Poslovni broj: P-983/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, zastupanog po Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2019. do isplate po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 949,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 6. studenog 2024. protiv tuženika tvrdi da je tijekom studenog 2019. kontaktirao tuženika putem Facebook stranice " ZŠ (unikatni i dekorativni stolovi)" radi izrade stola. Posao je dogovorio s tuženikom tijekom studenog 2019. Uplatio je 5. studenog 2019. predujam troškova u iznosu od 1.000,00 EUR. na bankovni račun žene tuženika. Dogovoreni rok isporuke je bio 5. siječanj 2020. Nakon uplate kapare, tuženik je počeo odugovlačiti s izvršenjem posla. Tek u lipnju 2020. dostavio mu je slike stola kojeg je izradio, a koje nisu odgovarale narudžbi tužitelja. Tužitelj je pozvao tuženika na otklanjanje tih nedostataka u naknadnom roku što je tuženik odbio učiniti. Tužitelj je izjavio raskid ugovora i pozvao tuženika na povrat kapare. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplata iznosa od 1.000,00 EUR, uvećano za zateznu kamatu od primanja isplate novca sukladno čl. 368. st. 5. ZOO-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je s tužiteljem sklopio ugovor o izradi stola te primitak kapare u iznosu od 1.000,00 EUR. Navodi da nije kriv za zakašnjenje s izradom stola jer je tužitelj više puta mijenjao svoju narudžbu pri čemu je obaviješten da se narudžba neće moći izvršiti u ranije dogovorenom roku. Osporava da je izradio stol koji ne odgovara naručenom proizvodu. Osim toga, tuženik je slao tužitelju slike stola u izradi i isti se nije protivio vrsti drveta i boji premaza. Nakon što je tužitelju poslana fotografija gotovog proizvoda isti je prigovorio da mu se ne sviđa premaz plavom neprozirnom epoxy smolom, iako je taj premaz ugovorio. U tom trenutku više nije bilo moguće mijenjanje boje smole jer je proizvod dovršen. Netočno je da je tužitelj odustao od ugovora, što je također vidljivo iz korespondencije stranaka. Tužitelj je pristao preuzeti proizvod unatoč boji premaza, a do problema je došlo kada je trebao platiti ostatak cijene od 700,00 EUR. U više navrata je dogovarana isporuka stola, a tužitelj je stalno inzistirao na tome da plati ostatak naknade tek kad pregleda stol, što nije bilo moguće jer je stol trebao preuzeti prijevoznik. Stoga je do spora došlo oko isplate naknade za izradu stola budući da tuženik nije pristao predati stol prijevozniku bez da mu naknada bude plaćena. Tužitelj je odustao od ugovora nakon što mu je tuženik dao rok da preuzme stolove. Smatra da mu nije dužan vratiti kaparu budući da je izvršio posao i nastala mu je šteta u iznosu od 700,00 EUR. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je pročitao narudžbenicu (list 5), izvadak s Facebook stranice (list 6), WhatsApp korespondencija između stranaka (list 7-30), opomenu pred tužbu (list 31- 32), preslike povratnica (list 35-38), potvrda o izvršenom nalogu (list 40) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 81) i svjedoka OŠ.

4. Sud nije provodio dokaz saslušanjem tuženika jer se isti odrekao prava na svoje saslušanje.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.000,00 EUR s osnova plaćenog predujma troškova za izradu stolova koje je naručio od tuženika.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, kao naručitelj, od tuženika, kao izvođača, naručio izradu dva stola od drveta presvučena plavom epoxy smolom za iznos od 1.600,00 EUR. Nije sporno da je tužitelj isplatio tuženiku 5. studenog 2019. predujam troškova u iznosu od 1.000,00 EUR. Nije sporno da je inicijalni dogovor stranaka bio da tuženik završio posao dio 5. siječnja 2020, kao i da su stranke nakon početnog dogovora proširile narudžbu.

8. Sporno je u kojem roku je tuženik bio dužan izvršiti posao te je li isti kasnio s dovršetkom posla. Također, sporno je da li je tuženik uopće dovršio posao i da li je posao izvršen u skladu s odredbama ugovora i pravilima struke. Konačno, sporno je da li je tužitelj odustao od ugovora zbog nedostataka djela.

9. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tuženik na Facebook stranici oglašavao posao izrade stolova od pravog drveta,

- da su stranke tijekom studenog 2019. sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao tužitelju izraditi stol od oraha ili hrasta presvučen tamnoplavom epoxy smolom, dimenzija 2x1 metar za cijenu od 7.500,00 kn,

- da je tužitelj pokazao tuženiku fotografiju stola koji želi, a koja je bila objavljena na tuženikovoj Facebook stranici,

- da se tuženik obvezao izvršiti posao do 5. siječanj 2020. a tužitelj se obvezao platiti predujam troškova do 5. studenog 2019.,

- da je tužitelj nakon par dana putem poruka (Whapp) proširio narudžbu na način da dodatno naručuje izradu ploče za mali stol dimenzije 110x75 cm te dodatni nastavak za veliki stol, na što je tuženik pristao,

- da je konačno dogovorena cijena od 1.600,00 EUR za cijeli posao,

- da je tužitelj naglasio da mali stol i nastavak za veliki stol trebaju biti presvučeni tamnoplavom neprozirnom epoxy smolom, dok je inicijalna narudžba za veliki stol ostaje ista,

- da je tužitelj 5. studenog 2019. uplatio iznos od 1,000,00 EUR kao predujam troškova, što je tuženik potvrdio WhatsApp porukom,

- da stranke nisu dogovorile rok isporuke,

- da je tužitelj stalno požurivao tuženika putem poruka da započne s izradom stolova,

- da je tuženik odugovlačio te je tek u veljači 2020. poslao slike drveta od kojeg može izraditi stolove,

- da vrsta drveta nije odgovarala onome što je tužitelj naručio od tuženika,

- da je tuženik 13. ožujka 2020. poslao slike materijala na koji je tužitelj pristao, iako iste nisu odgovarale inicijalnim uputama i željama,

- da je tuženik davao izgovore zbog čega odgađa započeti s poslom,

- da je tuženik 28. lipnja 2020. poslao tužitelju slike stola,

- da je tuženik u telefonskom razgovoru s tužiteljem istog obavijestio da stol nije napravljen u skladu s ugovorom jer je presvučen neprozirnom svijetloplavom (kričavom) epoxy smolom umjesto dogovorene prozirne tamnoplave epoxy smole,

- da je tuženik dao tužitelju tri mogućnosti, prvo da od njega preuzme stol i istog pregleda pa nakon pregleda odluči da li mu isti odgovara u izmijenjenoj varijanti, drugu da mu izradi novi stol u skladu s njegovim uputama i treću da mu vrati predujmljeni iznos troškova,

- da tuženik nije pristao niti na jednu od ponuđenih mogućnosti, već je inzistirao da mu tužitelj uplati ostatak iznosa i da preuzme stol takav kakav je ili da odustane od kupnje i ne potražuje nazad iznos predujmljenih troškova,

- da je tuženik u WhatsApp porukama priznao da je krivo shvatio tužitelja vezano uz boju i teksturu premaza,

- da je tužitelj izjavio tuženiku da raskida ugovor i tražio od njega povrat iznosa od 1.000,00 EUR,

- da mu tuženik nije vratio navedeni iznos.

10. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu. Također je ocijenio istinitim iskaz tužitelja kojim opisuje kronologiju događaja od trenutka sklapanja ugovora do njegovog raskida. Sud vjeruje tužitelju da je tuženik odugovlačio i kasnio s isporukom stolova, a da ga je on na to stalno opominjao i podsjećao ga na obvezu da dovrši posao. Sud vjeruje tužitelju da konačni proizvod nije odgovarao dogovorenim uvjetima jer isto proizlazi iz narudžbenice, ali i iz WhatsApp korespondencije iz koje je vidljivo da je tužitelj neprozirni epoxy premaz dogovorio samo za mali stol i produžetak velikog stola, a ne i za osnovnu narudžbu. Konačno, sud vjeruje tužitelju da je odmah po dobivenim fotografijama stola upozorio tuženika na nedostatke u vidu boje i teksture premaza koja nije odgovarala dobivenim uputama. Tuženik sam u svom odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj stavio takav prigovor, dok iz WhatsApp korespondencije proizlazi da isti priznaje nesporazum oko teksture premaza. Uvidom u fotografije koje prileže spisu, vidljivo je da fotografije konačnog proizvoda ne odgovaraju izgledu stolova na fotografijama koje je tužitelj slao tuženiku kao primjer onoga što od njega naručuje. Stoga je logičan i životan iskaz tužitelja da tuženik nije postupio sukladno ugovoru budući da je izradio proizvod koji nije odgovarao željama naručitelja. Obzirom na nekorektno ponašanje tuženika u razdoblju do navodnog izvršenja posla i izgovaranja i kašnjenja, sud vjeruje tužitelju da je isti sumnjao u kvalitetu izrađenog proizvoda koju je htio provjeriti pregledom uživo prije nego se odluči zadržati stol. Konačno, sud vjeruje tužitelju da je odustao od ugovora jer stol nije bio izrađen u skladu s dogovorom stranaka i jer nije želio platiti ostatak naknade tuženiku dok se ne uvjeri da je napravljen u skladu s pravilima struke i danim uputama, a tuženik nije htio napraviti kompromis, već je inzistirao na preuzimanje stola od strane prijevoznika bez pregleda uz istovremenu isplatu naknade. Pri tom valja reći da tuženik nije pristupio na ročište određeno radi njegovo saslušanja, što je sud cijenio u skladu s odredbom čl. 269. st. 2. ZPP-a.

11. Čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o djelu obvezuje izvođač obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11.1. Čl. 597. ZOO-a je propisano da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. (2) On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. (3) On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja.

11.2. Čl. 604. ZOO-a je propisano da je naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. (2) Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. (3) Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

11.3. Čl. 608. ZOO-a je propisano da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok. (2) On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. (3) Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

11.4. Čl. 612. ZOO-a je propisano da je naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke.

11.5. Čl. 419. ZOO-a je propisano da raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja.

11.6 Čl. 368. ZOO-a je propisano da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. (2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. (3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. (4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. (5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

12. Primjenjujući navedene odredbe na utvrđeno činjenično stanje sud je zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovora od strane tuženika, odnosno iz razloga što je tuženik isporučio tužitelju proizvod s nedostatkom, a koji nedostatak nije otklonio niti u daljnjem primjerenom roku. Stoga naručitelju (tužitelju) stoji na raspolaganju pravo tražiti smanjenje cijene ili raskid ugovora uz naknadu štete. Raskidom ugovora su obje strane oslobođene svojih obveza, a tužitelj kao ugovorna strana koja nije odgovorna za raskid ugovora ima pravo tražiti vraćanje onoga što je primio po osnovi takvog ugovora. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 1.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu od isplate predujma troškova temeljem čl. 368. st. 5. ZOO-a, u vezi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

13. U odnosu na prigovore tuženika da je tužitelj kriv za zakašnjenje s izvršenjem posla, valja reći da je inicijalno završetak posla bio dogovoren do 5. siječnja 2020. U okolnostima kada je tužitelj proširio narudžbu u zanemarivom opsegu, tuženik se ne može pozivati na tu okolnost kao odlučnu za prekoračenje roka. Pri tom valja reći da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik tek u veljači 2020. poslao tužitelju fotografije materijala od kojeg predlaže izraditi stolove, a u kojem trenutku je već bio u zakašnjenju s izvršenjem posla. Već iz navedenog proizlazi nekorektna poslovna praksa kojom se tuženik koristio u izvršenju ugovora. Što se tiče prigovora tuženika da je tužitelj održao na snazi ugovor nakon primljenih slika završenog djela, valja reći da to ne proizlazi iz korespondencije stranaka. Upravo suprotno, proizlazi da je tužitelj dao tuženiku nekoliko mogućnosti rješenja međusobnih odnosa, a niti jedna nije uključivala preuzimanje proizvoda uz istovremeno plaćanja naknade. Nakon što je primio od tuženika fotografije proizvoda, tužitelj je tuženiku ukazao na nedostatke u teksturi i boji materijala, no pristao je navedeni proizvod pregledati uživo, čime je iskazao suradnju prema tuženiku s ciljem korektnog ispunjenja međusobnih obveza među strankama. S druge strane, tuženik je nakon zakašnjelog neurednog ispunjenja svojih obveza odbio bilo kakav oblik suradnje i ustrajao na isplati naknade bez pregleda proizvoda, što je suprotno čl. 604. ZOO-a. Stoga isti neosnovno tvrdi da je tužitelj propustio iskoristiti svoja prava temeljem materijalnih nedostataka izvršenog djela.

14. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

15. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 949,81 EUR, a isti se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 75 bodova(Tbr.8/1), zastupanja na ročištima 10. lipnja 2025., 16. rujna 2025. i 20. siječnja 2026. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9/1), uvećano za PDV i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i presudu u iznosu od 39,92 EUR i putne troškove dolaska tužitelja iz Njemačke u iznosu od 139,98 EUR (avionska karta).

16. Tužitelju nije priznat trošak za najam vozila u iznosu od 155,00 EUR jer isti nije bio potreban.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu, u 4 primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika