Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-117/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika - specijalista Dražena Lovretića, u pravnoj stvari tužiteljice IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr-106/2024-37 od 9. siječnja 2025., 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se žalba tuženice, pa se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr-106/2024-37 od 9. siječnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojom je odbijen dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova parničnog postupka tako da se sudi:
"Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 325,00 eura sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana."
II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženici iznos od 50,00 eura, na ime troška sastavljanja žalbe, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 350,00 eura, sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke). U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Protiv odluke o parničnom trošku u dijelu pod točkom III. izreke, kojom joj nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tuženica je zatražila i troškove žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćenih plaća po smanjenoj osnovici za razdoblje studeni 2014. do rujna 2019.
4. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje kojim je utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu podneskom od 30. rujna 2024., a da je tuženica podneskom od 10. listopada 2024. izjavila da pristaje na povlačenje.
5. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski je sud utemeljio na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, s time što nije pravilno odlučio kad je odbio obvezati tužiteljicu da naknadi daljnji parnični trošak tuženici u iznosu od 325,00 eura sa zakonskim zateznim kiamatama.
6. Naime, tuženica osnovano smatra da joj za pristup na ročište od 16. srpnja 2021. pripada 50% nagrade, ali ne u priznatom iznosu od 50,00 eura kako je to uradio prvostupanjski sud, već 75,00 eura te da joj pripada i trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora.
7. Stav je i ovog suda da tuženici pripada nagrada za pristup na ročište od 16. srpnja 2021. u iznosu od 75,00 eura, a ne 50,00 eura, kako je to dosudio prvostupanjski sud. Naime, kako iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju podnijeta tzv. stupnjevita tužba, to se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev-589/2021-2 od 11. listopada 2022. i Rev-4/2023-2 od 3. svibnja 2023. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi članka 40. stavka 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva prema odredbi članka 40. stavka 1. ZPP-a, pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.“
7.1. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je u konkretnom slučaju tužiteljica imala pravo na naknadu troškova od podnošenja tužbe do konačnog određivanja tužbenog zahtjeva, za svaku poduzetu radnju u iznosu od 100 bodova, a nakon određivanja tužbenog zahtjeva u iznosu od 75 bodova, a sve iz razloga što specificiranje ranije neodređenog tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.
7.2. S obzirom na to da je navedena radnja poduzeta prije nego što je tužiteljica konačno uredila tužbeni zahtjev, to joj je sukladno Tbr. 9/2. Tarife, a u svezi s Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 – dalje u tekstu: Tarifa) trebalo priznati 37,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 75 eura.
8. Isto tako, osnovano tuženica tvrdi da joj pripada i trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora.
8.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela 17. veljače 2022. Republika Hrvatska ima pravo na nadoknadu troškova sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora ako se ne radi o tipskim predmetima te ako se u svom odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora Republika Hrvatska detaljno činjenično i pravno očituje na navode iz prijedloga za mirno rješenje spora, a to jer se u tom slučaju radi o nužnom trošku, analognom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u svezi odredbe članka 163. ZPP-a.
8.2. Kako je uvidom u spis utvrđeno da predmetno očitovanje u cijelosti udovoljava kriterije prema navedenom pravnom shvaćanju, to je tuženici dosuđen i taj trošak, u iznosu od 250,00 eura. Pri tome se napominje da je u ovom predmetu obraćanje državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a troškovi koji su nastali u povodu toga predstavljaju potrebne troškove jer su nastali zbog ispunjavanja procesne pretpostavke iz članka 186.a ZPP-a i čine izdatke učinjene povodom postupka.
9. Stoga je trebalo uvažiti žalbu tuženice kao osnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
10. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom u cijelosti to joj pripada i trošak na ime sastavljanja žalbe ali ne u zatraženom iznosu od 150,00 eura već u iznosu od 50,00 eura na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, a u svezi s Tbr. 10/4. Tarife i Tbr. 7/1. Tarife, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
U Splitu 3. veljače 2026.
Sutkinja:
Marija Šimičić
