Poslovni broj: Us I-2107/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELAVIĆ & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/25- 01/23, URBROJ: 529-06-03-02/1-25-2 od 3. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 1.000,00 (tisuću) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 25. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/25- 01/23, URBROJ: 529-06-03-02/1-25-2 od 3. travnja 2025., tužitelji u bitnom navodi kako je rješenje tuženika nezakonito. Smatra da tuženik nije trebao uzeti u obzir da je neslaganje suvlasnika sa iznajmljivanjem predmetnog objekta jedino što je ključno u ovom predmetu. Naime, nije uzeto u obzir da on snosi sve troškove održavanja predmetnog objekta, te cijele parcele koja okružuje objekt, a to je 4800 loza i 100 maslina. Drugi suvlasnik tj. ĆV ne sudjeluje u troškovima održavanja ovih nekretnina koje je spomenuo. Također, on da je pred nadležnim sudom podnio tužbu protiv VV i njene majke FV radi ništetnosti uknjižbe, a koja se tiče predmetne nekretnine. Već dvije godine u potpunosti održava predmetni objekt sa spomenutim poljoprivrednim kulturama, dok ĆV ništa ne čini po pitanju održavanja ovih nekretnina, pa zato predlaže da ona sada dvije godine održava ove nekretnine i sudjeluje u svim njenim troškovima u stopostotnom iznosu troškova održavanja ili da se pričeka dok se pravomoćno ne okonča spor po naprijed spomenutoj tužbi, odnosno dok se ne izvrši podjela nekretnina koje su predmet citirane tužbe. Konačno, naglašava da se predmetni objekt nalazi u građevinskoj zoni, predviđenoj za gradnju vila (T1). Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, pri čemu u bitnom ponavlja navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neutemeljenom u cijelosti. Prije svega, pobijano rješenje doneseno je sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i važećoj sudskoj praksi, te s obzirom da se radi o pravnom pitanju, odluku treba donijeti temeljem stanja spisa, bez provođenja bilo kakvih daljnjih dokaza. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je u samostalnom posjedu svih nekretnina na Braču (iako nije vlasnik, pa je upitna i njegova aktivna legitimacija u ovom sporu). Te nekretnine, osim kuće koja je bila predmet najma, odnose se na i poljoprivredno zemljište, pa tako tužitelj u tužbi spominje 4800 loza i 100 maslina. Cjelokupnu zaradu od plodova koje ubire od tih proizvoda zadržava za sebe. Iako nije predmet spora, zarada od tih plodova je dostatna za plaćanje režijskih troškova kuće. Tužitelj ne spominje kako je samostalno, cijeli niz godina, uzimao cjelokupnu zaradu od bavljenja turizmom svih godina i to neovisno o tome da je bio samo suvlasnikom u ½ idealnog dijela nekretnine sa suprugom FV. To je učinio čak i nakon prekida faktične zajednice sa bivšom suprugom FV tijekom 2024., iako je početkom 2024. zbog nasilja kojemu je bila izložena bivša supruga doslovno pobjegla u Zagreb. Cjelokupnu, iznimno visoku zaradu od najma nekretnine za 2024. tužitelj je protupravno zadržao za sebe. Odbio je i odbija svaki prijedlog za razuman dogovor, podnosi pravno besmislene tužbe protiv bivše supruge, ali i kćeri, koje će sve izgubiti, no svaki poziv za razgovor i dogovor, a koji je uključivao i nekretnine na Braču je odbio. Međutim, sve navedene činjenice nemaju veze sa ovim postupkom, one su predmet parničnih postupaka koje će sve tužitelj izgubiti kao što će izgubiti i ovaj upravni spor. Tužitelj nikako ne može shvatiti pojmove kao što su bračna stečevina, kao što ne može prihvatiti da su žene kao i kćeri jednakopravne sa muževima odnosno muškom djecom. Umjesto prihvaćanja notornih činjenica, tužitelj postupa mizogeno prema svim ženama, pa i onim koje su iz njegove obitelji. Slijedom izloženog, predlaže se odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova zastupanja.

4.U sporu je održana rasprava 22. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA: UP/I 335-02/24-0801/0450, URBROJ: 2181/1-06-01-02/20-25-0004 od 13. veljače 2025. ukida se rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-335-02/20-01/00455, URBROJ: 2181/1-06/08/647-20-0002 od 30. srpnja 2020. izdano tužitelju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste apartman, u Bolu, Put Zlatnog rata 9, to pak u bitnom iz razloga što je zainteresirana osoba iz ovog spora ĆV, kao suvlasnica nekretnine u kojoj se predmetni smještajni objekti nalaze, uskratila svoju suglasnost da tužitelj ondje i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 34. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 i 152/24).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta

Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/25-01/23, URBROJ: 529-06-03-02/1-25-2 od 3. travnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, konkretno jesu li bile ispunjene pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u svezi s čim i je li u tom pogledu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja u cijelosti.

12.Člankom 30. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 i 152/24) propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (u daljnjem tekstu: rješenje o odobrenju).

Člankom 34. stavkom 2. istog Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. istog Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. toga Zakona.

Člankom 39. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

Člankom 41. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem isto ukinulo, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je naprijed citiranim rješenjem prvostupanjskog tijela od 13. veljače 2025. ukinuto rješenje o odobrenju KLASA: UP/I-335-02/20-01/00455, URBROJ: 2181/1-06/08/647-20-0002 od 30. srpnja 2020., izdano tužitelju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste apartman, u Bolu, Put Zlatnog rata 9, to iz razloga što je ĆV, zainteresirana osoba iz ovog spora kao suvlasnica nekretnine u kojoj se predmetni smještajni objekti nalaze, uskratila svoju suglasnost da tužitelj ondje i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Prama podacima upravnog spisa nadalje proizlazi kako je upravo ĆV **.**.2024. podnijela zahtjev za ukidanje rješenja o odobrenju izdanog tužitelju, jer se kao nova suvlasnica nekretnine izgrađene na k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj se predmetni smještajni objekti nalaze, protivi da tužitelj ondje i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Prvostupanjsko tijelo je potom smatrajući osnovanim prijedlog zainteresirane osobe donijelo svoje rješenje od 13. veljače 2025. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Također, sud nalazi potrebnim navesti i kako je iz podataka upravnog spisa nedvojbeno da su smještajni objekti, za koji je tužitelju izdano rješenje o odobrenju KLASA: UP/I-335-02/20-01/00455, URBROJ: 2181/1-06/08/647-20-0002 od 30. srpnja 2020. za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste apartman, u Bolu, Put Zlatnog rata 9, izgrađeni na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je prema podacima iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Supetar, u suvlasništvu PV i zainteresirane osobe VV, svatko za 1/2 dijela.

16.Stoga, kod izloženog stanja stvari, s obzirom da pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu predstavlja posao koji premašuje okvir redovitoga upravljanja, za čije poduzimanje je, sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, potrebna suglasnost svih suvlasnika, to je pak neprijeporno da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da je tužitelj prestao ispunjavati uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, to s obzirom da se ĆV, zainteresirana osoba u ovom sporu, kao upisana suvlasnica 1/2 dijela nekretnine u kojoj se predmetni smještajni objekt nalazi, usprotivila da tužitelj ondje i dalje pruža takve usluge, kod kojeg stanja stvari je potpuno jasno da su u konkretnom slučaju bili ispunjene sve pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, slijedom čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

17.S prethodnim u vezi, dodatno je za navesti kako je identično pravno stajalište u više svojih odluka zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, pa tako primjerice i u presudi poslovni broj: Usž-2209/19-2 od 8. listopada 2020. u kojem je zauzeto stajalište kako je pogrešno smatrati da je time što je objekt "podijeljen između suvlasnika u naravi, a ne i formalno, budući da nije etažiran, uspostavljeno vlasništvo nad posebnim dijelovima te nekretnine (etaža)" te da nije potrebna suglasnost suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Ujedno, s obzirom da je riječ o suvlasništvu u idealnim dijelovima, a ne o vlasništvu posebnog dijela nekretnine te imajući u vidu činjenicu da objekt nije etažiran, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je stajališta da je potrebna suglasnost suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj više nema takvu suglasnost, budući mu je istu uskratila suvlasnica, zainteresirana osoba u ovom sporu, to je pak nedvojbeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem ukinulo rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv tog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

18.Kod izloženog stanja stvari, i po shvaćanju ovog suda u nespornim okolnostima kada je tužitelj uslijed prethodno obrazloženog prestao ispunjavati propisane uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, to je zakonito riješena konkretna upravna stvar na način što je primjenom mjerodavne materijalno pravne odredbe članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, ukinuto rješenje o odobrenju od 30. srpnja 2020., pri čemu tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

19.Stoga, pogrešno je shvaćanje tužitelja da tuženik u osporenom rješenju nije trebao neslaganje suvlasnika sa iznajmljivanjem predmetnog objekta uzimati kao ključno u predmetnoj upravnoj stvari, ovo iz razloga što je za konkretni upravnu stvar ključno upravo to što u smislu naprijed citirane odredbe članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika, dok prema ustaljenoj i dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi, ishođenje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s obzirom da se izdaje na neodređeno vrijeme, sve dok iznajmljivač ispunjava zakonom propisane uvjete, predstavlja posao izvanrednog upravljanja stvari, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koju tužitelj nema.

20.Isto tako, u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužitelja na okolnost da je on pred za to nadležnim sudom podnio tužbu protiv suvlasnice ŽV i njene majke FV radi ništetnosti uknjižbe, to pak iz razloga što je ĆV nedvojbeno u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine, te prema načelu povjerenja u zemljišne knjige time dotična neupitno dokazuje svoje pravo vlasništva, dok svatko tko tvrdi suprotno mora to dokazati pravomoćnom sudskom presudom, što znači da tek eventualno pravomoćno okončanje sudskog spora na koji se tužitelj poziva ukoliko isti za njega bude povojno okončan, može biti osnova za drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, odnosno razlog za obnovu predmetnog upravnog postupka.

21.Konačno, bespredmetni su i navodi tužitelja u kojima ističe kako on već dvije godine u potpunosti održava predmetni objekt, dok suvlasnica po tom pitanju da ništa ne čini, to iz razloga što suvlasnički udio suvlasnice i prava koja iz njega proizlaze temelje se na zakonu, a što je neovisno o ulaganjima u objekt koji je u suvlasništvu, s tim da suvlasnički odnosi, nisu, niti mogu biti predmet ovog spora s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 3. travnja 2025. kojim je pak odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

22.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 27. listopada 2025. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 1.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 1.000,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 3. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju IV, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik od 22. siječnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELAVIĆ & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, uz zapisnik od 22. siječnja 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.