REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-70/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Jana Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice TL te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika ĆL, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 892,92 EUR, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 4,90 EUR od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR od 22. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR od 25. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR od 23. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,67 EUR od 12. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 4,69 EUR od 11. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR od 21. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 5,17 EUR od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 4,87 EUR od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 8,35 EUR od 14. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 8,42 EUR od 21. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 8,46 EUR od 10. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,37 EUR od 10. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,36 EUR od 19. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR od 10. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,11 EUR od 10. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 25. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR od 18. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 11,33 EUR od 15. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR od 13. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 11,41 EUR od 17. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 11,56 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 11,72 EUR od 09. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 11,68 EUR od 07. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,94 EUR od 18. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,87 EUR od 22. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 12,01 EUR od 13. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 12,75 EUR od 19. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 12,58 EUR od 22. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 13,22 EUR od 05. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 12,89 EUR od 09. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR od 09. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 13,40 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 13,88 EUR od 03. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 13,53 EUR od 03. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 13,58 EUR od 05. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od 12. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 13,41 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 14,26 EUR od 09. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 14,37 EUR od 09. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 15,31 EUR od 03. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 14,97 EUR od 11. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 14,44 EUR od 09. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 14,43 EUR od 14. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 14,37 EUR od 05. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 14,56 EUR od 07. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 14,77 EUR od 13. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 14,78 EUR od 14. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 14,70 EUR od 12. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 14,78 EUR od 10. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR od 18. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 14,70 EUR od 27. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 14,62 EUR od 24. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 14,48 EUR od 14. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od 05. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 14,72 EUR od 09. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR od 07. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 14,43 EUR od 06. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 14,61 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od 11. svibnja 2013.do isplate,

- na iznos od 14,57 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 14,33 EUR od 07. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 14,19 EUR od 07. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 14,32 EUR od 11. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 14,64 EUR od 13. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 14,51 EUR od 12. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 87,34 EUR od 10. siječnja 2014. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.894,21 EUR, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1,63 EUR od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 13,85 EUR od 14. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 15,71 EUR od 21. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 16,64 EUR od 10. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,42 EUR od 10. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,10 EUR od 19. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 10. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 10. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,63 EUR od 25. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 10,90 EUR od 18. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 9,61 EUR od 15. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 8,35 EUR od 13. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR od 17. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 13,99 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 16,87 EUR od 09. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 16,12 EUR od 07. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 20,98 EUR od 18. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,73 EUR od 22. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 22,17 EUR od 13. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 35,94 EUR od 19. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 32,81 EUR od 22. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 44,57 EUR od 05. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 38,37 EUR od 09. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 33,70 EUR od 09. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 47,89 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 56,66 EUR od 03. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 50,30 EUR od 03. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 51,23 EUR od 05. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 46,67 EUR od 12. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 48,08 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 63,60 EUR od 09. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 65,79 EUR od 09. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 82,98 EUR od 03. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 76,74 EUR od 11. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 67,01 EUR od 09. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 66,76 EUR od 14. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 65,70 EUR od 05. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 69,23 EUR od 07. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 73,11 EUR od 13. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 73,23 EUR od 14. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 70,79 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 71,78 EUR od 12. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 73,24 EUR od 10. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 71,67 EUR od 18. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 71,80 EUR od 27. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 70,35 EUR od 24. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 67,67 EUR od 14. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 70,94 EUR od 05. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 72,13 EUR od 09. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 71,65 EUR od 07. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 66,88 EUR od 06. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 70,19 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 70,94 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 69,46 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 65,06 EUR od 07. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 62,33 EUR od 07. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 64,75 EUR od 11. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 66,42 EUR od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 70,68 EUR od 13. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 68,33 EUR od 12. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 50,97 EUR od 10. siječnja 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.462,50 EUR, sa zateznim kamatama, tekućim od 3. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. lipnja 2023., koja je uređena podneskom od 17. studenog 2025., tužitelj LL zatražio je donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju iznos od 892,92 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 2.894,21 EUR, i to s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnog troška, uz zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare; da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; da sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a; da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač; da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP/03). Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva te navodi da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka, uz zatezne kamate.

3. Tijekom postupka sud je pročitao solemnizirani Ugovor o kreditu broj 201436 od 18. prosinca 2006. (list 7-15 spisa), otplatnu tablicu za izračun realne godišnje kamate za kredit (list 16-20 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 22-74 spisa), e-mail korespondencija (list 76-77 spisa), sudsku praksu (list 78-174 spisa), zahtjev za dostavu podataka od 2. lipnja 2023. (list 175 spisa), članak "Učinak konverzije kredita denominiranih u CHF i onih u kunama s valutnom klauzulom u CHF kroz sudsku praksu" objavljen u Pravo i porezi br. 5/19 (list 383-391 spisa), sudsku praksu (list 392-400 spisa), rezultate izračuna (list 401-402 spisa), sudsku praksu (list 414-439 spisa), izvod iz zapisnika sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. (list 440-441 spisa), Ugovor o prodaji od 6. prosinca 2006. (list 442- 446 spisa), ponudu broj 2137/2007. (list 447-448 spisa), karticu prometa po kreditu broj 201436 korisnika LL (list 450-460 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 462-464 spisa), te je saslušan tužitelj (list 477-478 spisa) i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 482 -493 spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) s pripadajućim kamatama.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te pravno sljedništvo tuženika iza Volksbank d.d. odnosno Sberbank d.d., da su stranke (prednik tuženika) sklopile Ugovor o kreditu broj 201436 od 18. prosinca 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.006,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita, da je redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,10% godišnje te da je namjena kredita bila kupnja vozila kao i da je kredit po istom ugovoru u cijelosti vraćen.

8. Sporna je, osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna k lauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li potraživanje u zastari.

9. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 23.006,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je prednik tuženika u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom članka 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je parnični sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), a imajući na umu da je predmetni Ugovor o kreditu, između tužitelja i prednika tuženika, sklopljen 18. prosinca 2006., dakle upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je ovaj sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

11. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je 2006. godine podigao kredit kod Volksbanke radi kupovanja automobila za osobne potrebe; da je ovu banku odabrao jer je auto kuća u kojoj sam kupovao automobil surađivala s Volksbankom u sklopu tadašnje akcije; da mu kada sam otišao u banku radi dogovora kredita tamo nisu nudili nikakav drugi kredit osim u CHF budući da su rekli da je on najpovoljniji; da je ugovor bio tipski; da ga je pročitao, ali nije bilo nikakve mogućnosti oko pregovora glede stavki ugovora odnosno mijenjanja ugovora u pogledu kreditiranja niti se o pojedinim odredbama ugovora pregovaralo posebno; da mu nije ništa objašnjavano u vezi pojma valutne klauzule niti kako se tečaj može mijenjati niti rizike u vezi promjene tečaja; da mu nije objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa odnosno kako će se ona mijenjati; da je mislio da će rata kredita ostati onakva kakvu su ugovorili i kakva mu je bila prezentirana u otplatnom planu; da je banka povećala mjesečne iznose rata s time da je to bilo bez njegove suglasnosti; da je po struci elektrotehničar i u radnom odnosu sam kao IT rukovoditelj kod firme Accenture ; da nikada nije imao obrt niti firmu; te da je u vrijeme dizanja kredita njegova financijska pismenost bila nepostojeća.

12. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao logičan, životan i uvjerljiv te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a sadržaj iskaza ničim nije doveden u sumnju, pri čemu je na tuženiku teret dokaza, u smislu članka 219. u svezi članka 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

13. Tako je iz iskaza tužitelja kao i čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje motornog vozila (članak 3. ugovora), a da isto nije korišteno u svrhe koje bi bile namijenjene njegovom zanimanju, odnosno njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle da je ugovor sklopio kao potrošač te da se stoga radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno članku 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. S druge strane, prednik tuženika je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja prednika tuženika pa je stoga prednik tuženika je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno članku 3. točka 2. ZZP/03. Što se pak tiče pojedinačnog pregovaranja te informiranosti potrošača, iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da prednik tuženika s istim nije prethodno pregovarao o spornim odredbama, niti mu ih učinio razumljivim, obzirom da istome nije objasnio rizike u vezi valutne klauzule kao ni parametre koji utječu na mijenjanje tečaja, odnosno formiranje kamatne stope, pa je, uzevši u obzir da tužitelj nije ekonomist, životno i logično da ništa više od onoga što je u ugovoru pisalo nije znao. S tim u vezi valja uzeti u obzir i Direktivu 93/13/EEZ prema kojoj se sukladno čl. 3. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive, a ovaj je članak i formalno implementiran u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12).

14. Slijedom navedenog, a ponovno ukazujući na to da je ovaj sud sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, utvrđuje se da predmetni Ugovor o kreditu, sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne. Stoga, nedvojbeno je utvrđeno da su u smislu odredbi članka 270. stavak 1. i članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje u tekstu: ZOO) ništetni dijelovi odredaba kojima se ugovara jednostrano promjenjiva kamatna stopa sadržani u čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu, odnosno dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1. i čl. 8. predmetnog ugovora o kreditu, odlučujući o navedenom kao o za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu prethodnom pitanju..

15. Što se tiče samog tužbenog zahtjeva, prije svega valja navesti, da je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Međutim, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Shodno tome tuženik je u obvezi platiti tužitelj razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 892,92 EUR (6.727,86 HRK), a s osnova ništetne valutne klauzule 2.894,21 EUR (21.806,14 HRK). Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Strankama je nalaz i mišljenje uredno dostavljen te mu iste nisu prigovarale, stoga je ocijenjeno da iste nemaju primjedbi.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022). Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Stoga, a kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023., predmetno potraživanje ni po kojoj osnovi nije u zastari.

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO -a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je prednik tuženika sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz čega proizlazi nesavjesnost prednika tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke presude.

20. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 , 107/2025 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (3.674,38 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

21. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 16. svibnja 2024., 16. srpnja 2025. i 17. studenog 2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 21. listopada 2024. (Tbr. 8. toč. 4. OT) 50,00 EUR, zastupanja na ročištima 4. ožujka 2025., 3. travnja 2025., 2. listopada 2025. i 18. prosinca 2025. svako po (Tbr. 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.650,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za dostavu podataka od 2. lipnja 2023. po Tbr. 36. toč. 5. OT budući da navedeni trošak nije nastao tijekom i u okviru ovog postupka.

22. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 412,50 EUR te trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 2.462,50 EUR.

23. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi.

24. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 3. veljače 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.