REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-45/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FZ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. siječnja 2026. broj Kov-11/2026, o produljenju istražnog zatvora, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog FZ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog FZ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), okrivljenom ZZ produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji istražni zatvor je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-29/2026 od 8. siječnja 2026. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenom u istražni zatvor uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegovog uhićenja 6. siječnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Tamare Dilgoš-Kos, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i valjani razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Stoga je neosnovan paušalni prigovor žalitelja da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi nejasni i proturječni, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Žalitelj prigovara da to što je državljanin Republike Srbije koja nije članica Europske unije zbog čega se ne može primijeniti europski uhidbeni nalog, nije dostatno za zaključak da postoji opasnost od bijega imajući u vidu da je surađivao i nije pružao otpor. Protivno tim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika prvostupanjski sud pravilno nalazi u tome što se radi o državljaninu Republike Srbije koji nije vezan za teritorij Republike Hrvatske poslovno niti obiteljski niti ima reguliran status u Republici Hrvatskoj u koju je ušao isključivo s namjerom činjenja kaznenog djela. Uz navedeno se cijenila i propisana kazna za ovo kazneno djelo od jedne do osam godina, što može biti dodatan motiv za napuštanje teritorija Republike Hrvatske. Stoga je pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u svrhu prevencije opasnosti od bijega i time nedostupnosti okrivljenog pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

7. Neosnovano se u žalbi ističe da bi okrivljenik bio dostupan čak i da ode u Republiku Srbiju jer da postoji bilateralan sporazum o izručenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije. Naime, prema članku 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije od 29. lipnja 2010., izručenje državljana zamoljene države ili osobe bez državljanstva s prebivalištem u zamoljenoj državi dopustiti će se samo za kaznena djela organiziranog kriminala i korupcije u skladu s njihovim međunarodno prihvaćenim definicijama, uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije od 31. listopada 2003. i Kazneno-pravnu konvenciju o korupciji od 27. siječnja 1999., s protokolima. Budući da ovdje nije riječ o takvom kaznenom djelu to je prigovor žalitelja neosnovan.

8. Sve okolnosti utvrđene vezano za postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od bijega te cijeneći njihovu kvalitetu i značaj, su ujedno i argumenti zbog kojih se prevencija opasnosti od bijega ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza niti jamstvom, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.

9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević