Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-331/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VERTIV CROATIA d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 6n/2, OIB: 06964027639, zastupanog po punomoćnici Martini Tončić Bota, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 15978/2021-30 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15978/2021-30 od 8. srpnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke, te u odluci o trošku pod točkom II. izreke za iznos od 500,00 eura s pripadajućim kamatama, dok se djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 500,00 eura do iznosa od 1.375,00 eura s pripadajućim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tuženika VERTIV CROATIA d.o.o. tužiteljici ČĆ od 1. srpnja 2021. nedopušten kao i Odluka tuženika od 2. kolovoza 2021. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Voditelj strateške nabave /Sourcing Manager ili drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana.“

2. Odlukom o trošku naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku iznos od 1.375,00 eura sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2025. do isplate.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, te istom obistini trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

8. Isto tako, kako je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a) kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članka 220. stavak 2. ZPP-a), postupanjem prema toj ovlasti, time što nije proveo dokaze koje je tužiteljica predložila, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničkog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, odnosno time tužiteljica nije onemogućena u raspravljanju pred sudom.

9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu zbog neuspjeha na probnom radu koju je tuženik dao tužiteljici 1. srpnja 2021., te vraćanje na rad na radno mjesto Voditelj strateške nabave /Sourcing Manager ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

10. U konkretnoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba članka 53. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) koja glasi:

"(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.

(2) Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci.

(3) Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog otkaz ugovora o radu.

(4) Na otkaz iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

(5) Otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana."

11. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 4. ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

12. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev osnovom slijedećih utvrđenja:

- da je protiv Odluke o otkazu od 1. srpnja 2021. tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava 14. srpnja 2021., te se na isti tuženik očitovao drugostupanjskom Odlukom od 2. kolovoza 2021., a koju je punomoćnik tužiteljice zaprimio putem e- maila 3. rujna 2021., pa kako je tužba podnesena sudu dana 16. kolovoza 2021., to je tužiteljica sudsku zaštitu zatražila u rokovima iz članka 133. ZR-a,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće ni sindikat,

- da su u Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2020. u članku 2. stranke ugovorile trajanje probnog rada od 6 mjeseci, u kojem se radnik treba prilagoditi općim korporacijskim pravilima i procesima, pokazati zadovoljavajuće stručno znanje, profesionalnost i odgovornost u obavljanju poslovnih zadaća, pri čemu je navedeno da u slučaju negativne ocjene radnika, ugovor o radu će se raskinuti uz otkazni rok od 7 dana,

- da je u članku 4. Ugovora o radu navedeno kako radnik počinje s radom dana 15. siječnja 2021.,

- da kako je tuženik Odluku o otkazu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu donio dana 1. srpnja 2021., a tužiteljica je započela s radom kod tuženika 15. siječnja 2021., to je tuženik tužiteljici ugovor o radu otkazao za vrijeme trajanja probnog roka,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi kako tužiteljica nije zadovoljila ni na jednom od područja navedenih u članku 2. ugovora,

- da je za vrijeme probnog rada poslodavac omogućio tužiteljici obavljanje upravo onih poslova za obavljanje kojih je s istim i sklopila ugovor o radu,

- da je prema završnoj evaluaciji od 30. lipnja 2021. tužiteljica vrlo loše ocijenjena od strane poslodavca, dok iz priložene e-mail korespondencije proizlazi kako su djelatnici tuženika imali problema u radu s tužiteljicom, te je ista loše surađivala s radnim kolegama,

- da kako tužiteljica na probnom radu koji je ugovoren nije ostvarila očekivane, odnosno zadovoljavajuće rezultate i nije zadovoljila kriterije zbog kojih je ugovorila takav ugovor, to isto predstavlja razlog za otkazivanje ugovora o radu, a kako je to u odluci o otkazu poslodavac i obrazložio u dostatnoj mjeri,

- da otkaz nije rezultat diskriminacije, odnosno eventualnog šikanoznog postupanja prema radniku, s tim da tužiteljica takve tvrdnje i navode nije ni iznosila u postupku.

13. Temeljem gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, ocijenio postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, jer je utvrđeno da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu kod tuženika.

14. Naime, u situaciji kao što je ova, kada je ugovorom o radu ugovoren probni rad, ocjenu o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu daje poslodavac i u toj ocjeni je sadržana (i) subjektivnost samog poslodavca prema stručnim i radnim sposobnostima zaposlenika. Prema svrsi instituta probnog rada, ona se s pozicije poslodavca iscrpljuje u davanju mogućnosti da u ugovorenom roku probnog rada provjeri osobine i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla, odnosno da provjeri njegovu radnu učinkovitost i znanja te da u slučaju nezadovoljstva pristupom radnika poslu u okviru probnog rada radniku može otkazati ugovor o radu. Drugim riječima, nezadovoljstvo poslodavca radom zaposlenika unutar probnog roka predstavlja opravdani razlog za otkaz, ukoliko taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozan.

15. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio, a drugostupanjski sud prihvatio takva utvrđenja, da je tuženik rad tužiteljice u probnom roku ocijenio nezadovoljavajućim, pa kad nije utvrđeno niti dokazano da je ta ocjena bila motivirana proizvoljnim ili diskriminirajućim razlozima, onda tuženik neke druge, konkretnije razloge zbog kojih je rad tužiteljice ocijenio nezadovoljavajućim nije ni trebao dokazivati. Upravo je to njegovo nezadovoljstvo radom tužiteljice bilo opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

16. S tim u vezi za istaknuti je kako činjenica da tužiteljica nikada nije niti tvrdila da je otkaz diskriminirajući, ukazuje se neodlučnom. To stoga što je prvostupanjski sud zaključio kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi ocjena tuženika o nezadovoljavanju tužiteljice na probnom radu bila motivirana diskriminirajućim razlozima, što je dostatno za zaključak da su ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu.

17. Pritom je za reći da kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka i ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i činjenicu da se radniku ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a kako je to u konkretnom slučaju tuženik i učinio (u tom smislu i Vrhovni sud RH u Revr 25/2012-2 od 17. prosinca 2015., Revr 889/2017-2 od 19. prosinca 2017.).

18. Odredba članka 53. stavak 3. ZR-a, koja određuje ocjenu poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu, sama po sebi predstavlja poseban opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, pa sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Dakle, autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu (tako i u Rev 935/2020-3 od 12. travnja 2022.).

19. Utoliko pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da sukladno gore navedenoj odredbi članka 53. ZR-a kod otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu isključivo poslodavac ima pravo procijeniti posjeduje li radnik sposobnost i osobine potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je zaposlen.

20. Svrha instituta probnog rada kao instrumenta zaštite poslodavca i radnika se iscrpljuje u davanju mogućnosti da se u ugovorenom roku probnog rada izvrši provjera osobina i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla, odnosno da se provjeri radna učinkovitost i znanje i da u slučaju nezadovoljstva pristupom radnika poslu u okviru probnog rada se radniku može otkazati sklopljeni ugovor o radu.

21. S obzirom da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu, istom je valjano u skladu s odredbama članka 53. i članka 115. ZR-a otkazan Ugovor o radu.

22. S obzirom na to da odluka o otkazu ugovora o radu nije nedopuštena, tužiteljici nije na nezakonit način prestao radni odnos, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo i kad je odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu za vraćanje na rad.

23. Što se tiče žalbene tvrdnje tužiteljice da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve njene dokaze, valja upozoriti kako relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

24. Kako je prvostupanjski sud, po mišljenju ovoga suda, bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, utvrdio u cijelosti na način određen odredbom članka 8. ZPP-a, to paušalnim, neodređenim i neargumentiranim žalbenim navodima tužiteljica nije dovele u sumnju pravilnost ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

25. Međutim, osnovano tužiteljica osporava zakonitost odluke o troškovima postupka.

26. Naime, tuženiku na ime troška postupka troška postupka pripada jednokratna nagrada, bez obzira na broj poduzetih radnji i to u visini od 200 bodova + PDV, jer se ne radi o procjenjivom predmetu, a sve sukladno Tbr 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

27. Slijedom svega iznijetog, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 3. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević