Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-268/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d. o. o., odvjetnicima u Zagrebu, Radnička cesta 30, protiv tuženika Factory d. o. o., [adresa], OIB: 47726994562, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j. t. d., odvjetnicima u Osijeku, L. Jagera 24/II, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-6/2025-7 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-6/2025-7 od 11. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik FACTORY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 47726994562 dao tužiteljici SV s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Odlukom o otkazu ugovora o radu od dana 29. svibnja 2023. godine i potvrdio Očitovanjem na zahtjev za zaštitu prava od dana 14. lipnja 2023. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku FACTORY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 47726994562, vratiti tužiteljicu SV s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto Direktor marketinga ili, ako tog radnog mjesta odnosno poslova nema, na druge odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i iskustvom tužiteljice, u roku od 15 dana."

2. Odlukom o trošku naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku iznos od 1.250,00 eura (točka II. izreke prvostupanjske presude).

3. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima te istoj obistini trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a prvostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

7. Okolnost da tužiteljici nije prihvatljiva odluka i obrazloženje prvostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i njena interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako ju je utvrdio sud prvog stupnja ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

8. Potrebno je, također, naglasiti kako je pravo na izbor (članak 220. stavak 2. ZPP-a), kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja u postupku koji je prethodio žalbi je postupajući u skladu s citiranim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu je analizirajući provedene dokaze utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika, poslodavca, od 29. svibnja 2023. o otkazu ugovora o radu tužiteljici, radnici, i za vraćanje na rad.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je prije tužiteljičina zapošljavanja uprava tuženika vršila poslove strategije marketinga odnosno direktor VV,

- da je tužiteljica zaposlena kako bi se pojačale marketinške aktivnosti s ciljem pojačanja glavne djelatnosti tuženika,

- da je radno mjesto direktor marketinga dakle, prvi put formirano upravo za tužiteljicu,

- da tužiteljičino radno mjesto i marketinške aktivnosti nisu dali očekivane rezultate unatoč znatnom financijskom ulaganju, tj. uočeno je da time nije povećana vidljivost poslodavca te da je većina poslova zbog kojih je tužiteljica zaposlena nekorisno kako po vrsti tako i po opsegu, te da nema potrebe za njihovim obavljanjem,

- da je uslijed toga tuženik kao poslodavac odustao od daljnjih pojačanih marketinških aktivnosti odnosno izvršio je reorganizaciju rada, ukinuo Odjel za marketing i radno mjesto direktor marketinga, a tužiteljica je dobila poslovno uvjetovani otkaz,

- da je kod tuženika zbog organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta direktor marketinga,

- da je tužiteljica jedina obavljala poslove svog radnog mjesta odnosno bila je jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, pa tuženik kao poslodavac nije imao drugog radnika s kojim bi tužiteljicu stavio u usporedbu, pa isto nije bio dužan ni napraviti,

- da kod tuženika nije postojalo upražnjeno radno mjesto koje bi bilo moguće ponuditi tužiteljici, a niti je tuženik nakon tužiteljičinog otkaza na tom radnom mjestu ili na tim ili sličnim poslovima ikoga zaposlio,

- da je nakon otkazivanja njezina ugovora o radu opseg poslova marketinga smanjen na razinu kakva je bila i prije formiranja odjela marketinga i zapošljavanja tužiteljice, a i njihovo obavljanje je organizirano na isti način kao i prije toga.

12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je dopuštena odluka poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu jer su se ispunili uvjeti iz članka 115. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), pa je stoga odbio tužbeni zahtjev.

13. Isto tako, prvostupanjski sud je zaključio da iako je prema članku 115. stavak 2. ZR-a propisana obveza poslodavca kada donosi odluku o poslovno uvjetovanom otkazu voditi računa o socijalnim kriterijima, ovdje nema uvjeta za primjenu tih kriterija s obzirom da je tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu koje je ukinuto, a što nije osporila tijekom postupka, a niti žalbom.

14. Odredbom članka 115. stavak 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je stavkom 2. ZR-a propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

15. Žaliteljica smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 135. stavak 3. ZR-a jer da je teret dokazivanja bio na poslodavcu. Utoliko da je tuženik kao poslodavac trebao voditi računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a, ali da se isti nije pridržavao socijalnih kriterija i da nije utvrđena usporedna grupa radnika te da poslodavac nije usporedio tužiteljicu s drugim radnicima.

16. Prema odredbi članka 135. stavak 1. ZPP-a u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 135. stavak 3. ZR-a). To konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac treba dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, dok činjenicu postupanja poslodavca suprotno odredbi članka 115. stavak 2. ZR-a treba dokazati radnik (tako i u odluci Revr-864/14 od 21. srpnja 2015.).

17. U ovom sporu poslodavac, ovdje tuženik, a kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, je dokazao da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla direktor marketinga na kojem radnom mjestu je tužiteljica bila jedini izvršitelj. Stoga neosnovano žaliteljica navodi da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja iz članka 135. stavak 3. ZR-a.

18. Navedenim je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako poslodavac nije imao obvezu uspoređivanja iz članka 115. stavak 2. ZR-a u situaciji kada je tužiteljica bila jedini izvršitelj na ukinutom radnom mjestu.

19. Naime svrha kriterija iz članka 115. stavak 2. ZR-a je utvrditi postoje li okolnosti koje bi određenog radnika stavljale u povoljniji položaj u odnosu na radnika koji obavlja poslove istoga radnog mjesta, a ne i nekog drugog radnog mjesta, dok u konkretnom slučaju nema usporednih radnika koji su obavljali iste poslove istog radnog mjesta.

20. Navedenim, tužiteljica neosnovano navodi da je poslodavac trebao primijeniti odredbu članka 115. stavak 2. ZR-a koja se u ovom sporu, jer je ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica bila jedini izvršitelj, ne može primijeniti.

21. Isto tako, prilikom donošenja Odluke o otkazu tuženik nije trebao uzeti u obzir ni kriterije iz članka 48. stavak 2. Pravilnika o radu jer i njihova primjena dolazi u obzir samo kad se ne radi o jedinom izvršitelju.

22. Kako je radno mjesto tužiteljice ukinuto, jer su za to postojali organizacijski i gospodarski razlozi, te nije bilo usporednih radnika, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu dopuštenosti odluke o otkazu, ispravno cijeneći da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate što uključuje i mogućnost ukidanja pojedinog radnog mjesta.

23. Pritom je za istaći kako opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz članka 115. stavak 1. toč. 1. ZR-a postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, poslove određenog radnog mjesta dijelom rasporedi na drugog radnika (20%), a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, za radom radnice (tužiteljice) koja je do tada radila na radnom mjestu čiji su se poslovi dijelom disperzirali na drugo radno mjesto odnosno drugog radnike, jest prestala potreba, a kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja.

24. Nadalje, kako zakonodavac odluku o otkazu ne veže za izmjenu općih akata poslodavca kojom bi se mijenjala sistematizacija radnih mjesta tako da se neka radna mjesta ukidaju ili da se smanjuje broj izvršitelja (Rev-278/2007-2 od 4. srpnja 2007.), to je bez utjecaja za odluku u predmetnom sporu, je li tuženik izvršio i formalnu izmjenu ogovarajućih Pravilnika odnosno je li tužiteljičino radno mjesto ukinuto formalnim aktom tuženika.

25. Slijedom navedenog, odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici je opravdana i donesena u zakonito provedenom postupku, zbog čega ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena.

26. Odluka o trošku zasniva se na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

27. Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe iz članaka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer ista nije uspjela sa svojom žalbom.

29. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 3. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević