Poslovni broj: Us I-263/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 32082115313, radi komunalne naknade, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026., a objavljene 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje osporavanog rješenja tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, KLASA: UP/II-363-03/24-02/34, URBROJ: 2117-09/1-25-2 od 03. siječnja 2025., kao i poništenje rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/24-04/342, URBROJ: 2117-1-03-01-24-1 od 02. listopada 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, KLASA: UP/II- 363-03/24-02/34, URBROJ: 2117-09/1-25-2 od 03. siječnja 2025., odbijena je žalba UĐ, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja o utvrđivanju iznosa komunalne naknade, Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/24-04/342, URBROJ: 2117- 1-03-01-24-1 od 02. listopada 2024., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/24- 04/342, URBROJ: 2117-1-03-01-24-1 od 02. listopada 2024., u točci 1. izreke riješeno je da se obvezniku plaćanja komunalne naknade UĐ, ovdje tužitelju, određuje visina komunalne naknade za poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], obračunske površine 140,69 m[2] u visini od 10,00 EUR/m , tj. u godišnjem iznosu od 1.406,90 EUR, odnosno u mjesečnom iznosu od 117,24 EUR i to počevši od 01. siječnja 2024. godine.

Točkom 2. izreke određeno je da je utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke 1. izreke ovog rješenja obveznik dužan plaćati mjesečno u korist proračuna Grada Dubrovnika na označeni račun, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec. Točkom 3. izreke određeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika, obračunske površine ili namjene, upravnom odjelu nadležnom za komunalnu djelatnost Grada Dubrovnika nastanak promjene prijaviti, a ako to ne učini dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu 10. veljače 2025., a potom i uređenu tužbu od 21. ožujka 2025., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je prvostupanjsko tijelo proizvoljno utvrdilo da je predmetni prostor poslovni, iako da je isti prostor isključivo stambene namjene, odnosno da se u istome ne obavlja nikakva poslovna djelatnost. Navodi da je očevid, koji je proveden dana 9. srpnja 2024., održan bez prisutnosti svih strana u postupku, te da na očevidu, suprotno navodima, nisu vršena odgovarajuća mjerenja niti da je ispravno utvrđeno činjenično stanje, već da su predstavnici prvostupanjskog tijela paušalno i bez stvarne namjere da utvrde činjenično stanje sastavili zapisnik koji ne odgovara valjanim utvrđenjima i da predstavlja konstrukcije i proizvoljne zaključke predstavnika prvostupanjskog tijela, a što da je iz samog zapisnika i vidljivo obzirom isti ne sadrži valjane podatke koji bi mogli potkrijepiti ovako izvedene zaključke. Da je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo da bi sobe koje se nalaze na katu predstavljale poslovni prostor, te da iste sobe, sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu u odredbama koje se odnose na kategorizaciju poslovnih prostora, ne pripadaju ni jednoj od propisanih kategorija. Nadalje navodi da je pogrešno izračunata visina obračunate komunalne naknade, te da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir sve karakteristike prostora i stvarnu površinu temeljem koje se vrši obračun. Da prvostupanjsko tijelo nije dalo mogućnost tužitelju i drugom suvlasniku da sudjeluje u postupku, u skladu s člankom 30. ZUP-a, a kako da tužitelju nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku, niti da je imao mogućnosti izjaviti svoje primjedbe, da je došlo do bitne povrede odredaba upravnog postupka na štetu tužitelja. Slijedom navedenog, da je došlo i do povrede odredbe čl. 8. ZUP-a jer da u postupku nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a što da je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje ističe da je odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20, 145/24 - dalje u tekstu: ZKG) propisan sadržaj rješenja o komunalnoj naknadi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je ništavo rješenje o komunalnoj naknadi koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka, a kako da osporavano prvostupanjsko rješenje nema sve obvezne dijelove, da se isto mora utvrditi ništavim po samoj sili zakona (ex lege). Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud poništi osporavano rješenje, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 18. travnja 2025. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano u odsutnosti uredno pozvanih stranaka koje svoj izostanak nisu opravdale, a sve u skladu s odredbom čl. 89. st. 4. u svezi s odredbom čl. 91. st. 3. ZUS-a, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, te isprava koje je tuženo tijelo ovom Sudu dostavilo uz odgovor na tužbu.

6. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, KLASA: UP/II-363-03/24-02/34, URBROJ: 2117-09/1-25-2 od 03. siječnja 2025.

8. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito u ponovljenom postupku, prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/24-04/342, URBROJ: 2117-1-03-01-24-1 od 02. listopada 2024., obvezniku UĐ, ovdje tužitelju, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], obračunske površine 140,69 m[2] , određena visina komunalne naknade u visini od 10,00 EUR/m2, tj. u godišnjem iznosu od 1.406,90 EUR, odnosno u mjesečnom iznosu od 117,24 EUR i to počevši od 01. siječnja 2024. godine.

9. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: UP/II-363-03/23-02107, URBROJ: 2117-09/5-23-2 od 18. prosinca 2023., kojim je poništeno rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i .

mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-363-03/22-04/256, URBROJ: 2117-1-03-01-22-1 od 17. listopada 2022. te predmet vraćen na ponovni postupak, pravilno i zakonito primijenjena odredba članka čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

10. Komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave. Plaća se, među ostalim, i za stambeni prostor. Plaća je vlasnik odnosno korisnik (članci 91. do 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20).

11. Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine, broj: 68/18,110/18 i 32/20, dalje Zakona) propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

12. Odredbom članka 93. stavkom 1. Zakona, propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

13. Odredbom članka 97. stavkom 1. Zakona, propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

14. Odredbom članka 99. stavkom 1. Zakona, propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m³) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), a za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine, a stavkom 2. da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m³) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

15. Odredbom članka 100. stavkom 1. Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

16. Člankom 87. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 42/20 i 114/22, dalje OPZ-a) propisano je da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate; 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa.

17. Člankom 98. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se porezno rješenje donosi u pisanom obliku i mora se označiti kao porezno rješenje, dok prema stavku 2. porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku i 4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata. Stavkom 3., istog članka, je propisano da uvod poreznog rješenja osobito sadržava naziv poreznog tijela, propis o nadležnosti, kratku oznaku predmeta i datum donošenja poreznog rješenja.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da izreka poreznog rješenja sadržava ime i prezime, odnosno naziv poreznog obveznika, vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete plaćanja. U izreci poreznog rješenja obvezno se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ako to proizlazi iz odredaba ovoga Zakona ili posebnog propisa,

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se u obrazloženju rješenja osobito navodi: 1. utvrđeno činjenično stanje, 2. jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, 3. razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, 4. porezne propise i razloge koji upućuju na odluku danu u izreci rješenja i 5. porezni propis koji određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

18. Člankom 186. stavkom 1. OPZ-a je propisano da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do dostave rješenja o žalbi, a stavkom 2., da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga Zakona.

19. U postupku koje je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je da se predmetni poslovni prostor obračunske površine 140,69 m[2] (% od 281,39 m ) nalazi na području grada Dubrovnika, koje je opremljeno pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodoopskrbom, a na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i javne rasvjete.

20. Sukladno članku 6., 7. i 8. Odluke o komunalnoj naknadi Grada Dubrovnika, utvrđeno je da poslovni prostor potpada pod zonu 1, za koju je koeficijent zone (Kz) 1,00, a koeficijent namjene (Kn) za poslovne prostore u kojima se obavljaju djelatnosti ostalih usluga u turizmu tj. smještaja iznosi 10,00.

21. Obzirom da je postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade započeo Zapisnikom o očevidu o utvrđivanju stvarnog stanja prostora od 15. rujna 2022. god., primjenjuje se Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 23/18) koja je bila važeća u trenutku pokretanja postupka te je vrijednost boda (B) određena člankom 2. Odluke i iznosi 0,80 EUR/m[2] do 31. prosinca 2023. god., budući je Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 23/18) bila na snazi do 31. prosinca 2023. god.

22. Sukladno članku 10. Odluke o komunalnoj naknadi iznos komunalne naknade po m2 obračunske površine utvrđuje se množenjem obračunskih koeficijenata (Kz i Kn) i vrijednosti boda (B) te iznosi 8,00 EUR/m[2] .

23. Godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje se množenjem obračunske površine i iznosa komunalne naknade po m[2] obračunske površine.

24. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, materijalno pravo pogrešno primijenjeno te da su učinjene bitne povrede odredbi upravnog postupka, te da tužitelj ne bi bio obveznik plaćanja komunalne naknade, a što da osporavana rješenja čini nezakonitim.

25. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj suvlasnik predmetnog poslovnog prostora za koji mu je citiranim prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.

26. Također nije sporna ni činjenica da je citirano prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju obveze komunalne naknade tužitelju doneseno u skladu s odredbama ovdje mjerodavne Odluke o komunalnoj Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 25/18,06/20 i12/20), kao i Odluke o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 23/18) koja je bila važeća u trenutku pokretanja postupka.

27. Tužbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da se ne radi o poslovnom već o stambenom prostoru u kojemu se ne obavlja nikakva djelatnost, da je očevid proveden bez nazočnosti svih strana u postupku, da je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo da bi sobe koje se nalaze na katu predstavljale poslovni prostor te da je pogrešno obračunata visina komunalne naknade, te da rješenje o komunalnoj naknadi nema propisan sadržaj određen odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu nisu osnovani već se isti ocjenjuju paušalnim te isključivo usmjerenim na odugovlačenje predmetnog upravnog spora.

28. Ovo stoga što iz stanja i sadržaja spisa upravnog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, a potom i obrazloženja osporavanih rješenja, proizlazi sasvim suprotno. Naime, nesporno je da je u ponovljenom postupku ponovno proveden očevid 9. srpnja 2024., kojem je nazočio tužitelj, te o istom i sastavljen Zapisnik, te je provedenim očevidom kao nesporno utvrđeno da se radi o nekretnini stambeno-poslovne namjene smještene u [adresa], u [adresa], da se na obračunskoj površini od 281,39 m[2] , a koja obuhvaća prizemlje stambeno- poslovne zgrade u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, obavljaju djelatnosti ostalih usluga u turizmu tj. smještaja (Arhitektonska snimka, pod oznakom projekt 26/11 i 26/12 Dubrovnik iz prosinca 2012., izrađena od strane trgovačkog društva Atrium d.o.o.). Kao nesporno je utvrđeno da su vlasnici predmetnog prostora UĐ i VĐ, svaki u omjeru 1/2 te je na očevidu bio prisutan samo UĐ, koji je odbio potpisati zapisnik, ne navodeći pritom razloge za isto, te je najavio da će sve prigovore dostaviti pisanim putem, dok se VĐ nije očitovala iako je bila uredno pozvana.

29. Da je prvostupanjsko tijelo dopisom KLASA: UP/I-363-03/24-04/339, URBROJ: 2117-1-03-01-24-2 od 18. srpnja 2024. pozvalo stranku, ovdje tužitelja, na očitovanje o svim bitnim činjenicama za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade, pri tom navodeći u svom pozivu još jednom što je očevidom utvrđeno tj. koji se dijelovi poslovno-stambene zgrade i u kojoj površini koriste za koju namjenu tj. da je očevidom utvrđeno:

- da 671,09 m[2] služi u svrhu stanovanja te obuhvaća 4 etaže tj. prvi, drugi i treći kat te potkrovlje;

- da 281,39 m[2] služi za obavljanje ostalih usluga u turizmu i obuhvaća prizemlje stambeno-poslovne zgrade;

- da 391,64 m[2] služi kao poslovni prostor u kojem se ne obavlja djelatnost te obuhvaća jedinice u suterenu PP1, PP2 i PP3, a sve prema navedenoj arhitektonskoj snimci.;

- da je UĐ, naveo da zapisnički utvrđene površine ne odgovaraju stvarnom stanju, ali se nije izjasnio o tome kolika je površina prostora u kojem se obavlja djelatnost ostalih usluga u turizmu tj. smještaja i nije dostavio nikakve dokaze kojima bi se osporile utvrđene površine, niti je to učinio u podnesenoj tužbi, pa ni za vrijeme trajanja upravnog spora, niti je pristupio na zakazano ročište kako bi pokušao osporiti činjenična utvrđenja iz upravnog postupka te tužbene navode potkrijepiti dokazima, osim paušalnog osporavanja. Stoga je drugostupanjsko upravno tijelo, ovdje tuženo tijelo, pravilno odbilo žalbene prigovore koje je žalitelj istakao, a koji se odnose na samu površinu i namjenu objekta.

30. Nisu osnovani ni tužbeni navodi da je pogrešno obračunata visina komunalne naknade, te da rješenje o komunalnoj naknadi nema propisan sadržaj određen odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

31. Ovo stoga što je prvostupanjsko rješenje doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu te u skladu s odredbama ovdje mjerodavne Odluke o komunalnoj Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 25/18,06/20 i12/20), kao i Odluke o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 23/18) koja je bila važeća u trenutku pokretanja postupka, a kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom uspjeli osporiti pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, kao ni pravilnost i zakonitost prvostupanjskih rješenja koja su donesena pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega je primjenom odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

33. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 47. stavku 3. ZUS-a).

34. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

35. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 3. veljače 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe i to pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravomoćnosti

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 12.03.2026.