REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-153/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŽCP zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenoga zakona (''Narodne novine'' broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K-64/2022- 19 od 12. prosinca 2024. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kž-166/2026-7 od 3. srpnja 2025., u sjednici Vijeća održanoj 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ŽCP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K-64/2022-19 od 12. prosinca 2024. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kž-166/2026-7 od 3. srpnja 2025. proglašen je krivim osuđeni TCP da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora jedna godina.
2. Osuđeni TCP, kojeg zastupa branitelj, odvjetnik Boris Hlatki, podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje presude ''zbog povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavak 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku''. Predložio je da pravomoćna presuda bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.
3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojemu je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i branitelju (podaci iz e-spisa).
4. Osuđenik smatra da je u prvostupanjskom postupku došlo ''do bitne povrede odredaba kaznenoga postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2., odnosno iz razloga što je sudjelovao sudac koji je morao biti izuzet''. Navodi da je predsjednica vijeća ''sutkinja Branka Soldo u ovom kaznenom postupku sudjelovala kao član vijeća u postupku potvrđivanja optužnice (predmet Kov-22/2022), odnosno u postupku odlučivanja o produljenju istražnog zatvora dana 22. travnja 2022. godine, te u postupku odlučivanja o ukidanju istražnog zatvora dana 06. svibnja 2022. godine''.
5. Nadalje, osuđenik navodi da drugostupanjski sud ''nije ispitao postojanje povrede odredaba kaznenog postupka koje po službenoj dužnosti mora ispitati'' jer nije ispitao je li u prvostupanjskom postupku sudjelovao ''sudac koji je morao biti izuzet''.
6. Osuđenik navodi i da nižestupanjski sudovi ''nisu obrazložili postojanje namjere'' te da se presuda prvostupanjskog suda ''temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju''. Ističe da ''nije dokazano da je os. iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno ulaženje i kretanje u RH'' te da ''nije imao svijesti niti da je znao kako osobe koje prevozi u svome vozilu nemaju validne isprave za boravaka unutar Europske unije''. Također smatra da ''iz svih dokaza koji su izvedeni proizlazi kako na strani opt. Postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju''.
7. Zahtjev nije osnovan i to iz sljedećih razloga.
8. Najprije treba navesti da zakonsku osnovu za podnošenje zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-a (povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika), osuđenik obrazlaže povredom odredbe kaznenog postupka iz članka 468. ZKP-a (odlomak 4.). Povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP-a osuđenik može isticati samo ako su istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude (članak 517. stavak 2. ZKP-a, s tim da osuđenik ne navodi da bi povrede iz članka 517. stavka 2. ZKP-a bile počinjene u drugostupanjskom postupku). Prigovore koje osuđenik ističe u zahtjevu, a koje se odnose na izuzeće, osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude. Prema tome, nije ih ovlašten isticati sada u zahtjevu.
8.1. Nadalje, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku dužan ispitati je li na raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti, odnosno sudac koji je prema članku 32. stavku 1. ZKP-a isključen od obavljanja sudačke dužnosti. Naime, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP-a drugostupanjski sud ''mora uvijek ispitati postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11.'' (ostali dio odredbe ispušten je jer se ne odnosi na ovu pravnu situaciju). Dakle, drugostupanjski sud ne mora po službenoj dužnosti ispitati je li počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP-a (je li na raspravi sudjelovao sudac koji se morao izuzeti, odnosno sudac koji je isključen od obavljanja sudačke dužnosti), kako to pogrešno smatra osuđenik. Stoga je neosnovan osuđenikov prigovor (odlomak 5.).
8.1.1. Treba dodati da je povredu koju osuđenik sada ističe u odnosu na izuzeće (povreda iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP-a) trebao istaknuti u žalbi protiv prvostupanjske presude. Tada bi drugostupanjski sud na taj žalbeni navod bio dužan odgovoriti. No, osuđenik prigovor izuzeća (isključenja, a niti otklona) nije isticao u žalbi. Budući da ovu povredu nije isticao u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude, osuđenik nema pravo ni prigovarati drugostupanjskom sudu da nije odgovorio na ono što osuđenik nije isticao u žalbi, a riječ je o povredi na koju po zakonu drugostupanjski sud nije dužan odgovarati po službenoj dužnosti.
8.2. Osuđenik nije u pravu ni kada tvrdi da je u kaznenom predmetu predsjednica vijeća koje je donijelo prvostupanjsku presudu sutkinja Blanka Soldo u prethodnom postupku odlučivala o potvrđivanju optužnice. Inače, ta je okolnost razlog za isključenje od obavljanja sudske dužnosti, odnosno sudjelovanja u donošenju prvostupanjske presude (članak 32. stavak 1. točka 4. ZKP-a). Međutim, iz rješenja o potvrđivanju optužnice na koje se poziva optuženik (broj Kov-22/2022., list 167 spisa) jasno je da su o potvrđivanju optužnice sudjelovale sutkinje Davorka Rukavina, Silvia Gretschi Kajba i Ana Bosančić. Prema tome, sutkinja Branka Soldo koja je bila predsjednica vijeća koje je donijelo prvostupanjsku presudu nije sudjelovala u donošenju rješenja o potvrđivanju optužnice kako to pogrešno tvrdi osuđenik.
8.2.1. Osim toga, osuđenik tvrdi i da je sutkinja Branka Soldo trebala biti izuzeta, odnosno isključena od obavljanja sudačke dužnosti jer je sudjelovala u odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti osuđenika tijekom postupka, konkretno u odlučivanju o određivanju i o ukidanju istražnog zatvora. Točno je da je sutkinja Blanka Soldo sudjelovala kod donošenja odluka o produljenju i ukidanju istražnog zatvora, ali to nije okolnost zbog koje je ona isključena od obavljanja sudačke dužnosti kod donošenja prvostupanjske presude. Navedeno bi sudjelovanje u nekim situacijama mogao predstavljati razlog za otklon (ne i isključenje) od obavljanja sudačke dužnosti (članak 32. stavak 2. ZKP-a), ali osuđenik takvo što ne obrazlaže, a niti u spisu, posebno u navedenim rješenjima (listovi 147, 155, 159 i 161 spisa), ne postoji ni jedna okolnost koja bi izazivala sumnju u nepristranost navedene sutkinje. Osim toga, isticanje razloga za otklon suca uopće nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
9. Osuđenikovi navodi (odlomak 6.) prigovori su činjenične naravi, a takvi prigovori nisu zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Treba dodati da osuđenik nije niti u pravu kada tvrdi da nižestupanjski sudovi ''nisu obrazložili postojanje namjere''. Prvostupanjski je sud tu subjektivnu sastavnicu kaznenog djela obrazložio (odlomak 14. prvostupanjske presude), a također i drugostupanjski sud u povodu žalbe (odlomak 7.2. drugostupanjske presude). Okolnost što se osuđenik s tim obrazloženjima ne slaže, nije zakonska osnova za podnošenje ovoga izvanrednog pravnog lijeka.
10. Slijedom svega navedenoga, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga je osuđenikov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
