Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-874/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Đuri Čubrilu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenih protiv rješenja i presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-539/2022-25 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja UN i tuženika Addiko bank d.d. kao osnovane te se ukida rješenje i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-539/2022-25 od 29. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem i presudom odlučeno je:

" Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl. 3. ugovora o kreditu broj: 316- 106/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenim dana 12.08.2005. god., potvrđenim dana 17.08.2005. god. kod javne bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča pod brojem: OU-1049/05, u dijelu odredbe koji glasi: "Na glavnicu kredita se obračunavaju kamate od 6 % dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva. Promjena kamatnih stopa vrši se sukladno aktu banke metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. donesena temeljem odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.", iz čl. 4. ugovora o kreditu broj: 316-106/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenim dana 12.08.2005. god., potvrđenim dana 17.08.2005. god. kod javne bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča pod brojem: OU- 1049/05, u dijelu odredbe koji glasi: kao i u dijelu odredbe koji glasi: "... a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 130.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18.08.2005. god., pa do 31.07.2015. god. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične u iznosu od 1.250,00 eur, sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog".

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija rješenje i presudu iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i prvostupanjsko rješenje i presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja odnosno prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Također žalbu podnosi i tuženik i to samo u odnosu na točku III. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika na naknadu parničnih troškova. Tuženik podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da se njegova žalba uvaži te preinači prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka i tuženiku naknade cjelokupni troškovi parničnog postupka sa zateznom kamatom kao i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor dok tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.

3.1. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te se poziva i na presudu VSRH broj 637/19-2 od 15. studenog 2022., odluku broj Rev- 2868/18. od 12. veljače 2019. i odluku Gos-1/19-36 od 4. ožujka 2020.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode žalbene navode stranaka, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda i rješenje imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe-Adria Bank d.d.;

- da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 316-106/25 od 12. kolovoza 2025. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini;

- da je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča pod brojem Ou-1049/05 17. kolovoza 2005.;

- da je između tužitelja i tuženika 18. siječnja 2016. zaključen Aneks uz ugovor o kreditu broj 316-106/25 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini;

- da je Aneksom uz ugovor o kreditu broj 316-106/25 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro;

- da tužitelj nema pravni interes za utvrđivanjem ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu.

7.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud rješenjem odbacuje tužbu tužitelja u odnosu na tužbene zahtjeve usmjerene na utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu te presudom odbija tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu novčanih iznosa temeljem ništetnih odredbi zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

8. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tuženik zajedno s ostalim tuženim bankama postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.1. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

9. Osnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je rješenjem odbacio tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve. Naime, prvostupanjski sud rješenjem je odbacio tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu navodeći da tužitelj nema pravni interes za tužbu u navedenom dijelu.

9.1. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda nije osnovan. Naime, sama činjenica što su stranke 18. siječnja 2016. zaključile Aneks uz ugovor o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – u daljem tekstu ZIDZOPK) temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim Aneksom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu broj 316-106/05 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. – nastavno ZOO), a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi odnosno Aneksa ugovora kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Aneksa ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 809/21., Rev-3142/18., Rev-18/18. i dr.).

9.2. Imajući u vidu gore navedeno neosnovan je pravni stav prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe te je stoga u navedenom dijelu osnovana žalba tužitelja kada isti navodi da ima pravni interes za podnošenje tužbe.

10. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom ista nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja obrazlažući to stavom da tužitelj nije naveo činjenice kada je plaćao anuitete kredita, koliko je iznosio svaki plaćeni anuitet te koliko je svaki plaćeni anuitet pretplaćen. Prvostupanjski sud je, osim uvida u ugovor o kreditu i Anekse ugovora o kreditu, odbio izvođenje drugih dokaza cijeneći iste nepotrebnim.

10.1. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučne činjenice tj. ima li tužitelj status potrošača, je li sklapanjem Aneksa ugovora o konverziji tužitelj u cijelosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ugovornih odredbi te jesu li odredbe ugovora o namjenskom kreditu ništetne ili ne odnosno jesu li tužitelju bile razumljive, je li tužitelj imao mogućnost pregovaranja i utjecaja na sadržaj navedenih ugovora, jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koliko iznose pretplaćeni iznosi s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, koliki je iznos priznat u konverziji te koliko iznosi razlika između iznosa priznatog u konverziji i ukupno preplaćenog iznosa s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Sve navedene činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao zauzimajući pravni stav da tužitelj nije naveo činjenice vezane za plaćanje anuiteta i iznosa anuiteta kao i koliko iznosi pretplata po pojedinom anuitetu. Zbog svega navedenog prvostupanjska presuda se ne može niti ispitati pri čemu je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10.2. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga je odbio druge dokazne prijedloge, izuzev dokaznih prijedloga vezanih za ugovor o kreditu i Anekse navedenog ugovora. Naime, prvostupanjski sud u svome obrazloženju navodi da navedeni dokazi nisu bili potrebni za odlučivanje. Ovakav stav prvostupanjskog suda nije osnovan obzirom je tužitelj tužbom potraživao isplatu točno određenog iznosa te je stoga prvostupanjski sud bio obvezan provoditi dokaze na okolnost utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva. Činjenica što tužitelj nije naveo kada su plaćeni anuiteti kredita, koliko je iznosio svaki plaćeni anuitet i za koji iznos su anuiteti pretplaćeni ne utječe na neosnovanost tužbenog zahtjeva jer je upravo u navedenom dijelu tužitelj i predložio izvođenje dokaza, a dispozicija je tužitelja hoće li potraživati zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos ili na ukupan iznos. O navedenim pitanjima zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije odlučivao.

11. Pozivanje tuženika u odgovoru na tužbu na odluku Vrhovnog suda broj Gos-1/19 nije osnovano iz razloga jer tuženik frangmetarno iznosi pojedine dijelove navedene sudske odluke kao i njegovo tumačenje izvan cjelovitog konteksta složene pravne problematike koja se u toj odluci razrađuje.

12. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda i rješenje su ukinuti i odlučeno je kao u izreci rješenja.

13. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka i o troškovima postupka, u odnosu na koju odluku su žalbe podnijeli tužitelj i tuženik.

14. Sukladno odredbi članka 371. ZPP-a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, provest će dokaze predložene od stranaka, te će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku vodeći računa o postojanju interesa tužitelja za tužbu te će raspraviti i zahtjev tužitelja je li sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu tužitelj u cijelosti obeštećen ili ne pri čemu će utvrditi ukupno preplaćene iznose kao i iznos koji je priznat tužitelju u konverziji, a potom će se očitovati o svim prigovorima stranaka kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan