REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1949/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o., OIB: 83902993021, Zagreb, Božidarevićeva ulica 13, zastupanog po punomoćniku Ivan Župan, odvjetnik u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 180,00 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 194,14 € u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 180,00 € od 21. ožujka 2025. do isplate preko dosuđene stope iz to. I izreke i za dio zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 82,40 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa CITROEN C3 III (SX/SW) osnovni model, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IHE koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 03. ožujka 2025. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 62-AK-6512/2024 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) koji je vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

Tužitelje smatra kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 90/2/67, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.993,69 € (PDV uključen) ali je tuženik ovjerio odnosno likvidirao račun, samo na iznos od sveukupno 1.494,76 €, a razliku od 180,00 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, a tužitelj smatra kako tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje se da je oštećena IHE na dan štetnog događaja bila osigurana kod tuženika policom automobilskog kaska br. 004626348823., da je tuženik nakon prijave štete i da je nakon provedenog izvida štete odobrio popravak vozila i isplatio tužitelju iznos od 1.494,76 € jer je tuženik uplatio umanjeni iznos od izdanog računa odbivši iznos obavezne franšize u iznosu od 318,93 € i umanjivši iznos troška za rad na vozilu u iznosu od 180,00 € .

Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupanju od 25. travnja 2025. Tuženik ističe kako tužitelj u priloženom cjeniku ima iskazane drugačije cijene od onih koje je prikazao na računu. Tuženik je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u predmetnoj pravnoj stvari, a tužitelj kao cesionar ne može steći više prava od onih koja su pripadala cedentu.

Tužitelj je kao dokaz svoje cijene sata rada dostavio službeni cjenik radionice -tužitelja. Prema kojem cijena sata rada limara i lakirera iznosi 40,00 € po satu bez PDV-a, odnosno 50,00 € po satu sa PDV-om dok na izdanom računu iznosi 55,00 € bez PDV- a, odnosno 68,75 € sa PDV-om što ukupno iznosi 217,50 € razlike.

Tuženik smatra kako je oštećena nesvjesno doprinijela povećanju štete na vozilu jer je popravila vozilo kod tužitelja koji je uračunao veću cijenu sata, a prema čl. 22. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska je bila dužna poduzeti sve mjere koje su u njezinoj moći radi otklanjanja i smanjenje štete što uključuje i suzdržavanje od popravka vozila po cijenama van cjenika radione,

Isto tako tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata koje potražuje tužitelj iz razloga što je tuženik u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te stoga nije niti pao u zakašnjenje, a osporava naznačenu stopu zatezne kamate jer ista nije određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da snosi troškove postupka.

3. Podneskom od 08. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika Ističući kako je sklapanjem ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, evidentno je da se u konkretnom slučaju više nipošto ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenika IHE već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika.

Tužitelj navodi da je omaškom prilikom skeniranja dokumentacije dostavio službeni cjenik koji je bio važeći u 2024. godini , dok je trebao dostaviti službeni cjenik radionice tužitelja važeći od 1. veljače 2025. tako da je tužitelj račun popravka br. 90/2/67 izdao sukladno cjeniku važećem u trenutku popravka odnosno u trenutku izdavanja računa i to dana 13. ožujka 2025. prema cjeniku važećem od 1. veljače 2025.

Slijedom navedenog, tužitelj je predmetni račun ispostavio na ime popravka vozila , a sve na temelju izvida štete br. 62-AK-6515/2024 i to na iznos od 1.993.69 ( PDV uključen).

Tužitelj također na svom računu popravka br. 90/2/67 navodi utrošenu količinu radnih sati limara u trajanju od 5,1h, utrošenu količinu radnih sati lakirera u trajanju od 6,5 h kao i potrošni materijal lakirera u iznosu od 179,76 € time da navedene stavke u potpunosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati limara, lakirera kao i potrošnog materijala odgovornog osiguratelja odnosno izvida štete br. 62-AK-6512/2024. Tužitelj je račun popravka koji je sukladan izvidu štete dostavio tuženiku, obzirom da i tuženik u svom dopisu od dana 18. ožujka 2025. u obračunu navodi radne sate u količini 11.6 te u iznosu od 797,50 € iz čega jasno proizlazi da je računao radne sate u iznosu od 55,00 € plus PDV.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u izvid štete (list 10 i 11, 82 spisa), u nalog za isplatu (list 12 i 13 spisa), u cjenik tužitelja (list 15 i 16 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 17 i 18 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19 spisa), u policu osiguranja automobilskog kaska (list 69 i 70 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 25 do 28 spisa), u Uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 71 do 78 spisa), u račune (list 100 do 105 spisa) u ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila (list 108 do 115 spisa), u Aneks ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila (list 116 do 119 spisa), u raskid ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila (list 124 do 126 spisa).

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 180,00 € na temelju računa br. 90/2/67.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ni odgovornost.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom 90/2/67.

9. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja proizlazi da su tužitelj i IHE navedeni Ugovor sklopili 25. svibnja 2025. te da je IHE kao ustupitelj ustupila radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu 180,00 € a prema računu popravka za štetu u ukupnom iznosu od 1993,69 € čime je oštećenik IHE ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu ZOO).

10. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 92/01/241 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika).

11. Iz navedenog je utvrđeno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete IHE prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom pa je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

12. Uvidom u raskid ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila utvrđeno je da je tužitelj izvijestio tuženika 11. listopada 2023. da raskida ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila, dakle stranke u trenutku popravka vozila i izdavanja spornog računa nisu imale sklopljen ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila koji bi tužitelja obvezivao na cijene iz čl. 4. st.2.

13. Uvidom u Izvide štete tuženika utvrđeno je da se odnosi na vozilo reg. ZG3699ID u vlasništvu IHE te da su u izvidu štete navedeni dijelovi zamjenu i to far, dijelovi za popravak i to branik prednji, blatobran pr. L, držač PR.blat.L, lim blatobrana PR.L i nosač blatobrana PR. L. , kao i sati rada potrebni za popravak vozila i lakirerski potrošni materijal.

14. Iz računa tužitelja broj 90/2/67 od 13 .ožujka 2025. utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 1.993,69 € s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 11,60 radnih sati, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

15. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 55,00 € uvećano za PDV 25%, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, 11,60, ali nije naveo cijenu radnog sata.

16. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

17. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno tehničko vještačenje, niti je saslušavao zakonskog zastupnika tužitelja ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje cijene sata rada bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o cijeni sata rada po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu. Sud nije saslušavao svjedoka IHE jer nastanak štetnog događaja nije sporan, nego je sporna samo cijena sata rada.

18. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 90/2/67 od 13. ožujka 2025. u skladu s Cjenikom tužitelja i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u izvidu štete, tužitelju je neplaćanjem računa u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj prema svom Cjeniku naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik, obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

20. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje u tekstu: OT)

21. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7.1.), za sastav podneska 8. listopada 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr.8.1.) za zastupanje na ročištu 13. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr.9.1.), ukupno 150,00 € uvećano za PDV 25 % u iznosu od 37,50 € (Tbr.46.) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 6,64 € sukladno Tar.br.1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19. i 92/21.), dakle tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 194,14 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

22. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 62,50 € (Tbr. 9.3. i 46.) jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer su se u skladu s odredbama ZPP-a ostvarile pretpostavke za dostavu presude putem e-oglasne ploče suda.

23. Tužitelju nije priznat previsoko zatraženi iznos sudske pristojbe od 26,54 € jer je tužitelj platio pristojbu u iznosu od 6,64 €, a nije mu priznata ni previsoko zatražena kamatna stopa jer je Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23; dalje. ZIDZOO/23) ponovno promijenjena odredba članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima na način da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Iza stavka 7. dodan je novi stavak 8. kojim je propisano da je referentna stopa iz stavka 2. tog članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, slijedom čega je odbijen i za iznos od 82,40 € i odlučeno kao u toč. III.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana