Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-234/2025-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TJ, s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], kojeg brani braniteljica po službenoj dužnosti Sanja Godek-Glavina, odvjetnica iz Koprivnice, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, te radi kaznenog djela prijetnje, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, u vezi čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO-205/2025-1 od 4. studenog 2025., na raspravi održanoj dana 3. veljače 2026., u nazočnosti zastupnice optužbe TJP, okrivljenika TJ, osobno i braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti Sanje Godek- Glavina, odvjetnice u Koprivnici, osobno, a presude objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenik TJ

OIB: [osobni identifikacijski broj], sina T i MJ, r. MJ, rođenog **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Varaždinu, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, nije vlasnik nepokretne ili pokretne imovine, nije u tijeku drugi kazneni postupak,

oslobađa se od optužbe

da bi:

dana 5. listopada 2025., oko 22.20 sati, u [adresa], u nakani da ustraši svoju tetu EJ i ZJ, rekao im da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih zapaliti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 te prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika TJ i nagrada te nužni izdaci braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti Sanje Godek-Glavina, odvjetnice u Koprivnici, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je optužnicu broj KO-DO- 205/2025-1 od 4. studenog 2025. protiv okrivljenika TJ radi kaznenih djela činjenično, pravno i zakonski opisanih u izreci presude.

2. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kov-116/2025-20 od 24. studenog 2025. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. Okrivljenik TJ upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovao se da se ne smatra krivim zbog počinjenja inkriminiranih kaznenog djela, te je iznio obranu.

4. Okrivljenik TJ je u obrani pred državnim odvjetništvom i prilikom ispitivanja po čl. 208.a ZKP/08 naveo da je 5. listopada 2025. bio kod tete EJ, da je tamo bio i ZJ i još neke osobe kojih se ne može sjetiti. Sjeća da je s tetom pričao, da je plakao, da su ga tjerali doma, ali se ne sjeća da bi ikome prijetio. Bio je u alkoholiziranom stanju, popio je dosta žestokih pića i pivu. Inače je s tetom EJ u dobrim odnosima.

5. Iznoseći obranu na raspravi okrivljenik TJ naveo je da se ne smatra krivim kao počinitelj inkriminiranih mu kaznenih djela. Prije inkriminiranog događaja zajedno sa ZJ bio je kod njega u [adresa] te su popili jedno pivo. Nakon toga su se razišli te je otišao kući odnijeti brašno za kruh jer je bila nedjelja te nije imao gdje kupiti kruh. Kod kuće se zadržao do poslijepodnevnih sati, a moglo je biti 16-17 sati. Poslije je otišao u jedan kafić u [adresa] i tamo je bio sa osobama koje poznaje iz viđenja, a u kafiću se zadržao oko 15 minuta. Nakon toga otišao je kod ZJ, a moglo je biti oko 20,30 ili 21,00 sat. Tamo je zatekao EJ i ZJ te svjedokinju ŽJ a bilo je prisutno i više djece od 5, 6 i 10 godina. Do ZJ isključivo je došao jer mu je trebao mobitel radi poziva ženi budući da nije znao gdje se ona nalazi. ZJ nije mu mogao dati telefon radi uspostave poziva budući da nije imao novaca na računu, a mobitel mu je dala svjedokinja ŽJ. Nakon toga obavio je poziv te se zadržao u kući EJ i ZJ oko pola sata i tamo je konzumirao sok ili vodu te je otišao kod svoje majke BJ koja živi u [adresa]. Kod majke je došao oko 22,00 sata, a onda je otišao kod druge tete FJ gdje je prespavao. Nije mogao odgovoriti na pitanje da li je iz kuće oštećenika otišao prije nego svjedokinja ŽJ. Radi alkoholiziranosti ne sjeća se da bi u kući oštećenika glavom lupao u zid već se jedino sjeća da je plakao. Plakao je radi žene jer nije znao gdje se nalazi budući da mu se nije javila na telefon. Oštećenicima nije prijetio riječima da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih zapaliti, a zašto su zvali policiju do danas mu nije jasno. Sa oštećenicima nikad nije bio u sukobu i dan danas su u dobrim odnosima. Mogući razlog prijavljivanja mogla bi biti ljubomora, budući da se u međuvremenu smirio, ne čini kaznena djela, zaposlio se, otišao je raditi u SR Njemačku, kupio je kuću, oženio se te je otišao iz romskog naselja, a taj odlazak mogao bi biti i uzrok ljubomore. Osobu koju je spomenuo u uvodnom dijelu obrane i koju je zvao na telefon sa njom se i oženio. Na pitanje zastupnice optužbe dodatno je pojasnio da kod majke nije prespavao jer ima loše stambene uvjete te je otišao prespavati kod tete koja je na udaljenosti od njegove majke 3 kilometra, a u svoju kuću nije otišao prespavati jer mu je bila predaleko i na udaljenosti od 7-8 kilometara. Na pitanje braniteljice okrivljenika dodatno je pojasnio da je prije inkriminiranog vremena zajedno sa ZJ konzumirao alkohol u svojoj kući u prisutnosti svoje supruge. U to vrijeme bio je prisutan OJ, njegov brat okrivljenika HJ i ZJ. ZJ bio je prisutan cijelo vrijeme te je on ostao na istom mjestu kod njegovog brata, a on je otišao u [adresa] u poslijepodnevnim satima. Zajedno sa bratom kupio je kuću u kojoj su se nalazili. Da je bilo svađe u njegovoj kući on zasigurno poslije ne bi otišao u kuću EJ i ZJ. Nije mogao odgovoriti na pitanje koliko je količinski popio inkriminiranog dana već da je pio u svojoj kući sa ZJ od 11,00 sati do oko 16,00 sati te nešto malo jeo, a na pitanje koliko je ZJ bio pijan nije mogao odgovoriti. Inkriminiranog dana nije imao u posjedu svoj mobitel budući da mu je bio razbijen ekran i nije bio za uporabu time da toga dana, a niti ranije nije bio u sukobu sa EJ te je teti često znao dolaziti i pomogao joj. Ponovio je da se ne sjeća da bi kod tete glavom udarao u zid, a općenito govoreći sebi ne bi ništa nažao napravio. Na pitanje zastupnice optužbe na kraju je naveo da kada je ZJ bio u njegovoj kući u poslijepodnevnim satima bila je i njegova supruga koja mu je prigovarala što pije te je bila ljuta i otišla je radi toga.

6. U dokaznom postupku po suglasnom prijedlogu stranaka pročitana je medicinska dokumentacija Zavoda za hitnu medicinu koprivničko-križevačke županije za okrivljenika TJ (stranica 25), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz žrtve ZJ (stranica 113-116), iskaz svjedoka LJ (stranica 117-118), iskaz žrtve EJ (stranica 125-127), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz EJ (stranica 209-210), svjedokinje LJ (stranica 211), a na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

7. Analizirajući provedene dokaze zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti pri tome imajući u vidu obranu okrivljenika, sud nalazi utvrđenim da Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici nije dokazalo da bi okrivljenik bio počinitelj dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te kaznenog djela prijetnje, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 51. KZ/11.

8. Naime, iz iskaza žrtve ZJ prilikom prvog ispitivanja, proizlazi da je prije otprilike mjesec dana, u večernjim satima, negdje prije 22.00 sati, u njegovu obiteljsku kuću u [adresa], u kojoj živi zajedno sa majkom EJ, šogoricom ĐJ i maloljetnom sestrom i bratom došao okrivljenik TJ. TJ su čudno ponašao, najprije je glavom udarao u zid, a potom je kleknuo na pod i gledao nešto na zidu, a što ostali nisu vidjeli. TJ je nešto mrmljao, a po njegovom mirisu i ponašanju je zaključio da je pod utjecajem alkohola. Htio ga je izbaciti van iz kuće, no TJ najprije nije slušao, ali je otišao iz kuće da bi se i oko 22.00 sata TJ ponovno vratio k njima u kuću, ušao u dnevni boravak, ponovno kleknuo na pod i nešto mrmljao, nakon čega ga je izbacio iz kuće. Tada je TJ na dvorištu govorio da će ih zapaliti u kući dok budu spavali i da će ih jednog po jednog pobiti, nakon čega je TJ pobjegao.

9. Neposredno ispitan na raspravi žrtva ZJ nije ostao kod iskaza kojeg je iznio na zapisniku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici broj Kir-DO-185/2025-11 od 28. listopada 2025. Na poseban upit suda dodatno je pojasnio da je okrivljenik u dva navrata 5. listopada 2025. bio u kući u [adresa]. Zadnji puta u kući je boravio oko 22,20 sati. U kući osim njega i okrivljenika bila je njegova majka CJ, njegov brat DJ i njegova sestra ŽJ. DJ i ŽJ bili su u istoj prostoriji kao i sve druge pobrojane osobe i to u dnevnom boravku. Kada mu je predočen iskaz njegove majke EJ prilikom prvog ispitivanja te na raspravi 13. siječnja 2026. ostao je kod svog iskaza na raspravi da su u dnevnom boravku bili prisutni DJ i ŽJ, a njegova majka to u iskazu nije navela jer DJ i ŽJ nije željela miješati u inkriminirani događaj. Na daljnje pitanje suda odgovorio je da u kritično vrijeme i na inkriminiranom mjestu okrivljenik nije govorio odnosno obraćao se njemu i njegovoj majci EJ riječima da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih sve zapaliti. Nije mogao objasniti zašto je pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici 28. listopada 2025. u iskazu naveo da im se okrivljenik obratio riječima da će ih zapaliti u kući dok budu spavali i da će ih jednog po jednog pobiti. Sa druge strane, potvrdio je vjerodostojnost zapisnika odnosno da je doista kada je bio ispitan pred državnim odvjetništvom i to rekao i to da je upisano u zapisnik odnosno da mu se okrivljenik kritične zgode njemu i majci obratio riječima da će ih zapaliti u kući dok budu spavali i da će ih jednog po jednog pobiti. Nije mogao odgovoriti na pitanje zašto je tako kazivao pred državnim odvjetništvom, međutim, ono što je rekao pred državnim odvjetništvom da nije istina. Na daljnje pitanje odgovorio je da je brat pozvao policiju, a on je s policijom pričao na mobitel budući da je bratu rekao da zove policiju. Osim toga, nije mogao odgovoriti na pitanje zašto je zvao policiju jer se po njegovoj vlastitoj tvrdnji ništa nije događalo. Na daljnje pitanje odgovorio je da nije čuo riječi upućene od okrivljenika da će ih sve zapaliti u kući dok budu spavali i da će ih jednog po jednog pobiti. Te riječi nije čula niti njegova majka EJ. Kada mu je predočen iskaz svjedokinje EJ prilikom prvog ispitivanja ali i sa rasprave 13. siječnja 2026. da je ona čula da je okrivljenik uputio riječi prijetnje da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih zapaliti to nije mogao objasniti. Kada mu je predočen potpis na zapisniku Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 28. listopada 2025. (stranica 113-116) potvrdio je da se radi o njegovom potpisu. Na pitanje zastupnice optužbe dodatno je pojasnio da je ŽJ njegova sestra koja se nalazila u kritično vrijeme u kući, a da u kući nije bila prisutna svjedokinja ŽJ, a koja se nalazila u dvorištu i ušla je u kuću te je okrivljeniku dala mobitel da nekog zove. Na daljnje pitanje odgovorio je da je policiju isključivo zvao ne radi mrmljanja i psovanja okrivljenika već radi njegovih navoda da će ih zapaliti u kući dok budu spavali i da će ih pobiti, međutim, okrivljenik to nije rekao i zbog toga se kaje. Nikad prije nije zvao policiju niti je bio ispitivan od strane policije. Na pitanje okrivljenika TJ odgovorio je da okrivljenik u kritično vrijeme nikome ništa nije nažao napravio već je bio u pijanom stanju te je psovao. Na kraju, na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorio je da je u kritično vrijeme okrivljenik udarao glavom u zid i spominjao je neku ženu.

Tom prilikom nije se ozlijedio.

10. Ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu žrtva EJ je navela je da je s TJ u dobrim odnosima. Do inkriminiranog dana TJ nije vidjela pijanog, a taj dan došao je pod jakim utjecajem alkohola. Bilo je navečer, ne sjeća se koliko sati, bila je u kući sa svojom maloljetnom djecom i sinom ZJ te LJ. TJ je bio jako čudan, namjerno je lupao s svojom glavom o zid i brbljao nešto o svojoj ženi koja ga je ostavila no nije razumjela što sve govori. U jednom trenutku, kada je lupao glavom o zid, rekao je da će ih ubiti jednog po jednog i zapaliti, no ona mu je to oprostila jer zna da je bio jako pijan i nije znao što govori, ali se preplašila takvog Draganovog ponašanja, odnosno da bi u tako pijanom stanju doista nekome nešto napravio. Sinu ZJ je rekla da pozove policiju, što je on i učinio, no nije željela da se protiv TJ pokrene kazneni postupak jer se više bojala za TJ, nego za sebe, jer je vidjela da je skroz pijan. Kod sebe nije imao ništa, nikakav upaljač niti išta slično, čak niti mobitel.

11. Neposredno ispitana na raspravi žrtva EJ navela je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je iznijela na zapisnik pred Županijskim sudom u Varaždinu broj Kir-960/2025-5 od 4. studenog 2025. Na poseban upit suda odgovorila je da iako je njezin iskaz neposredno na raspravi pročitan da ne ostaje kod iskaza prilikom prvog ispitivanja u dijelu u kojem je tvrdila da je okrivljenik u jednom trenutku lupao glavom u zid i da je govorio da će ih ubiti jednog po jednog zapaliti i da su se te prijetnje odnosile u odnosu na nju i na ZJ. U kritično vrijeme okrivljenik je bio u pijanom stanju i on je nešto "mrmljao" te nije razumjela što govori. Kada joj je predočen iskaz kojeg je iznijela na zapisnik Županijskom sudu u Varaždinu od 4. studenog 2025. isključivo je ostala kod iskaza kojeg je iznijela na raspravi. Na daljnje pitanje dodatno je pojasnila da ju niti prilikom ispitivanja pred ovim sudom niti prije ispitivanja u svojstvu žrtve kod Županijskog suda u Varaždinu nitko nije prisiljavao da dade određene iskaze. Nadalje, navela je da je ZJ u kritično vrijeme spavao i da nije mogao čuti prijetnje. U kritično vrijeme na licu mjesta osim nje i ZJ nikoga nije bilo. ŽJ je njezina kćerka i ona je u dobi od 10 godina, a ona u kritično vrijeme nije bila prisutna događaju jer je spavala i nalazila se u drugoj prostoriji. Na daljnji upit suda nije mogla objasniti radi kojeg razloga je ZJ podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika u kojoj je opisao slijed inkr iminiranog događaja. Na kraju navela je da je kod inkriminiranog događaja bila prisutna i LJ koja je došla na kraju događaja i nije mogla čuti da bi okrivljenik prijetio da će ih sve zapaliti i ubiti. Na pitanje zastupnice optužbe navela je da ona nije imala mobitel i da ne zna tko je pozvao policiju, a postoji mogućnost da se policiji obratio ZJ, dok ona ZJ nije rekla da pozove policiju. Nadalje, kada joj je od zastupnice optužbe pročitan iskaz kojeg je dala u ranijem stadiju postupka neposredno na raspravi potvrdila je da je točno da joj se okrivljenik u jednom trenutku obratio riječima da će ih ubiti jednog po jednog i zapaliti, ali ne zna na koga su se te prijetnje odnosile, a u kući osim gore spomenutih osoba nije bilo. Potvrdila je i to da na daljnji upit zastupnice optužbe pred Županijskom sudu u Varaždinu rekla da je vidjela kako okrivljenik lupa glavom u zid i da je bio u pijanom stanju i da se preplašila da doista nekome nešto ne napravi te je sinu ZJ rekla da pozove policiju, a što je on i učinio. Međutim, danas se toga pobliže ne može prisjetiti. Na pitanje braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti odgovorila je da je okrivljenik glavom uza zid lupao u dnevnom boravku i da je istovremeno lupao i nešto mrmljao. Kada je udarao glavom uza zid on je izgovarao riječi da će ubiti jednog po jednog i da će i zapaliti, a ona ne zna na koga su se te riječi odnosile. Kada je izgovarao te riječi on nije gledao u nju niti u ZJ već uza zid. U tom trenutku ona se nije uplašila za svoj život već se uplašila da okrivljenik sam sebi nešto ne napravi. Na pitanje okrivljenika odgovorila je da ŽJ, koju je spomenula braniteljica okrivljenika u kritično vrijeme nije bila u kući. Ona je supruga od ŠJ, a da li se nalazila van kuće nije mu poznato. Na kraju je ponovila da prijetnje koje se navode u činjeničnom opisu kaznenog djela nisu bile upućene njoj niti ZJ.

12. Svjedok LJ, snaha žrtve EJ, u svom je iskazu navela je da se inkriminiranog dana oko 22.00 sata nalazila u obiteljskoj kući u [adresa], zajedno sa svekrvom EJ, šogorom ZJ. U jednom trenutku u kuću, u dnevnu sobu je došao TJ u vidno alkoholiziranom stanju te im je počeo pričati o problemima sa ženom, počeo je glavom lupati u zid i bacio se na pod. U jednom trenutku je počeo govoriti "sve ću vas zapaliti, ubit ću vas", nakon čega ga je šogor ZJ izveo van iz kuće, ali se nakon nekoliko minuta opet vratio da bi ga ZJ izveo van na način da ga je lijepo primio za ruku i izveo, a prethodno ga je zamolio da izađe.

13. Ispitana neposredno na raspravi svjedokinja LJ u cijelosti je ostala kod iskaza kojeg je iznijela na zapisnik pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici broj Kir-DO-185/2025-12 od 29. listopada 2025., a nakon toga od strane zastupnice optužbe pročitan je i zapisnik o ispitivanju svjedokinje Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj Kir-DO-185/2025-12 od 29. listopada 2025. Neposredno na raspravi potvrdila je da je okrivljenik u kritično vrijeme bio u alkoholiziranom stanju i da je doista govorio da će sve zapaliti i da će ubiti, a te prijetnje po njezinom mišljenju nisu se odnosile na nikoga od prisutnih osoba. To iz razloga što okrivljenik nikome izričito od prisutnih nije prijetio da će ih ubiti. Prije tih riječi između svih prisutnih osoba nije bilo povišenih riječi niti svađe. Navela je da je ZJ izveo okrivljenika iz kuće budući da je isti bio u alkoholiziranom stanju i nije želio imati nikakve probleme i da je ZJ pozvao policiju, a policiju je pozvao jer očito nije želio da do nečeg neželjenog dođe.

14. Ispitana neposredno na raspravi svjedokinja ŽJ u svojem iskazu navela je da je u dobrim odnosima sa okrivljenikom i sa ZJ i EJ. Dana 5. listopada 2025. došla je u posjet oštećenicima u [adresa] u [adresa] oko 19,30 sati, a tamo se zadržala do oko 20,00 sati. U posjet je došla sa svojom djecom M i ĆJ te je na gore navedenom mjestu zatekla okrivljenika, EJ, DJ koji se sin od EJ, ĐJ koja je Smiljanina snaha, dok ŽJ nije uočila. Kada je bila u posjeti okrivljenik je od nje zatražio mobitel radi poziva a kojeg mu je i dala. Mobitel mu je bio potreban radi telefoniranja, a u konkretnom slučaju zvao je svoju djevojku, a nakon obavljenog poziva protekom 5 ili 10 minuta po nju i po njihovu djecu došao je njezin suprug te su otišli kući. Na to mjesto više se nisu vraćali, pa radi toga nisu bili prisutni na tom mjestu u vrijeme inkriminiranom događaja odnosno oko 22,20 sati. Slijedom iznijetog, nema neposrednih saznanja da bi okrivljenik u kritično vrijeme prijetio oštećenicima da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih zapaliti, a takva saznanja nema niti po pričanju drugih osoba. Po njezinoj ocjeni, inkriminiranog dana okrivljenik je bio u pijanom stanju te nije vidjela niti je čula da bi inkriminiranog dana okrivljenik glavom lupao u zid. Kada je boravila u kući situacija u kući je bila normalna te nije bilo povišenih tonova i slično. Naime, u to vrijeme ona, okrivljenik, te oštećenici ovog postupka svi zajedno su se nalazili u dnevnom boravku za istim stolom. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorila je da je znala dolaziti u kuću oštećenice u prosjeku jednom tjedno, a da prije nije zaticala u kući oštećenika okrivljenika TJ. Kada su sjedili za stolom nitko nije konzumirao alkohol već sok. Nakon što je okrivljenik obavio razgovor preko njezinog mobitela njegovo ponašanje je i dalje bilo normalno. Kada su bili za stolom nije bilo svađe između prisutnih osoba.

15. Polazeći od naprijed iznijetog, svi provedeni dokazi sami za sebe a niti u njihovoj međusobnoj vezi nisu dovoljni da bi sud da potpunom sigurnošću mogao doći do zaključka da je okrivljenik TJ počinio kazneno djelo na štetu oštećenika EJ i ZJ. Naime, okrivljenika kao počinitelja kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenice EJ koja je nesporno teta okrivljenika, dakle, bliska osoba tereti iskaz oštećene EJ prilikom prvog ispitivanja u kojem je navela da je okrivljenik u kritično vrijeme bio pod jakim utjecajem alkohola, da je bio čudan i da je namjerno lupao svojom glavom u zid i mrmljao nešto o svojoj ženi koja ga je ostavila no da nije razumjela što govori, ali da je i rekao da će ih ubiti jednog po jednog i zapaliti. Međutim, već prilikom prvog ispitivanja navela je da okrivljenik nije znao što govori. Na raspravi oštećenica EJ dijelom je pojasnila svoj iskaz i dijelom odstupila od svojeg iskaza budući da je navela da kada je okrivljenik udarao glavom u zid i izgovarao prijeteće riječi da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih zapaliti da ona ne zna na koga je mislio i na koga su se te riječi odnosile, da bi na kraju izričito navela da prijetnje koje se navode u činjeničnom opisu kaznenog djela nisu bile upućene njoj niti ZJ.

16. Nadalje, okrivljenika kao počinitelja kaznenog djela tereti iskaz žrtve ZJ prilikom prvog ispitivanja koji je također potvrdio u iskazu da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola, da se čudno ponašao i da je glavom udarao u zid, a potom je kleknuo na pod i gledao nešto na zidu, a što ostali nisu vidjeli. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da nakon što je okrivljenik bio izbačen iz kuće da je okrivljenik u dvorištu govorio da će ih zapaliti u kući dok budu spavali i da će ih jednog po jednog pobiti a nakon čega je okrivljenik TJ pobjegao. Iz iskaza tog svjedoka nadalje proizlazi da oštećenicima nije bilo priječeno u kući a što je u suprotnosti sa iskazom oštećenice EJ, a koja je u svom iskazu između ostalog navela da oštećeni ZJ nije mogao čuti prijetnje budući da je cijelo vrijeme spavao u kući. Nadalje, i oštećenik ZJ na raspravi odstupa od svog iskaza kojeg je iznio prilikom prvog ispitivanja budući da je izričito naveo da u kritično vrijeme i na inkriminiranom mjestu okrivljenik nije govorio odnosno obraćao se njemu i njegovoj majci EJ riječima da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih sve zapaliti te nije mogao odgovoriti na pitanje zašto je tako kazivao pred državnim odvjetništvom uz napomenu da ono što je kazivao pred državnim odvjetništvom nije istina, a uz to, nije mogao odgovoriti niti na pitanje zašto je zvao policiju budući da se po njegovoj vlastitoj tvrdnji ništa nije događalo jer da nije čuo riječi upućene od okrivljenika da će ih sve zapaliti u kući dok budu spavali i da će jednog po jednog pobiti. Iskazi oštećenika osim mjesta izrečenih prijetnji (unutrašnjost kuće ili dvorište obiteljske kuće) ne podudaraju se niti u drugim detaljima budući da žrtva EJ u iskazu je navela da ZJ nije mogao čuti prijetnje jer je spavao i da u kući osim nje i ZJ nikoga nije bilo u trenutku inkriminiranog događaja, da bi i u tom dijelu na raspravi odstupila od svog iskaza i navela da je u trenutku inkriminiranog događaja bila prisutna i LJ, a koja nije mogla čuti da bi okrivljenik prijetio da će ih sve zapaliti i ubiti.

17. Međutim, takav iskaz EJ u suprotnosti je sa iskazom svjedokinje LJ koja je već prilikom prvog ispitivanja navela da je okrivljenik bio u vidno alkoholiziranom stanju i da im je počeo pričati o problemima sa ženom, glavom lupati u zid i da se bacio na pod i da je pritom počeo govoriti "sve ću vas zapaliti, ubit ću vas". Iako svjedokinja LJ potvrđuje navode optužbe da je okrivljenik izrekao prijetnje, međutim, njezin iskaz po ocjeni suda je odlučan i u dijelu u kojem je navela da se te prijetnje po njenom mišljenju nisu odnosile na nikoga od prisutnih osoba jer između prisutnih osoba nije bilo povišenih tonova niti svađe odnosno povoda da okrivljenik postupa na inkriminirani način, a da je ZJ isključivo pozvao policiju jer nije želio da do nečega neželjenog dođe. Navode svjedokinje LJ potvrđene su i iskazom svjedokinje ŽJ iz kojeg iskaza u bitnom proizlazi da nema neposrednih niti posrednih saznanja o inkriminiranim događajima osim da je neko vrijeme boravila u kući oštećenika zajedno sa okrivljenikom i da između njih nije bilo nesuglasica.

18. Iskaze saslušanih svjedoka nužno je dovesti u vezu sa obranom okrivljenika, a koji u obrani negira da bi oštećenicima prijetio te potvrđuje navode oštećenika da sa istima nikada nije bio u sukobu i da je dan danas sa istima u dobrim odnosima. Okrivljenik TJ ne osporava da je u kritično vrijeme bio pod utjecajem alkohola, a sagledavajući provedene dokaze iako okrivljenik TJ u svojoj obrani navodi da se uslijed alkoholiziranosti ne sjeća da bi kod tete EJ glavom udarao u zid sud na temelju iskaza žrtava EJ, ZJ i svjedoka LJ nalazi utvrđenim da je upravo postupao na taj način, a pritom nešto mrmljao i psovao. Nadalje, iako je ZJ na raspravi odstupio od iskaza u dijelu u kojem je naveo da okrivljenik nije prijetio njemu i njegovoj majci odnosno da nije čuo prijetnje sud na temelju iskaza ZJ i EJ prilikom prvog ispitivanja nalazi utvrđenim da je okrivljenik TJ doista izgovorio riječi da će ih ubiti jednog po jednog i da će ih zapaliti, jer je to potvrđeno iskazom nepristrane svjedokinje LJ iz kojeg iskaza sud nalazi utvrđenim da je okrivljeni izustio inkriminirane riječi.

19. Međutim, ostalo je sporno da li su te riječi bile upućene oštećenicima. Iz iskaza oštećenika u bitnom proizlazi da su se oštećenici uplašili postupanja okrivljenika koji je glavom lupao uza zid te bojeći se za njega da si nešto ne napravi pozvali policiju. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje LJ koja je na raspravi decidirano izjavila da se izrečene prijetnje nisu odnosile niti na jednu od prisutnih osoba, a budući da ZJ nije želio imati nikakve probleme sa okrivljenikom pozvao je policiju jer nije želio da do nečeg neželjenog dođe. Iz toga nadalje proizlazi da se tako upućene riječi nisu odnosile niti na LJ, a ta radnja izvršenja kaznenog djela okrivljeniku se optužnicom niti ne stavlja na teret. Konačno, radi odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika treba sagledati i sve okolnosti inkriminiranog događaja jer okrivljenik nesporno dolazi u kuću oštećenika radi mobitela odnosno poziva kako bi nazvao suprugu za koju nije znao gdje se nalazi, svjedokinja ŽJ daje mu mobitel te on stupa u telefonski kontakt sa svojom suprugom, a nakon toga lupa glavom uza zid i izgovara inkriminirane riječi koje po iskazima očevidaca nikome nisu bile upućene od strane okrivljenika TJ a koji je bio rastrojen budući da je bio pod utjecajem alkohola i u brizi za suprugu, pa je u takvom stanju glavom lupao uza zid, mrmljao je i izgovarao je prijeteće riječi time da nije bio u nikakvom verbalnom niti fizičkom sukobu sa oštećenicima pa se sa velikim stupnjem izvjesnosti ne može zaključiti kome su prijetnje upućene i da li je okrivljenik pri tome uopće mislio na točno određene ljude te sa visokim stupnjem izvjesnosti nije se mogao utvrditi subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenom djelu odnosno da li je u kritično vrijeme postupao s izravnom namjerom odnosno sa ci ljem da ustraši svoju tetu EJ i ZJ.

20. S obzirom na sve izneseno, u nedostatku dokaza koji bi nedvojbeno upućivali da je okrivljenik TJ počinio inkriminirana mu kaznena djela upravo na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, sud je dvojbu o tim činjenicama na temelju čl. 3. st. 3. ZKP/08, riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika te je, primjenjujući pravno logično pomagalo "in dubio pro reo", istog oslobodio optužbe. Pri tome je sud dužan donijeti oslobađajuću presudu ne samo u slučajevima kada je nedvojbeno dokazano da okrivljenik nije počinio kaznena djela, već je onda kada to ostane dvojbeno, ali se ne može sa izvjesnom sigurnošću zaključiti da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako ga se tereti u optužnici. S tim u vezi nužno je dodati da kada postoje određeni proturječni dokazi i oni čiji sadržaj eventualno upućuje kao i onaj čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. U ispunjenju te dužnosti sud nije vezan ni ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom već primjenom načela slobodne ocjene dokaza iz čl. 9. st. 3. ZKP/08 i kada nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko postojanja odnosno nepostojanja neke odlučne činjenice, sud primjenjuje "in dubio pro reo" kao u konkretnom slučaju da li je okrivljenik postupao upravo na način kako ga se tereti, a koje optužbe, sud nije mogao niti nedvojbeno prihvatiti niti nedvojbeno otkloniti.

21. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika TJ i nagrada te nužni izdaci braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti Sanje Godek-Glavina, odvjetnice u [adresa], padaju na teret proračunskih sredstava.

22. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 3. veljače 2026.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 (pet) istovjetnih primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici na broj: KO-DO-205/2025

2. TJ, [adresa]

3. Odvjetnica Sanja Godek-Glavina, Koprivnica

4. EJ, [adresa]

5. ZJ, [adresa]