REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-992/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠOS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, zastupanog po punomoćniku ŠO, dipl. iur., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 18. prosinca 2023., poslovni broj: Pn-347/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŠOS kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 18. prosinca 2023., poslovni broj: Pn-347/2023- 14.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.600,00 eura s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana podnošenja tužbe, pa, do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate."

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, dati razlozi su nejasni i nerazumljivi, te u opreci s izvedenim dokazima. Mišljenja je da je sud postupio i protivno odredbi članka 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana presuda ne sadrži obrazloženje propisano navedenom zakonskom odredbom. Ističe kako nitko od stranaka nije osporavao da se u kobilici broda nalazilo dvije tone olova, a procjenu vrijednosti istoga dao je vještak čiji nalaz i mišljenje nitko od stranaka nije osporavao. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži, te da mu se tužbeni zahtjev dosudi u cijelosti, zajedno sa troškovima postupka. Traži i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a, pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

6. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbenim navodima pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno

- da je tužitelj bio vlasnik brodice koju je stekao nasljeđivanjem iza pokojnog oca,

- da je brodica posljednji puta u moru bila 1991.,

- da se duže vrijeme nalazila na javnoj površini, odnosno cesti kojom upravlja tuženik, a koja cesta je u naravi pristupni put prema lučici,

- da je komunalni redar tuženika utvrdio da na brodici nije bilo nikakvih oznaka i da mu članovi lučice Labud, u čijoj blizini se brodica nalazila, nisu znali reći tko je vlasnik broda, zbog čega se nije moglo stupiti u kontakt sa vlasnikom, odnosno vlasnik nije bio poznat,

- da je rješenje o uklanjanju broda doneseno 13. veljače 2023., te je stavljeno na brodicu i na oglasnu ploču tuženika;

- da je rješenjem vlasniku bilo naloženo da u roku od osam dana ukloni brodicu sa javne površine ili će u protivnom uklanjanje biti izvršeno od strane nadležnih tijela tuženika putem treće osobe o trošku i riziku vlasnika;

- da se vlasnik brodice nije javio tuženiku zbog čega je doneseno i rješenje o izvršenju, a samo izvršenje obavljeno je u lipnju 2023.

- da je brodica bila u izuzetno lošem stanju, prekrivena raskinutim ceradama, cjelokupna drvena građa je bila istrunula, a unutar broda se nalazilo samo smeće;

- da se prilikom uklanjanja, kada ju je izvođač pokušao odignuti sa tla, brodica počela raspadati zbog čega nije bilo drugog načina nego da se demontira na licu mjesta.

7. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi kako je prvostupanjski sud stava da u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti, a osim toga stava je i da tužitelj nije dokazao da se u brodici nalazilo 2000 kg olova, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

8. Prije svega valja navesti da bi se, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje u tekstu: ZOO), odgovaralo za štetu moraju biti ispunjene pretpostavke i to: 1. protupravnost, 2. šteta, 3. uzročna veza i 4. krivnja. S obzirom da je brodica bila ostavljena (očigledno dugi niz godina) na javnoj površini, tuženik je u okviru svoje nadležnosti i dužnosti propisane odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine” broj 68/2018, 110/18, 32/20 dalje u tekstu: ZKG) i Odlukom o komunalnom redu Grada Splita, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud, naredio uklanjanje i premještanje brodice sa javne površine. Kako je dakle tuženik obavljao svoju zakonom propisanu dužnost, odnosno održavao komunalni red, to u konkretnom slučaju nema protupravnosti, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

8.1. Isto tako valja navesti, a što je nesporno utvrđeno u prvostupanjskom postupku, da je brodica bila trula i da se raspala prilikom pokušaja premještanja. Prema tome, uzrok štete nije radnja uklanjanja, već stanje brodice, pa dakle nema ni uzročne veze između postupka tuženika i štete.

9. Tužitelj u žalbi ističe kako niti jedna stranka nije prigovorila provedenom vještačenju, a vještačenjem je, kako se dalje navodi u žalbi, utvrđeno da je u kobilici broda bilo 2.000 kg olova što predstavlja tržišnu vrijednost brodice.

9.1. Stalni sudski vještak za strojarstvo, cestovni promet, procjenu vozila i plovila ZO, dipl.ing. u svom je nalazu i mišljenju naveo da je prema podacima u spisu utvrdio da se radilo o brodici koja je dugi niz godina bila izložena atmosferskim utjecajima, prekrivena tendom (zadnji put u moru je bila prije 34 godine), da je bila u zapuštenom i lošem stanju, te da se u trenutku uništenja trup i nadgrađe mogu promatrati isključivo kao otpad bez stvarne tržišne vrijednosti. Vještak je također naveo: “Prema stanju u predmetnom spisu i prema iskazu vlasnika brodice u kobilici brodice nalazilo se oko 2.000 kg olova. Brodica posjeduje novi motor “Beta Marine”, snage 26 KW, koji u trenutku uništenja nije bio u brodici.”

9.2. Dakle, vještak nije izvršio neposredan pregled predmetne brodice, već je nalaz i mišljenje temeljio na podacima iz spisa, odnosno konkretno na iskazu samog tužitelja koji je tvrdio kako je brodica imala novi motor koji u trenutku uklanjanja brodice nije bio na istoj, kao i da je na brodici bilo 2.000 kg olova. Stoga dakle, prvostupanjski sud pravilno navodi da vještak u svom nalazu i mišljenju ne utvrđuje da se u brodici nalazilo 2.000 kg olova, već samo iskazuje vrijednost te sekundarne sirovine prema kazivanju samog tužitelja. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda provedeno vještačenje ne odražava stvarno stanje i nema potrebnu dokaznu vrijednost.

10. Neosnovano tužitelj navodi kako tuženik nije osporio tvrdnju tužitelja da se u kobilici nalazilo 2.000 kg olova. Naime, tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelja, a protivio se i prijedlogu za izvođenje dokaza predloženim vještačenjem, smatrajući isti nepotrebnim.

11. Kako dakle, tužitelj nije ponudio dokaze koji bi upućivali na postojanje protupravnog postupanja tuženika, niti je dokazao uzročnu vezu između radnji tuženika i nastanka štete u obimu koji tvrdi, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, zbog čega je i žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

12. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić