REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-119/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Ivić, odvjetnica u Rijeci, protiv prvotuženog NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužene VP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Antonio Buhin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženih protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1262/2023-2 od 16. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 3578/2019-77 od 7. lipnja 2023., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija prvotuženika i drugotužene kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tuženika NP iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], tužene VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i pok. KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja s druge strane, sklopljen dana 6. ožujka 2019. u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog po Javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OU - 312/2019 ništetan u cijelosti i ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika NP iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], tužene VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i pok. KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja s druge strane, sklopljen dana 6. ožujka 2019., solemniziran po Javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-6473/2019 ništetan u cijelosti i ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz točke I. i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa u zemljišnim knjigama koje se vode za katastarske općine [katastarska općina], [adresa] i [adresa] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] od dana 13. ožujka 2019. pod brojem Z-3295/2019 tako da se briše pravo vlasništva s imena tužene VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeni upis prava vlasništva u korist KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretninama upisanim u zk.ul. […]“,

pa su se u nastavku treće točke izreke naznačile brojne zemljišnoknjižne čestice na koje se taj dio izreke odnosi, a u sljedećim točkama izreke se izreklo:

„IV. Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke II. i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa zabilježbe u zemljišnoj knjizi koja se vodi za katastarsku općinu [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Rijeka od dana 11.ožujka 2019. pod brojem Z-6981/2019 tako da se briše zabilježba doživotnog uzdržavanja, ugovora o doživotnom uzdržavanju, i da se brišu kasniji upisi prava vlasništva s imena tuženika NP iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj] i tužene VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis prava vlasništva u korist KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i garaža i zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženima da solidarno nadoknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 8.879,74 eura (protuvrijednost od 66.904,40 kn) zajedno sa zateznim kamatama od 07. lipnja 2023.g. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3578/2019-77 od 7. lipnja 2023. pod točkama I., II., III. i IV. izreke.“

2.1. Drugostupanjskim istobrojnim rješenjem je riješeno:

„I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3578/2019-77 od 7. lipnja 2023. pod točkom V. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.242,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 637,74 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Revd-2400/2025 od 23. srpnja 2025. dopustio tuženicima izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Može li se rješavanje imovinskopravnih odnosa smatrati odlučnom pobudom za sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kada su davatelji uzdržavanju prije i nakon sklapanja takvog ugovora skrbili o primatelju uzdržavanja i ispunjavali svoje obaveze iz tog ugovora?

2. Ako su prilikom sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju na strani primatelja uzdržavanja postojale dvije pobude - rješavanje imovinskopravnih odnosa, ali i pružanje skrbi (uzdržavanje) od strane davatelja uzdržavanja - utječe li ova prva pobuda na valjanost takvih ugovora?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude i rješenja tuženici su podnijeli reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju je podnesen te se u njemu tužitelj usprotivio revizijskim navodima i predložio je reviziju odbiti. Zahtijevao je trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Sukladno čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju, naznačenih u izreci, sklopljenih između tuženika i sada pokojne im majke, KP i, posljedično, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva temeljem tih ugovora, a činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova (svedena na bitno za odlučivanje u ovom, revizijskom stadiju postupka) su:

− da su (sada pok.) KP kao primateljica uzdržavanja i tuženi kao davatelji uzdržavanja, 6. ožujka 2019. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim su se tuženici kao davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način ugovoren člankom 1., dok im je kao protučinidbu primateljica uzdržavanja prenijela svoje pravo suvlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul.br.

[…] svakom u 1/2 dijela,

− da su (sada pok.) KP kao primateljica uzdržavanja i tuženi kao davatelji uzdržavanja, 6. ožujka 2019. zaključili i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim su se tuženici kao davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način ugovoren u čl. 1., dok im kao protučinidbu primateljica uzdržavanja prenijela u cijelosti svoje pravo knjižnog i vanknjižnog vlasništva na brojnim nekretninama na otoku [adresa] taksativno navedenim u tom članku ugovora, svakom od tuženika zasebno, a u preostalom dijelu u 1/2 dijela,

− da su predmetni Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sklopljeni u pisanoj formi i solemnizirani u skladu s čl. 580. u svezi s čl. 589. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO),

− da je (sada pok.) KP za života kao darovateljica sa tuženicom VP kao daroprimateljicom 12. travnja 2018. zaključila Ugovor o darovanju kojim joj je u cijelosti darovala nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

− da je (sada pok.) KP za života kao darovateljica sa tuženikom NP kao daroprimateljem 4. travnja 2017. zaključila Ugovor o darovanju kojim mu je u cijelosti darovala svoje knjižne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te vanknjižne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

− da je KP umrla **.**.2019.,

− da je njezin suprug NP umro **.**.2017., te su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-741/17 od 4. travnja 2017. njegovim nasljednicima proglašeni supruga KP, sinovi NP (tuženik) i JP (otac tužitelja) te kćerka FP (tuženica),

− da je JP (sin KP i NP ) umro **.**.2018., te da su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-2358/2019 od 2. rujna 2019. njegovim nasljednicima proglašeni supruga AP, sin BP (tužitelj) i kćerka ŽP,

− da su stranke zakonski nasljednici pok. KP i to tužitelj kao unuk (iza smrti sina ostaviteljice pok. JP ), a tuženici kao djeca,

− da je ostavinski postupak iza pok. KP prekinut rješenjem poslovni broj O-1320/19 od 5. listopada 2020. do okončanja ove parnice,

− da iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je pok. KP u trenutku sklapanja predmetnih ugovora bila sposobna za rasuđivanje,

− da iz iskaza svjedoka proizlazi da je pok. KP do svoje smrti bila prisebna i sposobna za rasuđivanje, pri punoj svijesti, znala je što potpisuje pri zaključenju predmetnih ugovora, nije imala psihičkih tegoba te u njezinom ponašanju i razgovoru nije bilo ničeg neobičnog,

− da iz iskaza svjedoka CP i ŽP proizlazi da pok. KP nije imala dobar odnos s tužiteljem kao unukom (nije ga prihvaćala, nije ga htjela blizu, htjela ga je isključiti od nasljedstva jer je prema njoj imao bezobrazan odnos), − da je svjedok CP u svom iskazu naveo da je pok. KP godinu dana prije smrti razgovarala s njim i rekla mu da svoje imanje ne želi dati djeci pok. sina JP (unucima ZP i ŽP) a pred Božić 2018. mu je rekla da je odlučila svoje imanje ostaviti sinu CP i kćerki VP,

− da iz iskaza tužitelja, tuženika i svjedoka CP, AP i ŽP proizlazi da je želja sada pok. CP i KP kao roditelja bila da sva njihova djeca dobiju nasljedstvo na jednake dijelove te da su se odnosi u obitelji poremetili nakon smrti tužiteljevog oca JP iz razloga što su u ostavinskom postupku iza pok. JP nasljednici osporili dug prema tuženici VP,

− da iz iskaza tuženika i tuženice proizlazi da je glavni inicijator za sklapanje predmetnih ugovora bila pok. KP koja ih je molila da nešto naprave radi zaštite njezine imovine (rekla im je da imovinu zaštite preko oporuke), a povod za to je bila ostavinska rasprava iza pok. JP na kojoj su nasljednici VP osporili dug i pojavila se sumnjiva oporuka iz 2004., a što je pok. KP protumačila kao pokušaj tužitelja i AP da razbaštine ŽP i iskazala zabrinutost za svoju imovinu, da su roditelji financijski pomagali sinu JP (dobio je 110.000,00 eura radi rješavanja svojih financijskih problema) i da su nakon očeve smrti pokušali sporazumno podijeliti imovinu i prebiti taj dug, pa kako je to JP odbio, dogovorili su da će navedeni dug prebiti s majčinom imovinom, pa je stoga njihov primarni interes bio da predmetnim ugovorima putem imovine namire svoj dug od 110.000,00 eura, da su s majkom razgovarali i oko sastavljanja oporuke, ali da im je javni bilježnik objasnio da oporukom neće biti zaštićeni i da se neće osloboditi daljnjih pravnih problema, a da će predmetnim ugovorima spriječiti određene pravne probleme, da je pok. KP točno znala o kakvim se ugovorima radi, da su o sklapanju ugovora razgovarali 6-7 mjeseci i rekla im je da njih dvoje uzmu sve njezine nekretnine na upravljanje, a onda da kasnije pomognu SP.

9. Na temelju prethodno navedenog prvostupanjski sud je zaključio da je pok. KP u trenutku sklapanja predmetnih ugovora bila sposobna za rasuđivanje, da osnovna pobuda za zaključenje predmetnih ugovora nije bilo osiguranje potrebne skrbi nego rješavanje imovinskopravnih odnosa između nje i njezinih zakonskih nasljednika odnosno da se tužitelj kao zakonski nasljednik (unuk) isključi iz nasljeđivanja i da tuženici u cijelosti naslijede njezinu imovinu te na taj način ujedno namire potraživanje prema pok. bratu JP. Time da se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale, pa je, primjenom odredbe čl. 273. st. 2., u vezi čl. 322. ZOO, utvrdio da su predmetni ugovori ništetni i ne proizvode pravne učinke.

10. Drugostupanjski je sud, potvrđujući prvostupanjsku presudu, izrazio pravno shvaćanje da je prema iskazu samih tuženika osnovna pobuda pok. KP bila zaštita njezine imovine od tužitelja (jednog od njezinih zakonskih nasljednika), a tuženici su za tu pobudu evidentno znali, što znači da su sporni Ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju sklopljeni s osnovnom namjerom rješavanja imovinskopravnih odnosa tuženika kao jednih od zakonskih nasljednika KP u odnosu na ostale njezine zakonske nasljednike, odnosno da je pobuda za sklapanje tih ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje pok. KP, a ne dosmrtno i doživotno uzdržavanje sada pok. KP. Da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su se za pok. KP brinuli i pomagali joj i pok. sin JP do svoje smrti, kao i njegova kćerka ŽP, a ne samo tuženici (kako to oni neosnovano tvrde u žalbi). Stoga, da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su znale sve ugovorne stranke spornih Ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, a što iste čine ugovorima protivnim moralu i time ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO.

11. Sporno materijalnopravno shvaćanje suda u pobijanoj oduci, a u okviru činjeničnih utvrđenja unutar kojih je izraženo, ovaj, reviziji sud ocjenjuje pravilnim.

12. Prvenstveno se naglašava da revizijski sud ispituje presudu i daje odgovor na revizijom postavljena pravna pitanja u okviru činjeničnih utvrđenja koje je utvrdio sud u pobijanoj odluci i u takva činjenična utvrđenja ovaj sud ne intervenira.

13. Ovdje se uočava kao bitno činjenično utvrđenje „da je pobuda za sklapanje tih ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje pok. KP, a ne dosmrtno i doživotno uzdržavanje sada pok. KP“ (toč. 11.2. obrazloženja pobijane odluke). Dakle, utvrđen je potpuni izostanak uzdržavanja kao pobude za sklapanje ugovora. Ako se kao pobuda u konkretnom slučaju isključi radnja uzdržavanja primateljice uzdržavanja, preostaje da je jedina utvrđena pobuda za sklapanje tih ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje i raspolaganje imovinom za života.

14. Ovaj sud (kao i u odluci poslovnog broja Rev-2539/17-2 od 24. ožujka 2021., na koju se pozivaju tuženici) potpuno prihvaća da je pravni učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju upravo takav da imovina primatelja uzdržavanja obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja, odnosno takvim ugovorom se i nužni nasljednici lišavaju nužnog dijela koji bi im pripao po zakonu da nema ugovora. No, to je samo jedna od aspekata pravne prirode takvog ugovora, dok je jedan bitnih sastojaka pobuda za davanje uzdržavanja, koja, međutim, u ovopredmetnom slučaju, u potpunosti (kako to utvrđuje sud u pobijanoj odluci) izostaje.

15. Time se ovopredmetna činjeničnopravna situacije ukazuje u potpunosti nepodudarnom sa onom iz navedene odluka poslovnog broja Rev-2539/17-2, međutim podudarnom sa onom iz odluke poslovnog broja Revx-121/2011-2 od 5. rujna 2012., u kojoj je ovaj sud izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„[…] Na temelju utvrđenja u postupku proizlazi da pobuda stranaka spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bilo davanje, odnosno primanje uzdržavanja, već upravo navedeno reguliranje imovinskopravnih odnosa temeljem kojih bi tužena u cijelosti stekla svu imovinu svog supruga. […]

U smislu odredbe čl. 53. st. 1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravu valjanost, međutim u smislu odredbe čl. 53. st. 2. ZOO ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje da u ovom konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke iz čl. 53. st. 2. ZOO, jer u ovom konkretnom slučaju je osnovna pobuda sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa, a ne uzdržavanje pokojnog J. O., slijedom čega se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog čega je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužene i pokojnog J. O. ništav sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO. […]“.

16. Činjenica da su u trenutku sklapanja spornih ugovora (pa i prije i poslije tog trenutka) tuženici faktično uzdržavali primateljicu uzdržavanja, prvenstveno se mora sagledati sa činjenicom da je utvrđeno da nisu oni jedini obavljali radnje uzdržavanja, pa se tu postavlja i (ovdje neutvrđeno) pitanje obima uzdržavanja kojeg su joj pružili i je li taj obim sukladan onom eventualno ugovorenom. No taj bi eventualni propust u obimu uzdržavanja predstavljao razlog za raskid toga ugovora, a ne za njegovo utvrđenje ništetnim.

17. Međutim, bez obzira na prethodnu činjenicu, čak i uz postojanje faktičnog uzdržavanja prije i nakon sklapanja ugovora, za valjanost ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, odlučujuća će biti (i) činjenica je li taj ugovor sklopljen sa bitnom pobudom uzdržavanja. Naime, prethodno opisano (u toč. 16 ovoga obrazloženja) faktično davanje uzdržavanja se može odvijati i na temelju neke druge ugovorne osnove ili na temelju zakonske obveze uzdržavanja, potpuno neovisno o postojanju ugovora o doživotnom i/ili dosmrtnom uzdržavanju pa takvo pružanje uzdržavanja ne bi imalo utjecaja na te ugovore o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju i takvo se uzdržavanje ne bi moglo uzimati kao pobuda za sklapanje upravo tih ugovora o dosmrtnom odnosno doživotnom uzdržavanju.

18. Zato je, za valjanost ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju bitno da su stranke taj ugovor sklopile upravo s pobudom davanja uzdržavanja, a što ovdje (ponavlja se, utvrđeno je) nije slučaj.

19. Sve gore obrazloženo predstavlja razloge zbog kojih ovaj sud daje sljedeće odgovore na revizijom postavljena pravna pitanja:

„1. Rješavanje imovinskopravnih odnosa može biti jedna od pobuda odlučujućih za sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ali – čak i kada su davatelji uzdržavanja prije i nakon sklapanja takvog ugovora skrbili o primatelju uzdržavanja i ispunjavali svoje obaveze iz tog ugovora – i u tom slučaju, za valjanost tog ugovora, jedna od pobuda zbog kojih je sklopljen ugovor o doživotnom odnosno smrtnom uzdržavanju mora biti davanje uzdržavanja.

2. Ako su prilikom sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju na strani primatelja uzdržavanja postojale dvije pobude - rješavanje imovinskopravnih odnosa, ali i pružanje skrbi (uzdržavanje) od strane davatelja uzdržavanja – prva naznačena pobuda načelno, sama po sebi, u većini slučajeva, uz postojanje one druge, neće dovesti do ništetnosti tog ugovora.“.

20. Primjenjujući tako izraženo pravno shvaćanje na ovaj konkretni slučaj – a imajući, dakle, u vidu da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci utemeljeno na utvrđenju da pružanje uzdržavanja nije bila pobuda za sklapanja spornih ugovora, nego su sklopljeni samo uz pobudu onemogućavanja u nasljeđivanju ostalih zakonskih nasljednika i tako rješenje imovinskopravnih odnosa za života – pravilnom se ukazuje odluka suda u pobijanoj odluci.

21. Zato je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije. Zato je odlučeno kao u izreci, pod toč. II.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug