Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž Ovr-513/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić Trcović, odvjetnici u [adresa] protiv ovršenika EV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-941/2025-2 od 13. listopada 2025., dana 3. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditeljice te ukida rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-941/2025-2 od 13. listopada 2025. i predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice kao neosnovan, dok je pod točkom II. izreke naloženo zemljišnoknjižnom sudu izvršiti upis zabilježbe odbijanja prijedloga za ovrhu na nekretninama ovršenika opisanim u toj točki izreke.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditeljica u cijelosti bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, ali sadržajem žalbe upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je ovrhovoditeljica dana 10. listopada 2025., podnijela prijedlog za ovrhu predlažući sudu da na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-34/2023-8 od 11. travnja 2023. te pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-34/2023- 9 od 11. travnja 2023. i Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-348/2024-2 od 18. ožujka 2024., odredi ovrhu na nekretninama ovršenika radi naplate njezinih tražbina opisanih u prijedlogu petita rješenja o ovrsi. Polazeći od utvrđenja da iz sadržaja prijedloga za ovrhu proizlazi da su stranke, nakon donošenja navedenih ovršnih isprava, dana 14. studenoga 2024. putem svojih punomoćnika zaključile izvansudsku nagodbu u kojoj su u točki 4. suglasno utvrdile kako istom rješavaju svoja međusobna potraživanja, definirale ukupni iznos novčane tražbine koju sada ovršenik duguje ovrhovoditeljici (10.000,00 EUR-a), te način i dinamiku obročne otplate istoga (uplatom iznosa od 500,00 EUR-a kroz 20 mjesečnih rata najkasnije do 15. u mjesecu počevši od 15. prosinca 2024. uplatom na naznačeni tekući račun ovrhovoditeljice), prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbe čl. 23. i čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) i čl. 297. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), zaključuje da se prijedlog za ovrhu ne može temeljiti na priloženim ovršnim ispravama jer su stranke dopuštenom dispozicijom nakon donošenja sudskih odluka kao ovršnih isprava izvansudskom nagodbom od 14. studenoga 2024. izmijenile način ispunjenje dospjelih tražbina u pogledu utvrđenja njihove visine i načina ispunjenja, slijedom čega je odbio prijedlog za ovrhu kao neosnovan, pri čemu ističe da će stranke, a obzirom da nisu ništa ugovorile oko mogućih posljedica propuštanja ovršenika da postupi po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi, morati pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja da li pravne posljedice iz sklopljene izvansudske nagodbe postoje ili ne odnosno da li tražbina koja se temelji na istoj postoji ili ne postoji, a ako postoji u kojem iznosu, kao i da li uopće postoji ili ne postoji navedeni ugovorni odnos sklopljen u formi izvansudske nagodbe.
5. Ovrhovoditeljica u žalbi navodi da izvansudska nagodba nije ovršna isprava i njezinim zaključenjem nisu stavljene izvan snage ovršne isprave koje su osnov ove ovrhe - presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-34/2023-8 od 11. travnja 2023. i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-34/2023-9 od 11. travnja 2023., već je izvansudska nagodba od 14. studenoga 2024. zaključena isključivo u cilju ekonomičnosti i smanjenja troškova ranijeg ovršnog postupka koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem Ovr-348/2024, time da je ovršenik po toj izvansudskoj nagodbi platio samo jednu ratu u iznosu od 500,00 EUR-a. Navodi da ju sud na ovaj način onemogućuje u naplati njezine tražbine jer bi uslijed ovakvog stanja stvari morala voditi novi parnični postupak, što joj parnični sud ne bi dopustio jer se ne može o identičnoj stvari voditi joj jedan parnični postupak.
6. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio je +prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu u bitnome zaključivši da su stranke nakon donošenja sudskih odluka kao ovršnih isprava izmijenile način ispunjenja dospjele tražbine ovrhovoditeljica, odnosno neosnovanost prijedloga za ovrhu ocijenio je primjenom odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a.
7. Imajući u vidu da su u čl. 50. st. 1. OZ-a propisani razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, te da je čl. 50. st. 5. OZ- a propisano da u povodu žalbe iz stavka 1. tog članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. tog članka te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, za zaključiti je da prvostupanjski sud na postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a ne pazi po službenoj dužnosti, pa stoga primjenom te zakonske odredbe nije bio ovlašten ocjenjivati osnovanost prijedloga za ovrhu.
8. Naime, žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a je žalbeni razlog zbog kojeg je ovršenik ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave, pa ukoliko ovršenik izjavi žalbu protiv rješenja o ovrsi iz tog razloga, postupanje i ovlasti prvostupanjskog suda regulirano je odredbom čl. 52. OZ-a.
9. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za ovrhu, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditeljice te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će ocijeniti osnovanost prijedloga ovrhovoditeljice za donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika na temelju ovršnih isprava – pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-34/2023-8 od 11. travnja 2023. te pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-34/2023-9 od 11. travnja 2023. i Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-348/2024-2 od 18. ožujka 2024., a imajući u vidu iznijeto u ovom rješenju.
U Varaždinu, 3. veljače 2026.
Sutkinja
Amalija Švegović
