Poslovni broj: UsI-2479/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužiteljice DK iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po opunomoćenici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, Ljudevita Posavskog 12b, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, (OIB: 02958272670), radi priznavanja prava na naknadu troškova zdravstvene zaštite u inozemstvu, 3. veljače 2026 . ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/24-01/42, URBROJ: 338- 01-06-06-24-03 od 3. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-504-03/24-01/42, URBROJ: 338-01-06-06-24- 03 od 3. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Šibenik, KLASA: UP/I-504-03/24- 01/19, URBROJ: 338-15-0224-4 od 8. travnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova zdravstvene zaštite u inozemstvu, u Bosni i Hercegovini za dan 29. listopad 2023. i za vrijeme od 4. prosinca 2023. do 24. prosinca 2023. na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

2. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, pruženu zdravstvenu zaštitu u Kliničkoj bolnici Mostar pogrešno razmatra kao jedan medicinski događaj iako on to u naravi nije. Pojašnjava da su pruženi oblici zdravstvene zaštite povezani njezinim zdravstvenim stanjem te navodi da je temeljni preduvjet prilikom ocjenjivanja osnovanosti njezinog zahtjeva utvrđivanje ispunjavanja formalnih uvjeta i/ili nužnosti pružanja zdravstvene zaštite u inozemstvu što su upravna tijela propustila utvrditi. Smatra da je neophodno tražene troškove korištenja zdravstvene zaštite cijeniti u kontekstu tijeka njezinog liječenja. Ističe da se trošak korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu na dan 29. listopada 2023. do 31. listopada 2023. odnosi na digitalnu subtrakcijsku angoigrafiju (dalje: DSA pretragu). Navodi da je toj pretrazi prethodilo liječenje u Kliničkom bolničkom centru Zagreb i da joj je dijagnosticirana trombozirana aneurizma ACM M2 desno, da je stavljena na listu za DSA pretragu što je bilo u ožujku 2023. Navodi da je nakon toga obaviještena od ordinirajućeg liječnika specijalista neurologa dr. D da dođe na kontrolu za godinu i pol dana s novom snimkom mozga. Ukazuje na to da je preporučeni način liječenja bio praćenje zdravstvenog stanja. Ističe da je nakon šest mjeseci dobila epileptični napad i došlo je do pogoršanja općeg zdravstvenog stanja zbog čega je pokušala kontaktirati ordinirajućeg liječnika specijalista neurologa dr. D, ali nije dobila povratnu informaciju. Pojašnjava da je pokušala dobiti drugo mišljenje sukladno članku 10. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", 169/04. i 37/08.), a što joj nije omogućeno. Ističe da je zatražila drugo mišljenje nesporno priznatog stručnjaka iz navedene domene liječenja tek nakon što je pokušala ostvariti i uspostaviti kontinuitet liječenja u Republici Hrvatskoj. Navodi da je termin za DSA pretragu dobila u kraćem vremenskom roku odnosno dana 29. listopada 2023. te da joj je tom pretragom utvrđeno povećanje aneurizme što je bila indikacija za operativni zahvat. Zaključuje da je DSA pretraga bila medicinski opravdana i nužna te da nije mogla ostvariti zdravstvenu zaštitu, odnosno DSA pretragu u roku koji je medicinski opravdan uzimajući u obzir njezino zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti u smislu članka 29. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO ). Navodi da je trošak dijagnostičkog liječenja koji predstavlja trošak DSA pretrage bio nužan i opravdan s obzirom na činjenicu da je ta pretraga planirana u Republici Hrvatskoj, a da do 29. listopada 2023., čemu je prethodilo pogoršanje njezinog zdravstvenog stanja i epileptični napad, nije bio poznat termin DSA pretrage u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj u kojima se liječila. Ističe da zdravstvenu zaštitu te vrste nije mogla dobiti u medicinski razumnom roku te smatra da je stoga traženi trošak opravdan i osnovan, te navodi da se to može utvrditi traženjem podataka iz evidencije centralnog naručivanja, odnosno od liječnika opće prakse. Nadalje navodi da operativni zahvat trombozirane aneureizme M2 segmenta desne ACM nesporno predstavlja ranije dogovoreni i planirani zahvat. Međutim, smatra da su upravna tijela propustila ocijeniti njezine navode i odlučne činjenice je li joj nakon postavljene dijagnoze omogućena zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj u opsegu koji je zahtijevalo njezino zdravstveno stanje, imajući u vidu da je nesporno postojala indikacija za operativni zahvat, te ako bi joj adekvatna zdravstvena zaštita bila omogućena u Republici Hrvatskoj da li bi takva zdravstvena zaštita bila pružena u objektivno razumnom roku sukladno članku 29. ZOZO-a, u vezi s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23. i 36/24.) i temeljnim načelima koja su njima propisana, a koja jamče primjenu poznatih i primjenjivih standarda zdravstvene zaštite u odnosu na sve pacijente. Navodi da je izostalo obrazloženje u odnosu na te žalbene navode, a da se tuženik samo poziva na važeće propise, što ne može zamijeniti valjano obrazloženje koje bi sadržavalo dostatne razloge za prvostupanjsku odluku. Potvrđuje da je 4. prosinca 2023. obavljen planirani operativni zahvat trombozirane aneureizme M2 segmenta desne ACM, koji je prošao uredno kao i očekivani postoperativni oporavak. Pojašnjava da je navedeni operativni zahvat, iako je unaprijed planiran te iako za isti nije ishođeno prethodno odobrenje, posljedica dijagnostičke obrade koju je propušteno obaviti u Republici Hrvatskoj, a svakako u razumnom medicinskom roku u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj u kojima se liječila i onemogućeno joj je pružanje adekvatne zdravstvene zaštite sukladno njezinom zdravstvenom stanju. Ističe da je planirani obavljeni zahvat bio nužan te bi s obzirom na propuste u primijenjenoj zdravstvenoj zaštiti u Republici Hrvatskoj bilo opravdano nadoknaditi joj nastale troškove u cijelosti, odnosno bar u opsegu koliko bi tuženik te troškove snosio osiguranoj osobi da je zdravstvena zaštita pružena u Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da tuženik ne obrazlaže je li i u kojem roku navedeno dijagnostičko i operacijsko liječenje bilo moguće obaviti u Republici Hrvatskoj i je li taj rok u medicinskom smislu opravdan prema njezinom zdravstvenom stanju. Ukazuje na to da je treći medicinski odvojeni događaj nastupio nakon operativnog zahvata kada joj je 6. prosinca 2023. urađena kontrolna MSCT dijagnostika mozga, prema protokolu, kojom je verificiran intracerebralni hematom frontalno desno, temporalno i okcipitalno lijevo te znaci subaradhoniodalnog krvarenja. Po urađenoj dijagnostici stavljena je u kontrolirane uvjete, prema plinskim analizama povećan je postotak kisika na respiratoru i nastavljena je agresivna antiedematozna terapija hipertonom otopinom. Ističe da opisano stanje, subaradhnoidalno krvarenje temporalno i okcipitalno lijevo, nije u vezi s izvršenim operativnim zahvatom niti sa kliničkim stanjem radi kojeg je zaprimljena u bolnicu već da se radi o zasebnom medicinskom događaju koji ne predstavlja ni očekivanu komplikaciju poduzetog operativnog zahvata, niti očekivanu posljedicu poduzetih terapijskih zahvata već je u vezi s njezinim općim zdravstvenim stanjem, a uočen je u okviru kontrolne MSCT dijagnostike koja je prema protokolu izvršena postoperativno. Navodi da daljnje liječenje koje se odnosi na liječenje subaradhoniodalnog krvarenja predstavlja zaseban događaj koji je zahtijevao hitno i neodgodivo liječenje te kao takav spada u kategoriju nužne medicinske intervencije. Ističe da je uzrok opisanog krvarenja inicijalno dijagnosticirana bolest krvnih žila koja u svakom trenutku može, a konkretno i je ugrozila njezino zdravlje, što je uočeno prilikom postoperativne dijagnostike zbog čega je naknadni zahvat bio neophodan i vitalno indiciran, ali je u uzročnom smislu zaseban medicinski događaj Pojašnjava da su opisano postupanje i zahvati podrazumijevali pružanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti po život i zdravlje u smislu članka 19. stavka 4. i članka 20. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“, 160/13., 11/15., 16/15., 113/16. i 34/18. - dalje: Pravilnik) te se ni po kojoj osnovi ne mogu podvesti pod planirani zahvat kako to pogrešno utvrđuje upravno tijelo jer se radi o neodgodivoj medicinskoj intervenciji uvjetovanoj zdravstvenim stanjem i njezinom bolešću koja nije bila planirana. Na tu okolnost predložila je da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po specijalistu neurokirurgu i da se po potrebi sasluša ordinirajući liječnik. Zaključno navodi da u osnovi zahtjev temelji na činjenici da iako je načelno imala pravo na zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj kao pružatelju zdravstvenih usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja, u okolnostima konkretnog slučaja, da joj to nije bilo moguće ostvariti u objektivno razumnom vremenskom roku, s obzirom na to da raspoloživi termin dijagnostičkog pregleda nije ni bio određen, a njezino zdravstveno stanje se pogoršalo i nije trpjelo odgađanje, čime je ispunila osnovnu pretpostavku na koju upućuju mjerodavni propisi. Kao dokaz da je operativni zahvat bio nužan, ističe da je indikacija utvrđena upravo na temelju izvršene DSA pretrage. Iznosi tvrdnju da daljnje liječenje ne ulazi u planirani zahvat već da se radilo o očito neodgodivoj medicinskoj intervenciji u situaciji neposredne životne ugroženosti. Smatra da je s obzirom na njezino cjelokupno zdravstveno stanje i dotadašnji tijek liječenja, očito da su svi oblici zdravstvene zaštite koji su joj pruženi u inozemstvu bili nužni i neodgodivi i u tom smislu medicinski opravdani s obzirom da bilo kakvo odgađanje poduzetih dijagnostičkih, operativnih i terapijskih postupaka ne bi udovoljavalo standardu učinkovite zdravstvene zaštite, koji standard su mogle i kao medicinski indicirane trebale primijeniti zdravstvene ustanove u kojima se liječila u Republici Hrvatskoj. Navodi da upravna tijela u odnosu na taj dio zahtjeva nisu dala nikakvo obrazloženja niti su navela razlog zbog čega zdravstvena zaštita nije bila neodgodiva jer sama činjenica da je neka zdravstvena zaštita planirana ne isključuje mogućnost da je neodgodiva. Ističe da navedeno ne udovoljava standardu obrazložene odluke i pokazatelj je arbitrarnosti u odlučivanju što je ustavnopravno neprihvatljivo. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i prizna joj pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite u inozemstvu, za dan 29. listopad 2023. i za vrijeme od 4. prosinca 2023. do 24. prosinca 2023. u iznosu od 27.715,99 KM u protuvrijednosti eura. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Ističe da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima. Navodi da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica zatražila povrat troškova liječenja u Bosni i Hercegovini, koji se odnosi na: 1. dijagnostički postupak (pretraga) DSA cerebralnih arterija (po priloženom računu: cerebralna angiografija) što je učinjeno tijekom bolničkog liječenja u Kliničkoj bolnici Mostar, Kliničkom odjelu za neurokirurgiju, Mostar, Bosna i Hercegovina od 29. listopada 2023. do 31. listopada 2023. i na bolničko liječenje u Kliničkoj bolnici Mostar, Kliničkom odjelu za neurokirurgiju, Mostar, Bosna i Hercegovina od 4. prosinca 2023. do 24. prosinca 2023., tijekom kojeg je 5. prosinca 2023. učinjeno operacijsko liječenje radi cerebralne aneurizme: aneurizma ACM desno. Poziva se na članak 26. stavak 2. ZOZO-a, kojim je propisano što se podrazumijeva pod zdravstvenom zaštitom iz stavka 1. tog članka i to: pravo na upućivanje na liječenje, pravo na korištenje zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u državama iz stavka 1. ovog članka te pravo na drugu zdravstvenu zaštitu u skladu s odredbama propisa Europske unije, Direktive 2011/24/EU, ovoga Zakona, međunarodnih ugovora te općih akata Zavoda. Upućuje na članak 4. stavak 2. Pravilnika, prema kojem osigurana osoba koristi zdravstvenu zaštitu pod uvjetima utvrđenim odredbama međunarodnih ugovora, Zakona, Pravilnika i drugih općih akata Zavoda. Poziva se na članak 12. stavak 2. Ugovora o socijalnom osiguranja te na članak 7. Administrativnog sporazuma za primjenu Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ističe da sukladno članku 14. stavku 6. Pravilnika ako za osiguranu osobu iz stavka 4. toga članka nije zatražena ugovorena potvrda o pravu na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu, Zavod snosi troškove tako korištene zdravstvene zaštite u visini koliko bi iznosili da je ugovorena potvrda pribavljena, a sukladno odredbama međunarodnog ugovora. Nadalje navodi da će Zavod, prema članku 34. stavku 1. Pravilnika, osiguranoj osobi koja je koristila zdravstvenu zaštitu u ugovornoj državi u opsegu određenom pojedinim međunarodnim ugovorom, na njezin zahtjev, a na osnovi nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva područne službe odnosno regionalnog ureda Zavoda priznati troškove zdravstvene zaštite prema odredbama međunarodnog ugovora. Ističe da je prema članku 35. Pravilnika, osigurana osoba koja zdravstvenu zaštitu koristi prema odredbama tog Pravilnika obvezna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u skladu s propisima Europske Unije (dalje: EU) te međunarodnim ugovorima, Zakonom i općim aktima Zavoda. Prvostupanjsko tijelo je sukladno članku 34. stavku 1. Pravilnika zatražilo nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Splitu (sada područne ustrojstvene jedinice u Splitu) na okolnost da li se radilo o hitnim zdravstvenim uslugama u inozemstvu u smislu članka 12. stavka 2. Ugovora za tužiteljicu. Liječničko povjerenstvo Regionalnog ureda Zavoda u Splitu donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu kojim je utvrdilo da se nije radilo o hitnom slučaju već o elektivnom dogovorenom zahvatu ranije dijagnosticirane trombozirane aneurizme M2 segmenta desne ACM, što je potvrđeno nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 12. srpnja 2024. Upućuje na to da je iz raspoložive nemedicinske dokumentacije (zahtjev za povratom troškova i žalbe), razvidno da se radilo o planiranom, prethodno dogovorenom liječenju, odnosno korištenju zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini. Sukladno citiranim odredbama Pravilnika i Ugovora te uvidom u spisu priloženu dokumentaciju i nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda utvrđeno je da se tužiteljica nije zatekla na teritoriju druge države ugovornice (Bosna i Hercegovina), već se odlučila na dogovoreno obavljanje dijagnostičkih pretraga i posljedično planiranu hospitalizaciju u predmetnoj inozemnoj zdravstvenoj ustanovi, a koji troškovi liječenja ne mogu teretiti sredstva nadležnog nositelja budući je naknada troškova prema članku 12. stavku 2. Ugovora propisana isključivo za pružanje hitne zdravstvene zaštite u situacijama kada se osigurana osoba zatekne na području države Ugovornice. Skreće pozornost da tužiteljica u tužbenom zahtjevu ponovno pogrešno tumači značenje prethodnog odobrenja, neodgodivosti zdravstvene zaštite, kao i na liječenje u objektivno razumnom vremenskom roku i naknadu troškova u visini koliko bi Zavod snosio za tu zdravstvenu zaštitu kao da je ista učinjena u Republici Hrvatskoj jer se navedene odredbe primjenjuju na države članice EU, a ne na države ugovornice kao što je Bosna i Hercegovina. U osvrtu na navode tužiteljice napominje da Zavod ne može naknaditi troškove liječenja u iznosu koliko bi Zavod snosio osiguranoj osobi kao da je zdravstvena zaštita pružena u Republici Hrvatskoj, s obzirom da je isto propisano člankom 7. Direktive 2011/24/EU Europskog Parlamenta i vijeća i odnosi se isključivo na države članice EU, a ne i na Bosnu i Hercegovinu koja je ugovorna država. Ističe da je institut prethodnog odobrenja propisan člankom 20. Uredbe (EZ) broj 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i također se odnosi na države članice Europske Unije, a ne i na ugovorne države kao što je Bosna i Hercegovina. Zaključno napominje da sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona. Ističe da se odredbe međunarodnih ugovora mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava. S obzirom da je pobijano rješenje zakonito, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 15. ožujka 2024. za naknadu troškova liječenja u inozemstvu, u Bosni i Hercegovini, za dan 29. listopad 2023. i za vrijeme od 4. prosinca 2023. do 24. prosinca 2023. na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

5. Člankom 4. stavkom 2. Pravilnika određeno je da osigurana osoba Zavoda (u daljnjem tekstu: osigurana osoba) koristi zdravstvenu zaštitu u inozemstvu pod sljedećim uvjetima: u ugovornim državama - pod uvjetima utvrđenim odredbama međunarodnih ugovora, Zakona, posebnog zakona, ovoga Pravilnika i drugih općih akata Zavoda, a na način i u opsegu utvrđenom odredbama tih ugovora.

6. Člankom 5. stavkom 2. Pravilnika propisano je kako troškovi zdravstvene zaštite korištene u ugovornim državama terete sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja samo ako je ta zdravstvena zaštita korištena u skladu s odredbama pojedinog međunarodnog ugovora, Zakona i ovoga Pravilnika.

7. Prema članku 12. stavku 1. Ugovora osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na zdravstvenu zaštitu za vrijeme njenog prebivališta na teritoriju druge države ugovornice, prema pravnim propisima koji vrijede za nositelja njenog prebivališta, isto kao da je kod njega osigurana, a u trajanju određenom pravnim propisima koji vrijede za nadležnog nositelja na čiji se teret zaštita pruža. Stavkom 2. točkom 2. istog članka Ugovora, propisano je da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na hitno pružanje zdravstvene zaštite od strane nositelja njenog boravka, a na teret nadležnog nositelja pod uvjetom da: njezino stanje za vrijeme boravka na teritoriju druge države ugovornice, zahtijeva hitno pružanje zdravstvene zaštite, a osoba nije otišla u drugu državu ugovornicu radi liječenja.

8. Tijekom spora održane su rasprave 11. rujna 2025. i 27. siječnja 2026., na kojim je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9. Sud je odustao od provođenja dokaza medicinskim vještačenjem i odbio je dokazni prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice i dr. O, na okolnost utvrđivanja nužnosti predmetnog dijagnostičkog postupka i operativnog zahvata i posljedicama odgađanja za tužiteljicu, ocijenivši iste suvišnim, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa upravnog tijela.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan

11. To stoga jer iz stanja spisa predmeta tuženog tijela te priloženih isprava proizlazi da je tužiteljica u Kliničku bolnicu Mostar u Bosni i Hercegovini primljena radi planiranog dijagnostičkog postupka (DSA pretrage cerebralnih arterija 29. listopada 2023. do 31. listopada 2023.), a nakon toga radi bolničkog liječenja u Kliničkoj bolnici Mostar, Kliničkom odjelu za neurokirurgiju, Mostar, Bosna i Hercegovina u razdoblju od 4. prosinca 2023. do 24. prosinca 2023., tijekom kojeg je 5. prosinca 2023. učinjeno operacijsko liječenje radi cerebralne aneurizme: aneurizma ACM desno, a što je utvrdilo i Liječničko povjerenstvo Zavoda u postupku stručno-medicinskog vještačenja u svom nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2024. Iz utvrđenog proizlazi zaključak da se u konkretnoj upravnoj stvari radi o planiranoj zdravstvenoj zaštiti u inozemstvu za koju je osigurana osoba trebala pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, sukladno članku 27. stavku 2. ZOZO-a u postupku sukladno članku 26. Pravilnika. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tužiteljica planirano otišla u drugu državu ugovornicu radi liječenja, ne radi se o slučaju hitne medicinske pomoći radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje, te nisu ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavka 2. točke 2. Ugovora.

12. Naime, valja reći da bi predloženi dokazi bili relevantni u situaciji da se radilo o neplaniranoj i unaprijed ne dogovorenoj zdravstvenoj usluzi, a što u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj, što tužiteljica sama potvrđuje u žalbi i podnesenoj tužbi navodeći da u Republici Hrvatskoj nije mogla ostvariti kontinuitet liječenja u medicinski razumnom roku radi čega je zatražila drugo mišljenje od drugog priznatog stručnjaka i obavila je pretragu DSA. Pri tome je izrijekom potvrdila da se radilo o ranije dogovorenom i planiranom operativnom zahvatu u inozemstvu (Bosni i Hercegovini). Imajući na umu izneseno ovaj sud nije smatrao potrebnim tražiti podatke za tužiteljicu iz evidencije centralnog naručivanja, odnosno od liječnika opće prakse na okolnost utvrđivanja je li mogla ostvariti zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj u razumnom roku, jer to nije od utjecaja na drugačije odlučivanje.

13. Slijedom utvrđenog, prvostupanjsko javnopravno tijelo je pravilno postupilo kada je odbilo kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova usluga prekogranične zdravstvene zaštite.

14. Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao o svim tužbenim navodima, a s kojim očitovanjima je suglasan i ovaj sud.

15. Obrazloženje rješenja tuženika sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog citiranog materijalnog prava.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

17. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 3. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice

- tuženiku

- u spis