Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-422/2014

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja B) BŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Ad2) IŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Ad3) TANFARA JŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i Ad4) mldb MŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku ocu IŠ a isti kao i tužitelji Ad1, Ad2 i Ad3 svi zastupani po punomoćniku Žarko Čogelja, odvjetnik u ZOU Čogelja, Šibenik, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Garancijski fond (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] zastupan po punomoćniku RŠ, odvjetnik u [adresa], te umejšača na strani tuženika Ad1) TŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marko Petković, odvjetniku Šibeniku i Ad2) UŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bori Erceg, odvjetniku u Šibeniku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Žarko Čogelja, odvjetniku ZOU Čogelja Šibenik, prisutnosti punomoćnika tuženika RŠ, odvjetnik u [adresa] te punomoćnika umješača TŠ i to Marko Petković, odvjetnik u Šibeniku i za umješača ZŠ, punomoćnik Bore Erceg, odvjetniku Šibeniku, po objavi, dana 03. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženi HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Garancijski fond, nadoknaditi neimovinski štetu tužitelju B BŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 7.180,50 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana 03. lipnja 2013. do konačne isplate.

II. Dužan je tuženi HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Garancijski fond, nadoknaditi pravičnu novčanu naknadu tužitelju FŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 14.931,50 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana 03. lipnja 2013. do konačne isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

1. Dužan je tuženi HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Garancijski fond, nadoknaditi štetu tužiteljima Ad1) BŠ, Ad2) IŠ, Ad3) JŠ i Ad4) ČŠ u iznosu od 228.678,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana 11. listopada 2013. do konačne isplate.

2. Dužan je tuženi HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Garancijski fond, nadoknaditi pripadajući zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos iz toč. I. i II. izreke ove presude teče od dana 08. svibnja 2012. godine do 03. lipnja 2013. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelji BŠ, IŠ, JŠ i ČŠ, svi zastupani po punomoćniku Žarko Čogelja, odvjetniku u [adresa], podnijeli su ovom sudu, dana 11. ožujka 2014. godine tužbu protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Garancijski fond, radi naknade imovinske i neimovinske štete.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je KŠ dana 09. studenog 2012. godine, doživio prometnu nesreću s po život opasnim posljedicama, uslijed koje da se njegov život potpuno promijenio, a njegove osobito teške posljedice da su pogodile i članove njegove obitelji koji žive s njim u zajedničkom kućanstvu, točnije tužitelje od Ad1 do Ad4. Nesreća da se dogodila dok je kao pješak, na preglednom mjestu, po kojem uobičajeno, na dozvoljen način, prelaze pješaci, prelazio cestu koja prolazi kroz naseljeno mjesto [adresa] kod [adresa] nasuprot kućnog broja 35, ispred mjesta gdje je postavljen znak ograničenja brzine vozačima motornih vozila do 50km/h na način da je bio pogođen i oboren na kolnik motociklom Gilera Runner, neregistriranim koje se kretalo nedozvoljenom brzinom, na nedozvoljen način, kojim je upravljao maloljetni vozač. Na temelju činjenica koje proizlaze iz medicinske dokumentacije tužitelj da je zadobio teške osobito teške povrede, opasne po život, uslijed kojih da više nije sposoban za psihofizičke aktivnosti nužne za samostalni život, prema tuženom su, prije podnošenja ove tužbe, odštetni zahtjev podnijeli tužitelji sa svim dokazima koji se odnose na okolnost nastanka nezgode, visinu i obujam štete.

1.2. Tuženik da je tužiteljima dao neprimjerenu ponudu koja je glasila da na ime cjelokupne neimovinske i imovinske štete iznos od 173.000,00 kuna, na ime troškova zastupanja iznos od 10.000,00 kuna odnosno sveukupni iznos od 183,500,00 kuna, a što tužitelji da nisu prihvatili. Slijedom navedenog tužitelji su predložili da sud prihvati tužbeni zahtjev na način da istima dosudi ukupan iznos od 1.427.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.3. U tijeku postupka, točnije podneskom od dana 13. rujna 2021. godine, tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su povećali tužbeni zahtjev pa i to na iznos od 1.889,500,00 kuna.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, osporavao je osnov i visinu te naveo da ističe prigovor suodgovornosti tužitelja do 50%. Prema utvrđenjima policije na licu mjesta konstatiranim u policijskom zapisniku da se radilo o ravnom cestovnom pravcu bez pješačkog prelaza. U takvim okolnostima prijelaza kolnika na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prelaza da je prijelaz pješaka normiran kongentnom odredbom čl. 131. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. S obzirom na ravan cestovni potez tužitelj B da je mogao na vrijeme uočiti motocikl i nije po zakonu uopće smio stupiti na kolnik. Tuženik je također u cijelosti osporavao visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako isto nije u skladu sa uobičajenom sudskom praksom. U odnosu na potraživanje tužitelja za izgubljenu dobit od poljoprivrede i turizma, tuženik je isto u cijelosti osporavao navodeći kako tužitelji nisu dostavili nikakav dokaz. Naime, posebice navodi kako je tužitelj od ranije imao zdravstvenih problema te da je upitno koliko je tuženik zbog istog mogao obavljati poslove u poljoprivredi a isto tako da je pregledom zemljišnih knjiga utvrđeno kao je mali dio nekretnina upisan kao vlasništvo tužitelja. Isto tako, tužitelj da je bio u obvezi poduzeti u razumnoj mjeri radnje za smanjenje svoje štete te angažirati radnu snagu da smanji štetu. Također tužitelj da je trebao i oko iznajmljivanja apartmana angažirati radnu snagu koja će se o tome brinuti nakon nezgode, a posebno je napomenuo da je ljetna sezona nastupila 10 mjeseci nakon prometne nezgode. Slijedom navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Umješač na strani tuženika TŠ u svom odgovoru na tužbu nije sporio kako je bio sudionik prometne nezgode, točnije da je upravljao motornim vozilom-motociklom, te je u prekršajnom postupku proglašen krivim jer je vozio neregistrirano vozilo prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom A2 kategorije. Prometna nezgoda da se dogodila na preglednom mjestu, pa premda je na tom mjestu uobičajen prijelaz pješaka s obzirom da nema obilježenog pješačkog prelaza, tužitelja B da je bio dužan prije stupanja na kolnik, uvjeriti se da može na siguran način prijeći preko kolnika, bez ometanja prometa vozila, a što isti da je propustio napraviti te također počinio prometni prekršaj i time doprinio nastanku prometne nezgode. Umješač je također prigovarao visini tužbenog zahtjeva navodeći kako je ista suviše visoko postavljena. Prigovarao je potraživanju tužitelja Ad1- Ad4 navodeći kako isti imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu samo u slučaju smrti ili teškog invaliditeta a što tužitelji da nisu dokazali.

4. Umješač na strani tuženika ZŠ u svom odgovoru na tužbu nije sporio da se prometna nezgoda dogodila kritičnog dana i to na način da je TŠ upravljajući neosiguranim vozilom-motociklom marke Gillera Runner VXR 200, koji motocikl je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio u vlasništvu umješača ZŠ, bez registarske oznake, a prije stjecanja prava na upravljanje vozilom, naletio na pješaka KŠ, tužitelja Ad1 te ga oborio na kolnik, a koji kolnik je pješak prelazio na dijelu gdje ne postoji obilježeni pješački prijelaz. Obzirom da će tuženik eventualnu štetu utvrđenu u postupku isplatiti tužiteljima, tuženik će istu potraživati solidarno od umješača ZŠ i TŠ. Protivio se osnovu i visini tužbenog zahtjeva, u odnosu na prestale tužitelje protivio se pravu na pravičnu novčanu naknadu budući tužitelji da nisu dokazali o kakvom se invaliditetu radi i na kakav način se isti manifestira na kvalitetu života tužitelja B, a osim navedenog da je potrebno dokazati kako je između tužitelja postojala trajnija životna zajednica što tužitelja da nisu dokazali. Slijedom navedenog umješač ZŠ predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike zapisnika o očevidu od dana 19. studenog 2012. godine, dopisa Općinskog državnog odvjetništva broj. KM- DO-70/12 od dana 22. kolovoza 2013. godine, odštetnog zahtjeva na listu 18 spisa, potvrde Centra za socijalnu skrb Šibenik od dana 02. lipnja 2016. godine, dopisa Opće bolnice Šibenik od dana 10. prosinca 2018. godine koji prileži na listu 88 spisa, spis prekršajnog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-765/13 te dopis Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj. KM-DO-70/12 od dana 22. kolovoza 2013. godine, dopis turističke zajednice Krapanj-Brodarica od dana 15. listopada 2019. godine, dopisa Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Šibenik, Ispostava Šibenik od dana 18. listopada 2019. godine, dopisa Hrvatskog ureda za osiguranje, Garancijskog fonda os sana 10. listopada 2013. godine koji prileži spisu na listu 124, preslike računa o naplati za izdavanje apartmana tužitelja za vremenski period od veljače do listopada 2012. godine, dopisa turističke zajednice Krapanj- Brodarica od dana 05. ožujka 2020. godine, saslušanjem tužitelja B, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za prometna vještačenja od dana 29. studenog 2021. godine, očitovanje sudskog vještaka za promet od dana 23. rujna 2022. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, specijalista neurokirurgije OŠ od dana 16. ožujka 2023. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, specijalist neurokirurgije Mirko Lapčić od dana 26. rujna 2025. godine, saslušanjem stalnih sudskih vještaka, specijalista neurokirurgije dr. OŠ i dr. Mirko Lapčić na ročištu pred ovim sudom dana 18. prosinca 2025. godine, te cjelokupne medicinske dokumentacije.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao djelomično osnovanim.

8. Među strankama nije sporno da se dana 09. studenog 2012. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj B BŠ kao pješak te TŠ koji je upravljao motornim vozilom. Nesreća da se dogodila kada je pješak prelazio cestu koja prolazi kroz naseljeno mjesto [adresa] kod [adresa], nasuprot kućnog broja 35, te je isti oboran na kolnik motociklom Gilera Runner kojim je upravljao TŠ. Sporna je između stranaka osnov tužbenog zahtjeva kako u pogledu neimovinske štete i imovinske štete, tako i naknada koja bi pripala članovima obitelji tužitelja Ad1. Isto tako sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Pregledom zapisnika o očevidu sastavljenog dana 09. studenog 2012. godine u [adresa] na D-8-16, dionica 9km+300metara, ulica Krapanjskih spužvara, nasuprot broja 35 vidljivo je kako se prometna nezgoda dogodila u naselju u dijelu ceste s kolnikom u oba smjera, bez biciklističke trake, s pješačkim nogostupom, podignutim, asfaltiranim. Stanje kolnika da je bilo dobro, kolnik suh, stanje prometa normalno, vrijeme vedro, cesta je bila dobro osvjetljenja, te da je obavljeno alkotestiranje za vozača TŠ te je istom utvrđeno 0,00 g/kg.

10. Pregledom nalaza i mišljenja prometnog vještačenja od dana 29. studenog 2021. godine vještak je naveo kako se motocikl kojim je upravljao TŠ, u kritično vrijeme, kretao kolnikom državne ceste D-8 u mjestu [adresa], iz smjera istoka prema zapadu, svojom desnom prometnom trakom i brzinom od oko 84 km/h. U isto vrijeme je navedenu prometnicu, iz smjera juga prema sjeveru, odnosno od lijeve prema desnoj strani kolnika u smjeru u odnosu na smjer kretanja motocikla, prelazio pješak BŠ. Vremenski oko 2 sekunde prije naleta u kom trenutku se mjestu naleta približio na udaljenost od oko 47m, vozač motocikla TŠ percipirao je pješaka na kolniku. S obzirom na noćne uvjete, tehničkim putem da nije moguće pouzdano tvrditi da je vozač motocikla pješaka na kolniku mogao uočiti sa veće udaljenosti od naprijed navedene. Na uočeno prisustvo pješaka na kolniku, vozač TŠ da je reagirao izmicanjem svog motocikla u lijevo te na taj način svoj motocikl izmaknuo do središnje linije kolnika, na kom je mjestu onda prednjim dijelom svog motocikla naletio na pješaka BŠ, tužitelja Ad1. U trenutku naleta brzina motocikla da je iznosila oko 84km/h. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nezgode, da je vozač motocikla TŠ umjesto radnjom izmicanja reagirao radnjom intenzivnog kočenja, do izbjegavanja iste moglo je doći pri svim brzinama motocikla koje ne bi bile veće od 76km/h, pri kojim brzinama bi se intenzivnim kočenjem zaustavio ispred linije kretanja pješaka. Na mjestu prometne nezgode da je vrijedilo ograničenje brzine od 50km/h. Pješak BŠ da je također imao mogućnost izbjeći prometnu nezgodu, isti da je počeo zalaziti na kolnik u trenutku u kome se nailazeći motocikl nalazio na udaljenosti od najviše 180m od mjesta naleta. Na toj udaljenosti pješak BŠ objektivno da je bio u mogućnosti pravovremeno, dakle prije nego što je počeo stupati na kolnik, uočiti nailazeći motocikl po upaljenim putnim svjetlima, pa bi odustajanjem od daljnjeg prelaska preko kolnika i propuštanjem nailazećeg motocikla prometna nezgoda bila izbjegnuta.

10.1. Nadalje, vještak je također u svom nalazu naveo kako je do nastanka prometne nezgode došlo u naseljenom mjestu, prometnica da je ravna i pregledna a kolnik izveden bez uzdužnog nagiba. U vrijeme nastanka prometne nezgode bila je noć, prometnica je bila osvjetljena uličnom rasvjetom.

10.2. U odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, a kojeg je su cijenio kao detaljno i iscrpno obrazloženim i isti u cijelost prihvatio, tužitelj je imao određene prigovore koje je vještak otklonio u svojim očitovanjima od dana 23. rujna 2022. godine te očitovanja od dana 02. studenog 2022. godine kao i saslušanjem vještaka na ročištu održanom pred ovim sudom dana 12. prosinca 2022. godine.

11. Nadalje, iz dopisa Opće bolnice Šibensko-kninske županije broj 01- 22068/1-18 od dana 10. prosinca 2018. godine u kojem isti dostavljaju nalaz za tužitelja B 1 BŠ koji se odnosi na krvne parametre koju su rađeni 09. studenog 2012. godine u 19:45 sati i iz koji je vidljivo kako je BŠ imao izmjereno 0,90 g/L alkohola u krvi.

12. Uvidom u prekršajni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-765/13 vidljivo jer kako je u istom doneseno rješenje i to dana 28. veljače 2013. godine kojim je prema mldb. TŠ izrečena odgojna mjera sudskog ukora a sve iz razloga jer je isti počinio prekršaj iz čl. 216. st. 6. i čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, točnije da je dana 09. studenog 2012. godine u 18,50 sati, u [adresa] upravljao neregistriranim motociklom marke Gilera Tunner 200 a prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima A2 kategorije.

12.1. Pregledom dopisa Općinskog državnog odvjetništva broj. KM-DO-0/12 od dana 22. kolovoza 2013. godine vidljivo je kako je nadležno odvjetništvo odlučujući o kaznenoj prijavi PU Šibensko-kninske, Prometne policije broj KU-83/12 od dana 19. studenog 2012. godine zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, donijeli odluku da nema osnova za daljnje vođenje kaznenog postupka a sve iz razloga jer isto ne bi bilo svrhovito budući je okrivljenik TŠ uredno i u cijelosti izvršio obvezu iz čl. 72. st. 1. Zakona o sudovima za mladež uključivanjem u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja, te posebnu obvezu iz čl. 72. st. 1 točke f Zakona o sudovima za mladež uključivanjem u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade koje su mu bile naložene posredovanjem Centra za socijalnu skrb [adresa] u Caritasu biskupije Šibenik i udruzi Aldura Šibenik.

13. Dakle, iz svega naprijed navedenog utvrđeno je kako je dana 09. studenog 2012. godine došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali TŠ kao vozač motocikla Gilera Runner i tužitelj Ad1 BŠ kao pješak. Da je TŠ kao vozač počinio prekršaj iz čl. 216. st. 6 i čl. 238. st. 7 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, točnije upravljao motociklom marke Gilera Runner 200 a prije stjecanja na upravljanje motornim vozilima A2 kategorije te upravljao predmetnim vozilom koje u navedenom trenutku nije bilo registrirano. Isto tako, da je tužitelj B BŠ u trenutku prometne nezgode cestu prelazio na dijelu bez prijelaza za pješake a što je naznačeno u samom zapisniku o očevidu, kao i da je analizom krvi netom nakon prometne nezgode, točnije dolaskom u bolnicu, istom utvrđena prisutnost alkohola u krvi i to 0,09 g/L. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za promet kojeg je sud u cijelosti prihvatio, tužitelj B da je mogao imao mogućnost izbjeći prometnu nezgodu, isti da je počeo zalaziti na kolnik u trenutku u kome se nailazeći motocikl nalazio na udaljenosti od najviše 180m od mjesta naleta. Na toj udaljenosti pješak BŠ objektivno da je bio u mogućnosti pravovremeno, dakle prije nego što je počeo stupati na kolnik, uočiti nailazeći motocikl po upaljenim putnim svjetlima, pa bi odustajanjem od daljnjeg prelaska preko kolnika i propuštanjem nailazećeg motocikla prometna nezgoda bila izbjegnuta.

13.1. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnov tužbenog zahtjeva kao i da osim odgovornosti vozača motocikla postoji i odgovornost tužitelja Ad1 BŠ i to u postotku od 50% kojim je isti doprinio nastanku prometne nezgode.

14. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak, specijalist neurokirurg OŠ iznio je kako je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio politraumu ( višestruko ozljeđivanje), prijelom nosne kosti s pomakom, krvarenje u korpus kalozumu (žuljevitom tijelu) mozga – difuznu aksonalnu ozljedu, SAH (krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, krvarenje u moždanoj komori, krvarenje među moždanim polutkama u zatiljnoj regiji, hemoragijski šok, višestruka krvareća puknuća pereljke crijeva, nekrozu (odumiranje) dijela tankog crijeva, ozljede vanjske stjenke poprečnog debelog crijeva, dakle teške i po život opasne ozljede. Liječenje tužitelja temeljem ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi da je završilo negdje polovicom 2014. godine. Nakon liječenja kod tužitelja B da je nastupilo trajno oštećenje zdravlja koje se očituje u trajnoj umanjenu životne aktivnosti od 40%. U svezi s ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi tužitelja B da je trpio bol jakog intenziteta 5 dana(višestruke ozljede, dav operacijska zahvata), srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 60 dana. Primarni strah jakog intenziteta da je kod tužitelja trajao 30 minuta, slabijeg intenziteta 12 sati, potom da je nastupio sekundarni strah koji da je trajao 5-6 mjeseci a sastojao se u strahu za ishod liječenja i vlastitu budućnost. U odnosnu na naruženje isto da je nastalo u srednjem stupnju a odnosi se na poslije operacijske ožiljke na trbušnoj stjenki, gubitak na tjelesnoj težini i činjenicu da je isti u hodu koristio pomagalo. Nadalje, tuđa pomoć i njega tužitelju da nije bila potrebna u zdravstvenim ustanovama, naknadno je ista bila potrebna 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca i potom 1 sat dnevno trajno a što da je vezano uz prometnu nezgodu. Radi ozljeda iz predmetne nezgode kao i njihovih posljedica tužitelj da nije sposoban za dulje hodanje, kretanje po neravnom terenu, obavljanje težih fizičkih poslova primjerice odlazak u polje ili maslinik, otežano mu je pamćenje, održavanje koncentracije kao i potpuno funkcionalno uklapanje u obiteljsko okruženje.

14.1. U odnosu na navedeni nalaz i mišljenje vještaka dr. OŠ tužitelj je istom prigovarao te navodio kako je isto u kontradikciji sa činjenicama i dijagnozama koje ukazuju da se tužitelja B nikada nije oporavio od prometne nezgode. Nadalje, prigovarao je zaključku vještaka u pogledu činjenice da pogoršano zdravstveno stanje u vezi moždanog udara nije u nikakvoj svezi s ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi, kao i utvrđenju vještaka da je kod tužitelja B nastupilo umanjenje životne aktivnosti od 40% a koje je protivno svim činjenicama. S obzirom na prigovore tužitelja sud je odredio novo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, specijalist neurokirurgije Mirko Lapčić.

14.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Mirko Lapčić, specijalist neurokirurg naveo je kako je tužitelj u štetnom događaj, točnije prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 09. studenog 2019. godine zadobio ozljede koje su teške i po život opasne a radi se o istim ozljedama koje je utvrdio i vještak OŠ u svom nalazu i mišljenju. Tužitelj B da je trpio bol jakog intenziteta 7 dana (višestruke ozljede, dva operacijska zahvata), srednjeg intenziteta 40 dana i slabog intenziteta 100 dana. Primarni strah jakog intenziteta da je kod tužitelja trajao 30 minuta i slabijeg intenziteta 12 sati a onda da je nastupio sekundarni strah koja je trajao 6 mjeseci a sastojao se u strahu za ishod liječenja i vlastitu budućnost. Kod tužitelja B da je nastupilo naruženje u srednjem stupnju, a isto da se odnosi na poslije operacijske ožiljke na trbušnoj stjenki, gubitak na tjelesnoj težini i činjenicu kako je u hodu koristio pomagalo. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju životna aktivnosti tužitelja da je svedena na minimum budući je tuženik za svakodnevne aktivnosti morao koristiti tuđu pomoć, te poslove i aktivnosti koje je ranije obavljao nije bio u stanju obavljati. Uslijed navedenog da je kod tužitelja B nastupilo umanjenje životne aktivnosti do 80%.

14.3. U odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Mirko Lapčić, specijalist neurokirurgije, tužitelj je prigovarao navodeći kakao je isto napravljeno prema istim kriterijima koje je koristio i vještak dr. OŠ u svom nalazi i mišljenju, smatrajući kako je isto kontradiktorno postojećoj liječničkoj dokumentaciji i dokazima u spisu iz kojim proizlazi da je tužitelj kroz cijeli period od nastanka nezgode do danas neprekidno, ali u različitim intenzitetima, trpio sve vidove utužene štete koji da su uzročno-posljedično vezani s konkretnom prometnom nezgodom, te u vezi s tim da su svi vidovi neimovinske štete netočno prikazani u kraćem trajanju, slabijem intenzitetu i manjem postotku. Nadalje da vještak nije imao osnova kontradiktorno navesti da moždani udar koji se dogodio 2018. godine nije bio u svezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nezgodi.

14.4. Tuženik je isto tako prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Mirka Lapčić navodeći kako postoje kontradiktornosti u pogledu nalaza i mišljenja vještaka OŠ i Mirka Lapčić i to u dijelu u kojem je utvrđeno umanjenje životne aktivnosti tužitelja B, pa je tako vještak OŠ u svom nalazu i mišljenju naveo da se radi o umanjenju životne aktivnosti za 40% a vještak Mirko Lapčić da se radi o umanjenju životne aktivnosti za 80%. Slijedom navedenog predložio je da sud odredi nadvještačenje kako bi se otklonile sve nejasnoće

15. Prema odredbi čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 158/23 u daljnjem tekstu ZPP) ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostatci i sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti će se mišljenje drugih vještaka.

15.1. Imajući u vidu naprijed citirani zakonsku odredbu sud je odredio saslušanje oba vještak na ročištu dana 18. prosinca 2025. godine radi otklanjanja proturječnosti u nalazima i mišljenjima.

15.2. Na ročištu održanom dana 18. prosinca 2025. godine, vještaci Mirko Lapčić i OŠ, iskazivali su da su pregledavši svoje nalaze i mišljenja kao i podatke koje su utvrdili kliničkim pregledom tužitelja u mjestu njega stanovanja zajednički su utvrdili kako realno umanjenje životnih aktivnosti tužitelja iznosi 50% odnosno polovično oštećenje svih životnih funkcija. Prvotni nesrazmjer između njihovih nalaza da je nastao prvenstveno iz činjenice da je dr. Lapčić cijenio trenutno oštećenje kod tužitelja ne uzevši u obzir pritom druga zdravstvena stanja koja također da u velikoj mjeri sudjeluju u ukupnom oštećenju zdravlja pri drugim zdravstvenim stanjima, prvenstveno se to odnosi na posljedice moždanog udara koji je tužitelj Ad1 doživio 2018. godine te posljedice prijeloma u području desnog kuka a što da se desilo 2020. godine. Navedenih 50% umanjenja životne aktivnosti da se odnosi isključivo na posljedice ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi koja se dogodila 2013. godine. Nadalje, u odnosu na razlike koje su postojale u duljini trajanja boli kod tužitelja B usuglasili su se a je ukupno trajanje boli jakog intenziteta trajalo 6 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabog intenziteta 100 dana. Budući je tužitelja B prigovarao u tijeku postupka kako vještak prilikom vještačenja nije uzeo u obzir snimke magnetske rezonance mozga vještaci su se očitovali na način da su istaknuli kako je tužitelju B 2018. godine načinjena pretraga mozga kompjuteriziranom tomografijom (MSCT) a koja da je pokazala kronične ishemijske promjene odnosno promjene na mozgu koje su povezane sa insuficijentnom cirkulacijom mozga, odnosno u navedenoj snimci nisu prikazane nikakve postraumatske promjene. Slijedom navedenog vještaci su zaključno naveli kako pregled eventualno načinjenih MR mozga ne bi imao presudno značenje u određivanju postotka trajanja umanjenja životnih aktivnosti.

15.3. Nadalje, vještaci su isticali kako snimke magnetskih rezonanci mozga ne bi bile korisne u svrhu procjene da li je moždani udar kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom a posebno su napominjali da je do moždanog udara došlo šest godina nakon predmetne prometne nezgode te da su kod tužitelja dokazana suženja vratnih karotidnih arterija, ateroskleroza i teška srčana bolest koja nema veze sa prometnom nezgodom. Slabost udova koja postoji kod tužitelja B da može nastati kao posljedica lezija mozga koje je tužitelja B dobio u prometnoj nezgodi ali da se to nije dogodilo u konkretnom slučaju, prema nalazu neurologa Opće bolnice Šibenik od dana 23. studenog 2012. godine neurološki status tužitelja B je tada bio uredan dok se slabost udova po prvi put spominje 08. lipnja 2018. godine kada je tužitelja B zadobio moždani udar.

16. Budući da su vještaci u svojim iskazima danim na ročištu dana 18. prosinca 2025. godine iscrpno i detaljno pojasnili sve razlike do kojih je došlo u njihovim zasebnim nalazima i mišljenjima te iste u cijelosti usuglasili, a posebice valja napomenuti da su detaljno pojasnili sve eventualne nejasnoće i odgovorili da sva pitanja stranaka čime su otklonili svaku eventualnu suprotnost u svojim ranijim mišljenjima, sud je iste u cijelosti prihvatio, smatrajući da je stvar po pitanju medicinskog vještačenja dovoljno raspravljena, potpuno jasna i da ne postoji nikakva potreba za dodatnim medicinskim vještačenjima kako je to predlagao tužitelj koji je zahtijevao da se provede nadvještačenje po timu liječnika, što je sud u cijelosti odbio kao suvišno smatrajući prijedlog tužitelja nepotrebnim te usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

17. Prihvativši nalaz i mišljenje vještaka, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda dana 15. lipnja 2020. godine a kojim se određuju visina pravične novčane naknade neimovinske štete u sudskim postupcima i kojim se isti povećavaju za 50% odlučio da tužitelju na ime neimovinske štete pripada ukupni novčani iznos od 37.388,00 eura.

17.1. Naime, uređenim tužbenim zahtjevom od dana 13. rujna 2021. godine tužitelj je na ime neimovinske štete potraživao ukupan iznos od 180.000,00 eura odnosno 1.357,500 kuna, i to za umanjenje životne aktivnosti iznos od 1.125.000,00 kuna, za pretrpljene fizičke boli iznos od 127.500,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 37.500,00 kuna, za naruženost iznos od 45.000,00 kuna i za tuđu pomoć o njegu iznos od 22.500,00 kuna.

17.2. U odnosu na umanjenje životne aktivnost sud je cijeneći nalaz i mišljenje vještaka prihvatio da se radi o umanjenju životne aktivnosti za 50% pa je uzimajući u obzir naprijed navedene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda kao i cjelokupno stanje tuženika B istom dosudio iznos od 21.899,26 eura odnosno 165.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen.

18. Za pretrpljene fizičke boli tužitelj je potraživao ukupno 127.500,00 kuna dok je sud utvrdio kako je tužitelj trpio boli jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabog intenziteta 100 dana, pa je istom dosudio iznos od bol jakog intenziteta 437,99 eura/3.330,00 kuna za bol srednjeg intenziteta iznos od 1.313,96 eura/9.900,00 kuna te za bol slabog intenziteta iznos od 1.393,59 eura/10.500,00 kuna odnosno ukupni iznos od 3.146,00 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen.

18.1. Nadalje, za pretrpljeni strah tužitelj je potraživao iznos od 37.500,00 kuna sud je iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka utvrdio kako je kod tužitelja postojao primarni strah koji je trajao 30 minuta, strah slabijeg intenziteta 12 sati a potom da je nastupio sekundarni strah koji da je trajao 5-6 mjeseci a koji se sastojao u strahu za ishod liječenja i vlastitu budućnost, pa je sud istom dosudio iznos od 4.977,11 eura/37.500,00 kuna koliko je tužitelj i potraživao.

18.2. Za naruženost koja je nastupila kod tužitelja isti je potraživao iznos do 45.000,kuna, utvrđeno je kako je kod tužitelja nastupilo naruženje u srednjem stupnju a isto da se odnosi na poslije operacijske ožiljke na trbušnoj stjenki, gubitku na tjelesnoj težini i činjenici da je u hodu koristio pomagalo pa je sud istom dosudio iznos od 4.379,85 eura/33.000,00 kuna, dok je isti u preostalom dijelu odbijen.

18.3. U odnosu na tuđu pomoć i njegu tužitelj je potraživao iznos od 22.500,00 kuna za koju je vještak utvrdio da je istom nije bila potrebna dok je boravio u zdravstvenim ustanovama, dok naknadno da mu je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca i potom 1 sat dnevno trajno a što da je vezano u prometnu nezgodu pa je sud tužitelju na ime tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 2.986,26 eura/22.500,00 kuna.

19. Budući da je tužitelju u sklopu mirnog rješenja spora, a na temelju odštetnog zahtjeva broj NO201300141 isplaćen novčani iznos od 173.500,00 kuna odnosno 23.027,41 eura navedeni iznos je oduzet od dosuđenog iznosa od 37.388,00 eura pa je tako dobiven iznos od 14.361,00 eura koji bi imao pripasti tužitelja. Međutim, budući da je sud u tijeku postupka utvrdio da tužitelj ima 50% suodgovornosti u nastanku prometne nezgode utvrđeni iznos od 14.361,00 eura umanjen je za navedeni postotak od 50% pa je tužitelju na ime neimovinske štete dosuđen ukupan iznos od 7.180,50 eura.

20. U odnosu na uplaćeni iznos od strane tužitelja na temelju odštetnog zahtjeva valja napomenuti da u spisu postoji dokaz o navedenoj uplati a što punomoćnik tužitelja i sam tužitelj Ad2 također potvrđuju i ničim ne osporavaju već navode kako predmetni novac nikada nije isplaćen tužiteljima već isključivo punomoćniku a što isti u tijeku postupka i potvrđuje, pa se napominje kako sud ne ulazi u odnos između punomoćnika i stranke već se radi isključivo o njihovom odnosu.

21. Prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj. 36/09,75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOOP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, a kojim je u stavku 1. propisano da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu i to obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili visini štete nije potpuno utvrdio. Prema stavku 2. istog članka, obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovog članak trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovog članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke. Prema stavku 4. tog članka ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. smatrat će se preuranjenom. Prema stavku 5. istog članka, odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporan iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, dok prema stavku 6. u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovog članka, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.1. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku i tuženik je dopisom od dana 03. lipnja 2013. godine obavijestio tužitelja da je zaprimio njegov zahtjev, međutim tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju u roku od 60 dana od dana primitka zahtjeva dostavio obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12 st. 1 ZOOP-a niti da bi mu nesporni iznos naknade štete kao predujam isplatio u skladu s čl. 12. st. 5. ZOOP-a već je iz spisa vidljivo kako je dana 10. listopada 2013. godine temeljem zaprimljenog odštetnog zahtjeva u svezi prometne nezgode koja se dogodila dana 09. studenog 2012. godine, dostavlja ponudu za naknadu štete, dakle nakon 4 mjeseca od primitka odštetnog zahtjeva. Kako tuženik nije postupio sukladno čl. 12. st. 1 i 5. ZOOP-a tužitelju pravo na zatezne kamate pripada od dana podnošenja odštetnog zahtjeva a ne od dana podnošenja tužbe, pa je sud smatrao da kamate teku od dana 03. lipnja 2013. godine.

22. Zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog gubitka zarade iz poljoprivrede kroz vremenski period od 10. studenog 2012. godine do 10. studenog 2013. godine sa danom dospijeća 10. studenog 2013. godine te zbog izgubljene zarade iz turizma kroz period od 10. studenog 2012. godine do 10. studenog 2013. godine s danom dospijeća 10. studenog 2013. godine ovaj sud nije našao osnovanim.

22.1. Prema odredbi čl. 1089. st. 3 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

22.2. Iz iskaza tužitelja B proizlazi da je do prometne nezgode obrađivao i ubirao plodove sa 70 stabala maslina, da su to bile stare masline, njihov prinos da je varirao od godine do godine tako da bi dobio oko 20- 40 litara godišnje koje se koristilo isključivo za potrebe njegovog domaćinstva a ne za prodaju. Od kada on zbog prometne nezgode više ne može obrađivati predmetne masline to da su nastavila raditi njegova djeca. Osim maslina isti da je obrađivao i vinograd sa oko 1500 loza, da se radilo o starom vinogradu od kojeg da je imao više štete nego koristi jer da je u njega trebalo puno ulagati. Od kada je on pretrpio prometnu nezgodu vinograd da više nitko nije obrađivao a isti da je izvadio iz zemlje njegov sin i to tri godine prije nego je on dao iskaz, točnije 2018. godine.

22.3. S obzirom da tužitelj za vrijeme trajanja ovog postupka ničim nije dokazao da je isti imao određenu dobit iz poljoprivrede prije nego što se dogodila prometna nezgoda, kao niti u kolikom iznosu bi se ta dobit mogla utvrditi, a sam tužitelj je iskazivao da se radilo o starom vinogradu od kojeg je isti imao više štete nego koristi dok je ulje proizvodio isključivo za potrebe svog domaćinstva a nakon prometne nezgode to su nastavila raditi njegova djeca, sud je smatrao kako tužitelj nije dokazao da bi isti imao izgubljenu dobit te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22.4. U odnosu na izgubljenu zaradu u pogledu turizma, tužitelj također za vrijeme trajanja postupka nije sudu dostavio dokaz iz kojeg bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da li je do gubitka zarade došlo i u kojem iznosu. Isto tako tužitelj je u svom iskazu navodio da se njegova kuća sa apartmanima nalazi dalje od mora, točnije preko ceste – magistrale, da zarada od apartmana nije bila velika a gosti da su najviše prigovarali na buku od prometa od magistrale pa tako da bi apartmane u najboljim godinama uspjeli napuniti dva mjeseca godišnje a prosječna godišnja zarada da bi bila oko 1.000 do 2.000 eura. Nakon što je isti doživio prometnu nezgodu njegov sin i nevjesta da su nastavili iznajmljivati apartmane ali da je to bilo sve slabo jer da turisti žele smještaj bliže moru. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da sam tužitelj navodi da je zarada bila loša i da je njegov sin nakon prometne nezgode nastavio sa iznajmljivanjem ali da je to bilo loše, sud nije mogao utvrditi da bi tužitelj imao izmaklu dobit u turizmu pa je njegov zahtjev za navedenu naknadu odbio kao neosnovan.

23. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji.) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra osobito teškim invaliditetom i manifestacijom tog invaliditeta. Naime, iz same dikcije navedene zakonske odredbe za zaključiti je kako naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje osoba iz naprijed navedenog članka, opravdava samo onaj teški invaliditet neposredno oštećene osobe, koji se razlikuje od ostalih slučajeva teškog invaliditeta po okolnostima koje tom invaliditetu daju posebnu i iznimnu težinu.

23.1. Prilikom ocjenjivanja prava obeštećenima na isplatu pravične novčane naknade zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe valja imati na umu dva elementa a to su utvrđeni postotak invaliditeta ozlijeđene osobe i vanjske manifestacije invaliditeta ozlijeđenog koje u oštećenog izazivaju duševne boli. U tijeku postupka po vještacima je tužitelju B utvrđeno umanjenje životne aktivnosti za 50% kao i da je radi ozljeda iz prometne nezgode kao i njihovih posljedica tužitelj B da nije sposoban za dulje hodanje, kretanje po neravnom terenu, obavljanje težih fizičkih poslova, primjerice odlazak u polje ili maslinik, otežano mu je pamćenje, održavanje koncentracije kao i funkcionalno uklapanje u obiteljsko okruženje. Isto tako da je kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi zaostala je otežana pokretljivost tužitelja a što da je jednim dijelom dovelo do pada tužitelja 2020. godine u kojem je isti slomio kuk. Dakle, imajući u vidu naprijed navedeno očito je kako je sin tužitelja, koji sa istim stanuje u zajedničkom domaćinstvu te skrbi o istom, trpi duševne boli zbog njegovog invaliditeta, posebice imajući u vidu sve navedene i utvrđene posljedice ozljeđivanja i manifestacije istih na zdravlje tužitelja B sasvim je jasno za ovaj sud da je kod sina tužitelja B Tanfara IŠ, izazvalo veliku traumu zbog čega je prema mišljenju ovog suda povrijeđena njegova osobnost pa je istom dosuđeno 29.862,63 eura / 225.000,00 kuna.

24. U odnosu na potraživanja unuka tužitelja JŠ i MŠ sud iste nije našao osnovanim. Naime, članovi obitelji navedeni u čl. 1101 st. 2. ZOO-a a u koje spadaju ovdje unuci tužitelja B, trebali bi biti u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge odnosno participirati u međusobnim životnim obvezama ili na neki drugi konkretan i kontinuiran način pružiti jedni drugima brigu i skrb koja premašuje onu brigu i skrb koju u redovnim okolnostima bliski članovi obitelji pružaju jedni drugima i koja je odraz njihove emocionalne povezanosti. Dakle, prema mišljenju ovog suda radi se o participiranju u obvezama i potrebama svakodnevnog života i to u istoj ili manjoj mjeri nego što je to slučaj sa ukućanima, ali svakako znatno više nego što je to s osobama s kojima smo iznimno bliski ali koji ne participiraju u redovnim aktivnostima naše svakodnevice.

24.1. Budući su unuci tužitelja B u trenutku nastavka prometne nezgode imali svega, jedan nekoliko mjeseci života a drugi pet godina života, prema stajalištu ovog suda nisu mogli pružiti nikakvu brigu oštećenom, ovdje tužitelju B budući je istima bila potreba briga radi njihovog rasta i razvoja, a isto tako nisu niti mogli participirati u redovnim aktivnostima. Podredno se napominje da tužitelj za vrijeme trajanja čitavog postupka ničim nije dokazao da bi isti imali duševne boli zbog stradavanja bliske osobe pa je u odnosu na iste potraživanje tužitelja odbijeno kao neosnovano.

25. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka ovaj sud je vodio računa te je proveo test razmjernosti između materijalne koristi ostvarene uspjehom u sporu i visine troškova parničnog postupka, a što predstavlja povredu prava na pristup sudu, koje pravo je prema stavovima izraženim u više odluka Europskog suda za ljudska prava implicitno izvedeno pravo iz čl. 6. st. 1. Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine -MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 dalje: Konvencija) stajališta izraženim u predmetima Klauz protiv Hrvatske (zahtjev br. 28963/10, presuda od dana 18. srpnja 2013. godine) i Čolić protiv Hrvatske (zahtjev br. 49083/18, presuda od dana 18. studenog 2021. godine).

25.1. Načelno ESLJP ukazuje da nerazumni troškovi tužitelja mogu dovesti do povrede konvencijskih prava u slučaju kada visoki troškovi postupka djelomično uspješnoj stranci "pojedu" veliki udio ili cijeli iznos dosuđene naknade, zbog čega samo suđenje može postati besmisleno i dovesti do povrede prava na pristup sudu.

25.2. U konkretnom slučaju, a kod činjenice da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan, te da dosuđeni parnični trošak ne da ne bi bio u razmjeru sa dosuđenom naknadom nego i za nekoliko puta veći, a zahtjev tužitelja nije uzrokovao posebne troškove tuženiku i umješačima osim onih potrebnih za redovno vođenje postupka, svaki iznos dosuđenog troška, prema mišljenju ovog suda bio bi povreda prava iz čl. 6. stavka 1. Konvencije, pa je prilikom primjene konvencijskog prava, kao i odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ZPP) valjalo u pogledu stranaka za naknadom troškova parničnog postupka odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

26. Slijedom svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 03. veljače 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelji po punomoćniku Žarko Čogelja, odvjetnik ZOU Čogelja, Šibenik

- za tuženika punomoćnik RŠ, odvjetnik u [adresa]

- za umješača ZŠ, punomoćnik Bore Erceg, odvjetnik u [adresa]

- za umješača TŠ, punomoćnik Marko Petković, odvjetnik u [adresa]