Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-979/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RT zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenog RT podnesenoj po branitelju Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović iz Jastrebarskog, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj:Pp-2246/2025-11 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RT i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni RT je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eur u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj:Pp-2246/2025-11 od 13. studenog 2025., okrivljeni RT je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 270,00 eur, koju kaznu je obvezan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Istom presudom je odbijen prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja supruge i punice.

3. Okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. Prekršajnog zakona.

4. Protiv te presude okrivljeni RT je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, te odluke o sankciji.

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara ocjeni dokaza, navodeći da je prvostupanjski sud odluku o krivnji utemeljio isključivo na iskazu okrivljenika, te oštećenice i njihovog suočenja, te da spornom događaju nisu bili prisutni svjedoci, koji bi mogli potvrditi da je okrivljenik izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, te da je nepravilno prvostupanjski sud iskaz oštećenice cijenio kao uvjerljiv i vjerodostojan, i da nije jasno kako je sud temeljem suočenja odnosno okrivljenikovog ponašanja prilikom suočenja zaključio da bi bio kriv.

8.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je temeljito analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je osnovano prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenice kao uvjerljiv, dosljedan i jasan, određen i istinit, te je bezuspješan pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza oštećenice, koja je i po ocjeni ovog Suda iskazivala okolnosno i neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi sa odlučnim činjenicama, a niti u spisu postoji i jedan podatak koji bi ukazivao na motiv i zainteresiranost oštećenice da neosnovano tereti okrivljenika. Pri tom valja naglasiti da je prvostupanjski sud proveo dokaz suočenja okrivljenika i oštećenice, u kojoj dokaznoj radnji je potvrđena vjerodostojnost iskaza oštećenice, te je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se osim sadržaja iskaza ocjenjuje držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je ovu dokaznu radnju proveo na pravilan način i po ocjeni ovog Suda izveo osnovan zaključak o vjerodostojnosti iskaza oštećenice, pa slijedom navedenog po ocjeni ovog Suda nije bilo mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Iz sadržaja žalbe žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava ističe takozvanu posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. točka 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

10. Međutim, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti ispitao jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka, te da novčana kazna nije prestroga. Za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisana novčana kazna, te alternativno kazna zatvora do devedeset dana, te se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije okrivljeniku odlučio za novčanu kaznu. Ista je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno valjano je i dostatno obrazložena i po ocjeni ovog Suda upravo tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka, odnosno paušalnih troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a isti su određeni sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), kojim rješenjem je propisan općim okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur, a imajući u vidu složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.