Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-783/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupan po punomoćnici Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici iz odvjetničkog društva Ivančević Marinković i partneri d.o.o. iz Splita, protiv I-tuženika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupan po punomoćniku Draganu Mioču, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mioč & Bakić d.o.o. iz Splita i II-tuženika ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja DĐ i I-tuženika HĐ, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-17/2023-29 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 03. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja DĐ i žalba I-tuženika HĐ kao osnovana te presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-17/2023-29 od 30. travnja 2025.:

a) ukida pod točkom I. izreke u odnosu na I-tuženika HĐ tj. u dijelu gdje je naloženo I-tuženiku HĐ solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 eura zbog povrede prava osobnosti sa zakonskim kamatama te iznos od 837,50 eura na ime troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama

b) ukida pod točkom I. 2. izreke u odnosu na II-tuženiku ZĐ tj. u dijelu gdje je naloženo II-tuženiku ZĐ solidarno isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 837,50 eura

c) ukida pod točkom II. izreke u odnosu na I-tuženika HĐ i II-tuženika ZĐ i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka bit će riješeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-17/2023-29 od 30. travnja 2025. odlučeno je:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi:

"1. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 eura iz osnova neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.02.2017. kao dana podnošenja ove tužbe do 31.12.2022 po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. 01. 2023. do 29. 12. 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabílnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

2. Dužni su tuženici solidarno, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parniční trošak u iznosu od 837,50 eura s zakonskim kamatama koje teku od 30.04.2025. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. U preostalom dijelu tj. za razliku od zatraženih 2.654,46 eura i dosuđenih 1.000,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj DĐ zbog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se uvaži žalba tužitelja, preinači prvostupanjska presuda i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaz tužitelja odnosno nije vodio računa o broju korisnika kojima je bio dostupan sporni članak. Također predmetnim člankom tužitelj je doživio poniženje i omalovažavanje pred širim čitateljstvom, a žrtve predmetnog članka bili su i članovi obitelji tužitelja. Tužitelj je zbog navedenog članka doživio niz neugodnosti i od nepoznatog čovjeka koji je na ulici vikao za tužiteljem.

2.2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio i I- tuženik HĐ zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a. Žalitelj cijeni kako navedena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi navedeni u obrazloženju presude su nejasni i proturječni. Tužitelj nije dokazao da bi opisanim postupanjem tuženika pretrpio duševne boli takvog intenziteta i trajanja koji bi opravdavali dosuđivanje pravične novčane naknade. Nadalje prvostupanjski sud ne iznosi razloge koji opravdavaju dosuđeni iznos pravične novčane naknade niti navodi kriterije temeljem kojih je dosudio navedeni iznos. Osim toga prvostupanjski sud je povrijedio i načelo kontradiktornosti obzirom I-tuženik i II-tuženik nisu saslušani u postupku te je istima povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije tuženike saslušao. Žalitelj također osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Zaključno I-tuženik predlaže da sud uvaži njegovu žalbu te preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbe stranaka nije dostavljen odgovor.

4. Žalbe tužitelja DĐ i I-tuženika HĐ su osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja DĐ i I-tuženika HĐ, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti obzirom su tuženici počinili kazneno djelo klevete u odnosu na tužitelja jer su na informativnom portalu grada Sinja "Ferata" objavili tekst kojim su na grubi način vrijeđali tužitelja. Zbog navedenog teksta tuženici su pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-464/14 22. rujna 2016. proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevete.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje:

- da je tužitelj pokrenuo kazneni postupak protiv HĐ, ZĐ i D

H zbog kaznenog djela klevete;

- da su presudom Općinskog suda u Splitu broj K-464/14 od 22. rujna 2016. svi okrivljenici proglašeni krivim da su počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu;

- da je presuda Općinskog suda u Splitu broj K-464/14 od 22. rujna 2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-279/16 od 22. prosinca 2016.;

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika;

- da je neosnovan prigovor zastare;

- da je sadržaj članka objavljenog pod naslovom "Lažu i jarac i njegov rog" klevetničke naravi zbog čega je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti;

- da su tuženici solidarno odgovorni naknaditi tužitelju štetu.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te mu dosuđuje iznos od 1.000,00 eura kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 837,50 eura sve sa zakonskom kamatom.

9. U odnosu na žalbu I-tuženika HĐ: osnovani su žalbeni navodi I- tuženika HĐ da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije proveo dokaz saslušanjem I-tuženika i II-tuženika. Naime, prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu od 8. veljače 2024. rješenjem odlučio da će se provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Potom je prvostupanjski sud na ročištu od 16. siječnja 2025. rješenjem ponovno odlučio da će se provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka te zakazao glavnu raspravu za 11. veljače 2025., a na kojoj glavnoj raspravi je također odlučio da će se saslušati parnične stranke. Potom je na glavnoj raspravi od 27. ožujka 2025. prvostupanjski sud odustao od dokaza saslušanjem tuženika ne navodeći razloge za odustanak od navedenog dokaza.

9.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi zbog čega sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika odnosno je li navedeni dokazni prijedlog odbijen i iz kojih razloga.

9.2. Dokaz saslušanjem stranaka se ne mora provoditi u svakom parničnom postupku, već se taj dokaz provodi onda kada to neka od stranaka predloži i ako je to potrebno za utvrđivanje važnih, pravno relevantnih činjenica. No u konkretnoj situaciji kada je prvostupanjski sud prvotno prihvatio prijedlog tuženika za saslušanjem stranaka u postupku tada je prvostupanjski sud, u slučaju da je smatrao činjenično stanje u potpunosti utvrđenim, rješenjem morao odbiti navedeni prijedlog za saslušanjem stranaka odnosno tuženika pri čemu moraju biti navedeni razlozi takve odluke.

9.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika niti je dao razloge zbog čega navedeni dokaz nije proveden.

10. Sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a ovlaštenje je suda odlučiti koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te će u svakom konkretnom slučaju provođenje dokaza, ovdje saslušanje tuženika, ovisiti o okolnostima cjelokupnog činjeničnopravnog konteksta. U okolnostima konkretnog slučaja kada odustaje od dokaza saslušanjem tuženika tada je svoju odluku prvostupanjski sud morao i obrazložiti. Kako prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga je tako postupio to prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i dostatne razloge te ista nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je u navedenom dijelu osnovana žalba I- tuženika HĐ.

11. Žalba I-tuženika HĐ osnovana je u dijelu da prvostupanjski sud nije obrazložio temeljem kojih okolnosti cijeni opravdanim dosudu iznosa od 1.000,00 eura na ime pravične novčane naknade. Naime, prvostupanjski sud prilikom dosude navedenog iznosa samo navodi kako je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom bez konkretizacije koje su to okolnosti koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

12. U odnosu na žalbu tužitelja: osnovano tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije precizirao okolnosti zbog kojih djelomično odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu dostupnosti spornog članka većem broju čitatelja kao i neugodnosti koje je zbog navedenog članka tužitelj doživio. U navedenom dijelu prvostupanjski sud nije iznosio svoja utvrđenja.

13. Također i odluka prvostupanjskog suda u odnosu na troškove postupka nije pravilna. Naime, člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.1. Dakle nakon što utvrdi uspjehe stranaka u postupku i nakon što je od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku oduzeo postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku, tada se utvrđuje iznos troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku te prema načelu svrhovitosti i potrebe navedenih troškova za postupak, isti se dosuđuju navedenoj stranci prema razmjernom uspjehu pri čemu se uzima u obzir i uspjeh u pogledu pravne osnove i uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

13.2. Dakle, prvostupanjski sud neće utvrđivati troškove obje stranke i potom iste prebijati jer navedeno ne proizlazi iz odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

14. Prema odredbi članka 196. stavak 1. ZPP-a više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tuženi (suparničari):

1. ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze potiču iz iste činjenične i pravne osnove;

2. ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitnoj istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika;

3. ako je to drugim zakonom određeno.

14.1. Prema odredbi članka 200. ZPP-a svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima.

14.2. Prema odredbi članka 201. ZPP-a ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

14.3. Konačno, valja ukazati i da je solidarna obveza obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više vjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze (činidbe) od bilo kojeg dužnika, a svaki od više dužnika dužan je obvezu (činidbu) ispuniti premda je ona djeljiva. Ako je obveza (činidba) jednom ispunjena, svi su vjerovnici namireni i svi su dužnici oslobođeni obveze.

14.4. Stoga u okviru prikazanog zakonodavstva u pogledu predmeta spora konkretni tuženici su materijalni suparničari sukladno odredbi članka 196. stavak 1. točka 1. ZPP, jer njihove obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. Ujedno, okolnost da tuženici po odštetnoj osnovi tužitelju odgovaraju solidarno, pa i primjenom odredbe članka 1107. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 – nastavno: ZOO) kojom je propisano da za štetu koju je više osobe prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, upućuje na zaključak da su tuženici solidarni dužnici. Međutim, to samo po sebi ne znači da su i jedinstveni suparničari. Naime, solidarni dužnici predstavljaju obične suparničare jer se spor prema svima ne mora jednako sadržajno okončati budući pojedini od njih mogu isticati svoje posebne prigovore.

14.5. Svaki suparničar u ovoj parnici je samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima (članak 200. ZPP) pa su tuženici kao solidarni dužnici obični, a ne jedinstveni suparničari i spor se prema njima ne mora riješiti na jednak način. Stoga žalba koju je izjavio I-tuženik HĐ kao i njeni pravni učinci ne protežu se i na II-tuženika ZĐ koji žalbu nije izjavio.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je stoga sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tužitelja i I- tuženika HĐ i ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na I-tuženika HĐ u cijelosti dok u odnosu na II-tuženika ZĐ samo u odbijajućem dijelu pod točkom II. te u dijelu gdje je II-tuženik ZĐ bio obvezan solidarno snositi trošak parničnog postupka tj. pod točkom I. 2. obzirom na žalbu tužitelja, a koji je osporavao presudu u cijelosti, a što znači da je osporavao i dosuđene troškove postupka te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, saslušat će tuženike, a potom će donijeti novu odluku koja će sadržavati i razloge za prihvaćene odnosno odbijene dokazne prijedloge stranaka te će ista biti detaljno obrazložena pri čemu će prvostupanjski sud obrazložiti i razloge zbog kojih prihvaća ili ne prihvaća dosudu pravične novčane naknade. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučit će se i o troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a budući da odluka o troškovima žalbenog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić