REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6813/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠH, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 27. svibnja 2024, broj: Pp-951/2023, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci, te se preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom ŠH, za prekršaj iz članka. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašen krivim, izriče novčana kazna od 300,00 EUR (tristo eura). Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku i na način određen ovom presudom, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ŠH je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 150,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 30,00 eura.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Ovlašteni tužitelj navodi u bitnom, da je s obzirom na činjenicu da je žrtva prekršaja dijete, okrivljeniku valjalo izreći kaznu unutar okvira predviđenih zakonom jer utvrđene olakotne okolnosti ne opravdavaju ublažavanje kazne i izrečenom kaznom se ne ostvaruje učinak specijalne prevencije prema počinitelju, a generalne prevencije prema svima ostalima, te predlaže da se donese nova odluka s primjerenom kaznom.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano tužitelj ističe da je okrivljeniku izrečena preblaga novčana kazna. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio činjenice da je okrivljenik nekažnjavan i da je iskreno priznao počinjenje prekršaja, dok otežavajuće okolnosti nije utvrdio, a kako učinjenim prekršajem nisu nastupile štetne posljedice, zbog čega je ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma.
6. Mađutim, ovaj sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer navedene olakotne okolnosti nisu nikako posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih bi sud mogao, primjenom citirane zakonske odredbe, okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja niti su navedene okolnosti takvog karaktera da bi opravdale takvo znatno ublaženje novčane kazne.
7. Uz navedeno, okrivljenik je prekršaj počinio krajnje drskim ponašanjem i verbalnim napadom na dijete, a što je moglo na dijete kao posebno ranjivu kategoriju ostaviti i određene posljedice, i to u svojstvu vozača autobusa za javni prijevoz gdje se očekuje da se kao odgovorna osoba primjereno ponaša prema putnicima, osobito prema djeci. Navedene okolnosti prvostupanjski sud nije u svojoj odluci cijenio prilikom odmjeravanja novčane kazne.
8. U odnosu na navod obrazloženja kojim se ističe dosadašnja nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.
9. Navedene olakotne okolnosti utvrđene od prvostupanjskog suda, nekažnjavanost i priznanje prekršaja, po stavu ovog suda nalaze dovoljno odraza u izricanju blaže vrste kazne – novčane kazne i to u minimalnom zakonom propisanom iznosu za to djelo. Dakle, kod takvog stanja stvari, novčana kazna koju je izrekao prvostupanjski sud je preblaga i nije primjerena pogibeljnosti djela te svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini 300,00 eura, dakle u zakonom propisanom posebnom minimumu, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 207. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v. r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
