Posl.broj: Pp-1205/2024-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4/II

Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu Lori Košak uz zapisničara Slavicu Hentić, u prekršajnom postupku protiv HM, zastupane po Siniši Baričević odvjetniku iz OD Stanić i Partneri iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 47. stavak 3. u svezi članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 5. i članka 181.stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24) temeljem optužnog prijedloga tužitelja Postaje prometne policije Rijeka, broj:211-07/24-5/7594, 511-09-34-24-1 od 20.ožujka 2024., nakon zaključene glavne javne rasprave dana 30.siječnja 2026. u prisutnosti branitelja a u odsutnosti okrivljene i predstavnika tužitelja, temeljem članka 179. Prekršajnog zakona, dana 03.veljače 2026.objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena OM, OIB [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, kći H i O, rođena **.**.1977. u [adresa], nastanjena u Kostreni, Vrh Martinšćice 71, državljanka R.Hrvatske, udana, majka jednog djeteta, knjigovođa, sa završenom VSS, zaposlena u KTD Fužine, sa mjesečnim primanjem od 1100 €, loših/srednjih imovinskih prilika, nekažnjavana, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak protiv nje

Kriva je

I/ što je dana 14.ožujka 2024., u 01,00 sat, u Kostreni, upravljala osobnim vozilom marke Mazda 2 reg. broj [registarska oznaka] i kretala se Ulicom Kostrenskih boraca iz smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka te dolaskom na raskrižje s kružnim tokom prometa s državnom cestom D8

a) nije se kretala svojom desnom stranom kolnika, već je prilikom ulaska u raskrižje prednjim desnim bočnim dijelom vozila udarila u metalni stup nosača prometnog znaka "ploča za označavanje prometnog otoka" s prometnim znakom "Obavezno obilaženje s desne strane" u vlasništvu tvrtke Hrvatske ceste d.o.o. koji se nalazio na otoku za usmjeravanje prometa u kružnom toku njoj sa desne strane čime je prouzročila prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta na stupu prometnih znakova i njezinom vozilu

dakle, kao vozač nije se kretala desnom stranom kolnika te je izazvala prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta

čime je počinila prekršaj iz članka 47. stavak 3. u svezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b)u 02,30 sati prilikom vršenja očevida odbila se podvrgnuti ispitivanju na prisutnost alkohola u organizmu uporabom uređaja marke Drager Alcotest 7000 odnosno nije postupila po jasnim uputama koje joj je davao policijski službenik prilikom ispitivanja iako je prilikom postupanja bila upozorena da odbijanjem ispitivanja čini prekršaj.

dakle, odbila se podvrgnuti ispitivanju

čime je počinila prekršaj iz članka 181.stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se temeljem istog propisa utvrđuje za prekršaj opisan pod

Ia) novčana kazna u iznosu od 160,00 (sto šezdeset/00)eura

Ib) novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto/00) eura

Temeljem članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 1660,00 (tisuću šesto šezdeset/00 ) eura

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom prisilno izvršiti.

Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati 2/3 izrečene novčane kazne roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.

II/Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izriče se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, u koju se uračunava mjera opreza, a koja zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti presude.

III/ Temeljem članka 139. stavak 3. u svezi članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 95,74 (devedeset pet/74)eura u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti presude jer će se u protivnom prisilno naplatiti.

Protiv okrivljene se temeljem članka 181.stavak 5. Prekršajnog zakona

Optužba odbija

IV/ da je dana 14.ožujka 2024., u 01,00 sat, u Kostreni, upravljala osobnim vozilom marke Mazda 2 reg. broj [registarska oznaka] i kretala se Ulicom Kostrenskih boraca iz smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka te dolaskom na raskrižje s kružnim tokom prometa s državnom cestom D8, nakon prometne nesreće vozilom napustila mjesto prometne nesreće a da vlasniku oštećenog objekta tvrtki Hrvatske ceste d.o.o nije dostavila svoje podatke i podatke o vozilu kojim je prouzročila prometnu nesreću, dakle, da kao vozač koji vlasniku oštećene stvari ne ostavi svoje podatke te je napustila mjesto prometne nesreće,

pa da je time počinila prekršaj iz članka 176. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

Obrazloženje

1.Postaja prometne policije Rijeka podnijela je optužni prijedlog protiv OM zbog prekršaja iz članka 47. stavak 3. u svezi članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 5. i članka 181.stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za djela opisana u izreci presude.

2.Okrivljena OM ispitana u nazočnosti branitelja izjavila je da se ne osjeća krivom za prekršaje za koje ju se tereti te da ostaje kod navoda pisane obrane. U pisanoj obrani je u bitnom navedeno da optužba ne sadrži dobro i jasno opisano kretanje njezinog vozila niti kojom se ulicom i u kojem smjeru kretala. Ne sjeća se dinamike predmetne nesreće, no zna da je nastala materijalna šteta na njezinom vozilu te je moguće da je tom prilikom oštećen metalni stup te da se sigurno radi o maloj materijalnoj šteti. Ne zna tko je vlasnik metalnog stupa i nema roka u kojem se podaci trebaju dostaviti oštećeniku. Poriče da se odbila podvrgnuti ispitivanju na prisutnost alkohola u organizmu, jer je više puta upuhivala zrak u Drager na kojem se nije očitavao rezultat, a ne zna iz kojeg razloga. Policajci su više puta tražili da ponovi upuhivanje što je bezuspješno učinjeno. Sama je zamolila policajce da je odvedu na liječnički pregled i uzimanje krvi radi analize na alkohol, na što su se oglušili. Smatra neistinitom napomenu navedenu u Zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova da je odbila zapisnik potpisati jer da je alkotestiraju pred kućom.

2.1.Branitelj okrivljene je dodao da okrivljena poriče djela prekršaja na način kako je navedeno u pisanoj obrani te ostaje kod iste. Ističe da je postupanje djelatnika policije prema okrivljenoj bilo neprimjereno, što je za okrivljenu bilo traumatično zbog čega je i sastavljena pisana obrana kako se okrivljena ne bi morala svega toga prisjećati i o tome izjavljivati.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je obavijest, službena bilješka, naredba o određivanju mjere opreza, situacijski plan, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika, zapisnik o očevidu, fotografije koje prikazuju oštećenja na vozilu i nosaču znakova te mjesto nesreće kao i potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da SM nije prekršajno kažnjavana. Uvid je izvršen i pročitan je i ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je u spis priložila okrivljena uz pisanu obranu, te su saslušani svjedoci i to ŠM, VM i IM

3.1.Svjedok ŠM, policajac u Postaji prometne policije Rijeka, izjavio je da je te večeri radio i bio na očevidu jedne druge prometne nesreće kada je od dežurnog dobio nalog da obavi očevid prometne nesreće koja se dogodila u Kostreni, na kružnom toku. Putem razglasa u službenom vozilu došao je do saznanja da su svjedoci koji su se kretali iza vozila okrivljenje posumnjali da je vozačica pod utjecajem alkohola ili nesposobna za upravljanje vozilom zbog čega su vožnju vozila okrivljene prijavili policiji a nakon nesreće da su se zaustavili iza vozila okrivljene. Dolaskom na lice mjesta zatekao je okrivljenu kako spava za upravljačem svog vozila. Jedva se probudila a njezino vozilo je bilo oštećeno kako to prikazuju fotografije koje su sačinjene na licu mjesta prilikom očevida. Do nesreće je došlo u kružnom toku u Kostreni na način da je okrivljena vozilom na ulazu u kružni tok udarila u prometni znak koji se okrivljenoj nalazio s lijeve strane. To je ukazivalo da se okrivljena nije kretala svojom desnom stranom kolnika. S okrivljenom se nije moglo razgovarati o detaljima nastanka prometne nesreće jer okrivljena nije bila u stanju govoriti. Bilo je evidentno da je pod utjecajem alkohola, nije mogla sigurno stajati na nogama, nerazgovjetno je govorila i nije shvaćala pitanja niti se mogla očitovati na nastalu štetu na vozilu. Okrivljena je napustila mjesto nesreće i zaustavila se na udaljenosti oko 500 metara u blizini stanovanja i tako je ostala u vozilu a iza nje su stali svjedoci, kako bi spriječili da ista nastavi dalje upravljati vozilom u takvom stanju, istoj su oduzeli privremeno ključ vozila. Svjedoci nisu znali da je okrivljena u blizini nastanjena. Imena tih svjedoka upisani su u zapisnik o očevidu. Po dolasku do okrivljene istoj je ponudio upotrebu alkometra kojem se ista podvrgla međutim se nije pridržavala uputa i nije ispravno puhala pa alkometar nije mogao reagirati. Alkometar je bio ispravan i atestiran. Okrivljena se nekoliko puta pokušala podvrći alkometru ali svaki put bezuspješno jer je samo puhnula u jednoj sekundi što nije dovoljno i nije se pridržavala uputa kako joj je rečeno jer je bila dužna puhati barem 5 sekundi. Okrivljenoj je ponuđeno i vađenje krvi na što je odgovorila da nema potrebe. Svjedok ističe da je to učinio iako po zakonu nije bio obavezan jer se u konkretnom slučaju smatra da se okrivljena odbila podvrći upotrebi alkometra jer to nije činila na ispravan način. Okrivljena je odbila potpisati zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola te je odbila surađivati. Ima saznanje da je okrivljena do dolaska policije i povraćala. U ovoj nesreći nije nitko zadobio tjelesne povrede jer bi u protivnom okrivljenu morali voditi na vađenje krvi. Na pitanje branitelja svjedok je rekao da se nesreća dogodila na kružnom toku u Kostreni gdje se spajaju državna cesta D8 i ulica Kostrenskih boraca. Točan naziv mjesta nesreće naveden je u zapisniku o očevidu i situacijskom planu. Ne sjeća se tko je vlasnik predmetnog oštećenog prometnog znaka, to je utvrđivao prilikom očevida što je upisano u zapisnik o očevidu. Mišljenja je da se okrivljena trebala obratiti policiji radi štete, odnosno Općini Kostrena ili Hrvatskim cestama. Svjedok ne može odgovoriti na pitanje branitelja jer ne zna u kojem se roku okrivljena trebala javiti vlasniku oštećenog stupa. Okrivljena je bila pod utjecajem alkohola što je osjetio po njezinom zadahu, motorici, verbalnom dijalogu koji su upućivali na alkoholizirano stanje osobe. Okrivljena je jedva izvadila dokumente i dala ih na uvid, ona nije bila sposobna za normalnu komunikaciju. Ista nije sama tražila odlazak na vađenje krvi. U zapisniku o očevidu unijet je početak i završetak očevida a u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika unijeto je vrijeme kada se taj postupak provodio. Očevid je moguće trajao sat i više jer im je toliko trebalo. Imali su svjedoke, osiguranje mjesta događaja, ispisali su sva pismena, razgovor s okrivljenom je duže trajao zbog njezinog psihofizičkog stanja. Za vrijeme očevida okrivljena se cijelo vrijeme nalazila u svom vozilu, a za vrijeme razgovora s okrivljenom ista je izašla iz vozila i tada je vidio da ista nije u stanju stajati na nogama a kada je razgovor s njom obavljen istu je morao zaštiti na način da joj je naloženo da sjedne u vozilo što je ista učinila. Smatra da su se on i kolega profesionalno ponašali prema okrivljenoj za vrijeme postupanja. Na okrivljenu se nije derao niti vikao jer nije bilo potrebe.

3.2.Svjedokinja VM saslušana iskazala je da je zajedno s prijateljicom IM bila u osobnom vozilu i istim su se kretali ove prilike u noćnim satima u Kostreni, ulicom iz smjera caffe bara Galem u smjeru kružnog toka. Vidjela je da se ispred njih kreću dva vozila od kojih je prvo u koloni bilo vozilo kojim je upravljala okrivljena. Ista je čudno upravljala vozilom te se na ulasku u kružni tok zaustavila i vozilom krenula unatrag pa stražnjim dijelom vozila udarila u zid s desne strane a zatim se vozilom dala unaprijed pa opet unatrag, tako da je više puta udarila u zid i više puta je radila radnju vožnje unatrag. Nakon toga okrivljena je nastavila kretanje pravo – kroz kružni tok. Njezina vožnja bila je čas ubrzana a čas se zaustavila i bilo je očito da s okrivljenom nešto nije u redu. Osobno je pozvala policiju a nakon toga je po uputi policije zajedno s prijateljicom krenula za okrivljenom i kada se ista zaustavila, kroz prozor je razgovarala s okrivljenom i vidjela je da s okrivljenom nešto nije u redu, ili je bila u šoku, ne zna, nije se normalno ponašala. Tražila je da okrivljena izađe iz vozila i kada je ista to učinila, osobno je uzela karticu-ključ vozila koju je predala policiji po njihovom dolasku. Osim navedenog s okrivljenom nije drugo razgovarala. Okrivljena nije imala siguran hod i odmah se sjela do vozila, na zid, ljuljala se. Malo je mirisala na alkohol i nije mogla razgovjetno govoriti. Na poseban upit svjedokinja je iskazala da prilikom kretanja okrivljena se nije kretala svojom desnom stranom kolnika već je na momente prelazila na lijevu traku. U kružnom toku je samo prošla. Nije joj poznato da bi okrivljena bila udarila u metalni stup nosača prometnih znakova – ploča za označavanje otoka i obvezno obilaženje s desne strane, to nije vidjela. Mjesto nesreće je bilo na kružnom toku kada je okrivljena udarila u zid i napustila je mjesto nesreće na način da se zaustavila nakon cca 200 metara, nije sigurna. Bila je prisutna kada je okrivljenoj policajac ponudio upotrebu alkometra, a ona se odbila podvrgnuti ispitivanju. Čula je da je policajac okrivljenoj više puta ponudio alkometar. Vidjela je da je okrivljena držala usnik alkometra na ustima ali nije puhala. Vidjela je da je na ulazu u kružni tok postavljen stup koji je bio savinut ali ona nije vidjela da je okrivljena udarila u taj stup. Prije ulaska u kružni tok vozilom su se zaustavile zbog opisane radnje okrivljene svojim vozilom a to je sve vidjela s udaljenosti od oko 20 metara jer je ispred njih bilo jedno drugo vozilo koje je ubrzo napustilo mjesto događaja. Na pitanje branitelja svjedokinja je rekla da je prvi puta uočila vozilo okrivljene na cesti prema kružnom toku, na samom ulazu u kružni tok. Policiji je isto rekla da je vidjela da se okrivljena kretala unatrag. Ne može tvrditi da li je okrivljena bila pod utjecajem alkohola jer nije stručna osoba. Nije vidjela da okrivljena konzumira alkoholna pića. Policija nije očevidac nesreće jer su oni došli nakon događaja. Djelatnici policije su prema okrivljenoj postupali vrlo profesionalno, nije bilo povišenih tonova.

3.3.Svjedokinja IM, saslušana iskazala je da je upravljala osobnim vozilom i zajedno s prijateljicom VM kretala se iz pravca lokala Galeb u pravcu kružnog toka u Kostreni. Sustigla je dva vozila ispred sebe i na ulazu u kružni tok vidjela je da se vozilo ispred nje naglo zaustavilo, što je i sama učinila. To je uslijedilo nakon što je okrivljena, kao prvo vozilo u koloni, svojim vozilom udarila u metalni stup nosača prometnih znakova na otoku za usmjeravanje prometa a zatim je okrivljenika vozilom krenula unatrag i stražnjim dijelom vozila udarila u zid uz desni rub kolnika a nakon toga je nastavila vožnju pravo kroz kružni tok. Kako su ona i prijateljica vidjele da nešto curi iz vozila, krenule su za okrivljenom kako bi ju upozorile na opasnost. Vidjela je da je okrivljena nesigurna u upravljanju vozilom jer nije držala pravac kretanja a kad se okrivljena zaustavila, prišle su joj. Vidjela je da je okrivljena "izbezumljena" i mirisala je na alkohol jer je osobno s njom razgovarala i približila joj se. U međuvremenu je VM pozvala policiju. Dok policija nije došla razgovarale su s okrivljenom, privolile ju da izađe iz vozila te joj je VM uzela karticu ključa a ona je za to vrijeme razgovarala s okrivljenom. Od točke suda do mjesta gdje se okrivljena zaustavila udaljenost je najdulje do 500 metara i s mjesta gdje se okrivljena zaustavila nije se vidjelo mjesto točke sudara. Policajci su došli nakon 10 do 15 minuta i ona i prijateljice su dale izjave a zatim su stale sa strane dok su djelatnici policije postupali prema okrivljenoj. Vidjela je da su policajci vadili iz auta alkometar i predavali ga okrivljenoj koja se nije odmah podvrgla upotrebi alkometra a ne zna da li je to učinila ili ne naknadno. Na pitanje branitelja svjedokinja je rekla da su se djelatnici policije ponašali profesionalno i primjereno. Vidjela je da su policajci razgovarali s okrivljenom ali nije čula razgovor. Bila je udaljena od njih oko 10 metara. Okrivljena je udarila stražnjim dijelom vozila u zid koji je visine oko 1 metar. Ne zna da li je okrivljena bila pod utjecajem alkohola ali je osjetila miris na alkohol. Nije vidjela da je okrivljena pila alkohol.

3.4.Svjedok DM, policajac u Postaji prometne policije Rijeka, saslušan iskazao je da je radio ove prilike kao krim tehničar i bio u ekipi za očevid te radio zajedno sa kolegom ŠM. Nakon što su dobili obavijest da se dogodila prometna nesreća u Kostreni otišli su na na lice mjesta gdje nisu zatekli vozilo okrivljene jer je isto bilo parkirano na oko 1 km od točke sudara. Najprije su obavili razgovor s okrivljenom. Bilo je problema jer su okrivljenu zatekli u njezinom vozilu kako sjedi i spava. Teško su ju probudili a kada se ista probudila bilo je s njom teško voditi razgovor jer se ista čudno ponašala i primijetio je da je ista bila pod utjecajem alkohola jer je po izlasku iz vozila teturala u hodu, mirisala je na alkohol i teško se sporazumijevala i nerazgovjetno pričala. Kolega ŠM je okrivljenoj ponudio upotrebu alkometra i objašnjavao joj je više puta, moguće 10 do 15 puta, na koji način se mora podvrći upotrebi alkometra te se ista pokušala podvrgnuti alkometru ali bezuspješno jer nije ispravno puhala. Trebala je puhati 3 do 4 sekunde, a ista je samo jednom puhnula i tada alkometar nije mogao reagirati. Cijeli taj razgovor i postupak prema okrivljenoj je trajao duže vrijeme i na kraju su okrivljenu odveli kući jer nije bila u stanju sama voziti ni hodati, auto su joj zaključali i dali ključ. Dolaskom do vozila okrivljene bili su zatekli i dvije ženske osobe koje su bile očevici nesreće te su iste vozile iza okrivljene. Kolega je obavio razgovor sa tim ženskim osobama a on ima zadatak na mjestu nesreće vršiti izmjere, utvrditi točku sudara te poslikati vozila. Nakon što su okrivljenu odveli kući otišli su napraviti očevid na lice mjesta. Nesreća se dogodila na kružnom toku Ulice Kostrenjskih boraca i državne ceste D8. Okrivljena je dolazila iz pravca plaže u pravcu državne ceste 8. te je prednjim dijelom vozila udarila u nosač prometnog znaka koji je bio postavljen njoj sa lijeve strane i stup je bio savinut i pretpostavlja da je to vlasništvo Hrvatskih cesta. Okrivljena nije prijavila nesreću policiji, već su to učinile svjedokinje. Okrivljena je bila dužna nakon nesreće obavijestiti o istoj vlasnika a ako ne zna vlasnika onda policiju. Okrivljena je bez zaustavljanja napustila mjesto nesreće jer se zaustavila na oko 1 km od točke sudara i vlasnika nije obavijestila kao ni policiju. Na licu mjesta nije pronašao tragove udara na zidu i ne sjeća se da je okrivljena udarila u zid vozilom. Na pitanje branitelja svjedok je rekao da je mišljenja da je prije njih na lice mjesta došla druga patrola ali ne zna da li su isti naišli ili su poslani ali nisu postupali prema okrivljenoj. Okrivljena nije se odbila podvrći upotrebi alkometra, nije rekla da se neće alkotestirati ali nije ispravno puhala i to je potrajalo. Njemu osobno je okrivljena mirisala na alkohol. Djelovala mu je pijano, a ne bolesno. Radi već 30 godina i to zna prepoznati. Okrivljenoj nije utvrđena koncentracija alkohola u organizmu. Alkometar je naveden u zapisniku. Ne sjeća se da li je okrivljenoj ponuđena alternativa odlaska na vađenje krvi.

3.5.Iz fotografija i zapisnika o očevidu proizlazi da je na vozilu OM bilo oštećenje na prednjem braniku, prednjem desnom pupnom svjetlu, poklopcu motora i prednjem desnom blatobranu. Na ulazu kružnog toka s kolnika Ul. Kostrenskih boraca na državnu cestu D8 u Kostreni oštećen je metalni nosač prometnog znaka "Ploča za označavanje prometnog otoka" s prometnim znakom "Obavezno obilaženje s desne strane".

3.6.Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da je 14. ožujka 2024.u 02,25 sati u Kostreni, Vrh Martinšćice 62 djelatnik Postaje prometne policije Rijeka postupao prema OM, ista je izjavila da nije konzumirala alkoholna pića, opojne droge ili lijekove, ispitivanje nije provedeno, nije postupila po uputama policijskog službenika odnosno tvorničkim uputama proizvođača uređaja. Ispitanik zapisnik nije potpisala a pod primjedbama stoji da je odbila potpisati primitak zapisnika, zašto je alkotestiraju kada je pred kućom. Svjedoci postupka su PM, IM i VM.

3.7.Iz Naredbe o određivanju mjere opreza proizlazi da je dana 14.do 22.ožujka 2024. okrivljenoj bila na snazi zabrana upravljanja motornim vozilima uz oduzimanje dozvole za upravljanje jer je počinjen prekršaj iz članka 181.stgavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.Branitelj okrivljene je u završnoj riječi naveo da u cijelosti ostaje kod navoda podneska zaprimljenog kod ovog suda 22.siječnja 2026. a koji navodi se imaju smatrati završnom riječi. Iz tog podneska u bitnom proizlazi da smatraju da nema dokaza da je okrivljena počinila bilo koji prekršaj iz optužbe stoga da je potrebno istu osloboditi od optužbe a s tim u vezi da nema razloga ni zakonskih osnova okrivljenoj izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja vozilom. Okrivljan je zaposlena u KD Fužine d.o.o. Lič i svaki dan putuje iz Kostrene u Gorski Kotar i natrag pa bi zbog izrečene zaštitne mjere mogla ostati bez posla a time i bez sredstava za život.

5.Provedenim dokaznim postupkom, temeljem obrane okrivljene, saslušanjem četiri svjedoka te analizom dokumentacije u koju je izvršen uvid i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljena počinila prekršaj iz članka 47.stavak 5. u svezi članka 293.stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se kao vozač nije kretala desnom stranom kolnika zbog čega je prouzročila prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta, te prekršaj iz članka 181.stavak 8. istog Zakona jer se odbila podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata radi provjere ima li u organizmu alkohola, pa ju je valjalo proglasiti krivom i kazniti po zakonu.

6.Nesporno je da je ove prilike okrivljena upravljala osobnim vozilom i kretala se u Kostreni Ulicom Kostrenskih boraca iz smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka te je prošla kroz raskrižje s kružnim tokom prometa s državnom cestom D8 i nastavila kretanje unaprijed te se zaustavila u Ulici Vrh Martinšćice ispred kbr. 62 do kojeg mjesta su ju pratile svjedokinje VM i IM svojim vozilom te su na tom mjestu djelatnici policije zatekli okrivljenu.

7.Okrivljena je poricala svako djelo prekršaja.

8.Imajući u vidu nastalu štetu na vozilu okrivljene te iskaz svjedokinje IM koja je vidjela da je okrivljena upravljajući vozilom istim skrenula udesno i udarila u metalni stup nosača prometnih znakova ocijenjeno je da je okrivljena odgovorna za prekršaj opisan pod Ia) izreke presude. Svjedokinja VM sjedila je na mjestu suvozača u vozilu kojim je upravljala IM i kretale su se iza vozila ispred sebe, pa ista nije mogla dobro vidjeti koje je točno radnje vozilom činila okrivljena odnosno da je prednjim dijelom vozila udarila u stup sa njezine desne strane. Iskazi svjedokinja ocijenjeni su istinitima.

9.Sud se nije upuštao u utvrđivanje da li je okrivljena svojim vozilom vršila i vožnju unatrag i udarila u zid jer se za to okrivljenu ne tereti.

10.Okrivljena se branila da se podvrgnula upotrebi alkometra, ali da je rezultat izostao, međutim sud je zaključio da je rezultat izostao jer se okrivljena nije podvrgnula ispitivanju na propisani način odnosno nije puhala u usnik alkometra nekoliko sekundi kako je trebala i kako joj je policajac objasnio, pa se smatra da se odbila podvrgnuti ispitivanju.

Naime iz iskaza svjedoka ŠM proizlazi da je okrivljenoj objasnio da mora puhati u usnik alkometra nekoliko sekundi, ali se ista nije ispravno podvrgnula testiranju što je čula i vidjela i svjedokinja VM odnosno ista je čula da je policajac okrivljenoj više puta ponudio alkometar i vidjela je da je okrivljena držala usnik alkometra na ustima ali da nije puhala, a to je vidio i čuo i policajac DM.

11.Dakle, djelatnici policije utvrdili su na licu mjesta da se okrivljena odbija podvrgnuti ispitivanju i istoj su oduzeli vozačku dozvolu, te nisu bili dužni okrivljenoj ponuditi i odlazak na vađenje krvi i urina radi analize. Ukoliko okrivljena nije bila suglasna sa postupanjem policajaca imala je mogućnost sama otići vaditi krv i urin radi analize u zdravstvenu ustanovu.

12.Zbog navedenog za djelo opisano pod Ia) i b) izreke presude obrana okrivljene je ocijenjena neistinitom te je ista dana samo kako bi okrivljena od sebe otklonila prekršajnu odgovornost.

13.Za prekršaj opisan pod Ia)izreke presude okrivljenoj je izrečena novčana kazna u utvrđenom iznosu po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama a predviđena za tu vrstu prekršaja.

14.Za prekršaj opisan pod Ib) izreke presude prilikom izbora vrste i visine kazne okrivljenoj cijenjeno je olakotnim dosadašnja nekažnjavanost, dok je otegotnim cijenjeno da je svojim načinom upravljanja dovodila u opasnost sve sudionike u prometu zbog čega su svjedokinje i pozvale policiju, te je uskratila mogućnost utvrđivanja da li je kao vozač bila pod utjecajem alkohola.

15.Kazna je odmjerena razmjerno težini učinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika te u skladu s ostalim okolnostima za odmjeravanje kazne prema članku 36. Prekršajnog zakona pa će se izricanjem iste kod okrivljene postići svrha kažnjavanja.

16.Obzirom da je okrivljena počinila teži prekršaj te obzirom na utvrđene otegotne okolnosti okrivljenoj je uz novčanu kaznu temeljem članka 58.Prekršajnog zakona izrečena, po tužitelju predložena, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Ista je izrečena u minimalnom trajanju od 1 (jednog) mjeseca, jer je ocijenjeno obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti te činjenicu da je okrivljenoj neophodna mogućnost upravljanja vozilom zbog odlaska na posao i takvom zaštitnom mjerom u minimalnom trajanju uz novčanu kaznu dovoljno utjecati na okrivljenu da ubuduće neće ponoviti prekršaj te je trajanje zaštitne mjere u konkretnom slučaju razmjerno težini učinjenog prekršaja. U izrečenu zaštitnu mjeru uračunat će se mjera opreza.

17.Temeljem članka 139.stavak 3. u vezi članka 138.stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 (šezdeset /00) eura koji su primjereni složenosti i trajanju postupka, iznos od 26,54 (dvadeset i šest /54) eura za izradu skice i fotografije te iznos od 9,20 (devet/20)eura za putne troškove svjedokinja IM i VM.

18.Iz članka 176.stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama proizlazi da vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Te da vozači ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima. U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.

19.U odnosu na prekršaja iz članka 176.stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sud je ocijenio da je optužba preuranjena. Naime, iz citiranog članka proizlazi da vozač koji je prouzročio nesreću mora odmah razmijeniti podatke sa drugim sudionikom nesreće, međutim u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, zakonodavac nije naveo rok u kojem je vozač dužan ostaviti vlasniku svoje podatke. Životno je da takav vozač najprije mora utvrditi tko je vlasnik oštećene stvari. U konkretnom slučaju okrivljena je, nakon što je počinila štetu, napustila mjesto nesreće, te je zatečena za upravljačem vozila po djelatnicima policije nakon sat vremena od prometne nesreće, na oko jedan kilometar udaljenosti od točke sudara, dok se predmetna nesreća dogodila u kasnim noćnim satima odnosno ranim jutarnjim satima kada je sve zatvoreno. Dakle tužitelj je sa svojim postupanjem preduhitrio okrivljenu, tako da ista nije imala niti vremena utvrditi tko je vlasnik oštećene stvari i koga treba obavijestiti o šteti.

20.Slijedom navedenog valjalo je protiv okrivljene za djelo navedeno pod IV izreke presude odbiti optužbu jer postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon.

U Opatiji,03.veljače 2026.

Sudac:

Lori Košak,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se dostavlja ovom Sudu u 2 (dva) istovjetna primjerka i oslobođena je plaćanja pristojbe.

Presudu dostaviti:

1.okrivljenoj

2.branitelju

3.tužitelju – Postaja prometne policije Rijeka

4.tužitelju- po pravomoćnosti

5.ref.za vozačke dozvole- po izvršnosti

6. u spis