Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-460/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PA, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/19 i 84/21 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO), protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-1814/2024-4 od 6. lipnja 2025., na sjednici 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba OKDO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-1814/2024-4 od 6. lipnja 2025. je na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP/08, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi i broj „Narodnih novina“ 72/25 u kojem su sadržane izmjene i dopune tog zakona koje su bile na snazi u vrijeme presuđenja) proglasio krivim optuženog PA, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, te ga je na temelju čl. 272. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, s time da je na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11 optuženiku izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada.

1.1. Na temelju čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11 optuženiku PA određeno je da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženika, koji se treba u roku od 8 (osam) dana od kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka optuženika odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

1.2. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ukoliko se optuženik ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ili mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja.

1.3. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 u slučaju da optuženik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.

1.4. Na temelju odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženi PA obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura (petsto eura), a koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je optuženik oslobođen obveze plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se OKDO zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-532/2025-3 od 31. srpnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. OKDO smatra da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika (njegovo priznanje djela, te izraženo kajanje, činjenicu da je uredno zaposlen, te da je u međuvremenu promijenio posao tako da se više ne bavi međunarodnom špedicijom), dok je podcijenio značaj otegotnih okolnosti, posebice činjenicu da je isti profesionalni vozač koji je upravljao teretnim vozilom, a od kojih se očekuje viši stupanj pažnje u prometu, kao i posljedice ove prometne nesreće u kojoj je dvoje mldb. djece zadobilo teške tjelesne ozljede, dok je na više vozila nastupila materijalna šteta.

6.1. Premda je državni odvjetnik u pravu kada u žalbi primjećuje da to što je optuženik zaposlen, te da je u međuvremenu promijenio posao tako da se više ne bavi međunarodnom špedicijom nisu činjenice koje imaju značaj olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud je imajući na umu stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo – svjesni nehaj (u svezi čega valja podsjetiti da sukladno odredbi iz čl. 47. st. 1. KZ/11 sud pri izboru vrste i mjere kazne prvenstveno polazi od stupnja krivnje), činjenicu da je isti priznao počinjenje djela te izrazio kajanje, te da do sada nije bio kazneno osuđivan (prekršajno je bio osuđivan samo jednom i to zbog toga što nije bio vezan pojasom), pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koju mu je zamijenio radom za opće dobro.

6.2. Pritom valja dodatno primijetiti kako je državni odvjetnik doduše u pravu kada u žalbi primjećuje da se od profesionalnih vozača očekuje viši stupanj pažnje u prometu, međutim, žalitelj pritom ispušta iz vida da je optuženik profesionalni vozač unazad 15 godina te da prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije do sada nije bio, niti kazneno niti prekršajno, osuđivan za izazivanje prometne nesreće, tako da inkriminirani događaj očito predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem osobnom i profesionalnom životu.

6.3. Što se pak tiče žalbenih navoda kojima državni odvjetnik upire na posljedice ove prometne nesreće u kojoj je dvoje mldb. djece zadobilo teške tjelesne ozljede, dok je na više vozila nastupila materijalna šteta, ovaj žalbeni sud je mišljenja da kada se te činjenice sagledaju u svijetlu stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, te ranije navedenih olakotnih okolnosti na njegovoj strani, one nemaju takav značaj koji opravdava žalbeni prijedlog da se optuženiku izrekne kazna zatvora bez primjene instituta zamjene kazne radom za opće dobro.

7. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalitelju, kaznenu sankciju koju je sud prvog stupnja izrekao optuženiku pobijanom presudom i ovaj žalbeni sud nalazi primjernoj svim utvrđenim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.

8. Budući da žalba OKDO-a nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke