graditeljstva, dok u konkretnom slučaju za predmetne građevine nije izdana građevinska dozvola, odnosno nije izrađen glavni projekt, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, potpuno je jasno da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to iz razloga što tužitelji prije početka građenja nisu ishodili citirane akte, što predmetnu gradnju čini nezakonitom, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem tužiteljima naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

20.Naposljetku, sva ostala pitanja koja tužitelji problematiziraju u tužbi su potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da su tužitelji investitori predmetnih građevina za koje prije njihovog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, odnosno nije izrađen glavni projekt, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, s tim da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 27. svibnja 2025., a ne bilo kojih drugih pojedinačnih ili općih upravnih akata, te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelji neargumentirano problematiziraju u tužbi.

21.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

23.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelji nisu dokazali, niti učinili vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to izvan granica građevinskog područja na pomorskom dobru, kojom se devastira prostor koji bi trebao biti jednako dostupan svima, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

24.Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke II. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. u izreci rješenja.

U Splitu, 3. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kruno Peronja i Antica Zorzina Peronja, Split, Domovinskog rata 29b/V, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 21. siječnja 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.