Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-526/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednice vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene ČV, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 10. ožujka 2025. broj K-80/2021, u sjednici održanoj 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optužena ČV, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje je tom presudom proglašena krivom, na temelju iste zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 10. ožujka 2025. broj K- 80/2021 optužena ČV proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. te je na temelju te zakonske odredbe osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Optuženoj ČV je, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženica u roku provjeravanja od pet godina od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje: ZKP-I.), oštećena GV je sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 1.393,59 eura upućena u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-I., optuženoj ČV naloženo je podmiriti paušalni trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP-a iznos od 400,00 eura.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 467. točke 4. ZKP-I., predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način "da se optužena ČV osudi na sankciju predloženu u optužnici … državnog odvjetništva, a podredno da se predmet vrati u rad Općinskom sudu u Puli- Pola".
3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorila je optužena ČV predlažući njezino odbijanje.
4. U smislu odredbe članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-II.) spis predmeta je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud kod odluke o kazni nije dovoljno cijenio činjenicu dosadašnje osuđivanosti optužene ČV za kaznena djela, za koja su joj u više navrata izricane uvjetne kazne zatvora, kao i da je neosnovano preveliki značaj dao činjenici da je optuženica vratila predmetni kozmetički aparat oštećenoj GV.
7. Naime, prilikom utvrđenja okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud pravilno otegotnom cijenio činjenicu ranije osuđivanosti optužene ČV za kaznena djela. Iznoseći (u točki 19. obrazloženja) podatke o ranijoj osuđivanosti optuženice, prvostupanjski je sud određeno naznačio ranije pravomoćne presude, kaznena djela za koja je optuženica dosad osuđivana i kazne koje su joj tim presudama izricane te pri tom pravilno ocijenio da podaci o ranijoj osuđivanosti optuženice i to zbog kaznenih djela prijevare, računalne prijevare, krivotvorenja isprava i drugih, ukazuju na upornost optužene ČV u protupravnom postupanju. Međutim, prvostupanjski sud nije pridao primjereni značaj činjenici da su optuženoj ČV dosad u više navrata izricane uvjetne kazne zatvora, koje očigledno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja i utjecale na optuženicu da ne čini kaznena djela. Naime, prema podacima iz spisa, optužena ČV je do vremena počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., koje je predmet ovog kaznenog postupka, u pet navrata bila osuđivana za kaznena djela, pa i za ista i istovrsna kaznena djela te su joj u pet navrata izricane uvjetne osude, time da je i nakon počinjenja kaznenog djela za koje je u ovom postupku proglašena krivom, presudom Općinskog suda u Pazinu od 8. travnja 2019. broj K-67/2019-5 osuđena zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 2. KZ/11. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od četiri godine. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da je optuženica do sad u pet navrata osuđivana uvjetnom kaznenom zatvora, to s pravom državni odvjetnik u žalbi osporava ocjenu prvostupanjskog suda da je izrečena kazna zatvora u trajanju od godine dana, uz ponovno izricanje uvjetne osude iz članka 56. KZ/11., s rokom provjeravanja od pet godina, pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i da će uvjetna osuda sada odvraćajuće utjecati na optuženu ČV da više ne čini kaznena djela.
8. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, cijeneći ovu okolnost olakotnom, neosnovano dao preveliki značaj činjenici da je optužena ČV vratila aparat za uljepšavanje. Naime, iz podataka u spisu, a te je okolnosti utvrdio prvostupanjski te ih je i razmatrao kod ocjene vjerodostojnosti iskaza optuženice i njezine tvrdnje da nije postupala s prijevarnom namjerom, proizlazi da je optuženica predmetni aparat dostavila na adresu oštećene GV tek nakon što je protiv nje 12. ožujka 2019. podnesena kaznena prijava, odnosno nakon što je 24. travnja 2019., u vezi predmetne inkriminacije, s njom obavljen obavijesni razgovor. Iako je činjenicu povrata aparata za uljepšavanje pravilno cijenio olakotnom, prvostupanjski je sud zanemario činjenicu da je optužena ČV aparat vratila tek nakon što je protiv nje podnesena kaznena prijava. Da je upravo podnošenje kaznene prijave bio razlog zbog kojeg je optuženica aparat vratila, ukazuje sadržaj poruka kojima je optužena ČV ranije uvjeravala oštećenu GV da je izvršila uplatu rate za predmetni aparat. Prema tome, vraćanje aparata za uljepšavanje nije uslijedilo kao posljedica iskrene nakane optužene ČV da obešteti oštećenicu, pa je stoga neosnovano prvostupanjski sud ovoj okolnosti dao osobiti značaj i optuženoj ČV, nakon što je prethodno u pet navrata bila osuđena uvjetnom kaznenom zatvora, upravo zbog te okolnosti pobijanom presudom optuženici izrekao uvjetnu osudu.
9. S obzirom na navedeno, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da ovdje nema uvjeta za izricanje uvjetne osude, slijedom čega je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti presudu prvostupanjskog suda u odluci o kazni. Kod ocjene okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, a ujedno polazeći od stupanja krivnje i činjenice da je optužena ČV kazneno djelo prijave iz članka 236. stavka 1. KZ/11. počinila s najvišim stupnjem krivnje, jer je njezina ubrojivost bila potpuna i optuženica je bila svjesna da je njezino postupanje zabranjeno, kao i od svrhe kažnjavanja, ovaj drugostupanjski je sud ocijenio da je za počinjeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. optuženoj ČV primjereno izreći bezuvjetnu kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da bezuvjetna kazna zatvora u odmjerenom trajanju od deset mjeseci u konkretnom slučaju izražava primjerenu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ujedno da će utjecati na optuženu ČV i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da će omogućiti optuženici ponovno uključivanje u društvo.
10. Slijedom svega izloženog, ocjenjujući da je žalba državnog odvjetnika osnovana te s obzirom na to da prilikom ispitivanja pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-II. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP-II., preinačiti presudu prvostupanjskog suda u odluci o kazni na način da se optužena ČV, zbog počinjenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
Varaždin, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
