Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1004/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupan po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5432/2024-6 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5432/2024-6 od 7. srpnja 2025. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 iznos od 2.335,92 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 18.10.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate obračunato po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešno je sud primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja i to odredbe čl. 942. i 963. Zakona o obveznim odnosima, te odredbe iz čl. 24. st.1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Osnova regresnog zahtjeva tužitelja se temelji na odredbi čl. 963. ZOO-a i odredbi čl. 24. ZOOP-a. Među strankama su nesporne sve pravno relevantne činjenice, dok je sporna primjena odredbi čl. A.1.2. Uvjeta tužitelja, pa posljedično i odredba čl. 963. ZOO-a i 942. ZOOP-a. Nije sporno da je tuženik odgovoran za nastanak predmetne nezgode i činjenica da je nakon predmetne nezgode napustio mjesto nezgode, što je u suprotnosti s čl. 175. i čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Stav prvostupanjskog suda u pogledu spornog pravnog pitanja je u suprotnosti s pravnim stavom VSRH u pogledu istog činjeničnog i materijalno pravnog pitanja, te tužitelj ukazuje sudu drugog stupnja na presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev. 709/2021. Tužitelj navodi da je zakonska obveza tuženika bila da nakon nezgode ostane na mjestu predmetne nezgode, da je ta zakonska obveza propisana čl.175. i čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a da je presumpcija alkoholiziranosti u slučaju udaljavanja s mjesta nezgode propisana u čl. A. 1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, te ista nije protivna odredbi čl. 942. Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski sud je trebao u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tuženika da nadoknadi troškove parničnog postupka tužitelju, pa je iz tog razloga posljedično nezakonita i odluka o parničnom trošku. Predlaže se prvostupanjsku presudu preinačiti na način kako to tuženik (pravilno bi bilo tužitelj) predlaže žalbom, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti.

5. Sud prvoga stupnja, u obrazloženju pobijane presude, između ostalog je naveo:

- da nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je tuženik napustio mjesto događaja, te visina štete

- da je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva sve zbog činjenice što po tuženiku tužitelj pogrešno smatra da se činjenica što je tuženik prouzročio predmetnu prometnu nezgodu i što je napustio mjesto nezgode ima smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanju alkoholiziranosti

- da je ispunjen uvjet propisan čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu za stjecanje regresnog prava prema tuženiku, u svezi s odredbom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima

- da je uvidom u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja utvrđeno je da je odredbom čl. A.1.2. Uvjeta propisano da sukladno ovim Uvjetima osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količina alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), odnosno ako se nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti, ili utjecaja droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari

- da je čl. 24. st. 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili ispitivanju prisutnosti droga te psihoaktivnih tvari i psihoaktivnih lijekova, odnosno ako je vozač napustio mjesto prometne nesreće prije nego što je:

- popunio Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete,

- obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju u slučaju prometne nesreće u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen

- da je čl. 942. Zakona o obveznim odnosima propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza

- da je potrebno utvrditi je li ništetna odredba čl. A.1.2. Uvjeta koja propisuje da osiguranik gubi svoja prava ako se nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti i da se u tom slučaju smatra da je pod utjecajem alkohola

- da tužitelj nije dokazao da bi tuženik zbog udaljenja s mjesta nezgode u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola

- da činjenica da je osiguranik tužitelja napustio mjesto prometne nesreće i nije izvršio kontrolu alkoholiziranosti se nikako ne može smatrati presumiranom alkoholiziranošću te to nije pravno valjani razlog gubitka prava iz osiguranja

- da je teret dokazivanja možebitne alkoholiziranosti na tužitelju, kao što je potrebno i da postoji uzročna veza između presumirane alkoholiziranosti vozača i štetnih posljedica, ukoliko je osiguranik i pod utjecajem alkohola, da bi isti izgubio prava iz osiguranja

- da je utvrđeno da se tuženik 21.09.2021., odnosno isti dan ujutro oko 11,00 sati javio vlasniku oštećenog vozila, te je isti dan kod tužitelja sačinio Izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće od 21.09.2021.

- da je utvrđeno da se nije javio vlasniku vozila neposredno nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, jer mu isti u tom trenutku nije bio poznat, a da je kasnije ujutro preko susjeda saznao tko je vlasnik vozila

- da se istome javio oko 11,00 sati, pa nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 24. st. 1. točka 4. ZOOP-a

- da je sud utvrdio da je odredba čl. A.1.2. Uvjeta ništetna, a da nisu ispunjeni uvjeti niti iz odredbe čl. 24. st. 1. točka 4. ZOOP-a, niti uvjeti za primjenu odredbe čl. 963. ZOO-a, pa je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj viši sud.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tuženik isti dan ujutro oko 11,00 sati javio vlasniku oštećenog vozila, te je isti dan sačinio Izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće od 21.09.2021. Utvrđeno je da se nije javio vlasniku vozila neposredno nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, jer mu u tom trenutku nije bio poznat, što je u potpunosti razumljivo ako se uzme u obzir u koliko sati je došlo do štetnog događaja, no tuženik je isti dan ujutro preko susjeda saznao tko je vlasnik vozila, pa nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 24. st. 1. točka 4. ZOOP-a. Sud je utvrdio da je odredba čl. A.1.2. Uvjeta ništetna, da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 24. st. 1. točka 4. ZOOP-a, niti uvjeti iz čl. 963. ZOO-a, pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Temeljem čl. 942. ZOO-a ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. U konkretnom slučaju ništava je odredba čl. A.1.2. Uvjeta tužitelja, koja propisuje da osiguranik gubi svoja prava ako se nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti i da se u tom slučaju smatra da je pod utjecajem alkohola.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odgovorio na sporno pitanje smatra li se okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode odbijanjem podvrgavanja ispitivanja alkoholiziranosti, odnosno izbjegavanje ispitivanja alkoholiziranosti. Okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio sa mjesta nezgode samo po sebi ne smatra se odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti i gubitkom prava iz osiguranja, posebno kada se uzmu u obzir sve okolnosti koje su u postupku nesporno utvrđene. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se okolnost što se vozač/osiguranik udaljio s mjesta prometne nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, te da tuženik nije izgubio svoja prava iz osiguranja u smislu odredbi čl. A.1.2. Uvjeta tužitelja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu predmeta zauzeo stajalište da su ništave odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti (primjerice Rev 1067/04-2 od 16.studenog 2005., Rev 2118/2011 od 29. travnja 2015., Rev 560/2011 od 30. studenoga 2011., Rev 551/2010 od 18. siječnja 2011., Rev 405/2010 od 24. studenoga 2010. i dr.).

10. Dakle, sama okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode ne smatra se u svakom slučaju (apsolutno) odbijanje podvrgavanju ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time da je bio i pod utjecajem alkohola, te posljedično tome i gubitak prava iz osiguranja. Ocjena je li osiguranik bio pod utjecajem alkohola i je li se udaljio s mjesta prometne nezgode kako bi izbjegao ispitivanje svoje alkoholiziranosti, daje se uzimanjem u obzir svih konkretnih okolnosti slučaja, što je prvostupanjski sud i učinio, te dostatno obrazložio.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

12. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.

13. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke), kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka