REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-865/2026.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UK, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) i članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22., 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8797/2023-11 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljeniku, tako da se okrivljenom UK, za prekršaj opisan pod točkom a) izreke, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, za prekršaj opisan pod točkom c) izreke u iznosu od 500,00 (petsto) eura, a za prekršaj opisan pod točkom d) izreke u iznosu od 600,00 (šesto) eura, dok se kazna utvrđena od strane prvostupanjskog suda za djelo opisano pod točkom b), u iznosu od 130,00 (stotrideset) eura, prihvaća.

II Uslijed odluke pod točkom I., okrivljenom UK se, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.630,00 (tisućušestotrideset) eura.

III Izrečenu novčanu kaznu okrivljeni UK dužan je platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni UK proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 520,00 (petstodvadeset) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom i članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o strancima, opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura.

3. Protiv prvostupanjske presude, u odnosu na visinu odmjerenih novčanih kazni, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, ističući da je prvostupanjski sud, primjenjujući institut ublažavanja kazne, okrivljenicima za sva djela utvrdio preniske iznose novčanih kazni, kojima se neće postići svrha kažnjavanja, odnosno specijalna niti generalna prevencija.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Rješavajući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da opravdano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogriješio nekritički primijenivši institut ublažavanja kazne za prekršaje opisane pod točkama a), c) i d) izreke, prilikom odmjeravanja visine novčanih kazni, jer je unatoč tome što su utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje se mogu smatrati naročito olakotnima, okrivljeniku izrečena preblaga novčana kazna, kojom se neće ostvariti svrha kažnjavanja.

7. Stoga je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja u odnosu na kazne utvrđene od strane prvostupanjskog suda za djela opisana pod točkama a), c) i d) izreke te okrivljeniku za navedena djela utvrdio kazne kao u izreci ove presude, i dalje znatno ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčane kazne, budući da je za prekršaj opisan pod točkom a) izreke zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura za odgovornu osobu, za prekršaj opisan pod točkom c) izreke propisana je novčana kazna u rasponu od 1.060,00 do 1.990,00 eura za odgovornu osobu, a za prekršaj opisan pod točkom d) izreke propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 6.630,00 eura. Međutim, kaznu utvrđenu okrivljeniku za djelo opisano pod točkom b), u iznosu propisanog zakonskog minimuma, a ne ublaženu kako to navodi prvostupanjski sud, ovaj sud smatra razmjernom težini djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Naime, za navedeno djelo zakonom je propisana kazna u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura za odgovornu osobu.

9. Sada izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, u uvjerenju da će se istom postići svrha kažnjavanja.

10. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.