Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-243/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Komorski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižinitin, Marko Komorski, Ana Babić, Soča Fruk Morina iz Rijeke i Zagreba, protiv tuženika COMBIS, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 91678676896, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-147/2024-28 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 147/2024-28 od 12. lipnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika COMBIS, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o., OIB: 91678676896, Zagreb, Radnička cesta 21 o otkazu ugovora o radu donesena dana 19.12.2023. godine kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu broj: COMBIS/839/2020, koji je sklopljen između tuženika COMBIS, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o., OIB: 91678676896, Zagreb, Radnička cesta 21 i tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dana 01.05.2020. godine, te da radni odnos tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika COMBIS, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o., OIB: 91678676896, Zagreb, Radnička cesta 21, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku COMBIS, usluge integracija informatičkih tehnologija, d.o.o., OIB: 91678676896, Zagreb, Radnička cesta 21 vratiti tužiteljicu OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na rad, sukladno Ugovoru o radu broj: COMBIS/839/2020 od dana 01.05.2020. godine, i obavljanje poslova na radnom mjestu Programski inženjer u Sektoru razvoja i implementacije aplikativnih rješenja, Odsjek Java razvoj ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje po složenosti poslova i kvalifikacijama tužiteljice u najvećoj mjeri odgovara poslovima tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] sukladno Ugovoru o radu broj: COMBIS/839/2020 od dana 01.05.2020. godine, u roku od 15 dana.“

2. Odlukom o trošku naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2025. do isplate (točka III. izreke prvostupanjske presude).

3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine, te istom obistini trošak žalbenog postupka.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika, poslodavca, od 19. prosinca 2023. o otkazu ugovora o radu tužiteljici, radnici, i za vraćanje na rad.

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da je predmetnu odluku o otkazu tuženik donio „radi poslovno uvjetovanih (organizacijskih) razloga.“

8. Odredbom članka 115. stavak 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom stavka 2. tog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu (članak 135. stavak 3. ZR-a), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, što konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac mora dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, dok je na tužiteljici bio teret dokazivanja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu, odnosno odlučivanja koji od usporednih radnika se ima utvrditi viškom radnika nije primjenjivao sve propisane kriterije.

10. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijih poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da, smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

11. Utoliko je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi je li tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja uštede, čime bi imao opravdani razlog za redoviti, poslovno-uvjetovani otkaz, a što je međutim, prvostupanjski sud propustio učiniti.

12. Dakle, treba utvrditi je li prije donošenja odluke o otkazu, tuženik ukinuo radno mjesto na kojem je do tada radila tužiteljica te njezine poslove rasporedio na druge radnice, a sve uslijed smanjenja opsega poslovanja, kako to tvrdi tuženik. Naime, ukidanje radnog mjesta, nakon redukcije opsega poslovanja i preraspoređivanje ostatka poslova tog radnog mjesta na postojeće radnike u istoj službi, bio bi opravdan razlog za otkazivanje.

13. Pritom je za istaći da ako bi se utvrdilo da su poslovi tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijeljeni na druge zaposlenike samo po sebi ne bi dovelo do suprotnog zaključka, a to je da je ukupno gledajući prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada obavljala tužiteljica. Štoviše, to bi upravo upućivalo na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici, a kako to ističe i žalitelj.

14. Navedenim, okolnost da se poslovi koje je obavljao radnik i dalje obavljaju kod poslodavca jer su isti preraspoređeni na druge radnike ne bi značila da nije prestala potreba za obavljanjem konkretnog radnog mjesta koje je radnik do tada obavljao jer je i u takvoj situaciji poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu. Identično pravno shvaćanje zauzeto je primjerice i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-693/2015 od 14. srpnja 2016. i U-III-4976/2016 od 13. srpnja 2017., kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1298/2014 od 16. lipnja 2015., Revr-1313/2013 od 4. studenoga 2014., Revr- 1111/2013 od 10. lipnja 2015., Revr-888/2015 od 15. rujna 2015., Revr-1425/2016 od 28. veljače 2017. i Revr-721/2005-2 od 25. srpnja 2007.

15. Nadalje, tuženik je prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu morao voditi računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a kao i drugim kriterijima koje je sam propisao i bio ovlašten propisati. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti kojim kriterijima će dati prednost, a imajući u vidu okolnosti svake pojedine situacije i potrebe optimalnog poslovanja firme.

16. Teret dokaza da tuženik, kao poslodavac, prilikom otkazivanja nije poštovao socijalne kriterije iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a bio je na tužiteljici. Dakle, tužiteljica je u postupku trebala dokazati na koji način je ova odredba prekršena odnosno morala je dokazati povredu odredbe o kriterijima za utvrđivanje viška radnika te naznačiti radnike za koje smatra da im je tuženik neopravdano i nepravilno dao prednost (tako i revizijski sud u odlukama broj Rev- 162/2018 od 14. studenoga 2018., Rev-2184/2019 od 22. rujna 2020. i dr.).

17. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud činjenice odlučne za ocjenu je li tuženik prilikom otkazivanja spornog ugovora o radu ispoštovao odredbu članka 115. stavak 2. ZR-a nije utvrdio na pravilan način tj. u odnosu na točno imenovane radnike koji su ostali na poslu, a niti je cijenio jesu li na radu kod tuženika zadržani radnici u odnosu na koje bi tužiteljica imala prednost ostati na poslu. Tek na temelju usporedbe prava konkretnih radnika na ostanak na radu s tužiteljicom koja nije zadržana, sud može ispravno ocijeniti jesu li poštovani socijalni kriteriji, kao i dodatni kriteriji.

18. Slijedom iznesenog, kako su izostala činjenična utvrđenja odlučna za valjanu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, valjalo je pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja, a nakon čega će savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju cjelokupnog postupka (članak 7. i 8. ZPP-a) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, te time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 3. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević