REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-451/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog BG, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog BG, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. listopada 2025. broj Kv-224/2025-3 (K- 483/2021), u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog BG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11., osuđenom BG je određeno izvršenje kazne zatvora, u neizvršenom dijelu, u trajanju devet mjeseci i jedan dan, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. veljače 2022. broj K-483/2021-8, koja je pravomoćna 19. ožujka 2022.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni BG osobno, zbog "bitnih povreda kaznenog zakona", "bitnih povreda materijalnog prava", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog "bitnih povreda Ustava RH o jednakosti građana pred sudovima i drugih državnih tijela Republike Hrvatske". Predlaže pobijano rješenje ukinuti, odnosno pobijano rješenje preinačiti te mu produljiti rok za izvršavanje rada za opće dobro ili odrediti plaćanje novčane kazne za preostale dane rada za opće dobro.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada paušalno ističe " bitne povreda kaznenog zakona" i "bitne povrede materijalnog prava".
5.1. Žalitelj ne označava o kojoj bi se povredi kaznenog zakona, iz članka 469. ZKP/08., imalo raditi, niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe, a ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijano rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.
6. Žalitelj nije u pravu kada, pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, tvrdi kako bez svoje krivnje nije u potpunosti izvršio rad za opće dobro jer to nije bio u mogućnosti zbog svojih osobnih prilika.
6.1. Naime, iz izvješća Probacijskog ureda Zagreb I. od 26. listopada 2023. je razvidno kako je osuđenik 20. srpnja 2022. potpisao izjavu o pristanku na rad za opće dobro, te je bio upoznat sa svojim pravima i obvezama te načinom izvršavanja sankcije i pravnim posljedicama neizvršavanja iste, a zatim je rješenjem od 12. rujna 2022. bio raspoređen na rad u Caritas Zagrebačke Nadbiskupije, gdje je odradio 102 sata. Osuđeniku je ova pravna osoba otkazala suradnju 23. studenog 2022. zbog nepouzdanosti u izvršavanju obveze, jer osuđenik, unatoč prilagođavanju obveze njegovom radnom vremenu, nije poštivao dogovor i nije pravovremeno ispričavao nedolaske. Zatim se za osuđenika tražena nova pravna osoba u kojoj bi mogao izvršavati obvezu, uvažavajući njegovo radno vrijeme na primarnom poslu, te je osuđenik rješenjem od 26. siječnja 2023. raspoređen na izvršavanje rada u drugu pravnu osobu, KBC Zagreb. Osuđenik je ovdje u veljači i ožujku 2023. nijednom nije došao na posao, opravdavajući se poslovnim obvezama, te je najavio da će započeti rad 31. ožujka 2023., kada mu istječe ugovor o radu. Nakon toga nijednom nije došao na izvršavanje rada, te ga je kontaktirala probacijska službenica kojoj je naveo da se od 10. travnja 2023. nalazi u Dubrovniku na sezonskom poslu, pa je bio upozoren da nije ispoštovao svoje obveze i da je bila potrebna dostava molbe za prekidom izvršavanja rada. Unatoč tomu je uvažena njegova potreba za primarnim radom, te mu je rješenjem od 10. svibnja 2023. odobren prekid od 9. svibnja 2023. do 31. svibnja 2023. Osuđenik je zatim, tek na inzistiranje probacijske službenice, prvi put u lipnju 2023. došao u KBC Zagreb, gdje je izvršio tri sata rada. S osuđenikom je u kolovozu proveden ponovni razgovor upozoravanja na zakonske obveze te je osuđenik samoinicijativno potpisao izjavu da je suglasan raditi i duže od osam sati dnevno, navodeći kako rad za opće dobro želi izvršiti što prije. Unatoč tomu je u tu pravnu osobu došao samo jednom i izvršio četiri sata rada. Nakon toga osuđenik nije odradio niti jedan sat, tako da je od ukupno određenih 660 sati, osuđenik izvršio svega 109 sata rada za opće dobro.
5.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, iz opisanog odnosa osuđenika prema obvezi izvršenja rada za opće dobro, odnosno njegovog očito neopravdanog eskiviranja obveze, razvidno je kako nije riječ o neskrivljenim okolnostima koje su dovele do neizvršenja sankcije, kako ih osuđenik žalbom nastoji prikazati. Naime, prvostupanjski sud je jasno naglasio da je probacijska služba uvažavala osuđenikove obveze na primarnom zaposlenju i tolerirala njegovu neurednost u izvršavanju, kao što je bila susretljiva prema osuđeniku, pružajući mu više prilika za izvršenje obveze. No, sve je ostalo bez rezultata, s tim da je od zadnjeg djelomičnog izvršavanja rada proteklo više od dvije godine. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori osuđenika kako se radilo o tempu koji nije mogao izdržati. Isto tako, neopravdano je njegovo žalbeno apeliranje na fleksibilnost izvršavanja rada, s obzirom na to da se opetovano oglušio na susretljivost koja mu je bila pružena i u probaciji i u pravnim osobama u kojima je trebao izvršavati rad za opće dobro. Stoga, niti paušalnim žalbenim tvrdnjama o navodnom pokretanju "start-up poduzeća", kao niti naglašavanjem svojih obiteljskih prilika i narušenog zdravstvenog stanja osuđenikovog oca (zbog kojeg je u travnju 2023. tražio prekid izvršavanja, premda je iz probacijskog izvješća razvidno da se tada nalazio na sezonskom poslu u Dubrovniku), žalitelj nije doveo u pitanje osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda.
5.4. Cijeneći opisano ponašanje osuđenika tijekom izvršavanja rada za opće dobro, te uzimajući u obzir činjenicu da je od donošenja rješenja o rasporedu na izvršavanje sankcije proteklo više od tri godine, kao i od pravomoćnosti presude prema kojoj je osuđenik dužan izvršiti rad za opće dobro, u kojem razdoblju je osuđeniku u više navrata dana mogućnost za izvršenje rada za opće dobro, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osuđenik nije u cijelosti izvršio rad za opće dobro isključivo vlastitom krivnjom.
6. Uzimajući u obzir sve navedeno, a budući da je osuđenik tijekom postupka bio upoznat sa svojim pravima i obvezama, sadržajem i načinom izvršavanja kaznenopravne sankcije, kao i da je bio uredno upozoren na posljedice njenog neizvršavanja, to su prigovori žalitelja neosnovani.
7. Slijedom izloženog, budući da žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Velika Gorica, 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
