Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ob-124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada s boravištem u [adresa] zastupanog po punomoćniku Dini Hadžiomeroviću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Željani Kosović, odvjetnici u [adresa], te po tužbi tuženice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Željani Kosović, odvjetnici u [adresa] protiv tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada s boravištem u [adresa] zastupanog po punomoćniku Dini Hadžiomeroviću, odvjetniku u [adresa], uz sudjelovanje mlt. ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i mlt. RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanih po posebnoj skrbnici ŽŽ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo u Splitu, radi razvoda braka s maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-33/2024 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-33/2024 od 19. svibnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom II. i IV. izreke,

- potvrđuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je određeno da će otac djece ostvarivati osobne odnose s maloljetnom djecom na način da mlt. RŽ i mlt. ZŽ provode svaki drugi vikend kod oca od petka nakon škole do nedjelje u 19:00 sati, te u dijelu kojim je određeno da u tjednu kada nisu za vikend kod oca da će maloljetna djeca boraviti kod istog od srijede nakon škole do petka ujutro, odnosno do odlaska u školu, te u dijelovima kojima je određeno da roditelj kod kojeg djeca odlaze da ih je dužan preuzeti te da će informacije vezano za djecu roditelji razmjenjivati putem telefona ili SMS-om.

- preinačuje pod točkom III. izreke (odluci o ostvarivanju osobnih odnosa) u odnosu na blagdane i državne praznike, te školske praznike i sudi:

Otac djece CŽ ostvarivati će osobne odnose s maloljetnom djecom ZŽ i RŽ na način da će mlt. djeca s ocem provesti naizmjenično svaki drugi blagdan i državni praznik, računajući od Uskrsa 2026., time da će mlt. djeca u parne godine s ocem provesti Uskrs, a s majkom Božić, a u neparne godine će s ocem provesti Božić, a s majkom Uskrs, te polovicu školskih praznika i to u parnim godinama u lipnju prvi tjedan po završetku školske godine kod oca, a drugi tjedan kod majke, te prvu polovicu srpnja i prvu polovicu kolovoza kod oca, a drugu polovicu srpnja i drugu polovicu kolovoza kod majke, a u neparnim godinama obrnuto.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-33/2024 od 19. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke rješenja.

II. U nepobijanoj točki I. izreke presude, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude razveden je brak stranaka sklopljen 10. prosinca 2016. u Zagrebu i upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Centar, Matičnog područja Centar za godinu 2016. pod rednim brojem 597. Pod točkom II. izreke presude određeno je da će maloljetna djeca stranaka mlt. ZŽ, rođen **.**.2018. i mlt. RŽ, rođena **.**.2015. stanovati s majkom na adresi stanovanja [adresa], a roditelji će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb. Pod točkom III. izreke presude određeno je da će otac ostvarivati osobne odnose s maloljetnom djecom na način da mlt. RŽ i mlt. ZŽ provode svaki drugi vikend kod oca od petka nakon škole do nedjelje u 19:00 sati, a u tjednu kada nisu za vikend kod oca, maloljetna djeca boravit će kod oca od srijede nakon škole do petka ujutro, odnosno do odlaska u školu, a roditelj kod kojeg djeca odlaze dužan ih je preuzeti, dok će blagdane i praznike djeca provoditi naizmjenično kod svakog od roditelja, te polovinu školskih praznika kod svakog od roditelja, a informacije vezano za djecu roditelji će razmjenjivati putem telefona ili SMS- om. Pod točkom IV. izreke presude otac je obvezan doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece i to za sina mjesečni iznos od 190,00 EUR-a, a za kćerku mjesečni iznos od 220,00 EUR-a počev od 19. svibnja 2025. kao dana presuđenja pa ubuduće dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do konca tekućeg mjeseca za koje se uzdržavanje plaća na tekući račun majke djece naveden u toj točki izreke.

Rješenjem je pod točkom I. izreke određena privremena mjera kojom je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece i to za sina mjesečni iznos od 190,00 EUR-a i za kćerku mjesečni iznos od 220,00 EUR-a, počev od 19. svibnja 2025. pa ubuduće najkasnije do konca tekućeg mjeseca za koje se uzdržavanje plaća na tekući račun majke djece, dok je pod točkom II. izreke određeno da svaka parnična stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj u točkama II., III. i IV. izreke presude i rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti presudu i rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja u cijelosti te predložila odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je po tužbi tužitelja zahtjev za razvod braka, te po tužbi tužitelja i po tužbi tuženice zahtjev za donošenje odluke s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem te o uzdržavanju mlt. djece stranaka.

6. Polazeći od utvrđenja da su se stranke suglasile sa razvodom braka, a koji brak su sklopile 10. prosinca 2016. te da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, radi čega je i prekinuta njihova bračna zajednica, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 51. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ) razveo brak stranaka.

7. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja odlučnih činjenica za donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati, o načinu održavanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja s kojim dijete neće stanovati i o visini uzdržavanja djece proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice, izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spis i pribavio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni radi, Područni ured Dubrovnik (dalje: Zavod), te sukladno odredbi čl. 360. ObZ-a omogućio mlt. djeci stranaka izražavanje mišljenje putem posebne skrbnice i stručne radnice Centra za posebno skrbništvo ŠŽ.

8. Polazeći od utvrđenja da mlt. djeca stranaka od prestanka bračne zajednice stranaka stanuju s majkom na adresi [adresa], gdje su živjeli s roditeljima i prije prekida njihove bračne zajednice, a koji stan doživljavaju kao svoj dom, a iznad njih stanuju djed i baka po ocu i očev brat, koji pružaju potrebnu pomoć u skrbi o djeci kada je to potrebno, te uvažavajući mišljenje djece izraženo u razgovoru s posebnom skrbnicom i stručnom radnicom Centra za posebno skrbništvo (detaljno opisano pod točkom 8. obrazloženja) da žele stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose kao i do sada, kao i prihvaćajući mišljenje Zavoda (detaljno opisano pod točkom 7. obrazloženja, a dano nakon psihologijske obrade roditelja i djece, te uvida u dokumentaciju Zavoda) iz kojeg u bitnom proizlazi da stranke kao roditelji imaju primjerene roditeljske vještine i na adekvatan način skrbe o djeci, te da poštujući načelo kontinuiteta života djece, predlažu da mlt. djeca stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose, a da roditelji zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb, s kojim je nalazom bila suglasna i posebna skrbnica mlt. djece, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 96. st. 1., 2. i 3. ObZ-a zaključio da je u najboljem interesu djece i za njihovu dobrobit da djeca stanuju s majkom na mjestu dosadašnjeg stanovanja s kojom djeca i stanuju od prestanka zajedničkog života roditelja i da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb (točka. II. izreke presude).

9. Odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s ocem prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 95. st. 1., čl. 119. i čl. 121. ObZ-a, prihvaćajući mišljenje i prijedlog Zavoda (detaljno opisano pod točkom 7. obrazloženja), s kojim se suglasila i posebna skrbnica, zaključivši da su osobni odnosi tužitelja s mlt. djecom kako su određeni pod točkom III. izreke presude u najboljem interesu mlt. djece i na njihovu dobrobit jer je zadovoljena želja i potreba oca da viđa djecu češće i u kontinuitetu od dva do tri dana, kao i želja djece da ne budu previše u kontinuitetu odvojena od majke (ne dulje od dva dana koja bi provodila s ocem).

10. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja:

- da u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2. i čl. 311. ObZ-a, a cijeneći iskaz tuženice (detaljno naveden pod točkom 6. obrazloženja) te vodeći računa o troškovima stanovanja, prehrane, odijevanja, odgoja, obrazovanja, slobodnih aktivnosti) za uzdržavanje mlt. ZŽ, koji je sada u dobi od 7 godina, zdravo je dijete i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi treba mjesečno iznos od 190,00 EUR-a, a za mlt. RŽ, koja je sada u dobi od 10 godina, zdravo je dijete i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi treba mjesečno iznos od 220,00 EUR-a, odnosno ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje oboje djece iznosi od 410,00 EUR-a mjesečno,

- da su sukladno odredbi čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a, a cijeneći iskaz tužitelja, utvrđene materijalne prilike oca (tužitelja) iz kojih proizlazi da je tužitelj radno sposobna osoba u dobi od 32 godina, zaposlen s redovitim mjesečnim prihodima u iznosu od oko 1.250,00 EUR-a (priložene platne liste za studeni i prosinac 2024., te siječanj i veljaču 2025.) i dodatnim prihodima tijekom ljeta koje tužitelj ostvaruje radeći kao barmen, da živi s novom partnericom u iznajmljenom stanu s kojom dijeli troškove zajedničkog života, riješenim stambenim pitanjem, te da nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. kćerke i sina,

zaključuje da je otac u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja mlt. sina u iznosu od 190,00 EUR-a mjesečno i mlt. kćerke u iznosu od 220,00 EUR-a mjesečno, a koji iznosi su nešto niži od zakonom utvrđenog minimuma propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina u iznosu od 264,00 EUR-a (''Narodne novine'' broj 75/2025), jer je tužitelj u obvezi uzdržavati dvoje djece (čl. 314. st. 3. ObZ- a), pri čemu je cijenio i činjenicu da djeca stanuju u stanu koji je vlasništvo tužitelja, pa djeca nemaju trošak najma stana, te je sukladno odredbi čl. 306. ObZ-a obvezao tužitelja doprinositi za uzdržavanje mlt. sina mjesečno iznos od 190,00 EUR-a, a za ml. kćerku iznos od 220,00 EUR-a od 19. svibnja 2025. pa nadalje, dok će majka, koja stanuje s mlt. djecom u smislu odredbe čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjavati kroz svakodnevnu skrb o djeci, a koja se svakodnevna skrb o djeci smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja.

11. Tužitelj u žalbi navodi da su mu prvostupanjskom presudom grubo povrijeđena roditeljska prava, kao i prava djece na obrazovanje i pravilan razvoj, te smatra pobijanu odluku nezakonitom i neutemeljenom jer da iz samog spisa proizlazi da je majka djece nedovoljno posvećena odgoju i posebno obrazovanju djece, da se prvostupanjski sud nije trebao voditi navodima djece od 7 i 10 godina već je trebao objektivno procjenjivati što je u interesu djece, da majka djece potpuno nezakonito koristi stan na adresi [adresa] pa odluka o stanovanju majke s djecom na navedenoj adresi predstavlja nezakonitu odluku, te smatra da je prvostupanjski sud trebao odrediti da će djeca 7 (sedam) dana boraviti kod jednog roditelja, a 7 (sedam) dana kod drugog roditelja. Vezano za odluku o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom tijekom blagdana i školskih praznika navodi da ista nije dovoljno precizna te predlaže preciznije definirati taj dio presude. Ističe pogrešan pristup raspravljanju o roditeljskim kapacitetima jer tuženica nije predočila sudu nikakav dokaz o svojim primanjima, jer ista ne radi i ne privređuje pa je jasno da tuženica u dijelu materijalne skrbi za djecu nema nikakve kapacitete. Navodi da je u odnosu na odluku o uzdržavanju pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud trebao utvrditi prihode i mogućnosti oba roditelja, te je potpuno pogrešno ocijenio njegov iskaz i pogrešno procijenio visinu njegovih prihoda.

12. Iako tužitelj pobija prvostupanjsku odluku zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao prvostupanjsku odluku po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

13. Vezano za žalbene navode tužitelja kojima osporava odluku o stanovanju mlt. djece s majkom, zajedničkoj roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s ocem, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud odluku o roditeljskoj skrbi, stanovanju mlt. djece s majkom i ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s ocem donio uvažavajući mišljenje mlt. djece i posebne skrbnice te prihvaćajući mišljenje Zavoda, s kojim se tužitelj suglasio vezano za osobne odnose, dok mu u ostalom dijelu nije prigovarao, kao i vodeći računa o najboljem interesu mlt. djece stranaka, pravilnom je primjenom odredbe čl. 95. st. 1. i čl. 96. st. 1., 2. i 3. ObZ-a te poštujući načelo kontinuiteta (djeca od prekida bračne zajednice stranaka žive s majkom u stanu na adresi prebivališta majke u kojem žive od rođenja i isti je njihov dom – opaska ovog suda) odredio da će mlt. djeca stranaka stanovati s majkom na adresi prebivališta majke, da će stranke roditeljsku skrb ostvarivati sporazumno i zajednički, dok će mlt. djeca ostvarivati osobne odnose s ocem, a koja činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

14. Naime, prema stanju spisa, u ovom konkretnom predmetu postoji visokokonfliktni odnos roditelja, jer stranke nisu u stanju riješiti spor u vezi sa stanovanjem djece, ostvarivanju osobnih odnosa s djecom, stilovima odgoja djece, a dinamiku obiteljskih odnosa karakterizira narušena komunikacija roditelja, nerazriješen partnerski odnos i napeti obiteljski odnosi, pa stoga podjednaka podjela vremena koje djeca provode sa svakim od roditelja (kako je to tužitelj predlagao tijekom prvostupanjskog postupka, a na istome ustraje i u žalbenoj fazi postupka – opaska ovog suda) nije dobro rješenje, jer bi djeca u takvom okruženju bila kontinuirano izložena konfliktima u vezi sa svakodnevnim životnim stvarima i isto bi djecu dovodilo u visok razvojni rizik, te bi takva odluka bila u potpunoj protivnosti s najboljim interesom djece. Stoga je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno i ispravno prije svega zaštitio potrebu i interes mlt. djece stranaka da vode stabilan i miran život u obiteljskom domu s majkom, te da ne budu rastrgani između različitih stanova i različitih stilova odgoja roditelja, a da oca viđaju svaki drugi vikend, a u tjednu kada nisu za vikend kod oca su od srijede nakon škole do petka ujutro, čime je prvostupanjski sud postupio u najboljem interesu mlt. djece stranaka i takvom odlukom osigurao djeci mir, sigurnost i predvidljivost svakodnevnog okruženja. Stoga su žalbeni navodi tužitelja kojima u tom dijelu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava neosnovani, dok njegovi žalbeni navodi o korištenju njegovog stana od strane tuženice bez pravnog osnova, a u kojem tuženica živi s mlt. djecom, nisu odlučni za odluku o tome s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati.

15. Prvostupanjski sud je pravilno, a imajući u vidu Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, utvrdio ukupne potrebe mlt. djece stranaka školske dobi koje proističu iz troškova prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, troškova obrazovanja, pri čemu je uzeto u obzir da su mlt. djeca stranaka zdrava djeca s uobičajenim potrebama djece njihove dobi.

16. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, cijeneći tužiteljev iskaz o njegovim redovitim mjesečnim prihodima, dodatnim prihodima, imovini i rashodima, pravilno utvrdio ukupne mogućnosti tužitelja kao obveznika plaćanja uzdržavanja, uvažavajući i činjenicu da tužitelj nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja osim prema mlt. sinu i mlt. kćerki.

17. Prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. sina i mlt. kćerke stranaka i ukupne imovinske mogućnosti tužitelja kao roditelja, uvažavajući činjenicu da je tužitelj dužan uzdržavati dvoje djece (čl. 314. st. 3. ObZ-a), pravilno obvezao tužitelja plaćati uzdržavanje mlt. sinu u iznosu od 190,00 EUR-a mjesečno, a mlt. kćerki u iznosu od 220,00 EUR-a od presuđenja 19. svibnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koji iznosi uzdržavanja su niži od minimalnog novčanog iznosa propisanog odredbom čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a (prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima iz 2025. i prihodima obveznika uzdržavanja do 1.318,00 EUR-a za dijete od 7 do 12 godina minimalni novčani iznos iznosio je 264,00 EUR-a), a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud nije utvrdio prihode i mogućnosti oba roditelja odnosno jer nije utvrdio prihode tuženice. Naime, prilikom donošenja odluke o uzdržavanju ne utvrđuju se primanja roditelja koji stanuje s djecom, u ovom konkretnom slučaju primanja tuženice, jer sukladno odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim djeca stanuju svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djeci, a roditelj koji ne stanuje s djecom obvezu uzdržavanja djece ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se u skladu s odredbom čl. 310. st. 2. ObZ-a svakodnevna skrb o djeci smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja, čime je postignuta pravedna raspodjela tereta materijalne skrbi (novčanog uzdržavanja) i nematerijalne skrbi (svakodnevna skrb) o djeci između roditelja.

19. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku odluku pod točkama II. i IV. izreke presude, te pod točkom III. izreke presude u dijelu kojim je određeno da će otac djece ostvarivati osobne odnose s maloljetnom djecom na način da mlt. RŽ i mlt. ZŽ provode svaki drugi vikend kod oca od petka nakon škole do nedjelje u 19:00 sati, kao i u dijelu da u tjednu kada nisu za vikend kod oca da će maloljetna djeca boraviti kod oca od srijede nakon škole do petka ujutro, odnosno do odlaska u školu, a roditelj kod kojeg djeca odlaze dužan ih je preuzeti i da će informacije vezano za djecu roditelji razmjenjivati putem telefona ili SMS-om.

20. Obzirom da je odredbom čl. 417. st. 2. ObZ-a određeno da odluka suda mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, to je djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska odluka pod točkom III. izreke presude (odluci o ostvarivanju osobnih odnosa) u odnosu na blagdane i državne praznike, te školske praznike na način da je određeno da će se osobni odnosi mlt. djece stranaka s ocem ostvarivati na način određen u izreci ove odluke.

U odnosu na rješenje:

21. Prvostupanjski sud je, na prijedlog tuženice, primjenom odredbe čl. 538. st. 1. i 2. ObZ-a odredio privremenu mjeru kojom je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. sina iznos od 190,00 EUR-a mjesečno, a za mlt. kćerku iznos od 220,00 EUR-a mjesečno počevši od 19. svibnja 2025. pa ubuduće, zaključivši da je u ovom postupku učinjena vjerojatnost postojanje obveze uzdržavanja tužitelja, te da postoji opasnost za osobne interese tuženice jer je privremena mjera određena u korist mlt. djece stranaka.

22. Iako tužitelj žalbom pobija i rješenje kojim je određena privremena mjera radi uzdržavanja mlt. djece, u žalbi ne iznosi određene razloge pobijanja, pa je, stoga, ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti, te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenio i materijalno pravo, a na koju povredu u žalbenom postupku, također, pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrditi točku I. izreke rješenja (kojom je određena privremena mjera) i točku II. izreke (odluku o trošku), primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

24. Nepobijana točka I. izreke presude, nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupka pa ista ostaje neizmijenjena.

25. Tuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ObZ-a nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić